Most observers of Bosnia and Herzegovina's political situation have focused only on the problems that the Dayton Peace Accord created for the normal functioning of this Southeastern European state, but a workable solution is yet to be proposed. The Accord achieved peace by blocking any ability for effective governing and by diminishing the Bosnian state capacity through an excessive dispersion of power with an uncommon constitutional focus on internationalism, and an erroneous type of pluralism that undermines the normal functioning of a democracy. The solution for these problems is to be found by adjusting the procedural selection of the United Nations High Representative, who is the primary actor directly responsible for the implementation of the Accord, both in terms of the letter and intent of the document, and this paper explains how that change can be made and what problems it will resolve. ; Na bosanskom jeziku je početkom oktobra, ove godine, objavljen moj prijevod knjige Muhammed poslanik mira usred sukoba imperija, američkog historičara Juana Colea, profesora historije na Univerzitetu Michigan, urednika i pokretača portala Informed Comment, autora znatnog broja studija koje tretiraju historiju i civilizaciju Bliskog Istoka. Kako stoji u uredničkom podnaslovu izdavača, sarajevske izdavačke kuće Kupola, koja je ovu knjigu objavila u sklopu svoje edicije "Stubovi vremena", radi se o "biografiji Poslanika, a.s., kao vjesnika tolerancije i mira u jeku vizantijsko- perzijskih ratova."
Most observers of Bosnia and Herzegovina's political situation have focused only on the problems that the Dayton Peace Accord created for the normal functioning of this Southeastern European state, but a workable solution is yet to be proposed. The Accord achieved peace by blocking any ability for effective governing and by diminishing the Bosnian state capacity through an excessive dispersion of power with an uncommon constitutional focus on internationalism, and an erroneous type of pluralism that undermines the normal functioning of a democracy. The solution for these problems is to be found by adjusting the procedural selection of the United Nations High Representative, who is the primary actor directly responsible for the implementation of the Accord, both in terms of the letter and intent of the document, and this paper explains how that change can be made and what problems it will resolve. ; Većina promatrača političke situacije u Bosni i Hercegovini fokusirala se samo na probleme koje je Dejtonski mirovni sporazum stvorio za normalno funkcioniranje ove jugoistočno-evropske države, ali još uvijek je potrebno predložiti izvodljivo rješenje tih problema. Dejtonski sporazum je postigao mir umanjujući kapacitet države, blokirajući svaku sposobnost za efikasno upravljanje BiH pretjeranim raspršivanjem moći, s neuobičajenim ustavnim fokusom na internacionalizam i forsiranjem pogrešne vrste pluralizma koji podriva normalno funkcioniranje demokratije. Rješenje za te probleme treba naći u prilagođavanju procedure odabira Visokog predstavnika UN-a, koji je direktno odgovoran za provedbu Sporazuma, kako u pogledu slova tako i namjere tog dokumenta, a ovaj tekst objašnjava kako se ta promjena može izvršiti i koje probleme će takva promjena moći riješiti.
Ovaj se članak zalaže za oživljavanje međureligijskog dijaloga o etici i zakonu kao instrumentu mira i pomirenja. Dok je prvu fazu IRD obilježila značajnu istaknutost ovih tema, one su u drugoj fazi postale manje važne. Ovo treba ispraviti iz dva razloga. Teoretski je racionalnost dogmatskih ili sistematskih uvida (kakva se nalazi u svim vjerskim tradicijama) uglavnom isključiva, dok je racionalnost etike, također religijski utemeljena etika, u osnovi inkluzivna. Stoga je otvoren za dijalog. Postoje značajne zajedničke točke oko normi, pravila i vrijednosti između vjerskih tradicija, koje trebaju služiti ljudima, društvu i političkoj zajednici. To je od posebne važnosti u današnjim multireligijskim društvima, kao i u svijetu koji je više nego ikad povezan globalizacijom. Članak završava analizom dokumenta o ljudskom bratstvu pape Franje i velikog imama Ahmada al-Tayyeba i njegovog etičkog pristupa dijalogu. ; The present article pleads for the revival of an interreligious dialogue on ethics and law as an instrument of peace and reconciliation. Whereas the first phase of IRD was marked by a considerable prominence of these topics, the have become of less importance in the second phase. This needs correction for two reasons. Theoretically the rationality of dogmatic or systematic insights (as found in all faith traditions) is largely exclusive, whereas the rationality of ethics, also religiously founded ethics, is basically inclusive. It is therefore open to dialogue. There exists considerable common ground on norms, rules and values between religious traditions, which are to serve humans, the society and the political community. This is of particular importance in today's multi-religious societies as well as in a world more than ever interconnected by globalization. The article concludes with an analysis of the document on Human Fraternity of Pope Francis and Grand Imam Ahmad al-Tayyeb and its ethical approach to dialogue.
Considering that in the spectrum of juvenile criminal sanctions punishment of deprivation of liberty is the most severe criminal sanction, international documents related to juveniles in conflict with the law proclaim standards that this sanction has to be imposed only as a measure of last resort and for the shortest period. Issues like possible duration of subject sanction and scope of its imposition, represents some of the basic features of the legal and judicial policy of sanctioning of juveniles, and represent the subject of this paper. The author analyzes how these issues are regulated in Bosnia and Herzegovina"s and comparative law, and how aforementioned standards are applied in practice. Applying the comparative analysis it was determined that there are certain indicators that Bosnia and Herzegovina is one of the countries that has in its heritage "humane" sanctioning policy of juvenile offenderes, and that the aforementioned international standards are consistently accepted in domestic law as well as in the jurisprudence. ; Imajući u vidu da u spektru maloljetničkih krivičnih sankcija kazna lišenja slobode predstavlja najstrožiju krivičnu sankciju, međunarodni dokumenti iz oblasti postupanja sa maloljetnicima u sukobu sa zakonom proklamiraju standard da se ona ima izricati samo kao krajnje sredstvo (ultima ratio) i u što kraćem trajanju. Upravo pitanja mogućeg trajanja predmetne sankcije, te obima njenog izricanja predstavljaju neka od osnovnih obilježja zakonske i sudske politike sankcioniranja maloljetnika, te čine predmet istraživanja ovog rada. Autor je analizirao kako su ova pitanja uređena u bosanskohercegovačkom i uporednom pravu, te kako su spomenuti standardi oživotvoreni u praksi. Primjenom komparativnopravne analize utvrđeno je kako postoje određeni pokazatelji da Bosna i Hercegovina spada u red zemalja koje baštine "humanu" politiku sankcioniranja maloljetnih učinitelja krivičnih djela, te da su spomenuti međunarodni standardi dosljedno prihvaćeni kako u pravu, tako i u sudskoj praksi ove zemlje.
Users of the National and University Library of Bosnia and Herzegovina, for the purpose of various researches, often look for material that contains national, local heritage, history, material about politics and culture. In addition to the obligatory copy, NUBBIH replenishes its funds with exchanges and gifts. One such gift is the legacy of historian Prof. Dr. Hamdija Kapidžić. The Library got this gift in 2008. Part of this gift – correspondence, letters, postcards, old books, maps, etc., are located in the Department of Special Collections. The material has been undocumented for a long time and we decided to present to the public the archives of this famous Bosnian cultural and scientific worker through this brief overview and list. We hope that this brief review of the legacy of the historian Hamdija Kapidžić will bring new views on his life and scientific work and serve as a source for new research. ; Korisnici Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine u svrhu različitih istraživanja često traže građu koja sadrži podatke o nacionalnoj i lokalnoj historiji, politici, kulturi. Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine svoje fondove, pored obaveznog primjerka, popunjava razmjenom i poklonima. Jedan takav poklon jeste i zaostavština historičara Hamdije Kapidžića. Biblioteka je ovaj poklon zaprimila 2008. godine. Dio poklona, koji čine nekoliko predmeta, korespondencija, pisma, razglednice, stare knjige, karte, nalazi se na Odjeljenju Specijalnih zbirki. Građa već duže vrijeme stoji neobrađena pa smo odlučili kroz ovaj kratki pregled i popis javnosti predočiti arhivu ovog znamenitog bosanskohercegovačkog kulturnog i naučnog radnika. Nadamo se da će ovaj kratak osvrt na zaostavštinu historičara Hamdije Kapidžića donijeti nove poglede na njegov život i znanstveni rad i poslužiti kao izvor za nova istraživanja.
Treći, završni dio ove studije, analizira odnos Bošnjaka i Bosne kroz interakciju tri hronološki i problemski povezana procesa. Prvim postupkom, definiranim kao 'arheologija politike zaborava', rekonstruiraju se, u svim dosadašnjim istraživanjima potpuno zapostavljeni, aspekti geneze historijskih i političkih faktora projekta negiranja Bošnjaka kao posebnog naroda/nacije, brisanja njihovog historijskog imena, naziva jezika te etničkog, duhovnog, kulturnog i državotvornog identiteta. Drugo, razmatra se pitanje odnosa Bošnjaka kao naroda/nacije i Bosne kao njihove matične države, koju su oni stvorili i odbranili, iz generalne problemsko-teorijske perspektive kao i iz novijih zbivanja i aktuelne situacije. Treće, argumentira se teza da je očuvanje historijskog imena "Bošnjaci", vraćenog 28. septembra 1993. godine, trajni strateški imperativ svih Bošnjaka svijeta i conditio sine qua non opstanka Bosne kao države i kao koncepta. Kritički se analizira inicijativa da se umjesto historijskog imena upotrebljavaju teritorijalne odrednice "Bosanci", odnosno "Bosanci i Hercegovci" što ima za cilj definitivno ukloniti s historijske scene Bošnjake kao narod/naciju. Budući da je opstanak Bošnjaka nužni uvjet opstanka i postojanja Bosne, imperativ historijskog trenutka nalaže bezrezervno prihvatanje historijskog imena "Bošnjaci", obnovu osjećanja zajedničke pripadnosti i uzajamne povezanosti Bošnjaka kao naroda/nacije, jačanje emotivne veze sa sopstvenim nacionalnim bićem te uspostavljanje svijesti o moralnoj obavezi svakog pojedinca Bošnjaka prema svom narodu, Bošnjacima, i njihovoj matičnoj državi Bosni. ; The third, final part of this study, analyses the relationship between Bosniaks and Bosnia through the interaction of three chronologically problem-related processes: 1. The procedure defined as 'The Archeology of the Politics of Oblivion' reconstructs in all previous research completely neglected aspects of the genesis of historical and political factors of the project of denial of Bosniaks as a separate people / nation, erasing their historical name, language name and ethnic, spiritual, cultural and state identity; 2. The issue of the relationship between Bosniaks as a people / nation and Bosnia, as their home state, which they created and defended, from the general problem-theory perspective as well as from recent events and with the current situation being considered; 3. The thesis is argued that the preservation of the historical name "Bosniaks", returned on September 28, 1993, is a permanent strategic imperative of all Bosniaks in the world and a conditio sine qua non of the survival of Bosnia as a state and as a concept. The initiative to use the territorial determinants "Bosnians" or "Bosnians and Herzegovinians" instead of the historical name, which aims to definitively remove Bosniaks from the historical scene as a people / nation, is critically analysed. Since the survival of Bosniaks is a necessary condition for the survival and existence of Bosnia, the imperatives of the historical moment require the unconditional acceptance of the historical name "Bosniaks", the renewal of the sense of common belonging and mutual connection of Bosniaks as a people / nation, strengthening the emotional connection with one's own national being and establishing the awareness of the moral obligation of every individual Bosniak towards his/her Bosniak people and their home state of Bosnia.
