Prime-Time Crime: Balkan Media in War and Peace
In: Međunarodne studije: časopis za međunarodne odnose, vanjsku politiku i diplomaciju, Band 4, Heft 1, S. 115-118
ISSN: 1332-4756
331 Ergebnisse
Sortierung:
In: Međunarodne studije: časopis za međunarodne odnose, vanjsku politiku i diplomaciju, Band 4, Heft 1, S. 115-118
ISSN: 1332-4756
In: Polemos: časopis za interdisciplinarna istraživanja rata i mira ; journal of interdisciplinary research on war and peace, Band 9, Heft 18, S. 169-172
ISSN: 1331-5595
Contributed articles on the role of Loyah Jirgah on the adoption and approval of new constitution of Afghanistan
In: Međunarodne studije: časopis za međunarodne odnose, vanjsku politiku i diplomaciju, Band 3, Heft 1, S. 145-148
ISSN: 1332-4756
Papinske poruke mira već imaju svoju polustoljetnu tradiciju. Sve ovore o ugrozi mira među ljudima i narodima, njihovim vanjskim i duhovnim uzrocima, sve predlažu neka rješenja, svaka poziva na poštivanje temeljnih ljudskih prava, na nenasilni put rješavanja svih konflikata, na pravednije društvene odnose i sl. Za razliku od mnogih sličnih svjetskih poruka i poziva, konvencija i dogovora, njihova posebnost leži u teološko-antropološkom pristupu. Autor na primjeru 23 od 51 papinske poruke od 1996. godine istražuje transcendentnu i antropološku gramatiku mira i kulturu dijaloga koje pape u svojim porukama mira neumorno ističu, a svijet stalno zaobilazi. Papinske poruke ukazuju da je transcendentni mir temelj i polazište antropološkom miru. Mir je kao realna mogućnost Božji dar čovjeku, kojemu globalno tržište donosi više nemira, negoli mira, pa je čovjek neprestano pozvan raditi oko mira. Bog je transcendentni izvor mira, a čovjek je antropološko srce mira. Da bi se izgradilo istinsko drvo mira u svijetu, valja nužno mijenjati sliku o čovjeku i sliku o Bogu. Pape stalno upozoravaju da se mir kao opće dobro čovječanstva ne može ostvariti samo pozitivnim zakonima i kojekakvim konvencijama. Stoga zaključuju da moralni i teološki aspekti trebaju prožeti i oploditi one pravne norme i forme, da ljubav treba prožeti istinu i pravdu, a da pravda u pravednosti treba biti povezana ljubavlju. Tako oni grade most između transcendentne i antropološke razine, između mira i ljudskih prava, između ljudskih prava i pravednosti, između pravednosti i praštanja, između praštanja i pomirenja, između pomirenja i mira. Put dijaloga preko praštanja i pomirenja put je do pravoga mira koji se temelji na istini, pravednosti, ljubavi i slobodi. Dakle, kulturu rata i nasilja treba zamijeniti kulturom mira, a ostvarivati kulturom dijaloga i dijalogom kultura i religija. ; Papal messages of peace have already had a half-century tradition. Everybody speaks of threat to peace among people and nations, their external and spiritual causes; everybody proposes some solutions, calls for respecting the basic human rights, for a non-violent way of solving all the conflicts, for just human relationships, and the like. Unlike many similar world messages and calls, conventions and agreements, the specifics of papal messages lie in their theological-anthropological approach. Using the example of 23 of the 51 papal messages from the year 1996, the author investigates the transcendental and anthropological grammar of peace and culture of dialogue that popes tirelessly point out in their messages of peace, but the world constantly avoids them. Papal messages indicate that transcendental peace is the foundation and starting point for anthropological peace. Peace is, as a real possibility, God's gift to man. The global market brings a man more restlessness than peace, and that is why man is called to constantly strive for peace. God is the transcendent source of peace and man is the anthropological heart of peace. To build a genuine tree of peace in the world, it is necessary to change the image of man and the image of God. Popes constantly keep warning that peace as the common good of mankind cannot be achieved only through positive laws and all sorts of conventions. Therefore, they conclude that moral and theological aspects need to pervade and impregnate legal norms and forms, love must permeate truth and justice and justice in righteousness should be related to love. Thus, they build a bridge between the transcendent and anthropological level, between peace and human rights, between human rights and justice, between justice and forgiveness, between forgiveness and reconciliation, between reconciliation and peace. The path of dialogue, through forgiveness and reconciliation, is the path to true peace based on truth, justice, love and freedom. Thus, the culture of war and violence needs to be replaced by a culture of peace, which should be achieved through a culture of dialogue and through a dialogue between cultures and religions.
BASE
Namjera je u ovom radu prikazati i predstaviti oružanu skupinu FARC, njihovu dugogodišnju borbu, propale pregovore s vladom te posljednje pregovore koji su rezultirali sporazumom. Ovaj slučaj pruža uvid u rješavanje sukoba te primjer kako postupati s drugim sukobljenim stranama. Kolumbija se ističe kao zemlja s velikim problemima, a jedan od njih su pobunjeničke grupe. Velikim uspjehom može se smatrati potpisivanje sporazuma s najdugovječnijom oružanom skupinom. Tematski okvir rada predstavlja istraživanje korporacije RAND, odnosno njenih autora Setha Jonesa i Martina Libickog koji su predstavili pet načina na koje dolazi do prestanka djelovanja terorističkih skupina. Fokus u ovom radu je na prestanku djelovanja terorističkih skupina tako što se uključe u legalne i legitimne političke procese. Rad dovodi do zaključka kako je FARC oružana skupina koja je tijekom svojih godina postojanja prošla nekoliko tipova djelovanja te na kraju postala politička stranka. Okolnosti u kojima se zatekla skupina, ali i sama država, dovele su do toga da ponovno pokrenu pregovore. ; The purpose of this paper is to show and introduce armed group named FARC, their long-lasting fight, failed negotiations with the government and the last negotiations that resulted in a peace agreement. This case provides insight in solutions to the conflict and example how to deal with other conflicted groups. Colombia stands out as a country with big problems and one of them are rebel groups. Great success is signing of a peace agreement with the most lasting rebel group. The framework of this subject is the research of the RAND Corporation, that is, their authors, Seth Jones and Martin Libicki, who showed five ways in which terrorist groups end. The focus of this paper is an ending of terrorist groups by involving in legal and legitimate political process. The paper brings to conclusion that FARC is armed group which has had throughout their many years different types of activity and in the end it has become a political party. Circumstances in which ...
BASE
World Affairs Online
Kozmopolitizam i imperij dijele dugu zajedničku povijest koja seže još u antička vremena. Kozmopolitizam kao ideju sigurno ne bismo poznavali da nije bilo političke organizacije poput imperija, a imperijalni oblik vladavine sigurno ne bio toliko uspješan da se kozmopolitizam nije barem djelomično nalazio u opravdanju i očuvanju niza imperijalnih projekata. Interes za ideju kozmopolitizma obnovljen je u posljednjih dvadeset godina pojavom globalizacijske teorije, a također se čini da je i imperij, bilo da je odobravan ili osporavan, u skorije vrijeme postao popularan organizacijski koncept u akademskim diskusijama o našem trenutnom globalnom političkom stanju. Uspostava mira i njegovo održanje u oba ova koncepta igraju značajnu ulogu, no je li uopće moguće razlučiti kozmopolitsko od imperijalnog shvaćanja mira te kako ove sličnosti (i razlike) utječu na razvitak današnjeg globalnog vladanja? ; Cosmopolitanism and empire share a long history together, dating back to Antiquity. We would certainly not know of cosmopolitan idea if political organization such as Empire did not exist, and the imperial form of government certainly would not be so successful if cosmopolitanism was not at least partially involved in the justification and preservation of the series of imperial projects. Interest in the cosmopolitan idea was renewed in the last twenty years with the appearance of globalization theory, but it also appears that empire, whether it is accepted or disputed, also became a popular organizational concept in academic discussions about our current global political situation. In both of those concepts the establishment of peace and its maintenance plays an important role, but is it even possible to distinguish between cosmopolitan and imperial understanding of peace, and how these similarities (and differences) affect the development of today's global governance?
BASE
Razvoj ljudske civilizacije usko je povezan s korištenjem energije i njezinih mnogostrukih izvora. Od doba ranih hominida na planetu, prije sedam milijuna godina, pa do sadašnjeg homo sapiens sapiens, energija je bila osnovni čimbenik opstanka vrste. Crkva općenito, a posebice kroz svoj socijalni nauk pokazuje posebno zanimanje za pitanja cjelovitog ljudskog razvoja, pa je tako predmet njezina razmatranja i pitanje energije, kao iznimnog izazova za pravdu, sigurnost i mir u svijetu. S pitanjem globalne energetike bave se izravno pape Ivan Pavao II., Benedikt XVI. i Franjo, svjesni da ono spada u iznimno bitne znakove vremena, koje treba pretpostavljati, čitati i tumačiti u svjetlu evanđeoske mudrosti. Ipak, problematika energije, odnosno energetskog sustava, još uvijek je jedno zanemareno globalno pitanje današnjice, iako je iznimno bitan čimbenik za cjelovit razvoj i ljudsko dostojanstvo. ; The development of human civilization is closely related to the use of energy and of its multiple sources. From the time of the early hominoids on the planet, seven million years ago, to the present homo sapiens sapiens, energy has been a basic factor affecting the survival of the species. Generally speaking and particularly through her Social Doctrine, the Church demonstrates a special interest in issues concerning integral human development. Thus, the energy issue is also deemed a subject to be dealt with by the Church since it is an exceptional challenge for the purposes of justice, security and peace in the world. Popes John Paul II, Benedict XVI and Francis all have concerned themselves with the question of global energy, being aware that this is an extremely important sign of the times which must be understood, read and interpreted in the light of evangelical wisdom. Nevertheless, matters concerning energy and the energy system are today still a neglected global issue, though an immensely important factor affecting integral development and human dignity.
BASE
Wali Nanggroe Institution is an institution of cultural authority as the unifier of the people that is independent, authoritative, and has the authority to develop and oversee the implementation of the life, adat (custom), language, the award of titles and honors, and adat rites. This research was conducted in Banda Aceh city using a qualitative method. The concept used was Wali Nanggroe, the theories of strategy, conflict resolution, and political communication theories to resolve local conflicts and analyze Wali Nanggroe neutrality in resolving conflicts in Aceh. The data were obtained by observation technique and interview (questionnaires and voice records). The results found that the Wali Nanggroe Institution does not implement a strategy in resolving conflicts both local conflicts and other conflicts in local institutions. Also, Wali Nanggroe does not hold political communication to resolve the conflicts. Besides, as a mediator, Wali Nanggroe is unfair to resolve the conflicts among local institutions due to some causes; emotional attachment between Wali Nanggroe and Members of Parliament at Aceh Provincial House of Representatives (DPRA) from Aceh Party Faction, tend to maintain the reign of Wali Nanggroe, and procedural problems in Wali Nanggroe election. ; Lembaga Wali Nanggroe adalah lembaga kepemimpinan adat sebagai pemersatu masyarakat yang independen, berwibawa, dan berwenang membina dan mengawasi penyelenggaraan kehidupan lembaga-lembaga adat, adat istiadat, bahasa dan pemberian gelar/derajat, dan upacara-upacara adat lainnya. Penelitian ini dilakukan di kota Banda Aceh dengan menggunakan metode kualitatif. Konsep yang digunakan adalah Wali Nanggroe, teori strategi, resolusi konflik, dan teori komunikasi politik untuk menyelesaikan konflik lokal dan menganalisis netralitas Wali Nanggroe dalam menyelesaikan konflik di Aceh. Data diperoleh dengan teknik observasi dan wawancara (kuesioner dan rekaman suara). Hasil penelitian menemukan bahwa Lembaga Wali Nanggroe tidak menerapkan strategi resolusi konflik baik konflik lokal maupun konflik lain di kelembagaan lokal. Selain itu, Wali Nanggroe tidak melakukan komunikasi politik untuk menyelesaikan konflik. Selain itu, sebagai mediator, Wali Nanggroe kurang adil dalam menyelesaikan konflik antar lembaga lokal karena beberapa sebab; keterikatan emosional antara Wali Nanggroe dengan anggota DPR Aceh dari Fraksi Partai Aceh, cenderung mempertahankan kekuasaan Wali Nanggroe, dan masalah prosedural dalam pemilihan Wali Nanggroe.
BASE
Od Teorije pravednosti do Prava narodâ liberalizam Johna Rawlsa razvija se od individualizma do jednog specifičnog oblika tzv. »komunitarističkog liberalizma«. U Teoriji Rawls će govoriti o pojedincu i njegovoj dužnosti izbjegavanja rata (građanskom neposlušnošću) dok će u Pravu narodâ govoriti o društvu i dužnosti dobro uređenih naroda na pokretanje rata ako su ugrožena ljudska prava. Prva je perspektiva individualna i miroljubiva, dok je druga društvena i ne čini se baš pacifističkom. Prva kao da je protumačena iz perspektive običnog građanina liberalne ustavne demokracije, dok je druga više nalik tumačenju nekoga tko ima moć. U tom razvoju Rawlsova liberalizma intrigira potencijalni sukob između pojedinca i društva što je osobito uočljivo u njegovu shvaćanju odbijanja sudjelovanja ili opravdanja sudjelovanja u ratu. ; From the Theory of Justice to the Law of Peoples liberalism of John Rawls develops from individualism to one specific form of the so¬called "Communitarian liberalism". In the Theory Rawls discussed the individual and his duty to avoid war (civil disobedience), while in the Law of Peoples he discussed society and the duties of well¬organized Nations to launch war if human rights are endangered. The first perspective is individualistic and peaceful, while the other is more social and does not seem too pacifist. The first seems interpreted from the perspective of an ordinary citizen of liberal constitutional democracy, while the other is more like an interpretation from someone who holds the power. In that development of Rawls' liberalism, what is intriguing is the potential conflict between individuals and society, which is particularly evident in his understanding of refusal to participate or justification to participate in war.
BASE
This study aims to analyze and describe the public participation level and the factors supporting and inhibiting public participation in maintaining peace and order in Imandi Village. This research uses a descriptive qualitative research method. This research was located in Imandi Village, East Dumoga Subdistrict, Bolaang Mongondow Regency, North Sulawesi Province, Indonesia. The results showed that: 1) The Imandi Village community's participation is still not well implemented. Therefore, it will be better to maintain public peace and order in the village if it starts from individuals as small community units. It allows the realization of solidarity, which will significantly affect group members or community members in public peace and order implementation. 2) Efforts to motivate people to participate through Mapalus (mutual assistance activities) need leaders who can be role models. Village community leaders can be the key motivator in mutual assistance activities, but the government's participation is required. (3) The village government and its apparatus must continue to managing and fostering community members, especially in multicultural communities, to prevent the disruption of public peace and order. ; Penelitian ini bertujuan untuk menganalisis dan mendeskripsikan tingkat partisipasi masyarakat serta faktor-faktor pendukung dan penghambat partisipasi masyarakat dalam menjaga ketentraman dan ketertiban di Desa Imandi. Penelitian ini menggunakan metode penelitian kualitatif deskriptif. Penelitian ini berlokasi di Desa Imandi, Kecamatan Dumoga Timur, Kabupaten Bolaang Mongondow, Provinsi Sulawesi Utara, Indonesia. Hasil penelitian menunjukkan bahwa: 1) Peran serta masyarakat Desa Imandi masih belum terlaksana dengan baik. Oleh karena itu, akan lebih baik untuk menjaga ketentraman dan ketertiban umum di desa jika dimulai dari individu-individu sebagai kesatuan masyarakat kecil. Hal ini memungkinkan terwujudnya solidaritas, yang secara signifikan akan mempengaruhi anggota kelompok atau anggota masyarakat dalam pelaksanaan ketentraman dan ketertiban umum. 2) Upaya memotivasi masyarakat untuk berpartisipasi melalui Mapalus (kegiatan gotong royong) membutuhkan pemimpin yang dapat menjadi panutan. Tokoh masyarakat desa dapat menjadi motivator dalam kegiatan gotong royong, namun diperlukan peran serta pemerintah. (3) Pemerintah desa dan perangkatnya harus terus membina dan memberdayakan masyarakat, khususnya dalam masyarakat multikultural, untuk mencegah terganggunya ketentraman dan ketertiban umum.
BASE