Suchergebnisse

Autor u članku daje prikaz političke sociologije kao (pod)discipline suvremene političke znanosti, s posebnim osvrtom na Hrvatsku. Rad se sastoji od tri dijela. U prvome autor predstavlja predmet, metodu i razvoj suvremene političke sociologije, stavljajući poseban naglasak na eklektičnu prirodu (pod)discipline. Drugi dio rada posvećen je bibliometrijskoj analizi triju časopisa relevantnih za politologiju: Politička misao, Anali Hrvatskog politološkog društva i Suvremene teme s obzirom na predmet političke sociologije. Rezultati analize pokazuju iznimno mali broj radova iz područja političke sociologije u sva tri časopisa, kao i neravnomjernu zastupljenost tema unutar predmeta političke sociologije. U trećem dijelu rada kompariraju se hrvatska iskustva na području političke sociologije s inozemnim trendovima te (pod)discipline. Autor zaključuje da je hrvatska politička sociologija podrazvijena te da tematski ne slijedi trendove suvremenih inozemnih političkih sociologija. (IN ENGLISH: The author gives an overview of political sociology as a (sub)discipline of modern political science, with special reference to Croatia. The paper consists of three parts. In the first part the method and the development of modern political sociology is given by putting special emphasis on the eclectic nature of the (sub)discipline. The second part is dedicated to the bibliometric analysis with respect to the subject matter of political sociology of three journals relevant to political science in Croatia, namely Politička misao, Anali Hrvatskog politološkog društva and Suvremene teme. The analysis results show an extremely small number of papers in the field of political sociology in all three journals, as well as the uneven distribution of topics within the subject of political sociology. The third and final part of the paper compares Croatian experiences in the field of political sociology with international trends and other political science (sub)disciplines. The author concludes that the Croatian political sociology is underdeveloped and inconsistent with the topics of political sociologies in other countries.)

U ovom radu na slučaju Hrvatske pokušali smo otkriti determinante i obrasce podrške prijašnjem (komunističkom) i sadašnjem političkom sustavu kao i očekivanjima za budućnost. Konceptualni i teorijski okvir polazi od pet dimenzija: klase, nacije, religioznosti, ekonomskog blagostanja i heterogenosti regija. Postoji opći obrazac ocjenjivanja sustavu u Hrvatskoj koji uglavnom korespondira s nalazima u ostalim post-komunističkim zemljama. Našli smo negativno vrednovanje prošlog sustava, više pozitivno se ocjenjuje sadašnji politički sustav (u slučaju Hrvatske više neutralno) i optimizam u pogledu budućnosti. Premda se ovaj obrazac očituje kod svih grupa ipak ima mnogo značajnih razlika. Prošli režim se ocjenjuje manje oštro kod žena, profesionalaca, manje kvalificiranih radnika, Srba i manje religioznih ljudi. Zadovoljstvo sa sadašnjim političkim sustavom izražavaju manje obrazovani, seljaci, ljudi s manjim primanjima, više religiozni, grupe koje su sebe identificirale kao "niža klasa" te među onima koji su ostvarili neku uštedu u prošloj godini. Dakle, više intenzivna podrška sadašnjem režimu locirana je medu nižim slojevima hijerarhijske društvene ljestvice i na samom vrhu kod menagera-vlasnika. Zaključili smo da se formirala nova alianca između vrha i nižih slojeva socijalne hijerarhije kao što je postojala i u prijašnjem sustavu (Županov, 19X3), ali nova alianca sadrži druge društvene grupe i bazirana je na različitim interesima nego prije. ; In this paper we use the case of Croatia to discover the determinants and patterns of support for the previous (communist) and the present political system, as well as expectations about the future. The conceptual and theoretical framework takes into account five dimensions: class, nationality, religiosity, economic well-being and heterogeneity of the region. There is a general pattern of support in Croatia which roughly corresponds to the findings in other post-communist countries. We find a negative evaluation of the previous system, more positive evaluation of the present political system (in the case of Croatia, more neutral) and optimism about the future. Although this pattern holds across all groups, there are many significant differences. The previous regime is judged less harsh among females, professionals, less skilled manual workers, Serbs and less religious people. Satisfaction with the present political systems is mostly expressed among the less educated, farmers, people with lower income, the more religious, groups who identify themselves as "lower class" and those who created some savings in the last year. The more intensive support for the current political system is located on the lower end of the social hierarchy and on the top, managers-owners. We conclude that a new alliances forming between the top and the bottom of social hierarchy, as it was in the previous system (Županov, 19X3.) but this new alliance contains different social groups and it is based on different interests than before.

Po mnogima je francuski politički mislilac Aleksis de Tokvil (Alexis deTocqueville) preteča sistematske političke sociologije.2 Ejbrahem Ajzenštat(Abraham Eisenstadt) izričito kaže za Tokvilovu čuvenu knjigu Demokratijau Americi : « Tokvil je napisao studiju o društvu i politici, koja se tačno možeklasifikovati kao politička sociologija»3. U uvodnom predgovoru za engleskoizdanje ove knjige Džon Stjuart Mil (John Stuart Mill) kaže da je to takva knjigakakvu bi još samo Monteskje mogao da napiše.4Ako je, kako veli Moris Diverže, Monteskje osnivač moderne političkesociologije, onda je Tokvil jedan od prvih i najistaknutijih pripadnika te škole.I Monteskje i Tokvil su istinski izdanci evropskog prosvetiteljstva. Obojicadele istu kosmopolitsku orijentaciju. Doba prosvetiteljstva je bilo ne samo dobaneograničenog poverenja u obrazovanje i nauku već, takođe, i doba putovanjai upoznavanja razlika među civilizacijama, nacijama, kulturama, religijama. ITokvil je, kao i Monteskje, voleo da putuje i da upoznaje druge narode i kulture.Otuda ne iznenađuje da su obojica odbacivala evropocentrizam i delila stanovištekulturnog relativizma, koje uvažava sve osobene kulture i koje ne gleda savisine na kulturu, navike i običaje drugih naroda.

Ovaj rad bavi se međuodnosom političkih preferencija i političkih orijentacija studenata i njihovih roditelja. Rad je teorijski organiziran u okvirima sociologije znanja s posebnim osvrtom na određene dimenzije političke socijalizacije kao dinamičnog procesa – konstantne dijalektike primarnih i sekundarnih socijalizacijskih aktera. U radu se istraživala važnost određenih aktera u životima studenata u formiranju njihovih političkih identiteta. Provedeno je istraživanje nad populacijom studenata Sveučilišta u Zagrebu. Uzorak je obuhvaćao 500 studenata s fokusom na ispunjenje kvota po spolu i području studijskog programa. Samo istraživanje polazilo je od tri osnovna istraživačka pitanja; (1) U kojoj mjeri i na koji su način povezane političke preferencije studenata i roditelja? (2) U kojoj mjeri su povezani političko ideološki stavovi (političke orijentacije) roditelja i studenata (u smislu lijevo/centar/desno)? (3) U kojoj mjeri su povezani politički stavovi (preferencije i orijentacija) studenata sa stavovima očeva te stavovima majka? Istraživanje je pokazalo kako su, u ponuđenim akterima, najveće značenje za formiranje političkog identiteta za studente i dalje imali njihovi roditelji. Potvrđena je i statistički značajna povezanost političke orijentacije studenata i one njihovih roditelja. U deskriptivnom smislu, veća usklađenost i političkih orijentacija i političkih preferencija vidljiva je na desnom političkom spektru nego li je to slučaj s lijevim političkim spektrom (iako i tamo postoji povezanost). ; This paper deals with the interrelation of political preferences and political orientations of students and their parents. The paper is theoretically organized within the sociology of knowledge with special reference to certain dimensions of political socialization as a dynamic process - the constant dialectic of primary and secondary socialization actors. The paper investigates the importance of certain stakeholders in the lives of students in the formation of their political identities. A survey was conducted on the student population of the University of Zagreb. The sample included 500 students with a focus on meeting quotas by gender and program of study. The research itself was based on three basic research questions; (1) To what extent and in what way are the political preferences of students and parents related? (2) To what extent are the political ideological attitudes (political orientations) of parents and students related (in terms of left-wing / center / right-wing)? (3) To what extent are the political attitudes (preferences and orientation) of students related to the attitudes of their fathers and mothers? The research showed that, among the offered stakeholders, the most influential in the formation of political identity for students were their parents. A statistically significant connection between the political orientation of students and that of their parents was also confirmed. In the descriptive analysis, greater alignment of both political orientations and political preferences is visible on the right political spectrum than is the case with the left political spectrum (although there is a connection there as well).

U radu se proučava metodologija istraživanja u političkim naukama, od izbora teme do definisanja istraživačkog pitanja, predmeta, ciljeva, hipoteza, metoda, kao i naučnog i društvenog doprinosa. Cilj ovog rada je da prikaže i objasni metodologiju istraživanja koja se više decenija primenjuje u političkim naukama, i drugim društvenim naukama kao što su pedagogija, sociologija, bezbednost, pravo i vojne nauke, a u poslednjoj deceniji i u antropologiji, medicini, kao i u tehničko-tehnološkim, računarskim, matematičkim i drugim naukama.
Rezultati ovog rada treba da doprinesu boljem razumevanju metodologije istraživanja u različitim naučnim radovima, posebno u master radu i doktorskoj disertaciji, kao i da podstaknu mlade istraživače da uspešno sprovode svoja istraživanja u političkim i drugim naukama.