Suchergebnisse

Autor se pita: što se događa s umjetnošću kad elite shvate vrijednost umjetnosti, umjetnika i kritičara za svoje potrebe, to jest potrebe onih koji određuju što je politički korektno, odnosno što doprinosi njihovim političkim, društvenim i novčanim interesima. Pri tome je autor beskompromisan, ne štedi niti naručitelje, niti umjetnike, niti kritičare, niti publiku, niti struku povijesti umjetnosti, pa niti nespretne i ignorantske birokrate EU. No ta kritička oštrina koja je u potpunosti opravdana, iznesena je na maštovit i duhovit način, kao analiza i dobrodošla kritika ljudske gluposti, hipokrizije i taštine uopće. Autor zaključuje da je usprkos svih pritisaka i povijesnih vrludanja umjetnost kao otjelotvorenje duha najbolje što imamo, uz kreativnu znanost i ljubav, te prepoznaje vrlo maštovit, no ustvari i vrlo uvjerljiv i logičan vid umjetničkog stvaranja u kojem svako biće može biti (odnosno podsvjesno i jest) umjetnik-stvaratelj i umjetnik doživljavanja.

U tekstu se razmatra revizionistička struja u suvremenoj hrvatskoj historiografiji, a posredno i u politici, koja se bavi Nezavisnom Državom Hrvatskom (1941-1945). Revizionistički narativ čine tri glavne postavke: (a) NDH je bila normalna onodobna protupobunjenička država koja nije koristila državni teror kako bi uništila vjerske i etničke zajednice koje su u ustaškoj ideologiji i politici bile određene kao prirodni ili organski neprijatelji te tvorevine, nego je primjenjivala ograničena legitimna sredstva borbe da bi se zaštitila od političkih pobunjenika; (b) u NDH nisu izvršeni masovni zločini, a kamoli genocid, ni nad Srbima, ni nad Židovima, ni nad Romima; štoviše, glavne žrtve bili su Hrvati te zločine NDH treba desrbizirati i dejudeizirati; (c) logor Jasenovac bio je samo radni i sabirni logor, a ne koncentracijski logor smrti, u koji je NDH privodila političke protivnike kako bi se zaštitila od njihova razornog djelovanja, a ne kako bi ih ubijala; pravi smrtonosni logor u Jasenovcu osnovala je tek jugoslavenska komunistička vlast poslije svršetka Drugoga svjetskog rata. Pokušavajući dekonstruirati "jasenovački mit", revizionisti zapravo nastoje dekonstruirati "mit o genocidu" u NDH, a time potpuno ili djelomice rehabilitirati NDH. ; This article analyses the revisionist currents in Croatian contemporary historiography – and implicitly also in politics – which in its focus has interpretation of the Independent State of Croatia (NDH, 1941-1945). Three main elements of the revisionist narative are: a) NDH was just a normal state concerned with rebellion in its own territory, rather than the state which used state terror to exterminate religious and ethnic communities marked as its "natural and organic enemies". In other words, it only applied limited and legitimate instruments to protect itself from its political opponents. b) There were no massive crimes, and especially no genocide, neither against the Serbs, nor Jewish or Roma population. On the contrary, the main victims in 1941-1945 had been Croats, and thus the crimes of NDH should be de-Serbianized and de-Jewisized. c) Jasenovac was only a labour camp and prison, not a concentration death camp. The NDH used it for gathering and arresting its political opponents in order to prevent them from pursuing their destructive actions against the state. The real death camp in Jasenovac was formed only in 1945 by post-NDH communist authorities. By deconstructing what they call the "Jasenovac myth", the revisionists are in fact trying to deconstruct "the myth of genocide by NDH", and thus to rehabilitate the NDH either completely or partially.

U radu se iznose rezultati provedene analize sadržaja izbornih programa političkih stranaka u Hrvatskoj, uz kratko uvodno objašnjenje kako je došlo do slobodnih demokratskih izbora i tko je sve sudjelovao u njima. Provedena analiza ukazuje na sadržaj ponuđenih političkih ideja, te opis morfologije tržišta političkih ideja uspostavljenih kroz predizbornu kampanju. Analiza obuhvaća programe 34 stranke i u njima prali 17. tematskih cjelina. Analizom je utvrđeno da su sličnosti u programima stranaka daleko prisutnije od razlika. Međutim, bitne razlike se pojavljuju na ključnim temama. Tako se razlike mogu pratiti na temi federacija - konfederacija, Monocentrični - policentrični razvoj Hrvatske, Jačanje nacionalnog identiteta kulture - Pluralizam nacionalnih kultura i odnos prema materinstvu i abortusu. Analizom je, takođe, utvrđeno da su najčešće teme predizbornih programa bile: Pravna država (91,2 %) i poduzetništvo i privreda (70,6 %). Uzrok lome, po mišljenju autora, treba svakako tražiti u napuštanju jedno si ranačnih monopola, kao i posvemašnjoj ekonomskoj krizi privređivanja u Hrvatskoj. ; In this paper the results of a content analysis of political parties' election programmes in Croatia are presented, preceded by a short introduction referring to the occurrence of free democratic elections and all their participants. Outlined in the analysis is the substance of the political ideas offered and also the description of the morphology of the political ideas' market established in the election campaign. The analysis consists of 34 party programmes from which 17 topics have been selected for study. The results indicate many more similarities than differences among the party programmes. However, the major differences appear where the key topics are concerned, which enables their observation through the following oppositions: federation - confederation, monocentric - polycentric development of Croatia, promotion of national cultural identity - pluralism of national cultures and finally, differing attitudes towards motherhood and abortion. The most frequent topics appearing in election programmes, according to the results of the analysis are: the civil state (91,2%) and enterprising and economy (70,6%). It is the opinion of the authors that this arises from the abandonment of the one-party monopoly as well as from the overall economic crisis in Croatia.