Suchergebnisse

Plemićka vojna akademija u Bečkom Novom Mjestu otvorena je 1752. o državnom trošku, a cilj habsburških vlasti bio je da bude komplementarna viteškoj akademiji Terezijanumu (osnovan 1746. pod isusovačkom upravom). Naime, ondje su se školovali mladi plemići za rad u civilnoj službi, dok je Bečko Novo Mjesto bilo namijenjeno obrazovanju časnika. Marija Terezija osigurala je stipendije za četristotinjak kadeta iz siromašnijih plemićkih obitelji, kao i za sinove zaslužnih časnika koji su dokazali lojalnost u vojnoj službi. Prije Plemićke akademije dječaci mlađi od 14 godina pohađali su tzv. Pripremnu vojnu školu u Beču. Obje ustanove spojene su 1769. u c. i k. Terezijansku vojnu akademiju. Učiteljski kadar, koji je isprva bio samo svjetovni, tj. časnički, nastavljao je tradiciju humanističkih i baroknih viteških akademija te usvajanja "viteških vještina i vojnih vrlina" koje su bile usmjerene više na fizičku spremnost nego na stjecanje suvremenih znanja o ratovanju koja su bila potrebna za profesionalizaciju vojske. U radu se prikazuju reforme i promjene koje su se provodile na Akademiji za vrijeme Marije Terezije i Josipa II. u nastojanju da se osuvremeni časničko obrazovanje i da se uz pomoć prosvjetiteljskih načela razvije nadnacionalni "austrijski patriotizam" koji bi bio glavni temelj lojalnosti budućih časnika. Ta nastojanja kulminirala su za vrijeme uprave prosvijetljenog pedagoškog pisca, austrijskog generala i češkog grofa Franza Josepha Kinskog (1779.-1805.), čiji su odgajateljski koncepti i djelovanje opširnije predstavljeni. ; The Noble Military Academy at Wiener Neustadt was opened in 1752 at state expense, and the aim of the Habsburg authorities was to make it a counterpart of the Theresianum Knight Academy (founded in 1746 under the Jesuit administration). Young noblemen were trained there for work in civil service, while the academy at Wiener Neustadt was intended for officer education. Maria Theresa secured scholarships for ca. four hundred cadets from poorer noble families, as well as for sons of deserving senior officers. Boys under the age of 14 attended the so-called Preparatory Military School in Vienna before being admitted at the Wiener Neustadt Noble Military Academy. Both institutions were merged in 1769 into one Imperial and Royal Theresian Military Academy. Teachers, who were at first only secular, that is, coming from the officer class, continued the tradition of humanist and baroque knight academies and the adoption of "knightly skills and military virtues," aimed at the acquisition of physical readiness rather than the contemporary knowledge of warfare needed to professionalize the army. This paper presents the reforms and changes that took place at the Theresian Military Academy during the reign of Maria Theresa and Joseph II with the intention of modernizing officer education and developing the supra-national "Austrian patriotism" based on the Enlightenment principles as the main foundation of the future officers' loyalty. These efforts culminated during the command of the enlightened pedagogical writer, the Austrian general and Bohemian aristocrat, Franz Joseph Kinsky (1779-1755), whose educational concepts and actions are here extensively presented.

The Copernicus is a European Programme designed to establish a European capacity for the Earth Observation. It consists of a series of complex systems that collect data from multiple sources: satellites for Earth observation and sensors placed on the ground, in the air and in the sea. The goal of the program is to ensure regular monitoring and supervision of the atmosphere, ocean and land surface.The celebration titled "Copernicus Goes Local – Implementing the Space Strategy for Europe" was held in the European Parliament and gathered around 300 participants. The event was attended by numerous Commissioners of the European Commission, participants of the European Earth Observation Programme, and industry representatives from all over Europe. The main motive of this event was the establishment of Copernicus at the local level. ; Program Copernicus europski je program namijenjen uspostavi europ­­­skog kapaciteta za promatranje Zemlje. Sastoji se od niza složenih sustava koji prikupljaju podatke iz više izvora: satelita namijenjenih promatranju Zemlje i senzora smještenih na zemlji, u zraku i u moru. Cilj je programa osigurati redovito praćenje i nadzor atmosfere, oceana i kopnenih površina.Svečanost pod nazivom "Copernicus ide na lokalnu razinu – provedba Svemirske strategije za Europu" (engl. Copernicus Goes Local – Implementing the Space Strategy for Europe) održana je u Europskom parla­men­tu i okupila je oko 300 sudionika. Događaj su svojom prisutnošću podržali brojni povjerenici Europske komisije, sudionici europskog programa za promatranje Zemlje, te predstavnici in­dus­tri­je iz cijele Europe. Glavni motiv tog događaja bio je uspostavljanje Copernicusa na lokalnoj razini.

Obilježavajući 250-tu obljetnicu šumarstva u Hrvatskoj kroz mnogobrojna događanja i aktivnosti, naznačene u programu objavljenom u Zapisniku 4. sjednice Upravnog i Nadzornog odbora HŠD-a u Šumarskome listu 11-12/2014., svoj doprinos ovoj značajnoj obljetnici nastojali smo dati i u ovoj rubrici.U dvobroju 1-2/2015. tekstom "Lutanja u gospodarenju privatnim šumama" ukazali smo na neke probleme u gospodarenju tim šumama, koristeći se i tekstovima iz povijesti šumarstva. Naime, mogli bismo reći da se tim problemima prilazi kao da se radi o zanemarivoj površini, a zapravo je to više od 1/5 površina šuma u Hrvatskoj, za koju također vrijedi Zakon o šumama, što se nažalost zaboravlja. Posebno smo ukazali na nekontrolirane sječe i "haračenje" bez učinkovitog nadzora i mjera suzbijanja takvoga stanja, te bez jasnih zakonskih podloga za kažnjavanje odnosnih sudionika. Još jednom se ukazuje na potrebu udruživanja malih privatnih šumo-posjednika, čime bi se izbjeglo dosadašnje gospodarenje na razini čestice i osigurala mogućnost lakšeg gospodarenja u duhu ZOŠ-a, te mogućnost učinkovitijeg korištenja EU fondova.U dvobroju 3-4/2015. ukazujemo na sve očitiji odmak od načela potrajnog gospodarenja i upravljanja šumom kao obnovljivim resursom i najsloženijim ekosustavom, poistovjećujući ga sve više s "tvorničkom halom". U svrhu proiz­vodnje najveće kvalitete i kvantitete drvnih sortimenata, potrebno je maksimalno korištenje potencijala šumskog staništa, ali strogo se držeći načela potrajnog gospodarenja, jer bi njegova degradacija vodila u katastrofu. Stoga je neophodno da cijelim procesom upravljanja i terenskog rada rukovode i nadziru ga "teoretično i praktično naobraženo gospodarstveno osoblje". Ako je proklamirani cilj gospodarenja proizvodnja najvrjednije drvne mase, onda i njeno korištenje mora biti racionalno, usmjereno ponajprije na domaći visoko finalizirani proizvod, koji uz financijski rezultat osigurava i visoku zaposlenost.U dvobroju 5-6/2015. uz "pomoć" teksta "Državni ispiti za samostalno vođenje šumskog gospodarstva" iz Šumarskoga lista 1880. i 1881. godine, osvrnuli smo se na važnost stručnog upravljanja i gospodarenja šumama, zalažući se ponajprije za stručno, a ne političko kadroviranje. Ističe se, kako nije dovoljno imati samo odgovarajuću stručnu spremu, nego je potrebno postepeno stjecanje praktičnih znanja i iskustva za rukovođenje šumskog gospodarstva. Tako osposobljeni šumarski kadrovi imaju svoj limit. "Ne ima svatko sposobnosti, da ono bude, što hoće, i uz najbolju volju može se dogoditi, da komu njegove vlastite naravne sposobnosti reknu: dovde i ne dalje. Ne treba tumačenja, da uslied ovakovih pogrešaka trpi ponajprije šuma".U dvobroju 7-8/2015., također uz "pomoć" teksta iz Šumarskoga lista iz 1895. godine, povlačeći paralelu s današnjicom, skrenuli smo pozornost na već tada traženu stručnu i organizacijsku sposobnost šumarskoga kadra na najodgovornijim radnim mjestima u šumarskim institucijama, ponajprije "nadšumara, protustavnika i šumara (upravitelja šumarije)". Zaključak, kako uz postepeno stručno usavršavanje kroz praksu "poštenje je kruna vrlina čovjeka, kojemu su povjereni milijuni narodnog imetka" i danas bi trebalo biti sastavnica etičkog profila šumarskoga stručnjaka.Riječ Uredništva "Jesmo li iz povijesti nešto naučili" iz dvobroja 9-10/2015., kako čujemo "uzbudila je duhove", a mi smo samo "pušuć i na hladno" uz primjer iz povijesti upozorili na ono što bi se moglo dogoditi osnivanjem većinske privatne tvrtke Hrvatsko drvo d.o.o., s udjelom od 25 % Hrvatskih šuma d.o.o. kao suosnivača. Razvidno je, da je tema bila pogođena.Kako "nada umire posljednja", i mi se u idućoj godini nadamo boljitku i adekvatnom vrednovanju šumarske struke na svim razinama. S tom željom svim čitateljima Šumarskoga lista želimo Čestit Božić te sretnu i uspješnu 2016. godinu. Uredništvo ; The 250th anniversary of forestry in Croatia was marked by a number of events and activities set down in the Minutes of the 4th meeting of the CFA Managing and Supervisory Board and published in Forestry Journal 11-12/2014. Our column has also tried to give a contribution to this grand anniversary.In the double issue I-2/2015, the text "Disorientation in private forest management" highlights some problems in the management of these forests. Some tests from the history of forestry were also used to reinforce the problem matter. It could almost be said that the problems are treated as if the area in question was almost negligible, while in fact private forests account for one fifth of the forested area in Croatia and are governed by the Law on Forests, a fact often forgotten. We particularly pointed to uncontrolled felling operations and "pillage" and to lack of efficient supervision, measures of preventing such activities and clear legal bases for the punishment of perpetrators. A renewed plea was made for small private forest owners to unify in order to avoid management at the level of a plot, make management easier in line with the Law on Forests and ensure the possibility of more efficient use of EU funds.The double issue 3-4/2015 is concerned with a growing shift away from the principle of sustainable management and planning of forests as a renewable resource and the most complex ecosystem, as well as with the treatment of this system as a "factory hall". In order to achieve the best quality and quantity of wood assortments, it is necessary to make maximum possible use of forest site potential, at the same time taking care that the principles of sustainable management are strictly adhered to, since its degradation would lead to catastrophe. It is therefore essential that the entire process of management and field work is undertaken and supervised by "highly educated management personnel who posses theoretical and practical knowledge for useful and sustainable management of forests". If the proclaimed goal of management is to produce the most valuable wood mass, then its use should also be rational and directed primarily to domestic highly finalized product, which guarantees not only financial gains but also high employment.In the double issue 5-6/2015, drawing on the text "State exams for independent management of a forest enterprise" from Forestry Journal of 1880 and 1881, we tackled the importance of expert forest planning and management and advocated professionally based rather than politically based selection of personnel. It is not sufficient to possess adequate school credentials: what is necessary it to gradually gain practical knowledge and experience for the management of a forest enterprise. Even forest personnel trained in such a way have their limits. Not everybody is capable of being what he wants to be; try as hard as one might, one's own natural abilities tell you: you can get no further than this. Needless to say, it is the forest that suffers the most in the aftermath of such errors".The double issue 7-8/2015, also using the text from Forestry Journal of 1895, draws a parallel with the present time and highlights expert and organisational abilities of the forest personnel in the most responsible work places in forestry institutions. This refers primarily to county foresters, accountants and foresters (chief forest managers). As in the past, gradual specialized education through practice, combined with "honesty as the crown virtue of a person who has been entrusted with the wealth of national property", should constitute the ethical profile of a forestry expert today as well.The Editorial "Have we learnt something from history" in the double issue 9-10/2015, as we hear, has "stirred up the ghosts"; however, what we only attempted, just to be on the safe side, was to use some historical examples to warn of what might happen if a major private company Hrvatsko Drvo Ltd is founded, with 25% share of Hrvatske Šume Ltd as a co-founder. Clearly, the topic hit the target.As we all know, "hope dies last", so we truly hope that the forestry profession will be improved and adequately evaluated at all levels in the year to come. With this in mind, we would like to wish all the readers of Forestry Journal Merry Christmas and Happy and Successful New Year 2016.Editorial Board

Mithad Kozličić is a historian of navigation and geography. He was born in Zenica on April 14, 1954. He finished the Military Maritime Academy in Split, nautical orientation in 1978, and received his MSc in history in Dubrovnik in 1985. He received PhD in historical sciences at the Faculty of Humanities and Social Sciences in Zagreb in 1988 with the dissertation Historical Geography of the Eastern Adriatic in Light of Results of Researching Antique Geographic Work. He was assistant director and custodian of the Military Maritime Museum in Split until 1991, after which he was the director of the Croatian Maritime Museum in Split. He has been a professor at the Department o History of the Faculty of Humanities and Social Sciences in Zadar and the University of Zadar. In 2005, he became a permanent full professor of humanistic sciences, scientific field of history, branch Croatian history. He lectures History of Navigation in the Croatian Adriatic, Historical Geography and History of Cartography. He initiated and led postgraduate scientific master and doctoral studies History of Croatian Navigation at the same Faculty. He led several scientific-research projects on the history of Eastern Adriatic navigation. Professor Kozličić's scientific research concerns history of navigation and cartography and historical geography of the Eastern Adriatic. He published a dozen scientific books and more than 100 studies and articles. He participated in numerous domestic and international conferences and prepared several museum exhibitions. After a long research of map collections in Croatian and foreign archives, museums and libraries, he published Atlas – Cartographic Monuments of the Croatian Adriatic in 1995. It contains a concise overview of cartographic representations of the Croatian Adriatic from the antique to the end of the 17th century, with analyses of 275 maps, plans and views by 53 authors. Special attention is paid to older cartographic material and one intended for navigation, and charts by 12 cartographers produced between the beginning of the 13th century and the end of the 16th century are researched. The central chapter is dedicated to numerous cartographers and their perception of the Croatian Adriatic. The book contains basic map data, including toponymy, name of the collection and scientific and expert commentary. A list of bibliographic units and a terminology index can be found at the end. We would like to single out Professor Kozličić's monographs Panoramas of Dalmatia by Giuseppe Rieger, published by the Hydrographic Institute of the Republic of Croatia, Split 2003, Regiones Flumina Unnae et Sanae in Veteribus Tabulis Geographicis, Una-Sana Area on Old Geographic Maps, published by the National and University Library of Bosnia and Herzegovina, Sarajevo and the Una-Sana Canton Archive, Bihać, 2003 and Eastern Adriatic in Work of Beautemps-Beaupré, published in 2006. Prof. Dr. Mithad Kozličić is a member of several expert societies, including the Croatian Cartographic Society, in which he was a member of the Court of Honour for several years. He received several awards and acknowledgments and this year became a member of the Academy of Sciences and Arts of Bosnia and Herzegovina ("a member outside of working team" – citizen of Bosnia and Herzegovina living abroad).Congratulations! ; Mithad Kozličić je povjesničar pomorstva i geografije. Rođen je 14. travnja 1954. u Zenici. U Splitu je završio Vojnopomorsku akademiju, diplomirav­­ši na nautičkom smjeru 1978, a magistrirao povijest u Dubrovniku 1985. Doktorirao je povijesne znanosti 1988. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu s disertacijom Historijska geografija istočnog Jadrana u svjetlu rezultata istraživanja antičkih geografskih djela. Pomoćnik ravnatelja i kustos u Vojnopomorskom mu­­­zeju u Splitu bio je do 1991, a nakon toga ravnatelj Hrvatskog pomorskog muzeja u Splitu. Od 1994. profesor je u Odjelu za povijest Filozofskog fakulteta u Zadru, odnosno Sveučilišta u Zadru. Odlukom toga Sveučilišta 2005. izabran je u redovitog profesora u trajnom zvanju za znanstveno područje humanističkih znanosti, znanstveno polje povi­jest, grana hrvatska povijest. Predaje kolegije Povijest pomorstva hrvatskog Jadrana, Povijesni zemljopis i Povijest kartografije. Utemeljitelj je i voditelj poslijediplomskih znanstvenih magistarskih i doktorskih studija Povijest hrvatskog pomorstva na istom fakultetu. Voditelj je nekoliko znanstveno-istraživačkih projekata iz povijesti istočnojadranskog pomorstva. Znanstveno istra­­­­žuje povijest pomorstva, povijest kar­tografije i historijsku geografiju istočnog Jadrana. Objavio je desetak zna­n­stvenih knjiga te više od stotinjak stu­dija i čla-naka. Sudjelovao je na mnogobrojnim domaćim i inozemnim znanstvenim skupovima. Priredio je nekoliko muzejskih izložbi. Nakon višegodišnjih istraživanja po kartografskim zbirkama hrvatskih i stranih arhiva, muzeja i knjižnica objavio je 1995. Atlas – kartografski spomenici hrvatskog Jadrana. Sadrži sažeti pregled kartografskog pri­ka­zivanja hrvatskog Jadranskog mora od antike do kraja 17. stoljeća, obrađeno je 275 karata, planova i veduta 53 autora. Osobito je pozornost dana starijoj kartografskoj građi te onoj za plovidbu, a istražene su plovidbene karte 12 kartografa koje su nastale od početka 13. do kraja 16. stoljeća. Središnje poglavlje posvećeno je brojnim kartografima i njihovu viđenju hrvatskoga Jadrana. Knjiga sadrži osnovne podatke o kartama, uključujući prikaz toponimije, naziv zbirke u kojoj se čuvaju te znan­stveni i stručni komentar. Na kraju je popis bibliografskih jedinica i indeks nazivlja s proučenih karata. Posebno izdavajmo monografije Panorame Dalmacije Giuseppea Riegera u izdanju Hrvatskoga hidrografskog instituta, Split 2003., Regiones Flumina Unnae et Sanae in Veteribus Tabulis Geographicis, Unsko-sansko područje na starim geografskim kartama u izdanju Nacionalne i univerzitetske biblioteke BiH, Sarajevo i Arhiva Unsko-sanskog kantona, Bihać, 2003. i Istočni Jadran u djelu Beautemps-Beaupréa, objavljena 2006. Prof. dr. sc. Mithad Kozličić član je nekoliko stručnih društava, među kojima je i Hrvatsko kartografsko društvo u kojemu je više godina bio član Suda časti. Dobitnik je nekoliko nagrada i priznanja, a ove godine izabran je za člana Akademije nauka i umjetnosti BiH ("član van radnog sastava" – državljanin BiH koji živi u inostranstvu/inozemstvu).Čestitamo!

Ovaj rad bavi se analizom položaja Makedonije koja kroz kritičke leće europskog odnosno eurocentričnog pogleda i geopolitičku kontekstualnost na području Balkana ima značajke subdrugosti. Uzimajući u obzir dosege postkolonijalnih teorija i moguću primjenu određenih koncepata (drugost, hibridnost, mimikrija, ambivalencija, egzotizacija, samokolonizacija, itd.) u analizi položaja Makedonije kao dijela postsocijalističkog prostora, rad posebno istražuje načine na koji se tijekom zadnja dva desetljeća uspostavlja i održava identitetska razlika Makedonije u odnosu na europski prostor i druge države Balkana. Posebni fokus je stavljen na istraživanje suvremenih diskurzivnih praksi kojima se Europska unija koristi pri održavanju identitetske razlike Republike Makedonije pri čemu se historijska diskurzivna analiza (Wodak, 2011) pokazala prikladnom metodom. U tom cilju napravljena je analiza medijskih članaka s Internet stranica EUObserver i EURACTIV za vrijeme političke krize (od listopada 2016. do lipnja 2017.) uslijed nepriznavanja rezultata parlamentarnih izbora u Makedoniji. Ovaj rad donosi zaključak o paralelnom koloniziranju Makedonije kroz proces europeizacije, i to putem delegitimiranja identitetskih značajki njezinog nacionalnog identiteta od strane Europske unije i od strane njezinih susjeda. Zaključno, analizom se došlo do dvije razine europskog pogleda – prva je definirana problemima vezanima za proces pristupanja Makedonije Europskoj uniji, dok je druga definirana diskursom o nedostatku demokratičnosti kao zalogom dugoročne drugosti. ; This paper deals with the analysis of the position of Macedonia, which displays characteristics of subalternity through the critical lens of a European or Eurocentric view and geopolitical contextuality in the Balkans. Taking into account the scope of postcolonial theories and possible applications of its particular concepts (subalternity, hybridity, mimicry, ambivalence, exoticisation, self-colonisation, etc.) in the analysis of the position of Macedonia as a part of a post-socialist space, the main focus of the paper is the research of ways in which the identity difference of Macedonia in relation to Europe and other Balkan states during the last two decades is established and maintained. Special focus is placed on the research of modern discursive practices which the European Union uses in the reproduction of identity differences of Macedonia, where historical discursive analysis (Wodak, 2011) proved as an appropriate method. Analysis of media articles from the EUobserver and EURACTIV websites during the political crisis (October 2016 to June 2017) due to recognition of parliamentary election results in Macedonia has been conducted. This paper offers conclusions about the parallel colonisation of Macedonia through the process of Europeanisation, by means of delegitimizing identity characteristics of its national identity by the European Union and its neighbours. In conclusion, the analysis reached two European worldviews – the first is defined by problems related to the process of entering the European Union, while the other is defined by a discourse about the lack of democracy as collateral for long-term subalternity even after entering the EU.