The indicators of health condition and providing medical protection are necessary for making assessment of health condition at the level of population, improvement of the healthcare system and making health-related and political decision with an aim to improve the citizens' health. Qualitative and reliable original data is necessary for the preparation of indicators. According to the indicators of mortality and morbidity, cardiovascular diseases (CVD) are the prioritized public health problem in Croatia. They are the major cause of mortality, in men with a share of 42.6% and in women with a share of 56.4% in total mortality. In CVD hospital morbidity, they are represented in men in the first place with a share of 14.9% and in women, they take the second place with a share of 12.5% in total number of hospitalizations. Totally, more women die of CVD and men die of CVD more frequently at younger age, however, women are hospitalized less frequently.
Every 40 seconds, somewhere in the world someone dies by suicide, with certain groups such as youth and men being most at risk. Research abounds as to the risks and protective factors, but there is still a huge gap in our knowledge as to what leads one person to act on suicidal ideation and another to refrain. Risks factors vary by country, culture, gender and class, and represent a complex and potentially synergistic interplay between biological, psychological, social, environmental and personal factors. These will be discussed in this paper. Many prevention programmes have been established, but no one intervention stands out. At a minimum, country-wide efforts raising awareness of suicide and deliberate self-harm, highlighting risk and protective factors and identifying and treating mental health problems early, particularly in youth, are essential. Targeted methods include public education and media campaigns, providing training for front-line staff in early recognition and, in the case of primary care clinicians, appropriate referrals for treatment of mental illness, generating policies on restricting easy access to lethal means or substances such as alcohol which disinhibit behaviour and reducing the stigma of, and promoting, help-seeking. These efforts should go some way towards slowing what might otherwise become a self-destructive epidemic. We all have a role to play. ; Svakih 40 sekundi negdje na svijetu netko počini samoubojstvo pri čemu su određene skupine, poput mladih i muškaraca pod većim rizikom. Istraživanja ukazuju na brojne kako rizične, tako i zaštitne čimbenike, ali i dalje postoji veliki nedostatak u znanju što neku osobu vodi da djeluje prema svojim suicidalnim idejama, a drugu da se suzdrži od počinjenja suicida. Rizični čimbenici variraju ovisno o državi, kulturi, spolu, klasi i predstavljaju kompleksno, potencijalno sinergističko međudjelovanje bioloških, psiholoških, društvenih, okolišnih i osobnih činitelja o čemu raspravlja ovaj članak. Utemeljeni su mnogi preventivni programi, ali ni jedna intervencija se posebno ne ističe svojom većom učinkovitošću. Potreban minimum treba uključivati: napore na nacionalnoj razini u podizanju svjesnosti o suicidu i namjernom samoozljeđivanju, ukazivanje na rizične i zaštitne čimbenike, rano identificiranje i tretman problema duševnog zdravlja, osobito u mladih. Ciljane metode prevencije uključuju: javnu edukaciju i medijske kampanje, provođenje edukacije i treninga stručnjaka prve linije u ranom prepoznavanju, u slučaju primarne zdravstvene skrbi adekvatno upućivanje na liječenje mentalnih poremećaja, stvaranje politike restriktivnog pristupa smrtonosnim sredstvima ili supstancijama poput alkohola koji dezinhibira ponašanje, reduciranje stigme i promoviranje traženja pomoći. Sve bi ove aktivnosti trebalo smanjiti ono što bi u suprotnom moglo postati epidemija autodestruktivnog ponašanja. Svi mi u ovome imamo svoju ulogu.
Država Izrael u svijetu je prepoznata po višetisućljetnoj židovskoj tradiciji i povijesti. Osim bogate kulture, prožete bliskoistočnim elementima, ali i onima doseljenika iz raznih zapadnih zemalja, Izrael uživa poseban imidž na međunarodnoj pozornici. Taj pak imidž ovisi o više faktora – s jedne strane Izrael predstavlja multikulturalnu zemlju poželjnu kao turističku destinaciju ili pak zemlju za ekonomske i tehnološke inovacije, dok s druge Izrael biva predstavljen u negativnom kontekstu kao vojnička država koja guši prava manjina, posebice arapske. Negativan imidž utječe na Izrael, kao i na svaku drugu državu. Međutim, diplomatskim aktivnostima i raznim projektima ta slika pokušava se iz dana u dan poboljšati. Suradnja između diplomatskih službenika i konzultanata odnosa s javnošću ima za cilj što efektivniju promociju Izraela. Iako je percepcija Izraela ponekad izrazito polarizirana, u poslovnom svijetu taj faktor ne utječe na njegovo gospodarstvo. Baš suprotno, za vrijeme sukoba ili ratnih kriza, izraelski BDP je rastao, a sve to zahvaljujući imidžu vrijednih i upornih ljudi koji uživa židovska populacija u ekonomskom svijetu. U političkom kontekstu, Izrael druge države dijeli na prijateljske, odnosno neprijateljske. Kod prijateljskih, većinom zapadnjačkih država, uživa veliku potporu i u vojnom i u gospodarskom smislu te negativno pisanje svjetski poznatih medija ne utječe na tu potporu. Ovaj rad istražuje strategije međunarodnih odnosa s javnošću i diplomacije Države Izrael kao brenda u međunarodnoj zajednici. Kroz kratak povijesni pregled predstavlja se razvoj metoda kojima se izgrađuje imidž Izraela na međunarodnoj pozornici, a stručnjaci i diplomati daju praktičan uvid u funkcioniranje javne diplomacije i odnosa s javnošću na razini jedne države. ; The State of Israel is renowed worldwide for its millenial Jewish tradition and history. Besides its rich culture, infused with Middle Eastern and Western flavours, Israel nurtures a distinctive image in the international arena. The image is influenced by ...
Uvod: Voda čini 50-70 % sastava tijela zdrave osobe. Uredna hidracija je uvjet za fiziološko funkcioniranje tjelesnih sustava i održavanje homeostaze. Procjena tjelesnog sastava metodom bioelektrične impedancije s naglaskom na procjenu postotka vode u tijelu i utjecajem na zdravlje je javnozdravstveni proizvod Toplica Lipik. Cilj: Procijeniti postotak vode u organizmu i ukazati na potrebu redovnog pijenja obične pitke vode u prevenciji bolesti te ga povezati s komplementarnim programima koji su vezani uz izvore pitke vode. Metode: U istraživanje je uključeno 80 ispitanika, klijenata Toplica Lipik. Metodom bioelektrične impedancije procijenjen im je postotak vode u tijelu. Procjena je izvršena na aparatu Tanita, BC 1000. Proizvod je nazvan "Bodywass" (Assessment of body water). Rezultati: Istraživanje je obuhvatilo 80 ispitanika, 64 žene i 16 muškaraca, prosječne životne dobi od 53,5 (27-85) godina. Kod 79% ispitanika verificiran je niži udio vode u tijelu što je potencijalni faktor rizika za zdravlje. Pitka voda je nacionalno blago, strateška komparativna prednost Hrvatske u Europskoj Uniji. Kao gospodarski primjer društveno odgovornog ponašanja u zaštiti voda i dostupnosti besplatne pitke vode svakom čovjeku, prikazuje se projekt Freewa (Free water). U perivoju Toplica Lipik je izvor pitke termomineralne vode Paviljon izvor–Antunovo ili Grofovo vrelo. U izgradnji je Muzej Dobre vode u centru grada. U šumi, nedaleko Lipika je izvor Bukovac otkuda se izvorska voda puni u boce za tržište pod komercijalnim nazivom Studena. Voda oba izvora besplatno je dostupna gostima Lipika. Izvori pitke vode povezani su biciklističkom stazom i šetnicom. Zaključak: Većina ispitanika imala je smanjen udio vode u organizmu. Potrebno je educirati klijente u toplicama ne samo o navici redovnog vježbanja, već i adekvatnog unosa vode radi očuvanja zdravlja. Tradicionalni lječilišni trijas u terapiji: šetanje, pijenje vode i kupke treba oplemeniti ekološkim suvenirom i ponuditi kao novi paket u zdravstvenom turizmu Toplica Lipik. ; Introduction: Water makes up more than 50-70 % of the body composition of a healthy person. Proper hydration is a prerequisite for physiologically functioning body systems and maintenance of homeostasis. The assessment of the body composition by the method of bioelectric impedance with an emphasis on the percentage of water in the body and the effect on health, is the public health product of Lipik spa. Aim: Assess the percentage of water in the body and point to the need for regular drinking of ordinary drinking water and link it with complementary programs related to drinking water springs. Methods: The survey included 80 respondents, Lipik spa clients. By the method of bioelectric impedance, the percentage of water in the body was estimated. The evaluation was done on the Tanita apparatus BC 1000. The product was called "Bodywass" (Assessment of body water). Results: The study encompassed 80 respondents, 64 women and 16 men, averaging ages of 53,5 (range 27 to 85) years. In 79% of respondents, a lower percentage of water in the body was verified, which is a potential risk factor for health and the onset of the disease. Drinking water is a national treasure, a strategic comparative advantage of Croatia in the European Union. As an economic example of socially responsible behavior in the protection of water and the availability of free drinking water to every human being, the "Freewa project" is presented (Free water). In the park Lipik spa there is a source of potable thermomineral water The Spring Pavilion – Antuns or Counts spring. Under construction is the Museum of Good Water in the city center. In the woods, near the town Lipik is the source of Bukovac where spring water is filled in bottles for the market under the commercial name Studena. Water from both sources is free of charge for guests of Lipik. Sources of drinking water are connected to the cycling trail and the promenade. Conclusion: Most subjects had a decreased body water content in the body. There is necessary to educate clients in the spa not only about regular exercise habits, but also adequate water intake to preserve health. Traditional spa trials in therapy: walking, drinking and bathing should be enhanced with ecological souvenirs and offered as a new product in Lipik spa health tourism.
Udruga narodnog zdravlja Andrija Štampar u suradnji s partnerima Zagrebačkim institutom za kulturu zdravlja, Udrugom za neuropsihijatriju te Društvom za prevenciju moždanog udara pokrenula je projekt "Zdravlje svima". Projekt je prepoznat od strane Ministarstva zdravlja Republike Hrvatske te je na natječaju za udruge bio među najbolje ocijenjenima i stoga je njegovo provođenje financijski potpomognut od strane Ministarstva zdravlja. "Zdravlje svima" je projekt koji je prožet mišlju kako se pojedinca i pacijenta ne smije promatrati isključivo kroz prizmu bolesti te ga se na istu simplificirati, već da svaka osoba treba biti promatrana u jedinstvu svog fizičkog, psihičkog, socijalnog i duhovnog stanja. Projekt ima za cilj promovirati zdravlje provedbom aktivnosti osmišljenih prema načelima dr. Andrije Štampara koji je zagovarao djelovanje struke među populacijom, a ne samo u zdravstvenim ustanovama. Anketiranjem stanovništva mladi liječnici i studenti medicine stječu praktična znanja koja u svojem budućem radu prenose na generacije mladih liječnika te osviješćuju pacijente o potrebi razvijanja kulture zdravlja. Provodeći edukativno-promotivne aktivnosti među općom populacijom promiču se zdravi stilovi života i važnost zdravlja i prevencije bolesti. Ciljevi koji se postižu provedbom projekta su praćenje i ocjena zdravstvenog stanja i kvalitete života stanovništva, identifikacija zdravstvenih problema i opasnosti za zdravlje stanovništva, promicanje zdravih stilova življenja i sprečavanje i suzbijanje rizičnih čimbenika bolesti, smanjenje socijalnih nejednakosti u zdravlju i promocija zdravlja. Važnost promicanja zdravlja nije samo zadatak nacionalnih i lokalnih zdravstvenih politika, ustanova i djelatnika već i organizacija civilnog društva u kojima stručnjaci nesebično prenose svoja znanja i kroz aktivnosti ovoga projekta educiraju javnost i osnažuju kapacitete za provedbu i nekih budućih programa i projekata promocije i očuvanja zdravlja. ; Association of People's Health Andrija Štampar has launched the project "Health for all" which is recognized by the Ministry of Health of the Republic of Croatia and was among the best rated. Project is imbued with the idea that the person should not be seen solely through the prism of the disease and simplify to it, but that each person should be observed in the unity of his physical, mental, social and spiritual condition. According to the principles of Andrija Štampar, professionals should perform among the population not only in health care institutions. Educational and promotional activities among the general population to promote healthy lifestyles and the importance of health and disease prevention are also the goals. The objectives are identification of health problems and dangers to public health, promoting healthy lifestyles and preventing and combating disease risk factors, reduction of social inequalities in health care and health promotion. The importance of health promotion is not just the task of national and local health policies, institutions, professionals, but also of civil society organizations to strengthen the capacity to implement and some future programs and projects to promote and preserve health.
Analizira se suradnja javne uprave i organizacija civilnog društva u procesu odlučivanja. Snaženje koncepta regulacijske države mijenja ulogu javne vlasti u procesu odlučivanja. To se posebno očituje kroz širenje broja akera koji sudjeluju u izradi politika i odluka. Europska unija razvija mogućnosti i načine putem kojih razne organizacije civilnog društva imaju priliku dati svoje mišljenje o donošenju određene odluke. Republika Hrvatska pokušava slijediti taj trend definiranjem odredbi o postupcima savjetovanja sa zainteresiranom javnošću i uspostavljanjem mehanizama suradnje s organizacijama civilnog društva i drugim akterima na izradi zakona, drugih propisa i akata. Također se analiziraju formalne mogućnosti i stvarna participacija civilnog društva u postupcima savjetovanja sa zainteresiranom javnošću te odnos s javnom vlasti u izradi odluka. Analiziraju se instrumenti savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u EU-u i Hrvatskoj. Upozorava se na određene probleme u regulaciji i provedbi instrumenta te se predlažu rješenja za poboljšanje. ; The strengthening of the regulatory state concept in recent decades has changed the role of public authorities in the decision-making process, rendering them just one of the many different participants involved in policy-making and the decision-making process. As regulation became their primary function, public authorities began to emphasise the quality of the decision-making process and the decisions it engenders in order to encourage the establishment of a suitable environment for economic development. Therefore, supranational organisations and many countries are implementing regulatory reforms in an attempt to create better regulation, and in the context of these reforms they are using instruments of civil society participation in decision-making. As a result of various circumstances, creating relations with civil society based on cooperation and partnership is often a relatively slow and gradual process, yet progress is notable. The European Union is constantly evolving opportunities and ways in which various civil society organisations can convey their opinions about the adoption of certain decisions at the EU level. Croatia has also, particularly over the last seven years, tried to follow this trend by defining the legal provisions and procedures of public consultations, and by establishing mechanisms for cooperation with civil society organisations and many other stakeholders in the drafting of laws and other regulations. The paper analyses the role of civil society and the opportunities for public consultations in the European Union and Croatia. The analysis results indicate progress as well as problems. The author suggests improvements with regard to the cooperation between civil society and public administration in public consultations.
Prethodna su istraživanja pokazala da hrvatska politika mentalnog zdravlja nije politički prioritet, da joj nedostaje interdisciplinarnosti, međusektorske suradnje i holističkog pristupa. Slijedeći pretpostavku da je jedan od glavnih razloga za takvo polazište niska razina korištenja znanja pri stvaranju politike mentalnog zdravlja, ova studija pokušala je ispitati ulogu ekspertize i prijenosa znanja u razvoju hrvatske politike mentalnog zdravlja. Istraživanje je provedeno metodom snowball u proljeće 2018., obuhvatilo je 124 sudionika, stručnjaka iz različitih ustanova koje se bave mentalnim zdravljem. Za potrebe ove studije razvijen je upitnik "Razvoj hrvatske politike mentalnog zdravlja". Prikupljeni kvalitativni i kvantitativni podatci pokazali su da stručnjaci iz sektora mentalnog zdravlja kreiranje politike u svome polju opisuju kao nekvalitetno i u ovisnosti o visokim vladinim tijelima kojima upravlja politička elita nezainteresirana za mentalno zdravlje. Podatci također pokazuju da stručnjaci iz područja mentalnog zdravlja o poboljšanju politike mentalnog zdravlja razmišljaju u skladu s međunarodnim smjernicama. Pa ipak, sebe rijetko smatraju aktivnim činiteljima u procesu kreiranja politike. To nas vodi zaključku da stručnjaci trebaju podršku za umrežavanje, udruživanje radi zagovaranja i bolje međusektorske odnose kako bi utjecali na političku volju. ; Previous research shows that Croatian mental health policy is not a political priority, that it lacks interdisciplinarity, intersectoral collaboration and a holistic approach. Following the assumption that one of the main reasons for this position is the low level of knowledge in mental health policy-making, this study was set to examine the role of expertise and knowledge translation in Croatian mental health policy development. The study was conducted during spring 2018 and has included 124 participants, professionals from different institutions dealing with mental health, using the snowball method. The questionnaire "Development of Croatian Mental Health Policy" was developed for the purpose of this study. The gathered qualitative and quantitative data shows that professionals in the mental health sector describe policymaking in the field as being of poor quality and highly dependent on top governmental bodies that are run by the political elite uninterested in mental health. The data also proves that mental health professionals in Croatia think about the improvement of mental health policy in line with international guidelines. Still, they rarely consider themselves an active force in policy-making. That leads us to the conclusion that experts and professionals need support to form networks, advocacy coalitions and better inter-sectoral relationships in order to influence the political will.
In this essay the transfer of knowledge and experts between Vienna, Zagreb, inter-war China and the USSR will be analysed through the collaboration between two well-known interwar public health reformers, Aus- trian Julius Tandler and Croat Andrija Štampar. In the 1930s, they worked in China under the auspices of the League of Nations Health Organization and developed intensive cooperation in the field of public health. Based on the diary records of Andrija Štampar and the preserved archival correspondence, their personal and professional contacts were analysed. The main interest was the exchange of experiences and opinions, as well as their observations about the people and ideas they encountered and the situations in which they found themselves. This essay also tries to shed some light on the milieu in which the notions of public health and social medicine advanced, as well as the multiple external factors which influenced those developments. However, the opportunities for constructive work in the field of public health grew increasingly slim in the political constellation of the time. The League of Nations was losing its power and its health organisation followed suit. The local resistance to foreign influences in China was becoming progressively intense. The ever more severe unrest led the world into World War II and pushed the establishment of an international public health order to the margins for some time to come. However, what remained in memory was a flow of ideas and experiences which was formed in Central and Southeastern Europe and which subsequently tried to make their way far to the East and develop not only local but also general and international qualities. Many of these ideas became the basis for a new world-wide public health system that developed after World War II. ; U ovom su radu predstavljeni transfer znanja i stručnjaka između Beča, Zagreba, međuratne Kine i SSSR-a kroz suradnju dvaju poznatih međuratnih reformatora javnog zdravstva, Austrijanca Juliusa Tandlera i Hrvata Andrije Štampara. Ta su dva javnozdravstvena stručnjaka 1930-tih radili u Kini pod pokroviteljstvom Zdravstvene organizacije Lige naroda i razvijali intenzivnu suradnju u području javnog zdravstva i medicinske nastave. Na temelju dnevničkih zapisa Andrije Štampara i sačuvane arhivske korespondencije analizirani su njihovi osobni i profesionalni kontakti. Glavno zanimanje ovog rada se veže uz razmjenu njihovih iskustava i mišljenja, kao i njihova zapažanja o ljudima i idejama s kojima su se susreli te situacijama u kojima su se našli. Ovaj rad također pokušava osvijetliti milje u kojem su se javno zdravstvene i socijalno medicinske ideje razvijale kao i vanjske čimbenika, nevezane uz samu struku, koji su utjecali na njih. Krajem 30-tih godina 20. stoljeća prilike za konstruktivan rad na području javnog zdravstva postajale su sve slabije a pod utjecajem tadašnje političke konstelacije i gubita utjecaja Lige naroda. Lokalni otpor stranim utjecajima u Kini postajao je sve intenzivniji. Sve oštriji nemiri vodili su svijet u Drugi svjetski rat i gurnuli uspostavljanje međunarod- nog javnozdravstvenog poretka u posve drugi plan. Međutim, ono što je ostalo u naslijeđe je bio protok ideja i iskustava koji je zahvatio ne samo lokalno područje Srednje i Jugoistočne Europe već se proširio sve do područja Dalekog istoka. Mnoge od tih ideja postale su temelj novog svjetskog javnog zdravstvenog sustava koji se razvio nakon Drugog svjetskog rata.
Od prvih početaka organizirane zdravstvene zaštite u Osijeku, početkom 18. st. provode se intervencije na razini primame zdravstvene zaštite. Vojne i civilne vlasti organizirale su zdravstvenu skrb tako da bude usmjerena prema zaštiti zdravlja naroda. Na temelju zamisli dr. Andrije Štampara počinju se stvarati institucije i ustanove koje imaju zadaću organizirati zdravstvenu zaštitu cijele populacije (u narodu - za narod). Današnji Dom zdravlja Osijek počinje raditi u zgradi izgrađenoj 1939. godine na lokaciji na kojoj djeluje i danas. Unatoč nizu organizacijskih oblika koji su uslijedili iza Drugoga svjetskog rata Dom narodnog zdravlja značajno povećava obim djelatnosti, povećava se u broju objekata i lokacija na kojima funkcionira. Za vrijeme Domovinskoga rata djelatnost se održava na visokoj razini, a nakon toga Dom zdravlja Osijek postaje čvrsta poluga pružanja primame zdravstvene zaštite u Osijeku i okolici. ; From the very beginnings of organized health care in Osijek, at the beginning of the 18th century, interventions based on primary health care have been implemented. Military and civil authorities organized health care in a way that it included health care of the public. With an idea of Dr. Andrija Štampar institutions and facilities, which had the assignment to organize health care of the whole population (in population - for population) started to form. Today's Health Centre Osijek started with work in a building, which was constructed in 1939 on the location where it is today. In spite of many organizational forms that had followed after the World War II, Public Health Centre has been significantly increasing the scope of work and number of buildings and locations. During the War for Croatian Independence work maintained on a high level, and afterwards Health Centre Osijek has become a steady basis for primary health care in Osijek and its surroundings.
U ovom radu bavimo se pitanjem određenja adekvatne koncepcije legitimnosti za Evropsku uniju. Zastupamo stanovište da u tom pogledu odlučujuću važnost ima ideja javnog uma, kako ju je formulisao Džon Rols. Rols je smatrao da ideja javnog uma ima svoju ulogu kako na domaćem planu ustavnih demokratija tako i na međunarodnom planu. Mi ćemo, polazeći od Rolsovih stavova, nastojati da formulišemo adekvatnu koncepciju javnog uma za Evropsku uniju. Ipak, za razliku od Rolsa, koji u međunarodnom kontekstu prvenstveno govori o narodima, argumentovaćemo da osnovu javnog uma Evropske unije treba da čini koncepcija slobodnih i jednakih građana. ; This paper will examine the issue of finding the most adequate conception of normative legitimacy for the European Union. I shall argue that John Rawls's idea of public reason is crucially important in this context. Rawls maintains that the idea of public reason is important not only for constitutional democracies, but also at the international level. Following Rawls's lead, this paper focuses on the idea of public reason at the EU level. However, I shall argue that the idea of public reason that is adequate for the European Union should be based on the conception of free and equal citizens, instead of Rawls's conception of peoples.
Cijepljenje spašava od obolijevanja, nesposobnosti za život i rad te spašava živote od brojnih zaraznih bolesti. Europski ured Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) radi na ujednačavanju i osnaživanju svih potrebnih preduvjeta kako bi se povećao obuhvat i osiguralo cijepljenje što većeg broja stanovnika u zemljama europske regije SZO, te kako bi se postigla što veća kvaliteta i ujednačenost u planiranju, organizaciji, obuhvatu i provođenju cijepljenja. Od ukupno 26 do sada dostupnih i široko korištenih cjepiva u svijetu, njih 14 se sustavno primjenjuje i pojavljuje u gotovo svim kalendarima cijepljenja zemalja europske regije SZO. Europska regija SZO obuhvaća 53 europske zemlje koje se dijele na 25 zapadnoeuropskih, 16 centralnih i jugoistočnih zemalja te 12 nezavisnih država nastalih raspadom bivšeg Sovjetskog Saveza. Posebnu pozornost treba usmjeriti na ujednačenost mehanizama financiranja, legislative, kvalifikacijsku strukturu osoblja, praćenje zdravstvenih posljedica, stavova javnosti o cijepljenju te ukupne predanosti svih segmenata društva za što uspješniju i ujednačeniju implementaciju programa cijepljenja u zemljama europske regije SZO. ; Vaccination prevents illness, inability to live and work, and saves lives from many infectious diseases. The European Office of the World Health Organization (WHO) is working to harmonize and strengthen all necessary preconditions in order to increase coverage and ensure vaccination of as many people as possible in the countries of the WHO European Region and to achieve greater quality and uniformity in planning, organization, coverage and conducting vaccinations. Out of a total of 26 vaccines available and widely used in the world so far, 14 of them are systematically applied and appear in almost all immunization schedules in the countries of the WHO European Region. The WHO European Region comprises 53 European countries, which are divided into 25 Western European, 16 Central and Southeastern countries, and 12 independent states that emerged from the disintegration ...
Cijepljenje spašava od obolijevanja, nesposobnosti za život i rad te spašava živote od brojnih zaraznih bolesti. Europski ured Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) radi na ujednačavanju i osnaživanju svih potrebnih preduvjeta kako bi se povećao obuhvat i osiguralo cijepljenje što većeg broja stanovnika u zemljama europske regije SZO, te kako bi se postigla što veća kvaliteta i ujednačenost u planiranju, organizaciji, obuhvatu i provođenju cijepljenja. Od ukupno 26 do sada dostupnih i široko korištenih cjepiva u svijetu, njih 14 se sustavno primjenjuje i pojavljuje u gotovo svim kalendarima cijepljenja zemalja europske regije SZO. Europska regija SZO obuhvaća 53 europske zemlje koje se dijele na 25 zapadnoeuropskih, 16 centralnih i jugoistočnih zemalja te 12 nezavisnih država nastalih raspadom bivšeg Sovjetskog Saveza. Posebnu pozornost treba usmjeriti na ujednačenost mehanizama financiranja, legislative, kvalifikacijsku strukturu osoblja, praćenje zdravstvenih posljedica, stavova javnosti o cijepljenju te ukupne predanosti svih segmenata društva za što uspješniju i ujednačeniju implementaciju programa cijepljenja u zemljama europske regije SZO. ; Vaccination prevents illness, inability to live and work, and saves lives from many infectious diseases. The European Office of the World Health Organization (WHO) is working to harmonize and strengthen all necessary preconditions in order to increase coverage and ensure vaccination of as many people as possible in the countries of the WHO European Region and to achieve greater quality and uniformity in planning, organization, coverage and conducting vaccinations. Out of a total of 26 vaccines available and widely used in the world so far, 14 of them are systematically applied and appear in almost all immunization schedules in the countries of the WHO European Region. The WHO European Region comprises 53 European countries, which are divided into 25 Western European, 16 Central and Southeastern countries, and 12 independent states that emerged from the disintegration ...
Istraživanje je poduzeto radi svrhe prikazivanja odnosa moći između različitih aktera koji su sudjelovali u formulaciji dopunskog osiguranja. Cilj je utvrditi tko su bili najutjecajniji/najmoćniji akteri u tom procesu kako bi se unaprijedilo znanje o akterima hrvatske zdravstvene politike i pokazalo tko su jedni od najvažnijih aktera u toj hrvatskoj politici. U radu autor se vodio pretpostavkom pluralizma kako je moć široko distribuirana među različitim akterima te da im se na temelju toga omogućava sudjelovanje, zastupanje interesa i utjecaj na spomenuti proces. U skladu s time autor je razvio mrežu interakcije između aktera, a moć se mjerila pomoću 4 indikatora: javne ovlasti, uloga u procesu, medijska zastupljenost te percepcija aktera o distribuciji moći. Svi indikatori upućuju na to da su najutjecajniji akteri bili formalni, odnosno državni te da moć nije bila široko distribuirana. Nadalje, iako su akteri razvili svojevrsnu mrežu odnosa, ona se ne može u potpunosti objasniti pristupom mreža javnih politika jer je kao prvo, postojao jedan centar moći oko kojeg se strukturirala interakcija i kao drugo, civilno društvo je bilo nedovoljno zastupljeno. ; Research was conducted for purposes of explaining the relations of power between various actors which have participated in the formulation of supplementary health insurance. The goal was to determine who were the most inflental/powerful actors in that process in order to advance knowledge about Croatian health policy actors and to show which actors are the most relevant in that policy. In this paper the author took the assumption of pluralism as a theory which holds that power is widely distributed among different actors and thus enables them to take part in the policy process, representing their interests and influencing policy. Accordingly, the author developed a network of interaction between actors, and power was measured by four indicators: public authority, role in the policy process, media representation, and actors perception of power distribution. All ...
Otvorenost javne uprave, koja uključuje njenu vidljivost i dostupnost građanima, ali i mogućnost sudjelovanja građana u donošenju odluka, formuliranju politika i propisa, jedno je od temeljnih načela europskoga upravnog prostora. Europska unija prepoznaje otvorenost kao jedno od temeljnih načela funkcioniranja institucija na europskoj razini te potiče zemlje članice i kandidatkinje na usvajanje i ostvarivanje otvorenosti u upravnoj praksi, uglavnom putem mehanizama mekog prava. U Hrvatskoj su procesi europeizacije započeli početkom 2000-ih, a u sklopu brojnih prilagodbi javne uprave, došlo je do napretka u ostvarivanju transparentnosti i otvorenosti javne uprave, posebno u završnim fazama procesa pristupanja u članstvo Europske unije. Pitanje otvorenosti javne uprave prepoznato je kao važan preventivni mehanizam unutar antikorupcijske politike, zbog čega je postalo dijelom europske politike kondicionalnosti. Premda su mehanizmi za ostvarivanje otvorenosti brojni, jedan od najčešćih su javne konzultacije ili savjetovanje sa zainteresiranom javnošću. Provođenje javnih konzultacija predmet je regulacije na europskoj razini. Praksa Europskog suda, preporuke Europske komisije i naglašavanje suradnje i razmjene dobre prakse, bez nametanja konkretnih obvezujućih pravila, upućuje na područje tzv. horizontalne europeizacije i dominaciju mekog prava. U Hrvatskoj je provođenje savjetovanja sa zainteresiranom javnošću regulirano prvenstveno Zakonom o pravu na pristup informacijama (NN 85/15) te drugim zakonima i propisima. U normativnom pogledu, napredak je ostvaren 2009. donošenjem Kodeksa savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata. U pogledu implementacije, međutim, napretka nije bilo sve do izmjena Zakona o pravu na pristup informacijama 2013. i ustanovljavanja institucionalnog mehanizma za provođenje zakonskih odredbi. Usprkos tome, provedbu savjetovanja obilježavaju brojne manjkavosti, posebice na lokalnoj i regionalnoj razini, te u slučaju širokog spektra zakonom definiranih tijela javne vlasti. ; Public administration openness is one of the basic principles of the European administrative space, including public administration visibility and accessibility to citizens, as well as possibility of citizens' involvement in decision making, formulation of policies and regulations. The European Union recognizes openness as a fundamental principle for the functioning of institutions at the European level, but also encourages member and candidate states to adopt and achieve openness in the practice of national administrative organizations, mainly through soft law mechanisms. Since the 2000's, the process of Europeanization has led to numerous adjustments of the Croatian public administration, including the implementation of the principle of transparency and openness, especially during the final stages of the accession process. The issue of public administration openness has been recognized as an important preventive mechanism within the anticorruption policy and has consequently become a part of the European policy of conditionality. Although the instruments for achieving openness are numerous, one of the most common are public consultations or consultations with interested public. Public consultations are regulated at the European level. The practice of the Court of Justice of the EU, the European Commission recommendations and promotion of cooperation and good practice exchange, without concrete binding rules, indicate that it is an area dominated by the so-called horizontal Europeanization and soft law. In Croatia, public consultations are primarily regulated by the Act on the Right to Access Public Information, but also by other laws and bylaws. Normative progress has been achieved in 2009 by issuing The Code of practice on consultation with the interested public in procedures of adopting laws, other regulations and acts. With respect to implementation, improvement has not been achieved before 2013 with amendments to the Act on the Right to Access Public Information, which introduced adequate institutional mechanism for the implementation process. However, the implementation of public consultations is still defective, particularly at the local and regional level, and in the case of the broad legal category of public authorities.
The article analyses the architectural and conceptual aspects of the children's sea resort Villa Italia on Costabella, the coastal stretch between Rijeka and Opatija, and the mountain resort IX. Maggio on Mount Učka, two representative examples of public health institutions established in the interwar period in the Kvarner Region, which was then part of the Kingdom of Italy. Apart from the sea and the mountains, such resorts were built near rivers and lakes or in urban centres. There were daily, temporary, and permanent ones, and each had its own peculiarities. Their programmes and activities were under the jurisdiction of the ruling fascist regime in cooperation with state and local administrative bodies. The designers of the sea resort Villa Italia and the mountain resort IX. Maggio, despite strong political and ideological pressure, made a significant contribution in creating new architectural values, achieving a high level of modernity in the field of interwar public health construction, both locally and nationally. ; U članku se arhitektonski i sadržajno analiziraju kompleks dječje morske kolonije Villa Italia na Costabelli, obalnom potezu između Rijeke i Opatije, i planinska kolonija IX. Maggio na Učki, reprezentativni primjeri javnozdravstvenih ustanova realiziranih u razdoblju međuraća na području Kvarnerske provincije koja je tada u sastavu Kraljevine Italije. Osim uz more i na planinama, kolonije su se mogle nalaziti i uz rijeke i jezera te u urbaniziranim središtima. Postojale su dnevne, privremene i stalne kolonije, a svaka je imala svoje osobitosti. Njihov program i djelovanje bili su pod ingerencijom vladajućeg fašističkog režima u suradnji s državnim i lokalnim administrativnim tijelima. Projektanti morske kolonije Villa Italia i planinske kolonije IX. Maggio, unatoč snažnom političkom i ideološkom pritisku, u stvaranju novih arhitektonskih vrijednosti dali su vlastiti doprinos, postigavši visoku razinu moderniteta na području međuratne javnozdravstvene izgradnje u lokalnom i nacionalnom okviru.
