Suchergebnisse

Konvencija o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu sudstvu o pitanjima okoliša – Aarhuška konvencija – međunarodni je pravni okvir na području zaštite okoliša. Ova konvencija, pokrenuta pod pokroviteljstvom UN-a, najambiciozniji je pothvat kada je riječ o zaštiti okoliša. Njezinim usvajanjem ujedno je učinjen golem korak u razvoju međunarodnoga prava. Prihvaćajući načela i formalno pristupajući Aarhuškoj konvenciji, države naše regije (Jugoistočna Europa) zorno pokazuju da prava na području okoliša nisu luksuz rezerviran samo za bogate. Ovim se dokumentom utvrđuju prava u svezi s okolišem te čine pouzdan temelj za uključivanje najšire javnosti u politike okoliša čime se potvrđuje i naša obveza prema budućim pokoljenjima. To je dokaz kako se održivi razvoj može postići jedino uključivanjem svih sudionika u društvu. Aarhuška konvencija poveznica je između odgovornosti tijela javne vlasti i zaštite okoliša, jer se sudjelovanjem javnosti povećava odgovornost i transparentnost pri donošenju odluka, kao i svijest javnosti o pitanjima okoliša, a osigurava se i podrška za donesene odluke. Učinkovitim sudjelovanjem javnosti promiču se načela suradnje i konzultacija između građana i donositelja odluka, čime se pridonosi općoj demokratizaciji društva. To je omogućeno provedbom Aarhuške konvencije koja uključuje: pristup informacijama, sudjelovanje javnosti pri donošenju odluka i pristup pravosuđu kada je riječ o okolišu. To su ujedno i tri glavna stupa Konvencije. Prije dvanaest godina tadašnji je glavni tajnik UN-a Kofi Annan opisao Konvenciju kao "najambiciozniji pothvat na području 'okolišne demokracije' dosad poduzet pod okriljem Ujedinjenih naroda". Možemo reći kako je taj opis vjerojatno i danas točan, iako je na području okolišne demokracije došlo i do drugih znatnih pomaka. ; Convention on access to information, public participation in decision making and access to justice in environmental matters – The Aarhus Convention – is an international legal framework in the area of the environment protection. This convention, initiated under the auspices of UN, is the most ambitious venture as far as environment protection is concerned. Its adoption made at the same time a huge step in the international law development. Accepting the principles and formally accessing to the Aarhus Convention, countries from our region (Southeast Europe) show that rights in the environment protection area are not the luxury reserved only for the rich ones. This document defines the rights in the environment area and makes the reliable foundation for involving the general public in the environment policies which confirms our commitment to future generations. That is a proof that sustainable development can be achieved only by involving all participants in the society. The Aarhus Convention is a link between the authorities' responsibilities and environment protection, because participation of the public increases responsibility and transparency in decision making, as well as consciousness of the public about environmental matters. It also provides support for the made decisions. Efficient participation of the public promotes cooperation principles and consultation between citizens and decision makers, which contributes to general society democratization. That is enabled by the Aarhus Convention implementation which includes: access to information, participation of the public in decision making and access to jurisdiction when speaking of environment. These are at the same time three main Convention pillars. Twelve years ago the UN Secretary General Kofi Annan described the Convention as "the most ambitious venture in environmental democracy undertaken under the auspices of the United Nations". We can say that the mentioned descriptionis probably correct even today, although there have been many other significant improvements in environmental democracy.

Cilj istraživanja: Cilj ovog istraživanja je napraviti regulatorni pregled izdavanja bezreceptnih lijekova izvan ljekarni u zemljama Europske unije i Ujedinjenoj Kraljevini. Materijal i metode: Sastavljen je pregled regulatornih sustava bezreceptnih lijekova u europskim zemljama, s naglaskom na dostupnost bezreceptnih lijekova izvan ljekarni. Pregledani su regulatorni zahtjevi 24 zemlje EU i Ujedinjene Kraljevine i napravljena je usporedba regulatornih sustava zemalja obuhvaćenih pregledom. Rezultati: Analizirajući 24 zemlje EU i Ujedinjenu Kraljevinu uočavamo tri načina regulacije i organizacije izdavanja bezreceptnih lijekova. U 10 analiziranih zemalja, uključujući Austriju, Francusku i Španjolsku, izdavanje bezreceptnih lijekova dozvoljeno je samo u ljekarnama. U 6 analiziranih zemalja, među kojima su Njemačka i Hrvatska, izdavanje bezreceptnih lijekova izvan ljekarni odvija se uz obavezan nadzor stručne osobe. Ujedinjena Kraljevina i skandinavske zemlje spadaju u posljednju kategoriju koju čini 9 zemalja s razvijenim prometom bezreceptnih lijekova izvan ljekarni. Bezreceptni lijekovi u tim su zemljama dostupni u supermarketima, na kioscima i benzinskim postajama, a postoje "general sales list", tj. popisi gotovih lijekova s uvjetima pod kojima se smiju izdavati izvan ljekarni. Zaključci: Postoje razlike u načinu regulacije distribucije bezreceptnih lijekova među europskim zemljama. Uočava se trend liberalizacije i deregulacije ljekarništva. Iako u dijelu analiziranih zemalja ljekarne još uvijek imaju "monopol" na izdavanje bezreceptnih lijekova, u većini analiziranih zemalja određeni bezreceptni lijekovi dostupni su izvan ljekarni. ; Objectives: The aim of this research was to make a regulatory review of the dispensing of over-the-counter medicines outside pharmacies in the countries of the European Union and the United Kingdom. Material and Methods: An overview of over-the-counter regulatory systems in European countries has been compiled, with an emphasis on the availability of over-the-counter medicines ...

Cilj istraživanja: Cilj ovog istraživanja je napraviti regulatorni pregled izdavanja bezreceptnih lijekova izvan ljekarni u zemljama Europske unije i Ujedinjenoj Kraljevini. Materijal i metode: Sastavljen je pregled regulatornih sustava bezreceptnih lijekova u europskim zemljama, s naglaskom na dostupnost bezreceptnih lijekova izvan ljekarni. Pregledani su regulatorni zahtjevi 24 zemlje EU i Ujedinjene Kraljevine i napravljena je usporedba regulatornih sustava zemalja obuhvaćenih pregledom. Rezultati: Analizirajući 24 zemlje EU i Ujedinjenu Kraljevinu uočavamo tri načina regulacije i organizacije izdavanja bezreceptnih lijekova. U 10 analiziranih zemalja, uključujući Austriju, Francusku i Španjolsku, izdavanje bezreceptnih lijekova dozvoljeno je samo u ljekarnama. U 6 analiziranih zemalja, među kojima su Njemačka i Hrvatska, izdavanje bezreceptnih lijekova izvan ljekarni odvija se uz obavezan nadzor stručne osobe. Ujedinjena Kraljevina i skandinavske zemlje spadaju u posljednju kategoriju koju čini 9 zemalja s razvijenim prometom bezreceptnih lijekova izvan ljekarni. Bezreceptni lijekovi u tim su zemljama dostupni u supermarketima, na kioscima i benzinskim postajama, a postoje "general sales list", tj. popisi gotovih lijekova s uvjetima pod kojima se smiju izdavati izvan ljekarni. Zaključci: Postoje razlike u načinu regulacije distribucije bezreceptnih lijekova među europskim zemljama. Uočava se trend liberalizacije i deregulacije ljekarništva. Iako u dijelu analiziranih zemalja ljekarne još uvijek imaju "monopol" na izdavanje bezreceptnih lijekova, u većini analiziranih zemalja određeni bezreceptni lijekovi dostupni su izvan ljekarni. ; Objectives: The aim of this research was to make a regulatory review of the dispensing of over-the-counter medicines outside pharmacies in the countries of the European Union and the United Kingdom. Material and Methods: An overview of over-the-counter regulatory systems in European countries has been compiled, with an emphasis on the availability of over-the-counter medicines ...

Hegelove riječi iz Enciklopedije filozofskih znanosti, da revolucija nije moguća bez reformacije, mogu se shvatiti kao načelno upozorenje da svakoj korjenitoj političkoj promjeni mora prethoditi promjena u unutrašnjem svijetu uvjerenja pojedinca i zajednice. Te riječi povijesno preciznije upućuju na reformirano kršćanstvo kao na inherentni poticaj modernim revolucionarnim previranjima. Religiozno oslobođenje savjesti prethodilo je političkom oslobođenju i u tom smislu Hegel izdvaja protestantizam kao najviši lik religioznosti koji je u modernoj običajnosti moguć. Hegel favorizira protestantizam ne samo zato što je uvjeren da je religijska reformacija prethodila i da uvijek mora prethoditi revoluciji nego i zbog toga što smatra da s protestantizmom postaje očito da i reformiranje religije ostaje nedovršeno i apstraktno ne preraste li u politički prevrat. Razmatranje načina na koji Hegel problematizira odnos države i religije autora vodi k zaključku: revolucije ne može biti bez reformacije, ali ni istinske reformacije bez revolucije. ; Hegel's words from the Encyclopedia of the Philosophical Sciences, that a revolution is not possible without a reformation, can be understood as the general warning that the change within the inner world of beliefs of individual and community must precede every radical political change. Historically more precise, these words point to the Reformed Christianity as the inherent impetus to the modern revolutionary movements. The religious liberation of conscience preceded the political liberation, and Hegel, therefore, points out Protestantism as the highest form of religiosity which is possible in the modern ethical life. On the other hand, Hegel favours Protestantism not only because he is convinced that the religious reformation preceded and must precede the revolution, but also because he considers that with Protestantism becomes evident that the reformation of religion remains incomplete and abstract if it does not grow into the political upheaval. Considering the way Hegel is problematizing the nature of the relationship between state and religion, the author concludes: there can be no revolution without a reformation, but neither a true reformation without a revolution.

Ideja menadžmenta ima u stanovitom smislu univerzalno značenje zbog čega se primjena te ideje široko rasprostranila, a našla je mjesto i u institucijama odgoja i obrazovanja, i to najviše kao organizacijski menadžment, menadžment ljudskih potencijala, menadžment razina (1. najviša — ciljevi, dugoročno planiranje i organizacija, 2. srednja — kontrola operativnih postupaka i programi potpore ciljevima, 3. najniža — interpretacija ciljeva, politika programa), strategijski menadžment (dugoročno), i menadžment funkcija (koliko funkcija toliko menadžment programa). Menadžerske funkcije odnose se na ono što valja postići, a to su najčeπće planovi, strategije, dobra organizacija, kvalitetno vođenje i uspješna kontrola. Slijedi da se na pedagoški menadžment može gledati kao na upravljanje mrežom i hijerarhijom sustava (vrtić, grupa — škola, razred). Posebnost vođenja i upravljanja odgajatelja, razrednika i nastavnika može se razmatrati kao pedagoška uloga odgajatelja u vođenju i upravljanju, pedagoška uloga razrednika u vođenju i upravljanju, administrativni poslovi, planiranje i programiranje rada voditelja tima (razrednika), pripremanje i vođenje sjednica vijeća, suradnja s ostalim članovima vijeća, suradnja s roditeljima i sl. ; The idea of management in a certain way has a universal meaning, causing the wide spreading of this idea, which also found its place in the educational institutions, primarily as organizational management, human resources management, levels management (1. the highest level — objectives, long-term planning and organization; 2. the intermediate level — the control of operative procedures and objective supporting programs; 3. the lowest level — objectives interpretation, program policy), strategic management (long-term) and function management (the number of functions corresponding to the number of management programs). The management functions concern the purposes to be achieved, which are usually plans, strategies, good organization, quality leadership and successful control. Therefore, it follows that the educational management can be viewed as management of the system network and hierarchy (kindergarten, group — school, class). The specificity of leadership and management in case of kindergarten teachers, form-masters and teachers can be discussed as the pedagogical role of the kindergarten teacher in the leadership and management, the pedagogical role of the form-master in the leadership and management, administrative work, the team leader's (form-master's) work planning and programming, preparation and chairing of teaching-staff conferences, cooperation with other teaching-staff members, cooperation with parents, etc. ; Die Idee des Menagements hat im gewissen Sinne eine universelle Bedeutung, weshalb die Anwendung dieser Idee weit verbreitet ist und ihren Platz auch in den Bildungs-und Erziehungsanstalten fand. Dabei handelt es sich meistens um Organisationsmanagement, Management von menschlichen Potenzialen, Management von Ebenen (1. höchste — Ziele, langfristige Planung und Organisation, 2. mittlere — Kontrolle der Operatiomalisierungsverfahren und Programme zur Unterstützung der Zielsetzungen, 3. niedrigste — Interpretation von Zielsetzungen, Programmpolitk), strategisches Management (langfristig) und funktionales Menagement (für jede Funktion ein Managementprogramm). Die Funktionen des Managements beziehen sich auf das zu Erreichende, und das sind am häufigsten Pläne, Strategien, gute Organisation, gute Leitung und erfolgreiche Kontrolle. Daraus folgert, dass das pädagogische Management als eine Art der Verwaltung von Netzen und hierarchisch aufgebauten Systemen (Kindergarten, Gruppe — Schule, Klasse) betrachtet werden kann. Die Besonderheit der Führungs-und Leitungsrolle von Erziehern, Klassenlehrern und Lehrern kann unter verschiedenen Gesichtspunkten besprochen werden: pädagogische Erzieherrolle in der Leitung und Verwaltung, pädagogische Klassenlehrerrolle in der Leitung und Verwaltung, administrative Aufgaben, Planung und Programmierung der Arbeit von Teamleitern (Klassenlerern), Planung und Leitung von Sitzungen der Lehrerkonferrenz, Mitarbeit mit anderen Mitgliedern der Lehrerkonferrenz, Mitarbeit mit den Eltern usw.

Rad se dijeli na dva osnovna dijela. U prvom dijelu analizira se šest osnovnih označitelja s pomoću kojih se oblikuje postojeći značenjski okvir identifikacije Velebitske primorske padine u javnom znanju i imaginaciji suvremena hrvatskog društva. To su: nadmoć prirodnih sila; dubinsko siromaštvo; ekstremni ergonomijski (radni) tlak; tehnička konzervativnost mjesnog društva; slaba socijalna gustoća; rasutost razvojnog subjekta područja. Kada se ta obilježja promatraju međusobno svezano, dobiva se semiotični "portret" područja ne samo bez valjane razvojne budućnosti nego i područja za razvoj funkcionalno nesposobna. Stoga se u drugom dijelu rada aktualizira pitanje o uporištima revitalizacije područja. Koristi se pojam: revitalizacija, jer se njome teži naznačiti kako je mjesno društvo, odgovarajućim praksama revitalizacije potrebno tek pripremiti za aktivni/autonomni razvitak. Na tom se tragu analizira šest osnovnih uporišta (moguće) revitalizacije. To su: promjena javne predodžbe o subjektu mjesnog razvitka; nova kulturna strategija u odnosu na područje; definicija nove funkcionalne vrijednosti područja na nacionalnoj razini; (re)valorizacija prometne cjelovitosti područja; oblikovanje gospodarske strukture relativno neovisne o prirodnoj osnovi područja; izgradnja mreže razvojnih institucija. Svako spomenuto uporište počiva na svojevrsnim "snopovima" posebnih praksa koje ga sadržajno diferenciraju. No bitno je, pri tomu, podsjetiti kako se skiciranim revitalizacijskim pristupom sugerira međusobna povezanost socio/kulturnih promjena, promjena u gospodarskoj politici i politici. infrastrukture te u izgrađivanju specifične mreže razvojnih ustanova. Ili, drugačije rečeno, po srijedi je područje gdje se klasičnim "sektorskim" pristupom mjesnom razvitku ne će postići očekivani rezultati. ; The paper is divided into two basic parts. In the first part the six basic identifiers are analysed with the help of which the existing meaningful framework is formed of the identification of Velebit littoral hillside in the public consciousness and imagination of contemporary Croatian society. They are: the supremacy of natural forces; deep poverty; extreme ergonomic (working) pressure; the technical conservatism of the local society; poor social density; the diffusion of the developmental subject of the region. When these features are observed mutually bound a semiotic 'portrait' of a region is obtained not only without a valid developmental future but also of a region functionally incapable of development. Therefore in the second part of the paper the question about the mainstays of the revitalisation of the region is actualised. The term used is: revitalisation, because with it, it wishes to point out, with the corresponding practices of revitalisation, how necessary it is to prepare the local society for active/autonomous development. In this search six basic (possible) mainstays of revitalisation are analysed. They are: a change in the public's notion of the subject of local development; a new cultural strategy in relation to the area; a definition of the new functional value of the area on a national level; the (re)valorisation of the transport integrity of the area; the formation of an economic structure relatively independent from the natural base of the area; the construction of a network of developmental institutions. Each mentioned mainstay rests on kinds of bundles of special practices which differentiate it substantively. However, it is important, therein, to recall how with an outlined approach of revitalisation the interpersonal connectivity of socio/ cultural changes is suggested, changes in the economic policy and the policy of the infrastructure, and in the constructing of the specific network of the developmental institutions. Or, to put it a different way, it concerns an area where with a classic 'sectoral' approach to local development the expected results will not be achieved.

Cilj istraživanja bio je prikupiti podatke o prevalenciji uporabe novih psihoaktivnih tvari (NPT) u općoj populaciji Republike Hrvatske, o obrascima uporabe NPT-a i karakteristikama konzumenata NPT-a. Podaci o uporabi NTP-a, o obrascima uporabe NTP-a, o uporabi legalnih i ilegalnih droga te sociodemografski podaci o sudionicima prikupljeni su empirijskim istraživanjem na reprezentativnom uzorku građana Republike Hrvatske u dobi od 15 do 64 godine (N = 4992). Životna prevalencija uporabe NPT-a u Hrvatskoj bila je 2,7%, a prevalencija uporabe u posljednjih godinu dana 1,3%. Najčešće korišten oblik NPT-a bile su biljne mješavine za pušenje (76,2%), a većina konzumenata dobila je ili kupila NPT od prijatelja (69%). Većina konzumenata NPT-a bili su muškarci (75,4%), mlađi odrasli u dobi od 15 do 34 godine (75,8%), samci (73,1%), oni sa završenom srednjom školom (68%), oni koji polaze srednju školu ili su studenti (39,4%), zaposleni (33,1%) ili samozaposleni (7,2%). Konzumenti NPT-a navode vrlo visoku prevalenciju uporabe legalnih (79,5% duhan, 89,9% alkohol, dok se 57,5% opijalo) i ilegalnih droga (55,6%, najčešće kanabisa) u mjesecu koji je prethodio istraživanju. Visoka životna prevalencija uporabe ilegalnih droga utvrđena je za amfetamine (42,5%), ecstacy (35,4%) i kokain (23,9%). Zaključno, životna prevalencija uporabe NPT-a među općom populacijom u Hrvatskoj relativno je niska. Većina konzumenata NPT-a su mladi muškarci, samci, koji iskazuju obrasce poliuporabe droga. Zbog ozbiljnih rizika povezanih s uporabom NPT-a, prevencija bi trebala biti jedan od prioriteta nacionalne politike vezane uz droge. ; The aim of this study is to provide information on the prevalence of new psychoactive substances (NPS) use among the general population in Croatia, patterns of NPS use and characteristics of NPS users. The data on NPS use, patterns of NPS use, licit and illicit substance use, and general information on participants, were gathered by empirical research on a nationally representative sample of Croatian adults aged 15-64 years (N = 4992). Lifetime prevalence of NPS use in Croatia was 2.7%, and last year 1.3%. The most common form of NPS used was herbal smoking mixtures (76.2%), and most users have been given or bought NPS from a friend (69%). Most NPS users were male (75.4%), young adults between 15-34 years (75.8%), single (73.1%), had a high school education (68%), and currently were either high school or university students (39.4%), employed (33.1%) or self-employed (7.2%). NPS users have reported very high prevalence of use of licit (79.5% tobacco, 89.9% alcohol, and 57.5% had an episode of binge drinking) and illicit substances (55.6%, most commonly cannabis) over the month preceding the survey. High lifetime prevalence of illicit drug use was found for amphetamines (42.5%), ecstasy (35.4%), LSD (24.6%), and cocaine (23.9%). In Croatia, the lifetime prevalence of NPS use is relatively low among the general population. Most NPS users are single young males who exhibit patterns of polydrug use. Due to serious risks associated with NPS use, prevention should be one of the national drug policy priorities.

Kada govorimo o suradljivosti bolesnika (engl. compliance), razlikujemo dva pojma koje hrvatski možemo nazvati ustrajnost (engl. persistence), te adherencija odnosno pridržavanje (engl. adherence). Iako se navedeni izrazi rabe kao sinonimi, obično se za njih rabi izraz suradljivost. Posebno je problem kod kroničnih bolesnika koji moraju godinama uzimati više lijekova, a istraživanja su pokazala da bolesnici na kroničnoj hemodijalizi (HD) uzimaju i do 19 raznih tableta na dan, te je njihova suradljivost vrlo loša. Ciljevi rada su: utvrditi postoji li povezanost dobi i spola s redovitim uzimanjem propisane terapije, utvrditi postoji li povezanost redovitog uzimanja propisane terapije s dobro reguliranim krvnim tlakom. Kao instrument istraživanja uporabljen je anketni upitnik koji je sadržavao demografske podatke o dobi, spolu, te standardizirani upitnik od 8 pitanja vezana za redovito uzimanje terapije, Morisky Medication Adherence Scale (MMAS-8), preveden na hrvatski kao Upitnik o pridržavanju terapiji (UOPT). Istraživanje je provedeno na 61 ispitaniku, od kojih je 28 (45,9 %) žena i 33 (54,1 %) muškaraca. Medijan dobi bio je 67 godina (interkvartilni raspon 58–74), a značajno su bile starije žene (Mann-Whitneyev test, P=0,004). Nije nađena statistički značajna razlika između žena i muškaraca u pridržavanju redovitog uzimanja propisane terapije prema MMAS-8 testu. Prema upitniku o pridržavanju uzimanja propisane terapije, njih 14 (23 %) ima nisko pridržavanje uzimanja terapije, njih 31 (50,8 %) ima srednje pridržavanje, a 16 (26,2 %) ima visoko pridržavanje uzimanja propisane terapije. Također, ovo istraživanje nije utvrdilo da postoji značajna razlika u regulaciji krvog tlaka prema spolu i pridržavanju uzimanja propisane terapije. Istraživanjem je utvrđeno da postoji statistička značajnost u broju bodova dobivenih MMAS-8 upitnikom i pridržavanja uzimanja propisane terapije (P=0,001, Kruskal-Wallisov test). Kod bolesnika koji se liječe HD-om kao jednim od oblika nadomjesne bubrežne funkcije osobito je nužno redovito uzimanje propisane im terapije. ; When we talk about patient compliance, we distinguish between two concepts which may be called persistence and adherence, i.e. compliance. Although the said terms are used interchangeably as synonyms, usually for their use of the term compliance. It is especially a problem in chronic patients who have to take several drugs for years, and studies have shown that patients on chronic haemodialysis (HD) take up to 19 different tablets a day, and their compliance is very bad. The objectives of this paper are: to determine whether there is a correlation between age and sex with a regular taking of prescribed therapy, to determine whether there is a connection between regular taking of prescribed therapy with well-controlled blood pressure. The survey instrument used was a questionnaire containing demographic information on age, sex, education, and the standardized questionnaire containing eight questions related to the regular use of therapy, Morisky Medication Adherence Scale (MMAS-8), translated into Croatian. The study was conducted on 61 subjects, of whom 28 (45.9%) women and 33 (54.1%) men. The median age was 67 years (interquartile range 58-74), and women were significantly older (Mann-Whitney test, P = 0.004). There was no statistically significant difference between women and men in compliance with the regular intake of prescribed therapy according to MMAS-8 test. According to the questionnaire on compliance of taking the prescribed therapy, 14 of them (23%) showed a low adherence to treatment, 31 (50.8%) sowed moderate adherence, and 16 (26.2%) showed a high compliance to taking the prescribed therapy. Furthermore, this study did not find that there is a significant difference in blood pressure regulation by sex and compliance with taking the prescribed therapy. During the research it has been found that there is statistical significance in a number of points obtained by the MMAS-8 questionnaire and compliance with taking prescribed therapy (P = 0.001, Kruskal-Wallis test). In patients treated with HD as a form of replacement of renal function, regular taking of prescribed treatment is especially important.