Suchergebnisse

The aim of this paper is to examine the possibilities and scope of the participatory model of BIH libraries in the period of self-governing socialism for the purpose of rethinking the way of doing business and relations with library users through a new, participatory approach. Participatory activities in pre-war BIH libraries and theoretical assumptions of participatory librarianship can serve as a starting point for considering the current model of involving library users in their capacity as its members. The results of this paper will try to show that the participatory library model always depends on certain socio-political aspects of government, starting from different methodologies and ways of cooperation, but also that certain type of understanding of participation further implies wider civic engagement or verification of the existing social situation. The importance of this analysis is in a better understanding of the two types of participatory approaches in libraries that, due to redefining relationships with users, can lead to different forms of social action and management. ; Cilj ovog rada jeste propitati mogućnosti i domete učesničkog modela djelovanja bh. biblioteka u periodu samoupravnog socijalizma za potrebe reosmišljavanja načina poslovanja i odnosa s korisnicima/cama biblioteke kroz novi, participativni pristup. Učesničko djelovanje u prijeratnim bh. bibliotekama i teorijske postavke participatornog bibliotekarstva mogu poslužiti kao polazna tačka za promišljanje modela uključivanja korisnika/ca biblioteke u svojstvu njenih članova/ica. Rezultati ovog rada nastojat će pokazati da učesnički bibliotečki model uvijek zavisi od pojedinih društveno-političkih aspekata državnog uređenja, polazi od različitih metodologija i načina suradnje, ali i da određena vrsta shvatanja učešća dalje implicira širi građanski angažman ili pak verifikaciju postojećeg društvenog stanja. Važnost je ove analize u boljem razumijevanju dvije vrste učesničkog pristupa u bibliotekama koji zbog redefiniranja odnosa s korisnicima/cama mogu polučiti različite oblike društvenog djelovanja i upravljanja.

Ovaj se članak zalaže za oživljavanje međureligijskog dijaloga o etici i zakonu kao instrumentu mira i pomirenja. Dok je prvu fazu IRD obilježila značajnu istaknutost ovih tema, one su u drugoj fazi postale manje važne. Ovo treba ispraviti iz dva razloga. Teoretski je racionalnost dogmatskih ili sistematskih uvida (kakva se nalazi u svim vjerskim tradicijama) uglavnom isključiva, dok je racionalnost etike, također religijski utemeljena etika, u osnovi inkluzivna. Stoga je otvoren za dijalog. Postoje značajne zajedničke točke oko normi, pravila i vrijednosti između vjerskih tradicija, koje trebaju služiti ljudima, društvu i političkoj zajednici. To je od posebne važnosti u današnjim multireligijskim društvima, kao i u svijetu koji je više nego ikad povezan globalizacijom. Članak završava analizom dokumenta o ljudskom bratstvu pape Franje i velikog imama Ahmada al-Tayyeba i njegovog etičkog pristupa dijalogu. ; The present article pleads for the revival of an interreligious dialogue on ethics and law as an instrument of peace and reconciliation. Whereas the first phase of IRD was marked by a considerable prominence of these topics, the have become of less importance in the second phase. This needs correction for two reasons. Theoretically the rationality of dogmatic or systematic insights (as found in all faith traditions) is largely exclusive, whereas the rationality of ethics, also religiously founded ethics, is basically inclusive. It is therefore open to dialogue. There exists considerable common ground on norms, rules and values between religious traditions, which are to serve humans, the society and the political community. This is of particular importance in today's multi-religious societies as well as in a world more than ever interconnected by globalization. The article concludes with an analysis of the document on Human Fraternity of Pope Francis and Grand Imam Ahmad al-Tayyeb and its ethical approach to dialogue.