Ovaj rad ispituje odnos između građanskih prosvjeda i društvenih medija iz perspektive istraživačkog programa kolektivnog djelovanja. Dok literatura ukazuje na snažne empirijske dokaze o pozitivnom odnosu između upotrebe društvenih medija i pojave građanskih prosvjeda, teorijsko je podupiranje ovog odnosa osporavano i često neodređeno. Nastojeći pružiti snažniju teorijsku osnovu za taj odnos, ovaj rad istražuje teorije kolektivnog djelovanja fokusirajući se na društvene medije i njihovu ulogu u rješavanju problema kolektivnog djelovanja onih koji se suprotstavljaju službenoj politici. Rad promišlja kako upotreba teorije kolektivnog djelovanja za razumijevanje društvenih medija i prosvjeda može poslužiti boljem razumijevanju pozitivnog odnosa između društvenih medija i pojave građanskih prosvjeda. ; This article examines the relationship between social protest and social media from the theoretical perspective of the Collective Action Research Program. While the literature shows strong empirical evidence for a positive relationship between social media use and incidents of social protest, the theoretical underpinnings of this relationship remain contested and often unspecified. In order to provide a stronger theoretical basis for this relationship this paper explores theories of collective action, focusing on how social media can assist in solving the dissident collective action problem. It argues that using collective action theory to understand social media and protest can better inform our understanding of how and why social media shares a positive relationship with incidents of social protest.
Cilj je ove studije dvostruk: prvo, želimo istražiti poseban identitet koji se pojavio kao posljedica mnogih promjena povezanih s Europskom unijom (mobilnost, IKT, rastući broj različitih EU programa i novih EU politika); drugo, želimo testirati ulogu društvenih medija u građenju ovog novog identiteta koji mi nazivamo EUens. Provodeći dubinske intervjue s 25 EUensa, pronašli smo kako pojedine kategorije koje su obično smatrane važnim faktorima u građenju europskog identiteta, kao što su klasa i politički stavovi, ne igraju važnu ulogu u građenju europskog identiteta među pripadnicima naše grupe. Drugo, rezultati našeg istraživanja pokazuju kako društveni mediji imaju potencijal da postanu važan pokretač europskog identiteta. ; The goal of this study is twofold: firstly, we want to explore specific identity that has been emerging as a consequence of many EU-related changes (e.g. development of transport, ICT, increasing number of different EU programs and new EU policies); secondly, we want to test the role of social media in building this new identity that we call EUens (European Union citizens). Conducting in-depth interviews with 25 EUens we find that some issues which are commonly seen as important factors in European identity construction, such as class and political attitudes, do not play any significant role in constructing European identity for members of our group. Secondly, our analysis suggests that social media have potential of becoming important driver of European identity.
Ovaj rad bavi se analizom mogućnosti uporabe društvenih mreža kao alata za promidžbu vojnih studijskih programa. Analizom situacije i društvenih mreža autor otkriva nužnost i učestalost korištenja društvenih mreža u marketinškoj komunikaciji, gdje se kao cilj postavlja oglašavanje, pogotovo kada se ciljana javnost sastoji od mladih ljudi. Nadalje, na temelju provedene analize autor naglašava iznimnu potrebu pokretanja digitalnog marketinga vojnih studijskih programa na pogodnim društvenim mrežama te predlaže i opisuje strategiju (način rada i upravljanja) tom vrstom promidžbe. Na temelju uočenog pada interesa javnosti za pridruživanje Oružanim snagama RH, s posebnim naglaskom na vojne studijske programe, uočena je važnost i nedostatci promidžbe na Hrvatskom vojnom učilištu (HVU) kao potencijalnom području napredovanja i rasta institucije. Takva situacija posljedica je neučinkovitosti sustava da prepozna važnost digitalnog marketinga te mu da potrebnu pozornost i unaprjeđenje. U jeku pandemije COVID-19 pokazala se potreba za okretanjem prema novim sferama marketinga i njihovom razvijanju unutar OSRH-a, koje se do sada nisu dovoljno razvijale – primarno misleći na društvene mreže i digitalni marketing. ; This paper deals with the analysis and research of the possibilities of using social networks as a tool for promoting military study programs. By analyzing the situation and social networks, the author reveals the necessity and frequency of using social networks in marketing communication where advertising is the goal, especially when the target public consists of young people. Furthermore, based on the analysis, the author emphasizes the strong need to launch digital marketing of military study programs on suitable social networks, proposes and describes the strategy (mode of operation and management) of this type of promotion. Based on the observed decline of public interest to join the Croatian Armed Forces (CAF), with special emphasis on military study programs, the importance, and shortcomings of promotion at the Croatian Defense Academy is noticed as a potential area for advancement and growth of the institution. This situation is a result of inefficiency of the system to recognize the importance of digital marketing and give it necessary attention and improvement. Amid the COVID-19 pandemic, there has been a need to turn to and develop new spheres of marketing within the CAF that have not been developed enough so far - primarily referring to social networks and digital marketing.
U radu se istražuje koriste li i na koji način predsjednički kandidati društvene mreže kako bi demokratizirali politiku i političko predstavljanje. Studija prikazuje rezultate analize sadržaja izjava koje su predsjednički kandidati objavili na svojim službenim profilima na Facebooku i korisničkim računima na Twitteru tijekom izborne kampanje u Republici Hrvatskoj 2014./2015. Rezultati otkrivaju da kandidati nisu koristili društvene mreže kako bi dosegli i uključili potencijalne birače, niti su ih koristili kako bi s biračima ostvarili jaču emotivnu vezu. Propuštajući ovu priliku, propustili su i mogućnost privlačenja nezadovoljnih i razočaranih birača na birališta, čime se mogao povećati i legitimitet demokratskog procesa. ; This paper examines the ways in which presidential candidates utilise social media as a tool in their election campaigns in order to democratise politics and political representation. The study is based on a content analysis of statements published on the official Facebook and Twitter pages of candidates in the 2014/2015 Croatian presidential elections. The results show that candidates did not use social media to reach, engage and form stronger bonds with potential voters. By failing to do so, they have missed an opportunity to bring disenchanted voters back into the political arena and potentially increase the legitimacy of the democratic processes.
Razvojem interneta i informacijsko-komunikacijskih tehnologija mediji i novinarstvo doživjeli su revolucionarne promjene, a multimedijski karakter obrade vijesti promijenio je obrasce prikupljanja, produkcije, uređivanja i objavljivanja vijesti. Na primjeru uređivačkih politika na društvenoj mreži Facebook deset najčitanijih news portala u Hrvatskoj potvrđuje se da su tradicionalne novinarske vrijednosti, kvalitetno i objektivno novinarstvo pod snažnim pritiskom produktivnosti, učinkovitosti i profitabilnosti te da su online mediji sve ovisniji o društvenim mrežama. News portali obilno se koriste clickbaitingom i ostalim manipulativnim tehnikama kako bi povećali čitanost objava na društvenim mrežama, odnosno povećali viralnost nekih "mekih" vijesti. Svakodnevnim povećavanjem broja pratitelja preko društvenih mreža news portalima raste utjecaj, s time da je dominacija Facebooka bitno veća i trenutačno nije upitna. ; Media and journalism have survived revolutionary changes through development of internet and information and communications technologies while the multimedia character of news processing has changed forms of collecting, production, editing and publishing news. The case study on the Facebook editing policies of the ten most widely read news portals in Croatia confirms that traditional journalism values, good and objective journalism are under strong pressure of productivity, efficiency and profitability and that online media are becoming more dependent on social networks. News portals abundantly use clickbaiting and other manipulative techniques in order to increase readership of the social media posts or increase virality of some "soft" news. The influence of news portals grows with everyday increase of the number of followers in social networks, whereas dominance of Facebook is significantly higher and it is not under question for the time being.
Koordinirana suradnja između države, regionalne i lokalne vlasti, poduzetnika i obrazovnih i znanstvenih institucija temelj je razvoja konkurentnog gospodarstva. Mediji su moćni, medijima vlada profitna logika – informacija je postala roba. Sadržaji su sve više pod pritiskom komercijalizacije, što je velikim dijelom rezultat novih vlasničkih odnosa, interesa i utjecaja oglasne industrije. U gospodarskom razvoju poduzetništvo ima prioritetnu ulogu, tako da je od iznimne važnosti utjecaj medija na poduzetničke aktivnosti, posebno u stvaranju povoljne poduzetničke klime. Poduzetnici u Hrvatskoj imaju brojne probleme po pitanju opstanka i razvoja na ovim nemirnim i vrlo nesigurnim tržišnim prostorima i vremenima. Zbog toga se pred medije stavlja zahtjevan zadatak – zadržati dignitet i izbjeći senzacionalizam te aktivno sudjelovati u razvoju poduzetništva. Ispitivanje utjecaja medija na poduzetničke aktivnosti, kao i na općedruštveni razvoj nije jednostavno jer se radi o vrlo dinamičnoj gospodarskoj kategoriji koja vrlo brzo i jasno odražava sve promjene u uvjetima poslovanja i komuniciranja. ; A coordinated cooperation between state, regional and local governments, entrepreneurs and educational and scientific institutions is the basis for development of a competitive economy. The media are powerful and governed by profit - information has become a commodity. Covered subjects are under pressure of commercialization more than ever, which is the result of new ownership relations, interests and influence of advertising industry. Entrepreneurship has a leading role in economic development and the influence of the media on entrepreneurial activity is extremely important, particularly in creating a favourable business climate. Entrepreneurs in Croatia have numerous problems in terms of survival and progress in these turbulent and highly uncertain market spaces and times. Therefore, the media have a demanding task - to keep the dignity, avoid sensationalism and actively participate in the development of entrepreneurship. The study of the influence of the media on entrepreneurial activity, as well as on the general social development is not an easy task because it is a very dynamic economic category that quickly and clearly reflects all changes in business and communication conditions.
U ovome pristupu medijska kultura i medijski sadržaji posmatraju se diskurzivno. Medijska praksa posmatra se kao javno komuniciranje, a medijski diskurs kao njezin ishod. Jednako, novinarstvo se posmatra kao jedan od vodećih oblika medijske prakse, odnosno javnoga komuniciranja, a novinarski diskurs kao jedan od njezinih glavnih ishoda. Zato se u radu polazi od vijesti kao arhetipskoga oblika javnoga i medijskog diskursa te se nudi svojevrsni konstitutivni model, odnosno paradigma novinarstva. Tu paradigmu čine principi istinitosti i odgovornosti, kao i atributi triju grupa metateorijskih pitanja – odnosa prema stvarnosti, vjesnovrijednosti i jezika, odnosno komunikativnoga koda. Konstitutivni se model kasnije koristi za teorijsku dekonstrukciju triju najčešćih paradigmi medijskoga diskursa, kako novinarskoga, tako i onih u tržišnome komuniciranju, odnosno u oglašavanju i odnosima s javnošću, javne, političke i komercijalne. Atributi konstitutivne paradigme u istraživanjima mogu se operacionalizirati kao pokazatelji određene paradigme ili paradigme medijskoga diskursa, odnosno njihove hibridizacije. ; In this approach, media culture and media content are viewed discursively. Media practice is regarded as public communication and media discourse as its outcome. Likewise, journalism is considered as one of the main methods of media practice, or public communication, and journalistic discourse as one of its main outcomes. For this reason, the study starts with news as an archetype of public and media discourse and proposes a specific constitutive model or paradigm of journalism. The paradigm is comprised of the principles of truthfulness and responsibility, as well as the attributes of three groups of metatheoretical questions – the attitude to social reality, newsworthiness, and language or a communicational code. The constitutive model is further used for the deconstruction of three most common paradigms of media discourse, both in journalism and in market communication, i.e., in advertising and public relations: public, political and commercial. The attributes of the constitutive paradigm can be operationalized in research as indicators of certain paradigms or paradigms of media discourse, or of their hybridization.
Ovaj rad pruža dokaze koji govore u prilog tome da društveni mediji omogućavaju javnu deliberaciju, što je u suprotnosti s hipotezom koja naglašava dominaciju učinka "eho-komore". Rad se bavi konverzacijskim interakcijama na Twitteru između podupiratelja suprotstavljenih strana u debati o katalonskoj nezavisnosti. Ta tema, o kojoj mišljenja mogu biti snažno polarizirana, upotrijebljena je za studiju slučaja. Istraživanje je provedeno na slučajnom uzorku komunikacija na Twitterovoj platformi za odgovore i uključuje zagovornike i protivnike nezavisnosti. Unatoč tendenciji stvaranja "homofilnih mreža" koje okupljaju ljude sličnih stavova, utvrdili smo da je komunikacija između suprotstavljenih političkih tabora relativno česta. Nadalje, heterogene konverzacije (u kojima se suprotstavljene strane upuštaju u dijalog) značajno su duže nego homogene (u kojima svi sudionici dijele isto mišljenje), što se može smatrati znakom prave deliberacije, utemeljene na racionalnoj razmjeni argumenata između suprotstavljenih perspektiva. ; This article provides evidence in favour of social media serving as facilitators of public deliberation, in contrast with the hypothesis that emphasises the dominance of the "echo chamber" effect. It focuses on conversational interactions on Twitter between supporters from opposite sides in a potentially highly polarised political issue, i.e. the debate on the independence of Catalonia, which is used as a case study. Methodologically we rely on a random sample of communications on the Twitter reply network, involving for and against independence supporters. Remarkably, despite the tendency of forming homophilic networks, we find that communication across political lines is relatively frequent. Furthermore, heterogeneous conversations (where opposing sides are engaged in a dialogue) tend to be significantly longer than homogenous ones (where all participants share the same view), which can be seen as a sign of genuine deliberation based on reasonably exchanging arguments between competing viewpoints.
Regulacija ili samoregulacija internetskih medija jedna je od ključnih dilema za suvremene digitalne medije i njihovu politiku djelovanja. To uključuje nove digitalno posredovane gatekeepere kao što su društveni mediji. Privatna pravila posrednika, poput "uvjeta korištenja" i politike sadržaja, u velikoj mjeri definiraju njihovo funkcioniranje i mogu se smatrati samoregulativnim mehanizmom. Internetski se posrednici sve više pozivaju da se uključe u izradu pravila korištenja i donošenje odluka o sadržaju. U ovom radu autori se fokusiraju na Twitter kao na jedan od najvećih i najznačajnijih internetskih izvora vijesti. Uvjeti korištenja i ostali dokumenti Twittera analiziraju se kao alati samoregulacije i kao kontekst unutar kojeg individualni korisnici i masovni mediji funkcioniraju, odnosno moraju funkcionirati u suvremenom digitalnom okruženju. Autori također promatraju kako je Twitter primijenio taj samoregulativni okvir u dva važna slučaja. ; The regulation or self-regulation of online media is one of the key dilemmas of contemporary digital media and policy environment. This includes the new digital intermediary gatekeepers such as social media. The private rules of intermediaries, such as their 'terms of service' and content policies, importantly define their functioning and are sometimes thought of as self-regulatory mechanisms. Online intermediaries are increasingly being called upon to engage in codes of conduct or decisions about content. We focus on Twitter as one of the largest and most relevant new gatekeepers because of its use as source of news. The terms and other documents of Twitter are analysed as tools of self-regulation, and as the context within which the individual users and mass media (must) function in today's digital environment. We also look at how Twitter has applied this framework in two high profile cases.
From the viewpoint of cybercrime, young people represent a particularly vulnerable category of Internet users: children, adolescents and students. Young people are, undoubtedly, the most common and the most gullible users of social networks. Due to lack of education related to dangers they are exposed to on social networks, inexperienced users recklessly post information and multimedia contents on their profiles which can be misused by differently motivated Internet users. Apart from being exposed to the risk from the violation of personal privacy and misuse of personal data, young people are exposed to the risk from political or ideological manipulation. Various studies on social networks and secondary school students have been conducted in the Republic of Serbia. However, no study in this field which would look at university students has yet been conducted. The purpose of this study was to discover the extent to which students use social networking sites, but also the sources and ways students perceive online security risks associated with social networking. Study results show that the media has a dominant role in educating young people on the risks associated with social networking and that the impact of the media is greater than the impact of other educational factors such as family, school or university. ; S gledišta kibernetičkoga kriminaliteta mladi ljudi (djeca, adolescenti i studenti) predstavljaju osobito ranjivu skupinu korisnika interneta. Mladi su ljudi, bez sumnje, najčešći i najlakovjerniji korisnici društvenih mreža. Zbog nedostatka edukacije o opasnostima kojima su izloženi na društvenim mrežama, neiskusni korisnici na svojim profilima nesmotreno objavljuju informacije i multimedijske sadržaje koje mogu upotrijebiti korisnici interneta koji imaju drugačije motive. Osim što su izloženi riziku kršenja osobne privatnosti i zlouporabe osobnih podataka, mladi se ljudi izlažu mogućoj političkoj i ideološkoj manipulaciji. U Republici Srbiji provedene su razne studije o društvenim mrežama i srednjoškolcima, no ni jedna od tih studija nije za ciljnu skupinu imala studente. Svrha ovoga istraživanja bila je ustanoviti do koje se mjere studenti koriste društvenim mrežama na internetu i utvrditi izvore putem kojih se informiraju o sigurnosnim rizicima vezanim uz društveno umrežavanje. Rezultati istraživanja pokazuju da mediji imaju dominantnu ulogu u upoznavanju mladih ljudi s rizicima vezanim uz društveno umrežavanje. Utjecaj medija veći je od utjecaja ostalih odgojno-obrazovnih čimbenika kao što su obitelj, škola ili fakultet.
Kad pogledamo medijske navike korisnika, posebno mladih (Reuters Institute Digital News Report, 2020), onda možemo vidjeti sve veći utjecaj društvenih medija u njihovu informiranju i komunikaciji. Značaj društvenih medija još je dodatno ojačan s početkom globalne pandemije bolesti COVID-19. U tom kontekstu društvena mreža Instagram proteklih godina postaje sve popularnija platforma na globalnoj razini, a posebno kod mlađe populacije. No, i dalje ostaje neiskorišten alat u približavanju politika, političkih aktera i važnih društvenih tema mlađoj populaciji. Cilj je ovog rada ispitati kako su ključni politički akteri u Hrvatskoj komunicirali putem Instagrama za vrijeme pandemije COVID-19 te utvrditi jesu li koristili ovu društvenu mrežu kako bi se približili publici na toj platformi, odnosno mladima. S druge strane, ovaj rad će ispitati kako komunikaciju političara na društvenoj mreži Instagram percipiraju i ocjenjuju mladi praktičari odnosa s javnošću i jesu li njihove poruke prilagođene mlađoj populaciji. Svrha će rada biti na temelju dvostruke analize donijeti zaključke i dati preporuke za unapređenje komunikacije političara na društvenoj mreži Instagram. Koristeći metodu analize sadržaja analiziran je sadržaj na Instagram profilima dvojice ministara i članova kriznog stožera za pandemiju COVID-19 te hrvatskog premijera i predsjednika. Analizom je utvrđeno na koji način političari komuniciraju, je li sadržaj prilagođen mladima i potiču li angažman u svojim objavama. Metodom strukturiranog intervjua s odabranim praktičarima odnosa s javnošću komunikacija je ocjenjivana trodimenzionalno: u sadržaju, javnom nastupu i karizmi političara na Instagramu. Na temelju dobivenih rezultata u zaključku rada sažete su preporuke za daljnju praksu u komunikaciji političara na društvenoj mreži Instagram. ; Looking at the users' media habits, especially in young users (Reuters Institute Digital News Report, 2020), we can see the growing social media influence on their information and communication. The importance of social media in information and communication is even higher since the beginning of the global COVID-19 pandemic. In that context, the social network called Instagram is becoming increasingly popular globally, particularly with younger generations. Still, it remains an unused tool in bringing policies, political actors, and important social topics closer to the younger population. The goal of this paper is to investigate how did Croatian politicians communicated via Instagram during the COVID-19 pandemic and to establish if they used this social network to get closer to the audience on that platform, that is, to young people. On the other hand, we will examine how the young public relations practitioners perceive and evaluate the Crisis and political headquarters' and communication on Instagram. Furthermore, they will review if politicians have adapted their messages to the younger population. The scope of this paper is to draw conclusions based on double analysis and give recommendations for communication improvement of politicians on Instagram. We have analysed the content on the Instagram profile of the two ministers and members of Croatian COVID-19 crisis headquarters and Croatian president and prime-minister using the content analysis method. We have established how the politicians communicate, whether the content was adapted to the young population and if their posts were engaging. Alongside the selected public relations practitioners, we have conducted structured interviews to assess the communication, using the three-dimensional assessment method: content, public performance, and charisma of the members of the politicians on Instagram. In conclusion, we have summarized the recommendations for further communication of politicians on Instagram.
Ministarstvo kulture 2013. godine provodi istraživanje o stanju u medijima, a 2015. godine započinje raspravu o medijskoj politici te donosi deset dokumenata koji služe kao temelj za medijske politike u RH od 2015. do 2020. godine. Nemoguće je tvrditi da je samo ekonomska kriza uzrok krize u medijima, iako postoji sveza jer je pad broja oglasa u medijima za sobom donio i pad broja zaposlenih. Manji broj novinara u redakcijama utjecao je na pad kvalitete novinskih uradaka, a ekspanzija društvenih medija te jačanje portala na internetu, usmjerili su novinarstvo u drugom smjeru. Erozija demokratske funkcije medija termin je s kojim se danas susrećemo kada govorimo u "krizi" ili stanju u medijima. Iako je prethodno održano nekoliko tematskih prosvjeda Hrvatskoga novinarskog društva, u ožujku 2019. godine organiziran je opći prosvjed nazvan Oteli ste medije, novinarstvo ne damo. Prosvjed je imao za cilj uručiti Vladi osam zahtjeva koji se odnose na sudske tuže, pritiske politike i oglašivača, prijetnje novinarima, ugrožavanje profesionalnih standarda, nepoštivanje medijskih zakona kao te izostanak ozbiljne medijske politike. Iako rasprava o medijskoj politici završava u 2020. godine, sami novinari navode izostanak adekvatne strategije. S obzirom na završetak petogodišnjega razdoblja rasprave o medijskoj politici, u radu će se prikazati rekapitulacija protekloga razdoblja. Je li sve navedeno uzrok daljnje krize u medijima te erozije funkcije medija, autori će nastojati utvrditi u radu. Za potrebe rada provedena je anketa među novinarima dostupnim na društvenoj mreži LinkedIn. Također će se napraviti komparacija s početnim stanjem rasprave o medijskoj politici i dobivenih rezultate. Slijedom slogana prosvjeda, pokušat će se dati odgovor tko je oteo medije te kakva je ocjena novinarstva u Hrvatskoj. ; The Ministry of Culture in 2013 conducts research on the media situation, and in 2015 begins discussions on media policy and adopts ten documents that serve as the basis for media policies in the Republic of Croatia in the period 2015 to 2020. It is impossible to argue that only economic crisis is the cause of the crisis in the media, although there is a link because the decrease in the number of advertisements in the media has also led to a decrease in the number of employees. Fewer journalists in newsrooms have affected the decline in the quality of news articles, and the expansion of social media and the strengthening of online portals have directed journalism in another direction. Erosion of the democratic function of the media is a term that we come across today when we speak in a "crisis" or situation in the media. Although several thematic protests have been held by the Croatian Journalist Society, a general protest called "You kidnapped the media, we don't give journalism" was organized in March 2019. The protest was intended to deliver to the Government of eight claims relating to the largest number of lawsuits, political PR and prints and advertisers' pressures, threats against journalists, jeopardizing the professional rights and standards, failure to comply with media laws and the lack of serious media policy. Although the debate on media policy, in the framework of the start, ending in 2020. Godin e journalists themselves referred to the lack of adequate strategies. Given the end of the five-year media policy debate period, a recapitulation of the past period will be made through the paper. Is all of the above a cause of further media crisis and erosion of media function, the authors will endeavour to determine through the work. For the paper, a survey was conducted among journalists available through the LinkedIn social network. Equally, a comparison will be made with the initial state of the media policy debate and the results obtained will be compared. Following the slogan of the protest, an attempt will be made to answer who abducted the media and what is the rating of journalism in Croatia.
U članku predstavljamo kvalitativno istraživanje svakodnevne građanske prakse dijela Čeha, s posebnim naglaskom na ulogu novih medija. Temi smo pristupili tako da smo se orijentirali na sadržaj, a ne na medije. U fokusu našeg istraživanja jesu načini na koje su građanske prakse strukturirane u užem i širem društvenom i političkom kontekstu te kako te kontekste doživljavaju postsocijalistički građani iz sela i velikih gradova. Uzimajući u obzir navedene kontekste, analizirali smo ulogu novih medija i građanske prakse u svakodnevnom životu. Istraživanje se temelji na polustrukturiranim dubinskim intervjuima s 22 politički i javno aktivna građanina, a pokazalo je da se Česi suočavaju sa sličnom krizom u institucionalnoj politici kao što je to slučaj i u starijim demokracijama. Istraživanje je također otkrilo razlike u načinu informiranja između sela i gradova, kako u participacijskim praksama tako i u načinima kako građani koriste nove medije. Međutim, istraživanje nije dokazalo da su novi mediji radikalno transformirali građanstvo, već je pokazalo da je došlo do suptilnih pomaka u praksi i do pragmatičnog miješanja komunikacije licem u lice i tradicionalnih medija (tiskani mediji, sustavi razglasa, oglasne ploče) s novim komunikacijskim tehnologijama. ; The article discusses qualitative research on the mundane civic practices of some Czechs, with a specific focus on the role of new media. It works with a context-oriented approach in order to avoid media-centrism. Our research is focussed on the ways in which civic practices are structured by immediate and wider social and political contexts and how they are experienced by post-socialist citizens from villages and large cities. The role of new media and the place of civic practices in everyday life is analysed with respect to these contexts. The research based on semi-structured in-depth interviews with 22 politically and publicly active citizens indicates that Czechs experience a similar crisis in relation to institutional politics as their counterparts in long established democracies and it reveals tell-tale differences between the social spaces of villages and cities both in participatory practices and in civic uses of new media. However, the study does not indicate a radical, new media-driven transformation of citizenship, rather it suggests subtle shifts in practices and a pragmatic mixing of face-to-face communication and traditional media (print, public address systems, noticeboards) with new communication technologies.
