Suchergebnisse

Ovaj se rad bavi jezičnom politikom i društvenim promjenama koje su se dogodile u Hrvatskoj za vrijeme i nakon rata koji je trajao od 1991. do 1995. godine. Počinjem opisom povijesne pozadine, rata i devedesetih godina 20. stoljeća, koje je obilježila velika količina jezičnog purizma i preskriptivizma u Hrvatskoj te stvaranje postjugoslavenskih država u kojima je pripadanje naciji predstavljalo ključ za definiranje državljanstva. Istraživanjem odnosa između promjena u jezičnom i društvenom poretku, problematiziram više tema. Tvrdim da je zakonski okvir prava manjinskog jezika osnažio i legitimizirao nacionalistički imaginarij, stvarajući daljnje društvene podjele i učvršćujući hijerarhije koje među nacionalnim kategorijama promoviraju određeni nacionalisti. Iz tog razloga, tvrdim da nekritičko odobravanje ili promoviranje lingvističke različitosti mogu biti opasni. Nadalje, u aktivističko-antropološkom smislu, razlažem moguće razloge zbog kojih su znanstvenici društvenih i humanističkih znanosti rijetko sudjelovali u sociolingvističkim raspravama koje se tiču novog hrvatskog standardnog jezika. Tvrdim da bi takvim raspravama u znatnoj mjeri doprinijelo sudjelovanje znanstvenika humanističkih i društvenih znanosti, jer bi se stvorila veza između sociolingvistike i ostalih grana humanističkih i društvenih znanosti te bi se tako odmaknuli od, prema mojem sudu problematične, politike usredotočene na "identitet". ; This paper focuses on language policy and social changes which have taken place in Croatia during and since the 1991-5 war. I first describe the historical background, the war and the nineties being marked by excesses of linguistic purism and prescriptivism, alongside the formation of post-Yugoslav states in which national belonging was key to defining citizenship. Through examining the relationship between changing linguistic and social orders, I raise a number of issues for discussion. I argue that the legal framework of minority language rights has consolidated and legitimated a nationalist imaginary, increasing social divisions and reinforcing hierarchies asserted by some nationalists between national categories. For this reason, I suggest that the uncritical endorsement of or promotion of linguistic diversity can be dangerous. Second, in an activist-anthropological vein, I discuss possible reasons why academics trained in the social sciences and humanities have rarely participated in sociolinguistic debates concerning the new Croatian standard. I suggest such discussions could greatly benefit from interventions by social scientists, so as to bring sociolinguistics into contact with other strands of the social sciences and humanities and move away from what I believe to be a problematic policy focus on "identity".

Javne su politike, kao višedimenzionalan i izrazito kompleksan fenomen, nužno multidisciplinaran predmet istraživanja. Cilj je rada istražiti što je specifično politološko znanje o javnim politikama, odnosno koji je jedinstveni doprinos politologa izučavanju i upravljanju javnim politikama u svrhe profiliranja te mlade politološke discipline u Jugoistočnoj Europi. Rad je nastao kao rezultat pregleda temeljnih udžbenika javnih politika u svijetu i regiji, te literature o metodologiji i pristupima istraživanju u društvenim znanostima i politologiji. Kreće se od određivanja što su javne politike i što je politički aspekt javnih politika. Propituju se pristupi istraživanju javnih politika (policy studije). Zatim se identificiraju vrste profesionalne uporabe tih istraživanja (policy analize). Ključna je pretpostavka kako je politologija prvenstveno kompetentna za analizu aktera stvaranja politika. Osnovni je nalaz da temelj profesionalnog profiliranja politologa u javnim politikama, s obzirom da jedini rabe istraživačku perspektivu usmjerenu na aktere, reprezentativnost i legitimnost stvaranja politika, može biti jedan oblik participatorne policy analize. ; Public policies, as a multi-dimensional and highly complex phenomenon, necessarily make a multidisciplinary research subject. The aim of this paper is to examine what is specific political science knowledge about public policy, and what is the unique contribution of political scientists to policy research and governance to enhance consolidating this young discipline in Southeastern Europe. This paper is a result of a review of policy textbooks in Southeastern Europe and worldwide, and literature on approaches and methodologies in social sciences and political science. It starts with determining public polices and their political aspect. Then it explores approaches of policy studies. Finally, it identifies types of professional policy research or policy analysis. The key assumption is that political science is primarily competent to analyze policy actors. The main finding of the paper is that the basis of political scientist professionalization in policy research, given that they are best in actor-centered research, and issues of representativeness and legitimacy of policy-making, can be a form of participatory policy analysis.

Pokrovčeva knjiga Slobodno stvaranje prava: Herman U. Kantorowicz i slobodnopravni pokret (2018) nameće pitanje izraženo naslovom ovog rada na koje rad odgovara u tri koraka: prvo, pretpostavkom da je pitanje odgovorivo samo idealnim tipovima pravnih disciplina / funkcija; drugo, upućivanjem na kontekst Kantorowiczevih gledišta, osobito na objavu presuda; treće, ocjenom da je Kantorowicz podijelio pravnu znanost u prepletene funkcije a ne u odvojene discipline. U tu svrhu rad nudi idealne tipove disciplina i funkcija pravne dogmatike, pravne historije, pravne teorije i, kao najsloženiji i najkorisniji skup funkcija, pravnopolitičku analizu. Pretpostavka je, koja se ne dokazuje, da ne postoji ni oštra granica između pravne znanosti i susjednih znanosti: sociologije, ekonomije, psihologije, filozofije. ; Is Herman U. Kantorowicz's classification of legal disciplines - which includes general legal science, legal dogmatics, legal history, sociology of law, philosophy of law, and legal policy - a division of scholarly knowledge of law into distinct disciplines/sciences or into intertwined functions of a single scholarly discipline/science? The question is prompted by the book written by Zoran Pokrovac entitled Slobodno stvaranje prava: Hermann U. Kantorowicz i slobodnopravni pokret (Free Law: Hermann U. Kantorowicz and the Free Law Movement ) and published by "Breza" and the Faculty of Law of the University of Split in 2018. Answering this question may assist Croatian legal scholars in finding standards of scholarly excellence, especially of research de lege ferenda. This paper offers an answer in three steps. The first is the recognition that scholarly practices differ considerably, which means that the question may be answered only by construing and correlating ideal types of legal disciplines / functions that are compatible with Kantorowicz's general ideas, prominent interpretations of legal scholarship, and Croatian mainstream legal scholarship since. The second step provides a context of Kantorowicz's ...

U ovome radu bavimo se pitanjem kako preferencije skupine individualaca spojiti u jednu preferenciju koja bi najbolje opisivala preferenciju društva. Na početku, u prvom poglavlju upoznajemo se s nekim od najpoznatijih načina glasovanja i problemima koji se javljaju prilikom primjene istih. U drugom poglavlju razmatramo funkciju društvenog blagostanja koja profile preferencije svih individualaca u društvu preslikava u jednu relaciju preferencije. Pokazujemo da kada postoje tri ili više alternative, ne postoji funkcija društvenog blagostanja koja zadovoljava određene uvjete. Zatim u trećem poglavlju se bavimo funkcijom društvenog izbora koja sve profile preferencije skupine individualaca preslikava u jednu alternativu, i to onu koja bi društvu bila najpoželjnija. Tu također pokazujemo da takva funkcija ne postoji u slučaju kada imamo tri ili više alternativa i određene uvjete koje bismo htjeli da funkcija zadovoljava. U četvrtom poglavlju, u obzir uzimamo i mogućnost manipulativnosti, odnosno gledamo što se događa ako individualci iskažu preferencije koje se razlikuju od njihovih stvarnih preferencija. Na kraju, u petom poglavlju razmatramo slučaj ponderiranog glasovanja, gdje svaki individualac na raspolaganju ima određen broj glasova koji mu je dodijeljen prema nekim pravilima te proučavamo dva načina na koja možemo odrediti koliku moć ima odredeni individualac u takvim sustavima glasovanja. ; In this thesis we deal with the question of how to aggregate preferences of a group of individuals into a single preference that would best describe preference of the society. At the beginning, in the first chapter we meet some of the most famous voting systems and problems encountered when applying them. In the second chapter, we consider the social welfare function which maps profile preferences of all individuals into one preference relation. We show that when there are three or more alternatives, there is no social welfare function that meets certain conditions. Then, in the third chapter, we're dealing with a social ...

Uz pomoć relevantne literature u radu se analiziraju društveni aspekti starenja i obolijevanja. Autor zaključuje da ni jedna znanstvena teorija izdvojeno ne sadrži ključ rješenja za istraživanja tih složenih procesa i položaja osoba starije životne dobi u suvremenom društvu te da je najprimjereniji interdisciplinarni pristup. Da bi se ostvario zadani cilj ovoga članka, u tekstu se raspravlja: a) o teorijama koje pomažu upoznavanju starosti i starenja te omogućuju definiranje socijalne i zdravstvene politike u konkretnim uvjetima, što izravno utječe na odnos pojedinca, obitelji i društva prema sve većoj grupi starijih i bolesnih osoba, te b) o spoznaji starosti i starenja kroz prošlost i sadašnjost koja pomaže afirmaciji onih obrazaca ponašanja i aktivnosti koji su alternativa jednostranom, stigmatiziranom, ponekada i segregacijskom odnosu prema osobama starijim od 65 godina. To može pomoći da institucionalno vođene reforme socijalne skrbi i zdravstvenoga sustava omoguće kvalitativno drukčiji, u nekim segmentima i posve različit odnos prema starijima kako se taj dio društva ne bi osjećao suvišnim i odbačenim od obitelji i društva u inače teškim uvjetima tranzicije te kako bi se našli odgovori na sve složenija i aktualnija socijalna, zdravstvena, pravna, ekonomska i etička pitanja koja su u nas: a) aktualna, b) nedovoljno obrađena, c) bez sustavnoga i sveobuhvatnoga prikaza. ; With the help of relevant literature the paper analyses social aspects of ageing and getting ill. The author concludes that none of the scientific theories by themselves hold the solution for studying these complex processes and the position of old people in the modern society, and that the interdisciplinary approach is the best. To accomplish the set goal, the article discusses: a) theories that help us understand old age and ageing, and allow us to define social and healthcare policies in everyday conditions, which directly affects the attitude of individuals, families and the society towards the constantly growing group of old and ill ...

U ovom se radu istražuju determinante životnog zadovoljstva na uzorku od 135 zemalja. Osnovni se doprinos rada sastoji u ispitivanju osjetljivosti životnog zadovoljstva na okolišne i društvene eksternalije. Rezultati analize, pritom, imaju implikacije i za nosioce javnih politika. Naime, oni pokazuju da neki faktori konzistentno utječu na razinu životnog zadovoljstva građana, bez obzira jesu li okolišne ili društvene eksternalije uključene u analizu. Postoji, međutim, i skup faktora čiji utjecaj na razinu životnog zadovoljstva oscilira ako se spomenute eksternalije uključe u analizu. Rezultati analize također pokazuju da je razina životnog zadovoljstva u tranzicijskim zemljama, uz ostale nepromijenjene uvjete, niža u odnosu na druge zemlje iz uzorka, upućujući na zaključak da u ovim zemljama nisu ostvarena ranija očekivanja građana. ; Using recent cross-country data for 135 nations, this paper examines the determinants of life satisfaction. The main contribution lies in examining the sensitivity of satisfaction to externalities, both social and environmental. Besides contributing to the literature, the findings also have some implications for public policy. The results show that some factors consistently affect life satisfaction whether or not externalities are considered, while others are sensitive to such considerations. Even under each category of spillovers, the influence in satisfaction varies. Further, other things being the same, satisfaction was lower in transition nations, perhaps signifying that these countries were somehow failing to meet the expectations of their citizens.

Autori u radu ističu važnost socijalnih intervencija kao mjera socijalne politike u svladavanju izazova suverenoga društva. Naglasak je dan na mjere poput dječjeg doplatka, naknada za roditeljski dopust, subvencioniranje stambenih kredita mladih obitelji te druge mjere pronatalitetne i obiteljske politike ne samo na državnoj, već i na lokalnoj razini. ; Dieser Beitrag bespricht die Wichtigkeit von sozialen Interventionen als Maßnahmen der Sozialpolitik bei der Bewältigung der Herausforderungen moderner Gesellschaft. Die Maßnahmen wie Kindergeld, Mutterschaftsgeld, Subventionierung von Wohnungskrediten junger Familien und andere Maßnahmen der Geburten- und Familienpolitik nicht nur auf nationaler sondern auch auf lokaler Ebene werden hervorgehoben. ; In this paper the authors give special attention to the measures of social interventions as measures of social policy in line to fight the present challenges of the contemporary society. Special attention is given to the measures of child allowances, parental benefits, state subsidies for residential loans for young families and other measures of pro-natal and family policy not just at the state level but also at local municipality level. ; Nel lavoro gli autori sottolineano l'importanza degli interventi sociali quali misure di politica sociale volte a superare le sfide poste dinnanzi alla società contemporanea. L'accento viene posto su misure quali gli aiuti ai minori, l'indennità per il congedo parentale, le sovvenzioni rivolte alle giovani famiglie per i mutui su immobili, altre misure volte alla natalità, come pure sulle politiche familiari statali e locali.

Autor istražuje i analizira recentne promjene u emisijskim politikama država i monetarnih unija u segmentu kovinskog novca, koje su sve češće, a provode se zato da bi se ostvarili nefiskalni prihodi i postigli drugi nemonetarni učinci. U radu se razmatraju samo službene emisije kovinskog novca. ; The author researches and analyses recent changes in the coin emission policies of states and monetary unions, which are increasingly frequent and are made to acquire non-fiscal revenue and achieve other non-monetary effects. The article examines only official coin emission.

Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedinstvene. Načini na koje se zdravlje i bolest shvaćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene čimbenike koji mogu izazvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Istražujući stanje u društvu, nastoji se pronaći takve oblike društvenoga života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest: kako stil života, spol, dob, rasa, društveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Osnovni cilj ovih istraživanja jest učiniti te spoznaje pristupačnima svim slojevima stanovništa, bez obzira na društveni položaj. Na taj su se način društvene znanosti, posebice sociologija medicine, etablirale kao akademska disciplina u zapadnim razvijenim državama (SAD-u, Njemačkoj itd.), gdje su se razvile odgovarajuće metode istraživanja koje postižu nedvojbene rezultate o stanju, razvoju i projekcijama društva. U realizaciji socioloških istraživanja zdravlja i bolesti u hrvatskim društvenim znanostima potrebno je afirmirati sociološki teorijsko-metodološki pristup primjeren ekonomskim, kulturnim, pravnim, etičkim i političkim promjenama u Hrvatskoj na pragu XXI. stoljeća. Služeći se bogatim iskustvima sociologije medicine zapadnih zemalja, prije svega SAD-a, hrvatski sociolozi medicine trebaju pratiti stanje zdravlja tranzicijskoga društva u kojemu dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva i nemezis. Na taj način društvene znanosti pomoći će u spoznaji društva o sebi i potrebnim mjerama u njegovoj izgradnji tijekom složenoga procesa tranzicije, što ima izravan utjecaj na zdravstvene, ali i na općedruštvene ishode. ; There is no idea of sickness and health which would be the same for all people. Different ways of understanding sickness and health are directly ...

Čipkarstvo je važna sastavnica lokalnog identiteta i nematerijalne kulturne baštine Republike Hrvatske. Značaj čipkarstva očituje se u postojanju te tradicije diljem Hrvatske, ali i u njezinom očuvanju dugi niz godina. Postoji čak sedam lokaliteta na kojima se razvila tradicija izrade čipke od kojih su tri upisana na UNESCO-vu listu nematerijalne kulturne baštine. Pag, Hvar i Lepoglava glavni su centri čipkarstva u Hrvatskoj čija je čipka prepoznata diljem Europe. Osim u Hrvatskoj, čipkarstvo postoji i u mnogim drugim europskim država poput Italije, Slovenije, Mađarske, Estonije i dr. Zahvaljujući raznim festivalima čipke, domaćim i inozemnim, ostvaruju se međunarodne suradnje između država, ali i među čipkaricama različitih etničkih i religijskih skupina. Radovi od čipke izlažu se na različitim izložbama i u muzejima, ali se mogu naći izloženi i u mnogim domovima diljem Hrvatske. Čipkarstvo je rukotvorstvo čije se umijeće izrade prenosi s generacije na generaciju još od davne prošlosti, čime se omogućilo očuvanje tradicije sve do danas. Danas je čipkarstvo vrlo cijenjeno rukotvorstvo i važan dio lokalne kulture. Mnoge organizacije i dalje rade na revitalizaciji i očuvanju ove tradicije te potiču lokalno stanovništvo, posebice mlađe generacije, na sudjelovanje i stvaranje čipke, kako bi čipkarstvo nastavilo postojati i razvijalo se i dalje. ; Lace making is an important component of local identity and intangible cultural heritage of the Republic of Croatia. The importance of lace making has been manifested in the existence of that tradition throughout Croatia, but also in its preservation for many years. There are seven locations where this tradition has been developed and three of them have been listed on UNESCO's list of intangible cultural heritage. Pag, Hvar and Lepoglava are main centres of lace making in Croatia and their lace is recognized within the whole of Europe. Besides Croatia, lacemaking also exists in many other European countries such as Italy, Slovenia, Hungary, Estonia, etc. Thanks to various lace domestic and foreign festivals international cooperation has been established between countries but also among lacemakers of different ethnic and religious groups. Lace works have been exhibited on various exhibitions and in museums, but can also be found in many homes throughout Croatia. Lacemaking is a handicraft whose art of making has been passed down from generation to generation since the distant past, which has contributed to the preservation of this tradition to this day. Today, lacemaking is a highly valued handicraft and an important part of local culture. Many organizations continue to work to revitalize and preserve this tradition, and encourage the local population, especially the younger generation, to participate and create lace so that lacemaking can continue to exist and thrive.

Čipkarstvo je važna sastavnica lokalnog identiteta i nematerijalne kulturne baštine Republike Hrvatske. Značaj čipkarstva očituje se u postojanju te tradicije diljem Hrvatske, ali i u njezinom očuvanju dugi niz godina. Postoji čak sedam lokaliteta na kojima se razvila tradicija izrade čipke od kojih su tri upisana na UNESCO-vu listu nematerijalne kulturne baštine. Pag, Hvar i Lepoglava glavni su centri čipkarstva u Hrvatskoj čija je čipka prepoznata diljem Europe. Osim u Hrvatskoj, čipkarstvo postoji i u mnogim drugim europskim država poput Italije, Slovenije, Mađarske, Estonije i dr. Zahvaljujući raznim festivalima čipke, domaćim i inozemnim, ostvaruju se međunarodne suradnje između država, ali i među čipkaricama različitih etničkih i religijskih skupina. Radovi od čipke izlažu se na različitim izložbama i u muzejima, ali se mogu naći izloženi i u mnogim domovima diljem Hrvatske. Čipkarstvo je rukotvorstvo čije se umijeće izrade prenosi s generacije na generaciju još od davne prošlosti, čime se omogućilo očuvanje tradicije sve do danas. Danas je čipkarstvo vrlo cijenjeno rukotvorstvo i važan dio lokalne kulture. Mnoge organizacije i dalje rade na revitalizaciji i očuvanju ove tradicije te potiču lokalno stanovništvo, posebice mlađe generacije, na sudjelovanje i stvaranje čipke, kako bi čipkarstvo nastavilo postojati i razvijalo se i dalje. ; Lace making is an important component of local identity and intangible cultural heritage of the Republic of Croatia. The importance of lace making has been manifested in the existence of that tradition throughout Croatia, but also in its preservation for many years. There are seven locations where this tradition has been developed and three of them have been listed on UNESCO's list of intangible cultural heritage. Pag, Hvar and Lepoglava are main centres of lace making in Croatia and their lace is recognized within the whole of Europe. Besides Croatia, lacemaking also exists in many other European countries such as Italy, Slovenia, Hungary, Estonia, etc. Thanks to various ...

Mithad Kozličić is a historian of navigation and geography. He was born in Zenica on April 14, 1954. He finished the Military Maritime Academy in Split, nautical orientation in 1978, and received his MSc in history in Dubrovnik in 1985. He received PhD in historical sciences at the Faculty of Humanities and Social Sciences in Zagreb in 1988 with the dissertation Historical Geography of the Eastern Adriatic in Light of Results of Researching Antique Geographic Work. He was assistant director and custodian of the Military Maritime Museum in Split until 1991, after which he was the director of the Croatian Maritime Museum in Split. He has been a professor at the Department o History of the Faculty of Humanities and Social Sciences in Zadar and the University of Zadar. In 2005, he became a permanent full professor of humanistic sciences, scientific field of history, branch Croatian history. He lectures History of Navigation in the Croatian Adriatic, Historical Geography and History of Cartography. He initiated and led postgraduate scientific master and doctoral studies History of Croatian Navigation at the same Faculty. He led several scientific-research projects on the history of Eastern Adriatic navigation. Professor Kozličić's scientific research concerns history of navigation and cartography and historical geography of the Eastern Adriatic. He published a dozen scientific books and more than 100 studies and articles. He participated in numerous domestic and international conferences and prepared several museum exhibitions. After a long research of map collections in Croatian and foreign archives, museums and libraries, he published Atlas – Cartographic Monuments of the Croatian Adriatic in 1995. It contains a concise overview of cartographic representations of the Croatian Adriatic from the antique to the end of the 17th century, with analyses of 275 maps, plans and views by 53 authors. Special attention is paid to older cartographic material and one intended for navigation, and charts by 12 cartographers produced between the beginning of the 13th century and the end of the 16th century are researched. The central chapter is dedicated to numerous cartographers and their perception of the Croatian Adriatic. The book contains basic map data, including toponymy, name of the collection and scientific and expert commentary. A list of bibliographic units and a terminology index can be found at the end. We would like to single out Professor Kozličić's monographs Panoramas of Dalmatia by Giuseppe Rieger, published by the Hydrographic Institute of the Republic of Croatia, Split 2003, Regiones Flumina Unnae et Sanae in Veteribus Tabulis Geographicis, Una-Sana Area on Old Geographic Maps, published by the National and University Library of Bosnia and Herzegovina, Sarajevo and the Una-Sana Canton Archive, Bihać, 2003 and Eastern Adriatic in Work of Beautemps-Beaupré, published in 2006. Prof. Dr. Mithad Kozličić is a member of several expert societies, including the Croatian Cartographic Society, in which he was a member of the Court of Honour for several years. He received several awards and acknowledgments and this year became a member of the Academy of Sciences and Arts of Bosnia and Herzegovina ("a member outside of working team" – citizen of Bosnia and Herzegovina living abroad).Congratulations! ; Mithad Kozličić je povjesničar pomorstva i geografije. Rođen je 14. travnja 1954. u Zenici. U Splitu je završio Vojnopomorsku akademiju, diplomirav­­ši na nautičkom smjeru 1978, a magistrirao povijest u Dubrovniku 1985. Doktorirao je povijesne znanosti 1988. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu s disertacijom Historijska geografija istočnog Jadrana u svjetlu rezultata istraživanja antičkih geografskih djela. Pomoćnik ravnatelja i kustos u Vojnopomorskom mu­­­zeju u Splitu bio je do 1991, a nakon toga ravnatelj Hrvatskog pomorskog muzeja u Splitu. Od 1994. profesor je u Odjelu za povijest Filozofskog fakulteta u Zadru, odnosno Sveučilišta u Zadru. Odlukom toga Sveučilišta 2005. izabran je u redovitog profesora u trajnom zvanju za znanstveno područje humanističkih znanosti, znanstveno polje povi­jest, grana hrvatska povijest. Predaje kolegije Povijest pomorstva hrvatskog Jadrana, Povijesni zemljopis i Povijest kartografije. Utemeljitelj je i voditelj poslijediplomskih znanstvenih magistarskih i doktorskih studija Povijest hrvatskog pomorstva na istom fakultetu. Voditelj je nekoliko znanstveno-istraživačkih projekata iz povijesti istočnojadranskog pomorstva. Znanstveno istra­­­­žuje povijest pomorstva, povijest kar­tografije i historijsku geografiju istočnog Jadrana. Objavio je desetak zna­n­stvenih knjiga te više od stotinjak stu­dija i čla-naka. Sudjelovao je na mnogobrojnim domaćim i inozemnim znanstvenim skupovima. Priredio je nekoliko muzejskih izložbi. Nakon višegodišnjih istraživanja po kartografskim zbirkama hrvatskih i stranih arhiva, muzeja i knjižnica objavio je 1995. Atlas – kartografski spomenici hrvatskog Jadrana. Sadrži sažeti pregled kartografskog pri­ka­zivanja hrvatskog Jadranskog mora od antike do kraja 17. stoljeća, obrađeno je 275 karata, planova i veduta 53 autora. Osobito je pozornost dana starijoj kartografskoj građi te onoj za plovidbu, a istražene su plovidbene karte 12 kartografa koje su nastale od početka 13. do kraja 16. stoljeća. Središnje poglavlje posvećeno je brojnim kartografima i njihovu viđenju hrvatskoga Jadrana. Knjiga sadrži osnovne podatke o kartama, uključujući prikaz toponimije, naziv zbirke u kojoj se čuvaju te znan­stveni i stručni komentar. Na kraju je popis bibliografskih jedinica i indeks nazivlja s proučenih karata. Posebno izdavajmo monografije Panorame Dalmacije Giuseppea Riegera u izdanju Hrvatskoga hidrografskog instituta, Split 2003., Regiones Flumina Unnae et Sanae in Veteribus Tabulis Geographicis, Unsko-sansko područje na starim geografskim kartama u izdanju Nacionalne i univerzitetske biblioteke BiH, Sarajevo i Arhiva Unsko-sanskog kantona, Bihać, 2003. i Istočni Jadran u djelu Beautemps-Beaupréa, objavljena 2006. Prof. dr. sc. Mithad Kozličić član je nekoliko stručnih društava, među kojima je i Hrvatsko kartografsko društvo u kojemu je više godina bio član Suda časti. Dobitnik je nekoliko nagrada i priznanja, a ove godine izabran je za člana Akademije nauka i umjetnosti BiH ("član van radnog sastava" – državljanin BiH koji živi u inostranstvu/inozemstvu).Čestitamo!

Senjski statut iz 1388. bio je predmetom detaljnih istraživanja hrvatskih pravnika i povjesničara. No, u pravnoj tradiciji Senja postoji još jedno važno pravno vrelo koje se nije dovoljno koristilo u istraživanju povijesti Senja, njegova ustroja i razvoja pravnih instituta na hrvatskim pravnim prostorima u XVIII. st. Riječ je o Senjskom statutu iz 1757. koji je donijela vladarica Marija Terezija. Statut je pisan na talijanskom i njemačkom jeziku. Senj je u to doba bio izuzet ispod uprave bana i Sabora te je u sastavu Vojne krajine i njezinih organa vlasti. No, Senj ima status slobodnog kraljevskog grada i nakon pritužbi Hrvatskog sabora o kršenju prava grada njegov položaj, organizacija i privilegije utvrđeni su Statutom. Senj i dalje nije pod ingerencijom bana i Sabora, ali se nalazi u sastavu Trgovačke intendance (tzv. Austrijskog primorja od Trsta do Karlobaga). Statut sadrži brojne propise o ustroju organa vlasti u gradu (Malo vijeće, kancelar), načinu njihova izbora, poglavarstvu, sudu (gradski i plemićki sudac), liječniku, kirurgu i ljekarniku, uredu za čistoću, trgovačkim povlasticama grada, sudskom postupku, odvjetnicima, obiteljskom i nasljednom pravu, pomorskom pravu, zaštiti šuma itd. ; The Senj Statute from 1388 has been the subject of detailed research by Croatian lawyers and historians. However, in the legal tradition of Senj there still exists one more important legal source which has not been used enough in the research of the history of Senj, its structure and development of legal institutes in Croatian legal areas in the 18th ckentury. It is the Senj Statute from 1757 which was introduced by the ruler Maria Theresa. The statute is written in Italian and German languages. At that time Senj was exempt from the administration of the ban and parliament and was in the system of the Military Border and its authorities. However, Senj had the status of a free royal city and after complaints of the Croatian parliament about the violation of rights of the city its status, organisation and privileges were ...

Rezultati kvantitativnih i bibliometrijskih istraživanja, kao i odluke koje na temelju tih rezultata mogu proizaći i utjecati na određene politike, uvelike ovise o kvaliteti ulaznih podataka preuzetih iz bibliografskih i citatnih baza. Ova je tvrdnja izravno povezana s velikim brojem bibliometrijskih i scientometrijskih istraživanja koja nekritički preuzimaju podatke iz bibliografskih i citatnih baza WoS – Web of Science ili Scopus. U ovome istraživanju, koje je rađeno u okviru hrvatskoga nacionalnog projekta Research activity, collaboration and orientation in social sciences in Croatia and other post-socialist European countries – RACOSS, voditeljice dr. sc. Maje Jokić, analizirana je uloga klasifikacijskoga sustava kod preuzimanja i obrade podataka, odnosno donošenja zaključaka. Preuzeti bibliografski zapisi, objavljeni u 4 896 časopisa, rezultat su strategije pretraživanja znanstvene produktivnosti i citiranosti znanstvenika iz društvenih znanosti u 15 europskih postsocijalističkih zemlja (Bugarska, Hrvatska, Češka, Estonija, Mađarska, Latvija, Litva, Poljska, Rumunjska, Slovačka, Slovenija, Bosna i Hercegovina, Sjeverna Makedonija, Crna Gora i Srbija) od 1996. do 2013. godine. Scopus svoju klasifikaciju znanosti temelji na predmetnoj i sadržajnoj orijentaciji indeksiranih časopisa. Različitost klasifikacijskoga sustava koji koristi Scopusovu klasifikaciju određene zemlje može dovesti do krive interpretacije na temelju prikupljenih podataka. U radu smo napravili analizu časopisa i radova, a usporedna analiza pripadnosti pojedinoga časopisa području društvenih znanosti rađena je na temelju Scopusa i hrvatske klasifikacije društvenih znanosti, koja se temelji na OECD Frascati fields of science. Nakon što su predmetni stručnjaci provjerili časopise i usporedili ih s klasifikacijskim sustavom koji se koristi u Hrvatskoj, početni uzorak za pouzdane bibliometrijske analize smanjio se na udio od 44 %. Pripadnost pojedinomu području rađena je na temelju predmetne i sadržajne orijentacije indeksiranih časopisa. Da bi se dobili radovi koji pripadaju samo društvenim znanostima, potrebno je, osim filtriranja pojedinih znanstvenih polja, i ručno provjeriti pripadnost časopisa određenomu području. Tako se, osim bitno manjega broja radova i časopisa, pojavila i bitna razlika i u citiranosti. Cilj je ovoga istraživanja upozoriti istraživače na moguće i stvarne nedostatke ulaznih podataka koji se koriste za vrjednovanje na primjeru uzorka baze Scopus, koja je relativno pouzdan izvor podataka za bibliometrijska istraživanja. ; Results of quantitative and bibliometric research, as well as decisions that might be made on the basis of those results and influence on certain policies, greatly depend on the quality of input data downloaded from bibliometric and citation databases. This assertion is directly connected to a high number of bibliometric and scientometric research that uncritically download data from bibliographic and citation databases, WoS – Web of Science or Scopus. This research, which has been conducted in the framework of the Croatian national project Research activity, collaboration and orientation in social sciences in Croatia and other post-socialist European countries – RACOSS, lead by Maja Jokic, PhD, analyzes the role of the classification system in downloading and processing data, i.e. making conclusions. Bibliographic records, downloaded in the period from 1996 to 2013, published in 4896 journals, represent the result of strategy on searching the scientific productivity and citation index of social scientists from 15 European post-socialist countries (Bulgaria, Croatia, Czech Republic, Estonia, Hungary, Latvia, Lithuania, Poland, Romania, Slovakia, Slovenia, Bosnia and Herzegovina, North Macedonia, Montenegro and Serbia). Classification of science by Scopus is based on the subject and content orientation of indexed journals. Diversity of classification system that uses the Scopus classification of a certain country can cause wrong interpretation on the basis of collected data. In this paper we made the analysis of journals and papers, and contrastive analysis of a certain journal affiliation to the field of social sciences was made on the basis of Scopus and Croatian classification of social sciences based on OECD Frascati fields of science. After the experts in this area had checked the journals and compared them to the classification system used in Croatia, the initial sample for reliable bibliometric analyses decreased to the portion of 44%. Affiliation to a certain field was made on the basis of the subject and content orientation of the indexed journals. Besides filtration of scientific fields, it is necessary to check the affiliation of a journal to the certain field by hand in order to get papers that belong only to social sciences. In this way there appeared a significant difference in the citation index additionally to lower number of papers and journals. The aim of this research is to warn researchers to possible and real deficiencies of input data used for evaluation on the example of the Scopus database, which is relatively reliable source of data for bibliometric research.

Kreativna i kulturna industrija jedna je od rastućih industrija današnjice koja, prema Florida i Tinagli (2004), doprinosi ekonomskom razvoju. Prepoznata je važnost kulturne i kreativne industrije od strane Europske unije s obzirom na povećanje vrijednosti sredstava namijenjenih financiranju ovog sektora u sljedećem programskom razdoblju. Svrha rada je odrediti potencijalne prepreke u financiranju udruga koje djeluju unutar kulturne i kreativne industrije u pribavljanju financijskih sredstava. Također, kroz analizu provedenog polustrukturiranog intervjua s predstavnicima tri udruge koje posluju na području grada Osijeka, ispituju se stavovi o preprekama u pribavljanju financijskih sredstava iz europskih fondova te uspješnosti poslovanja neprofitnih organizacija na regionalnoj razini. Neprofitne organizacije koje djeluju unutar kulturne i kreativne industrije, u ovom slučaju udruge kao najbrojnije neprofitne organizacije, još uvijek ovise o državnoj i lokalnoj samoupravi za financiranje projekata te se u praksi, po mišljenju ispitanika, nedovoljno koriste sredstva Europske unije. Također, prema ovom ali i istraživanju drugih autora utvrđeno je da su neprofitne organizacije registrirane u gradu Zagrebu uspješnije u odnosu na druge regije Republike Hrvatske po rezultatima poslovanja i korištenju financijskih sredstava iz Europske unije. Pritom je naglašena važnost korištenja fondova i programa Europske unije za provedbu složenijih i većih projekata te cjelokupan razvoj neprofitnih organizacija u kulturi i kreativnim industrijama. ; The creative and cultural industries are one of the growing industries of today that, according to Florida and Tinagli (2004), contribute to economic development. The importance of the cultural and creative industry has been recognized by the European Union with regard to the increase in the value of funds intended for financing this sector in the next programming period. The purpose of this paper is to identify potential barriers of associations operating within the cultural and ...