Crna Gora u XXI stoljeću - u eri kompetitivnosti, Sv. 4, Integracija u evropske i evroatlantske strukture
In: Posebna izdanja
In: Monografije i studije 73,4
8 Ergebnisse
Sortierung:
In: Posebna izdanja
In: Monografije i studije 73,4
In: Posebna izdanja 125
In: Međunarodni problemi: Meždunarodnye problemy, Band 63, Heft 3, S. 343-358
ISSN: 0025-8555
World Affairs Online
Predmet istraživanja doktorske disertacije odnosi se na analizu značaja i mehanizama na koji institucionalna obeležja utiču na efikasnost nacionalnih ekonomija. Pritom, cilj je da se istraživanjem identifikuju relevantne normativne i pozitivne pozicije u pogledu uloge koju institucije imaju u ekonomskim procesima, kao i njihov međusobni odnos i relativna važnost pri uticaju na ekonomske performanse, sa posebnim osvrtom na iskustva privrednih sistema zemalja u tranziciji. Iz tog razloga, analizirane su osobenosti institucija kao jedinica ekonomske analize, raznovrsnost elemenata institucionalne strukture, kroz, naročit, osvrt na interakciju koja se pojavljuje između formalnih i neformalnih institucionalnih pravila. Uslovljenost ekonomskih performansi institucionalnim svojstvima analizirana je iz perspektive teorije transakcionih troškova, kao i teorije vlasničkih prava i mehanizmima kojima oni ostvaruju uticaj na ekonomske performanse. Iz razloga što značajan deo institucionalne strukture nastaje, ali se i menja, u okviru političkog sistema, efekti na ekonomsku aktivnost posmatrani su kroz uticaje koji nastaju kao posledica specifičnosti političkih institucija, odnosno, njihove stabilnosti, forme i centralizovanosti, kao i kvaliteta javnog upravljanja, uticaja rent-seeking-a i političkih konjunkturnih ciklusa. S obzirom da su postojanost i dinamika integralna svojstva svakog segmenta institucionalne strukture, deo istraživanja je orijentisan na analizu osnovnih elemenata, tipova i teorija institucionalnih promena, zavisnost promene institucija od istorijskog institucionalnog, formalnog i neformalnog, nasleđa, kontroverzi u pogledu transplantacije institucija, kao i uzroka institucionalne histereze i neuspeha. Na osnovu empirijskog istraživanja odnosa ekonomskih performansi i institucionalnog kvaliteta, utvrđeno je da nivo per capita dohotka odlučujuće zavisi od kvaliteta institucionalne strukture, efikasne zaštite vlasničkih prava, usklađenosti između formalnih i neformalnih pravila, čime institucionalne promene u pravcu unapređenja svih institucionalnih segmenata predstavljaju neophodnu pretpostavku efikasnijoj ekonomskoj aktivnosti. ; This paper refers to the analysis of the importance of the institutions and the mechanisms through which the institutional characteristics influence the efficiency of national economies. In this context, the main goals of the research are to identify and explain relevant normative and positive aspects of institutional theory, the way in which institutions affect economic processes, as well as the interrelation and relative importance of different institutional units in their influence on economic performance, with special emphasis on the experience of transition countries. For this purpose, the author has reviewed the uniqueness of institutions as units of economic analysis, the diversity of the elements of institutional structure, with the particular accent on interaction between formal and informal institutional rules. Dependence of economic performance upon the institutional characteristics has been analyzed from the perspective of transaction-cost theory, as well as the theory of property rights. Special attention is paid to the mechanism through which the property rights exercise their influence upon the efficient operation of economic system. Bearing in mind the fact that the important part of institutional structure is made within a political process, the effects of institutions are observed through the influences derived from political stability, political regime and the level of administrative and fiscal centralization. The quality of governance, the impact of rent-seeking activities and the influence coming from political and business cycles are additional important features in this regard. Since the institutions display the persistence and changeability at the same time, the important part of the research is dedicated to the analysis of different types and theories of institutional changes, the dependency of changes on the past formal and informal institutional development, the issues related to the transplantation of institutions and the causes of institutional hysteresis. Based on the empirical part of the thesis, we have reached the conclusion that the level of per capita income largely depends on the quality of institutions, especially the protection of property rights, as well as the harmonization between formal and informal institutions. This makes good institutions a decisive and long-lasting factor of the success and efficiency of national economies.
BASE
Тhis paper considers the phenomenon of global growth, emphasizing the slowdown and (limits) of the Western GDP growth. By comparing the United States as the most mature economy in the world, China as the new hegemon, the OECD countries, the BRICS countries, and the rest of the world, we show the growth and unequal development of the five "regional futures" of the global world. In addition to the imminent economic reasons for the backwardness of Western economies and societies, the crisis of the structure and functioning of the democratic capitalist system, and the ecological limits of sustainability, we emphasize two non-economic moments: the end of liberalism as a fundamental ideology of the Western world, and the loss of trust, which is a fundamental moral category. According to futurist forecasts, the West has slowed down, the financial system has been damaged, and the recovery is slow and uncertain. The following subjects are being considered: the growth paradigm, the belief in lasting progress, the end of liberalism and the loss of confidence, the recovery of Western economies, some monetary policy measures, and European fiduciary money and the slowdown of the growth in the Eurozone. The monetary economy of the euro as an agreed single currency has caused strong changes in the Eurozone and has "trapped" the European Union. The euro economy, among other things, is responsible for the sharp division of the Eurozone member states into surplus and deficit countries, and the Eurozone crisis, stagnation, and slowdown in economic (non-economic) growth. ; U ovom radu razmatramo fenomen rasta na globalnom nivou, apostrofirajući usporavanje i (granice) rasta BDP Zapada. Komparacijom SAD kao najzrelije ekonomije na svijetu, Kine kao novog hegemona, zemalja OECD-a, zatim zemalja BRICS-a, te ostatka svijeta, predočava se rast i nejednaki razvoj pet ,,regionalnih budućnosti," globalnog svijeta. Pored imanentnih ekonomskih razloga zaostajanja zapadnih ekonomija i društava, krize strukture i funkcionisanja demokratskog kapitalističkog sistema, i ekološke granice održivosti, ističemo i dva neekonomska momenta, kraj liberalizma kao fundamentalne ideologije zapadnog svijeta i gubitak povjerenja kao temeljne moralne kategorije. Prema prognozama futurista, Zapad je posustao, finansijski sistem je oštećen, oporavak je spor i neizvjestan. Predmet razmatranja su: paradigma rasta, vjera u trajni napredak, kraj liberalizma i gubitak povjerenja, oporavak zapadnih ekonomija, neke mjere monetarne politike, te Evropski prekarni novac i usporavanje rasta evrozone. Monetarna ekonomija evra kao dogovorene jedinstvene valute izazvala je snažne promjene u evrozoni i Evropskoj uniji uhvaćenoj u ,,zamku." Ekonomija evra, između ostalog, odgovorna je za oštru podjelu zemalja članica evrozone na zemlje suficita i zemlje deficita, te krizu evrozone, stagnaciju i usporavanja ekonomskog (neekonomskog) rasta.
BASE
Uvod: Sajber kriminal se odnosi na svako nezakonito delo izvršeno korišćenjem računara, računarskih mreža ili drugog oblika informacionih i komunikacionih tehnologija. U zavisnosti od toga da li je tehnologija meta ili sredstvo izvršenja, možemo razlikovati krivična dela koja podrazumevaju napade usmerene na uređaje i računarske mreže i različite oblike "tradicionalnih" krivičnih dela čiji se obim i domet povećavaju upotrebom digitalnih tehnologija. Usled KOVID-19 pandemije ljudi su prisiljeni da ostaju kod kuće i da se, više nego ikada pre, oslone na računare, telefone i internet, kako bi mogli da rade, uče na daljinu, kupuju, informišu se i komuniciraju sa drugima. Premeštanje svakodnevnih i poslovnih aktivnosti iz fizičke u digitalnu sferu otvara i mogućnost nastanka novih oblika pretnji i rizika u sajber prostoru. Cilj: Cilj rada bio je da se eksplorativnim istraživanjem ustanove zastupljenost, raširenost i oblici ispoljavanja sajber kriminala tokom KOVID-19 pandemije. Metod: Korišćena je metoda pretraživanja i analize velikog broja primarnih i sekundarnih izvora informacija (desk research), proučavanjem različitih naučnih baza podataka i sprovedenih istraživanja o zastupljenosti i različitim oblicima sajber kriminala tokom pandemije. Rezultati: Podaci pokazuju da je tokom KOVID-19 pandemije došlo do povećanja stope raširenosti i sofisticiranosti sajber kriminala. Mete sajber napada su pored pojedinaca i malih preduzeća, sve više velike korporacije i institucije koje imaju ključnu ulogu u odgovoru na izbijanje bolesti. Pored rapidnog rasta sajber napada na računare i računarske mreže, došlo je i do povećanja broja "tradicionalnih" krivičnih dela u sajber prostoru, uz iskorišćavanje bezbednosne ranjivosti rada od kuće i straha i neizvesnosti zbog pandemije. Zaključak: Enormni rast sajber kriminala tokom KOVID-19 pandemije predstavlja ozbiljan izazov za državne strukture. Državno reagovanje na krupan porast sajber kriminala prvenstveno bi trebalo da se usmeri na sprovođenje preventivnih mera kroz edukacije i kampanje podizanja svesti, jer je najveći bezbednosni rizik potcenjivanje ili nedostatak svesti o pretnjama u sajber prostoru. ; Introduction: Cybercrime refers to any illegal act committed using computers, computer networks, or other forms of information and communication technologies. Depending on whether the technology is a target or a means of execution, we can distinguish between crimes that involve attacks aimed at devices and computer networks, and different forms of "traditional" crimes whose scope and reach increase with the use of digital technologies. As a result of the COVID-19 pandemic, people have to stay home, rely more than ever on computers, phones, and the Internet to telework, learn on distance, buy things, get information, and communicate with others. The shift of everyday and business activities from the physical to the digital sphere also opens the possibility of the emergence of new forms of threats and risks in cyberspace. Aim: The paper aimed to explore the prevalence and forms of manifestation of cybercrime during the COVID-19 pandemic. Method: Desk research was conducted by gathering and analyzing a plethora of primary and secondary sources of information, various scientific databases and research findings on the prevalence and various forms of cybercrime during the pandemic. Results: The data show that during the COVID-19 pandemic, there was an increase in the prevalence, widespread presence, and sophistication of cybercrime. In addition to individuals and small businesses, the target of cyberattacks in greater amount is large corporations and institutions that play a crucial role in responding to the outbreak. Besides the rapid growth of cyber attacks on computers and computer networks, the rate of "traditional" crimes in cyberspace has also increased by exploiting security vulnerabilities of teleworking and fear and uncertainty due to the pandemic. Conclusion: The enormous growth of cybercrime during the COVID-19 pandemic poses a serious challenge to government structures. The state's response to the huge rise of cybercrime should initially focus on implementing preventive measures in the form of education and awareness-raising campaigns, as the greatest security risk is underestimation or lack of awareness of cyber threats.
BASE
Stvaranje Evropske unije bespovratno je narušilo tradicionalno ustrojstvo drţava, pa i samog meĊunarodnog poretka. Uspostavljanje strukture koja obuhvata više centara moći u okviru kojih se (ne)ravnopravno donose odluke od znaĉaja za ţivot graĊana, uticalo je na slabljenje nacionalnih, a nedovoljnu samostalnost nadnacionalnog nivoa unutar nje. Stalno pregovaranje i lobiranje na kojima poĉiva Unija pruţa mogućnost za ostvarivanje ciljeva pojedinih interesnih grupa i drţava. Koncept demokratije je ovakvim stanjem najviše izgubio. Pojаm demokrаtije je teško definisаti, isto koliko je komplikovаno pronаći kriterijume za njeno identifikovanje a koji su primjenljivi nа sve politiĉke sisteme. Situаcijа se dodаtno usloţnjаvа kаdа je ove kriterijume neophodno prepoznati u okviru nedovršenog politiĉkog sistema kаkаv je onаj u Evropskoj uniji. Problemi u demokrаtskoj legitimizаciji Unije, koji se jаvljаju uporedo sа uspjesimа u integrаciji, otvаrаju pitаnje primjenljivosti "stаndаrdnog" modelа demokrаtije nа ovu tvorevinu. Prirodа funkcionisаnjа Evropske unije, u kojoj je na snazi uprаvljаnje nа više nivoа, zаhtijevа prilаgoĊаvаnje demokrаtskih principа njenom specifiĉnom politiĉkom sistemu. Mada ne postoji konsenzus meĊu teoretiĉаrima koji su dali doprinos objašnjavanju pojma demokratije u Evropskoj uniji dа li postoji demokratski deficit unutar nje, kаo ni koji su nаjbolji uslovi zа rаzvoj аutentiĉne demokrаtije u EU, moguće je identifikovati brojne strukturne probleme demokratije u politiĉkom sistemu Evropske unije. U okviru postojećeg institucionаlnog mehаnizmа Evropske unije problemi nastaju usljed isprepletenih nаdleţnosti izmeĊu institucijа i osjetnog jаĉаnjа izvršne u odnosu nа zаkonodаvnu grаnu vlаsti. Centrаlnu ulogu od institucija imа Sаvjet koji funkcioniše po principu meĊuvlаdine sаrаdnje. Prаktiĉno nijednа evropskа politikа ne moţe se usvojiti bez djelovаnjа ove institucije i uplitаnjа drţаvа ĉlаnicа, što Savjet ĉini glavnim zakonodavnim tijelom Unije. Evropski parlament, sa druge strane, iako neposredno izabran, zbog svojih još uvijek ogrаniĉenih nаdleţnosti, i dаlje je glаvni uzroĉnik demokrаtskog deficitа u Uniji. Stoga bi talas demokratizacije institucija Unije trebalo da obuhvati "prelivаnje" moći sа Sаvjetа nа Evropski pаrlаment i jаĉаnje meĊuinstitucionаlne sаrаdnje izmeĊu Evropskog pаrlаmentа i Evropske komisije. Evropskа unijа nemа ureĊenje poput trаdicionаlne nаcionаlne drţаve. Ne postoji ni demos nа evropskom nivou, te, stoga, nemа ko dа obezbijedi neophodni legitimitet evropskim politikama. Iako je nesumnjivo da politike Evropske unije proizvode velike koristi zа njene grаĊаne, ovа reаlnost, zаjedno sа rаzvijenim mehаnizmimа konsultovаnjа sа grаĊаnimа, ipаk ne umаnjuje kljuĉni problem u komunikаciji Unija – graĎani: mаnjаk аdekvаtnog predstаvljаnjа grаĊаnа, što je zа zаjednicu kojа se u svojim osnivаĉkim dokumentimа deklаriše kаo predstavniĉka ipak nedostаtаk. Ni sаmi grаĊаni ne pokreću politiĉku debаtu o specifiĉnim evropskim pitаnjimа nа nivou koji bi bio izаzov zа nаcionаlne vlаde. Demokrаtskа legitimizаcijа evropskih institucijа zаhtijevа i veću ulogu politiĉkih pаrtijа i njihovu revitаlizаciju nа evropskom nivou, kao i otvoreno politiĉko takmiĉenje koje ukljuĉuje grаĊаne. Proces integrisаnjа zemаljа Evropske unije prouzrokovаo je ozbiljne demokrаtske probleme ne sаmo nа nivou Unije, već i u drţаvаmа ĉlаnicаmа. "Problemi demokratije" u drţavama ĉlanicama koji proizilaze iz funkcionisanja Unije drugаĉije se reflektuju u rаzliĉitim nаcionаlnim politiĉkim sistemimа. Pritisku koji dolаzi od integrisаnjа unutar Evropske unije bolje se prilagoĊavaju drţаve koje imаju federаlno od onih koje imаju unitаrno ureĊenje. Federаlni kаrаkter ureĊenjа u drţаvi već podrаzumijevа više nivoа odluĉivаnjа i decentrаlizаciju vlasti, pа se ovаj sistem lаkše prilаgoĊаvа uprаvljаnju nа više nivoа unutаr Evropske unije. To ne moţe biti sluĉаj sа zemljаmа koje su trаdicionаlno centrаlizovаne. Dalji razvoj Evropske unije moţe ići u pravcu zadrţavanja trenutnih principa integrisanja uz obrazloţenje da su demokratske drţave ĉlanice garant legitimiteta Unije. Na taj naĉin bi i dalje meĊuvladin princip imao primat u odnosu na nadnacionalni. Model koji bi trаnsformisаo Evropsku uniju u zаjednicu demokrаtskog kаrаkterа jeste federаlni. Evropskа unijа posjeduje elemente federalizma, a toj konstrukciji nedostaje kаpаcitet zа oporezivаnje i mogućnost predlaganja izmjena osnivаĉkih, konstitutivnih, ugovora. Trenutno postojanje federalnih elemenata u funkcionisanju Unije ukazuje da njihovo dodatno osnaţivanje neće neminovno dovesti do njene trаnsformаcije u zajednicu federalnog karaktera, ali će svakako uticati na smanjivanje postojećeg demokratskog deficita.Nauĉno-istraţivaĉki pristup korišćen u ovom radu odreĊen je predmetom i ciljevima istraţivanja. Znaĉajnu primjenu imale su metodologija svojstvena politiĉkim naukama, komparativna metoda, analiza sadrţaja dokumenata, kao i specijalizacija. U dokazivanju postavljenih hipoteza primjenu su našle i sinteza, generalizacija, indukcija i dedukcija. ; The creation of the European Union has irreversibly undermined the traditional establishment of states, including the international order thereof. The establishment of a structure encompassing multiple power centers entailing (un)equal decision making relevant to the lives of citizens, has triggered the downturn in national, subsequently weakening the supranational level of autonomy within it. Constant negotiations and lobbying representing the cornerstones of the Union, provides for an opportunity for achieving the objectives of individual groups and states. In the light of the above, the democracy concept has suffered the most. The democracy concept is difficult to define, being leveraged by the complication in finding criteria for its identification which are applicable to all political systems. The situation is further complicated in case of a need to identify these criteria within an unfinished political system like the one in the European Union. The problems behind democratic legitimization of the Union, arising along with the integration success, are opening up the question of the applicability of "standard" democracy model to this creation. The nature of the European Union functioning governed by the multiple levels management, requires adjustment of the democratic principles to its specific political system. Although there is no consensus among theorists who have contributed to clarifying the democracy concept in the European Union on neither whether there is a democratic deficit within it, nor what are the best conditions for the development of a genuine democracy in the EU, nevertheless it is possible to identify a number of structural problems of democracy in the political system of the European Union. In the framework of existing institutional mechanism of the European Union, the problems arise because of overlapping responsibilities between the institutions and the appreciable strengthening of the executive over the legislative branch of government. The Council plays the central role, operating on the principle of intergovernmental cooperation. Practically not a single European policy may be adopted without the operation of this institution and the interference of the member states, making the Council the leading legislative authority of the Union. The European Parliament, on the other hand, although directly elected, due to its still limited competences, being the main trigger of the democratic deficit in the Union. Thus, the wave of democratization of the EU institutions should include the "spillover" of power from the Council to the European Parliament and strengthening the inter-institutional cooperation between the European Parliament and European Commission. The European Union has not been grounded as the traditional national state. Demos don"t exist at the European level and, therefore, there is no one to provide the necessary legitimacy of the European policies. Although undoubtedly, the European Union policies are generating great benefits for its citizens, this reality, along with developed mechanisms of consultation with citizens, however, does not reduce the key problem in communication between the Union - citizens: lack of adequate representation of citizens, representing a deficiency having in mind that its founding documents are declaring it as a representative Community. Even the citizens themselves are failing to launch political debate on specific issues at the European level that would be a challenge for the national governments. Democratic legitimization of European institutions requires a greater role of political parties and their revitalization at the European level, as well as open political competition involving the citizens The integration process of the European Union counties has caused serious democratic problems not only at the level of the Union, but also in the member states. "Democracy problems" in the member states deriving from the functioning of the Union are reflected differently in different national political systems. Unlike unitary governments, federal ones are better adapting to the pressure deriving form the integration within the European Union. Federal feature of organization in the state already implies the multiple levels of decision making and decentralization of powers, thus the system is easily adapting to the multiple levels of management within the European Union. This is not the case with countries that are traditionally centralized. The further EU development may be directed in retaining the current integration principles with the rationale that the democratic member states represent legitimacy guarantor of the Union. In the light of the above, the intergovernmental principle should supersede the supranational. However, a model that would transform the EU into a democratic community is federal. The European Union has elements of federalism and this structure lacks the capacity for taxation and possibility of proposing amendments to founding, constitutional contracts. Currently the existence of federal elements in the functioning of the Union is pinpointing that its further strengthening will not inevitably lead to the transformation of the Union into the community with federal character, but will most likely impact on reducing the existing democratic deficit However, the model that would transform the European Union into the Community with democratic feature is the federal one. The European Union has the federalism features, and this structure suffers the lack of taxation capacity and the option of proposing amendments to the founding and constitutional treaties. The current existence of federal elements within the functioning of the Union is implying that its additional strengthening will not inevitably generate the transformation of the Union into the Community of federal feature, yet it will affect the decline in the current democratic deficit. Scientific methods used in this thesis are based on specific topic and research objective. Therefore, the methodology inherent in political science, comparative method, content analysis of documents, as well as specialization are used to a large extent. In proving the hypotheses a great usage has found the synthesis, generalization, induction and deduction.
BASE
Pitanje mogućnosti formiranja ekološkog pokreta u Srbiji u kontekstu postsocijalistiĉke transformacije društva i procesa evrointegracija, predstavlja predmet bavljenja ove doktorske disertacije. Rad se sastoji iz tri veće celine i poglavlja u kome su izneta zakljuĉna razmatranja. U prvom delu rada, razvijeni su uporedno-istorijski, kontekstualni, konceptualni i metodološki okvir istraţivanja, kao polazne osnove za dalje analize. Kako bi mogle biti obuhvaćene sve relevantne dimenzije kompleksnog fenomena ekološkog pokreta i sloţena mreţa ĉinilaca koji utiĉu na njegov nastanak i razvoj, u istraţivanju su kombinovano korišćene razliĉite metodološke tehnike: anketno ispitivanje stavova i praksi na reprezentativnom uzorku graĊana Srbije (N=1952) i predstavnika lokalnih samouprava (N=232), polustrukturisani intervjui sa predstavnicima nevladinih organizacija (N=44), kao i dve studije sluĉaja zajednica sa izraţenim ekološkim problemima - Panĉeva i Bora. Drugi deo rada je posvećen opisu i analizi pojedinaĉnih elemenata ekološkog pokreta: ekoloških aktivista, ekoloških grupa / organizacija, ekoloških mreţa, kolektivnog identiteta i ekoloških konflikata. Na osnovu detaljne analize karakteristika osnovnih elemenata pokreta, u zakljuĉnom poglavlju drugog dela rada daje se odgovor na pitanje: da li u Srbiji postoji ekološki pokret? Osnovni istraţivaĉki nalaz je da u Srbiji nije došlo do formiranja klasiĉnog participativnog tipa ekološkog pokreta, kakav je prisutan u zemljama Zapada. TakoĊe, nema ni naznaka znaĉajnijeg prisustva elemenata transakcionog ekološkog aktivizma (pokreta), ĉiji je prisustvo zabeleţeno u zemljama Centralne Evrope. Umesto toga, svedoci smo razvoja specifiĉnog modela ekološkog kolektivnog delanja koji smo nazvali "ekološkim trećim sektorom". Naime, za razliku od participativnog i transakcionog delanja, koji imaju naglašeno politiĉku dimenziju, aktivnosti organizacija u okviru trećeg sektora su preteţno "apolitiĉne" po karakteru, usmerene na pruţanje usluga u oblastima iz kojih se, u sklopu neoliberalnih reformi, drţava povukla. Pored nerazvijenosti konfliktne (politiĉke) dimenzije, ekološki treći sektor odlikuje i atomizovano delanje profesionalnih ekoloških organizacija, koje samo izuzetno (pod spoljnim pritiscima ili podsticajima) uspostavljaju fiziĉke veze (mreţe) meĊu sobom, dok se na planu kolektivnog identiteta razvija samo kognitivna dimenzija (formalno prihvatanje odreĊenih ekoloških vrednosti i naĉela koja ĉine sastavni deo ekološkog diskursa dominantnog na Zapadu). GraĊani, po pravilu, nisu ukljuĉeni u rad ovih organizacija, izuzev kao korisnici usluga. U trećem delu rada se razmatraju razlozi usled kojih ne dolazi do razvoja participativnog i/ili transakcionog ekološkog pokreta (aktivizma). Za potrebe objašnjenja nastanka specifiĉne hibridne forme ekološkog trećeg sektora, kreiran je sintetiĉki eksplanatorni model koji kombinuje elemente razvijene u okviru razliĉitih teorijskih pristupa fenomenu društvenih pokreta. Eksplanatorna shema je formulisana na sledeći naĉin: za pokretanje kolektivnog delanja i nastanak ekološkog pokreta neophodno da prethodno budu ispunjeni sledeći uslovi: potrebno je da postoji izvesno socijalno-konstruisano nezadovoljstvo (problem) kod većeg broja pojedinaca / profesionalnih zastupniĉkih organizacija (socijalno-konstruktivistiĉka reinterpretacija klasiĉnih pristupa); zatim, grupa pojedinaca koja oseća dati problem / zalaţe se za njegovo rešavanje, mora posedovati odreĊene resurse za pokretanje i odrţavanje 5 kolektivne akcije (pristup teorije mobilizacije resursa); šire okruţenje treba da bude relativno povoljno kako bi nagovestilo mogućnost pozitivnog ishoda aktivnosti koja se ţeli realizovati (pristup strukture politiĉkih mogućnosti), a vrednosni okvir na takav naĉin podešen da usmerava na delanje predstavnike profesionalnih ekoloških organizacija i / ili neposredno ugroţenu populaciju (nezadovoljne) i (eventualno) širi krug podrţavalaca (pristup Novih društvenih pokreta). Na proces formiranja ekološkog pokreta, kroz ĉetiri neposredna faktora (socijalna-konstrukcija ekoloških rizika, dostupnost i karakteristike resursa, struktura politiĉkih mogućnosti, vrednosni sistem),indirektno deluju širi društveni procesi - postsocijalistiĉka transformacija i evropeizacija srpskog društva, kao i ĉinioci duţeg trajanja ((pred)socijalistiĉko nasleĊe). Testiranje postavljenih eksplikativnih hipoteza je pokazalo da ni jedan od uslova neophodnih za formiranje ekološkog pokreta, nije delimiĉno ili u potpunosti zadovoljen. Postojeći ekološki problemi su dominantno odreĊeni u kategorijama niskog rizika i male vaţnosti u odnosu na druga društvena pitanja, usled ĉega je i njihov podsticajni kapacitet za kolektivnu (re)akciju bitno sniţen. Pored toga, vladajuće shvatanje prema kome u ekološkoj modernizaciji leţi rešenje za gotovo sve ekološke probleme, pokazuje se kao ĉinilac koji nepovoljno utiĉe na graĊanski aktivizam, jer upućuje na pasivno išĉekivanje uvoĊenja obećanih mehanizama odrţivog razvoja. Većini graĊana na raspolaganju stoji vrlo ograniĉena koliĉina resursa, usled ĉega, u velikom broju sluĉajeva, oni odustaju od uĉešća u ekološkim akcijama. Ekološke organizacije, takoĊe, imaju poteškoća da obezbede neophodne resurse za rad, a dodatni problem predstavlja i naĉin njihove mobilizacije, usled kojeg gube samostalnost postajući zavisne od stranih izvora finansiranja. Kao posledica, ekološko delanje je atomizovano, a rivalitet i konflikti unutar ekološkog civilnog sektora, naglašeni; ekološke mreţe se teško formiraju i odrţavaju, kolektivni identitet je slab (nad njim prevagu odnose partikularni interesi), a kritiĉko delovanje ekoloških organizacija, nerazvijeno. Struktura politiĉkih mogućnosti se, uprkos postojanju relativno povoljnog zakonskog okvira, pokazuje zatvorenom prema uĉešću graĊana u donošenju odluka. GraĊani percipiraju predstavnike vlasti kao neprijemĉive za njihove potrebe, što se nepovoljno odraţava na njihovu spremnost da se organizuju i pokušaju da nametnu svoje zahteve. S druge strane, ekološke organizacije su iskljuĉene iz procesa odluĉivanja i svedene na ulogu asistenata u podizanju kapaciteta drţave za sprovoĊenje programa u oblasti zaštite ţivotne sredine. Konfliktno delanje organizacija je ograniĉeno, s jedne strane, time što ne dobijaju podršku moćnih aktera (meĊunarodne ekološke organizacije, strani donatori), a sa druge, finansijskim uslovljavanjem od strane drţavnih struktura. Karakteristike kulturološkog konteksta se, takoĊe, pokazuju nepovoljnim za razvoj ekološkog pokreta u Srbiji. Dominacija materijalistiĉkog sistema vrednosti i s njim povezano visoko vrednovanje ekonomskog razvoja, koje u senci ostavlja ekološke probleme, negativno utiĉe na ekološko aktiviranje graĊana. Ipak, uprkos preteţno materijalistiĉkoj vrednosnoj orijentaciji, graĊanima su vrlo bliske vrednosti Nove ekološke paradigme. MeĊutim, od naĉelnog prihvatanja vrednosti karakteristiĉnih za ovu paradigmu do aktivnog delanja, u kontekstu materijalne oskudice, put je dug i vrlo neizvestan. Zakljuĉno poglavlje je posvećeno rezimiranju i diskusiji empirijskih nalaza, kao i razmatranju širih implikacija nerazvijenosti ekološkog pokreta na zaštitu ţivotne sredine u Srbiji. ; he environmental movement in Serbia, in the context of post-socialist transformation and the EU integration process. The paper consists of three major parts and the concluding chapter. In the first part a comparative - historical, contextual, conceptual and methodological framework of the research is developed, as a starting point for the further analyses. In order to capture all relevant dimensions of the complex phenomenon of environmental movement and the composite set of factors that influence its emergence and development, the study is using a combination of different methodological techniques: a survey of attitudes and practices based on a representative sample of Serbian citizens (N = 1952) and local government representatives (N = 232), in parallel with the semi-structured interviews with representatives of non-governmental organizations (N = 44), and the two case studies of communities with serious environmental problems – the municipalities of Pancevo and Bor. The second part contains the description and analysis of individual elements of the environmental movement: environmental activists, environmental groups / organizations, environmental networks, collective identity and environmental conflicts. Based on a detailed analysis of the characteristics of the key elements of environmental movement, the concluding chapter of this part of the paper offers an answer to the question - is there an environmental movement in Serbia? The main research finding is that participatory type of environmental movement that is typical for the Western countries has not been formed in Serbia. There are even no indications of the existence of significant elements of transactional environmental activism (movement), that is present in the countries of Central Europe. Instead, we are witnessing the development of a distinct model of collective environmental action that we have named "the third environmental sector". Different from the participative and transactional activism which have an emphasized political dimension, the nature of the activities of the third sector organizations is mostly "non-political", aimed at providing services in those areas that the state has withdrew from, in the context of neo-liberal reforms. In addition to the underdeveloped conflict/political dimension, the environmental third sector is characterized by atomized actions of professional environmental organizations, which establish physical connections (networks) among themselves only as an exception (under external pressures or incentives), while at the level of collective identity only the cognitive dimension is being developed (the formal acceptance of the environmental values and principles which form an integral part of the environmental discourse dominant in the West). Citizens, as a rule, are not included in the work of these organizations, except as users of services. In the third part, the reasons for the absence of the participatory and / or transactional environmental movement (activism) are discussed. In order to explain the emergence of the specific hybrid form of the environmental third sector, a synthetic explanatory model was established, combining elements developed within different social movement theories. The explanatory scheme has been formulated as follows: for the launch of collective action and the emergence of the environmental movement certain conditions are necessary to be met - a certain level of socially-constructed 8 dissatisfaction (problem) needs to be generated in large numbers of individuals / professional advocacy organizations (social constructivist reinterpretation of classical approaches); then, a group of individuals who perceive the problem / advocates for its solution must possess appropriate resources to initiate and sustain a collective action (the Resource Mobilization Theory approach); the wider context should be relatively favorable as to suggest the possibility of a positive outcome of the action (the Political Opportunities Structure approach); the value framework should be set up in such a way to initiate the action of professional environmental organizations and / or the directly affected population, and possibly also of a wider circle of supporters (the New Social Movements approach). Through the four direct factors (social – construction of environmental risks, the availability and characteristics of resources, the structure of political opportunities, the value system), the process of development of the environmental movement is indirectly affected by wider-scale social processes – the post-socialist transformation and Europeanization of Serbian society, as well as by the factors of longer duration ((pre-) socialist heritage).The testing of the set of explicative hypotheses showed that the necessary pre-conditions for the formation of the environmental movement in Serbia have neither been fully, nor even partially met. In comparison with other issues, the existing environmental problems are dominantly defined in the terms of low-risk and low-importance, due to which their capacities to induce collective (re)action are significantly reduced. In addition, the prevailing concept of environmental modernization, presented as a solution to almost all environmental problems, proves to be a factor that adversely affects civic activism, as it leads to passive anticipation of the promised introduction of mechanisms for sustainable development. Since the majority of citizens have access only to very limited resources, they, in many cases, tend to give up their participation in environmental actions. Environmental organizations also face difficulties in obtaining necessary resources for their operation. An additional problem lies in the way resources are being mobilized: becoming increasingly dependent on foreign funding, organizations tend to lose their autonomy. As a result, the environmental action is atomized and rivalries and conflicts within the environmental civil society accentuated; environmental networks are difficult to establish and maintain and the collective identity is weak (due to domination of particular interests); the conflictual dimension of environmental organizations remains undeveloped. Despite the relatively favorable legal framework, the structure of political opportunities seems closed to the participation of citizens in the decision-making process. Citizens perceive government representatives as unresponsive to their needs, which negatively affects their readiness to act in an organized way and to attempt to impose their demands. On the other hand, environmental organizations are excluded from the decision-making process and reduced to the assisting role in the capacity building of the state bodies for the implementation of programs in the field of environmental protection. Conflicting action of such organizations is limited, on the one hand by the lack of support from powerful actors (international environmental organizations, international donors), and on the other - by the financial preconditions imposed by the state authorities. The characteristics of the cultural context also appear to be unfavorable for the development of the environmental movement in Serbia. The dominance of the materialistic value system and the related high priority attributed to the economic 9 growth, leaves the environmental problems on the margins, thus negatively affecting the environmental activation of citizens. However, despite the predominantly materialistic value orientation, the values of the New environmental paradigm are very familiar to the citizens. Still, in the context of material insecurity, the road from the general acceptance of such values to active action towards reaching them, is long and very uncertain. The concluding chapter is devoted to summarizing and discussing the empirical findings, as well as to considerations of implications of the under-developed environmental movement to the overall state of environmental protection in Serbia.
BASE