Suchergebnisse

Profesionalni razvoj odgojitelja dio je oblikovanja kurikula ustanove ranoga i predškolskog odgoja i obrazovanja i u velikoj se mjeri odražava na cjelokupan kontekst u kojemu se kurikul konstruira, oblikuje i živi. Ovaj se rad bavi aktualnim pitanjima razvoja odgojiteljske profesije u okolnostima definiranima stalnim društvenim, političkim i tehnološkim promjenama. U prvome dijelu rada govorit će se o obilježjima zanimanja koje sebe želi artikulirati kao profesiju te specifičnim obilježjima odgojiteljske profesije i profesionalnog identiteta. Sljedeća je važna tema kompetencijski okvir odgojitelja, poglavito važnost cjeloživotnoga učenja kao ključnog elementa profesionalnog razvoja. Uz različite formalne i neformalne modalitete učenja u radu se osobito vrijednima ističu oni oblici stručnog usavršavanja koji se događaju ili bi se trebali događati unutar profesionalne zajednice. ; The professional development of teachers is a part of an institution's early and pre-school education curriculum design and it, to a large extent, affects the entire context in which the curriculum is constructed, formed and in which it lives. This paper addresses the topical issues of development of teacher profession in the circumstances defined by constant social, political and technological changes. The first part of the paper addresses the characteristics of the occupation that wants to articulate itself as a profession and the specific features of ECEC teacher profession and professional identity. The next important topic is the competence framework of teachers, and in particular the significance of the lifelong learning as the key element of professional development. In addition to various formal and informal learning modalities, the paper highlights as especially important the forms of professional development that take place or should take place within the professional community.

Ovaj rad bavi se fenomenima hereze i pravovjerja, prisutnim u svim društvima u povijesti čovječanstva. Pravovjerjem smatram pristajanje na postojeću društvenu strukturu, vjerovanje u istinu centara moći, dok je hereza sve ono što je pripadajuće domeni kritičkog promišljanja. Cenzura, sustavna kontrola slobode mišljenja sastavni je dio vođenja države, i s obzirom na razvoj i promjene u društvu, ona poprima različite vidove, različita "lica." Kontrola se pojačava u kriznim razdobljima. S razvojem društva, metode postaju netransparentnije. U razvijenim demokracijama najefikasnija kontrola je kontrola misli, njome se bave veliki sustavi nadziranja, zajedno sa sustavima indoktriniranja (mediji, obrazovanje, religija). Sustavi indoktrinacije uče što trebamo misliti i koje vrijednosti zastupati. Odbijanje povlači sankcije. Ono što nije sukladno smješta se u domenu zabrane. U razvijenim demokracijama cenzura je zakonom zabranjena, ali se provodi na druge načine. Autocenzura, reakcija je autora na represiju te tzv. "tiha cenzura", zanemarivanje je pa time uklanjanje nepoćudnih sadržaja, umjesto prijašnjih zabrana i krivičnih progona. Danas sve aspekte ljudskog stvaralaštva regulira tržište, intencija je totalna kontrola. Javni prostor popunjava se trivijalnostima i zabavom, za istraživačke i kreativne sadržaje izostaje "potražnja" pa time i prostor u medijima. ; Heresy and orthodoxy are immanent to all regimes, totalitarian and democratic. Denying of critical thinking manifests itself in so far as the regime feels threatened by opponents, and censorship, systematic control of freedom of thought is an integral part of running the state. Control increases in times of crisis. With the development of society, methods become less transparent. In developed democracies, the most effective control is thought control, and big monitoring systems, together with the systems of indoctrination (media, education, religion), are involved in it. Systems of indoctrination teach us what to think and what values to represent. Refusal withdraws sanctions. What is not in accordance, is placed in the domain of the ban. In developed democracies, censorship is prohibited by law, but is carried out in other ways. Self-censorship, the reaction of authors to the repression, and the so-called."silent censorship", is ignoring and thus removing undesirable contents, instead of the previous prohibition and criminal prosecution. Today all aspects of human creativity are regulated by the market, the intention is total control. The public space is filled with trivia and entertainment, for research and creative contents a "demand" is absent, and thus the space in the media.