Suchergebnisse

Rad se bavi problematikom prometne marginaliziranosti s ciljem opsežnijeg prikaza teorijskih postavki prometne marginaliziranosti kao doprinosa boljem razumijevanju navedene problematike i budućim istraživanjima u okviru prometne geografije i prometnog planiranja. Prometna marginaliziranost označuje pojavu koja može zahvatiti i ljude i prostore, a javlja se ako su mobilnost i dostupnost otežane, ograničene ili onemogućene. Na temelju ekstenzivnog prikupljanja i proučavanja relevantne znanstvene i stručne literature u prvom se dijelu rada predstavljaju definicije prometne marginaliziranosti, nakon toga se prikazuju razni aspekti utjecaja prometne marginaliziranosti na prostor i društvo, dok se na kraju rada opisuju posljedice prometne marginaliziranosti. Prometna marginaliziranost može dovesti i do socijalne isključenosti te bi zbog toga morala postati sastavni dio socijalne politike i prometnog planiranja. ; This paper deals with the issue of transport disadvantage with the aim of giving a comprehensive overview of transport disadvantage theoretical postulates to provide a better understanding of the mentioned issue and to contribute to future research in the area of transport geography and transport planning. Transport disadvantage is a phenomenon that can affect both people and spaces, and occurs if mobility and accessibility are hindered, limited or disabled. The first part of this paper introduces definitions of transport disadvantage based on an extensive data collection and relevant scientific and professional literature. Next, various aspects of the impact of transport disadvantage on space and society are presented, while the last part of the paper describes the consequences of the impact of transport disadvantage. Transport disadvantage may also lead to social exclusion and, therefore, it should become an integral part of social policy and transport planning.

Napriek neustálemu hľadaniu alternatívnych zdrojov energie pre život vyspelej spoločnosti, patrí stále prvé miesto v jej získavaní rope. Popri jej ťažbe je nesmierne dôležitý efektívny spôsob jej prepravy, nakoľko sa nachádza len na určitom území a do ostatných krajín sa musí dopravovať. Práve z tohto dôvodu sa každá krajina snaží o vlastnú ropnú bezpečnosť budovaním núdzových zásob a systému riadenia ropnej bezpečnosti štátu. Vzhľadom na napätú ekonomickú i politickú situáciu sa efektivita prepravy ropy a budovanie systému riadenia núdzových zásob ropy a ropných produktov, stáva dôležitým prvom bezpečnosti systému každej krajiny. ; Despite the continuous search for alternative sources of energy for the life of the mature society, include still first place in its acquisition of the oil. In addition to its mining is an extremely important effective way for its transportation, since it is loca-ted only in a certain territory and into other countries must be transported. For this reason, each country aims on its own oil security, building emergency stocks and the management system of a safety of the state. Due to the tense economic and political situation, the efficiency of transport of crude oil and building a management system for emergency stocks of crude oil and petroleum products, becomes an important first safety system of each country.

The development of trade in the modern economy has brought about an increased importance of transport. Multiplication of means of transportation and the quantity of goods transported has led to the fact that contracts governing the area of transport have become, especially since the beginning of the 21st century, the most common and widely used ones.
The frequently used one is contract on the carriage of goods, forwarding contract and often also contract on operating a means of transportation.
In practice there are often situations when more than one of the aforementioned contracts is used for carriage in one "business case" (e.g. a forwarding contract and a contract on the carriage of goods), although comprehensive logistic solutions either under a forwarding contract or under an innominate contract have lately been increasingly required by contracting parties.

Pitanje prave mjere decentralizacije unutar Grada Zagreba analizira se u širem okviru. Ističe se decentralizacija kao jedan od temeljnih reformskih procesa u suvremenim političko-upravljačkim sustavima europskih zemalja. No, decentralizacija nije jedini proces koji utječe na formiranje dobrih standarda upravljanja gradovima: nužno je uzeti u obzir i doktrinu dobrog upravljanja, koju podupire Europska unija, niz drugih međunarodnih organizacija, ali i sve veći broj zemalja. U ostvarenju standarda dobrog gradskog upravljanja razmatra se uloga mjesne samouprave u Hrvatskoj, a napose u velikim gradovima i Gradu Zagrebu. Upozorava se da osnivanje preko dvije stotine mjesnih odbora kao zasebnih pravnih osoba vodi prema fragmentaciji Grada Zagreba i bitno otežava ili čak i onemogućuje integrirano gradsko upravljanje i smisleno rješavanje urbanih i upravljačkih problema. ; The issue of adequate decentralisation within the City of Zagreb is analysed in the broader frame. Decentralisation is one of the main reform processes of the current governance system in European countries. However, decentralisation is not the only process that influences the standards of good urban governance. Good governance doctrine, supported and implemented in the European Union, many other international organisations, and increasing number of countries world-wide, should be taken into consideration as well. The role of territorial selfgovernment below municipal level in implementation of good urban governance standards in Croatia, especially within large cities and the City of Zagreb, is discussed. It should be emphasised that establishing more than two hundred of territorial committees as separate and full legal entities can cause managerial fragmentation in the City of Zagreb and hinder or even impede integral urban management and sound solving of numerous urban and managerial problems.

Pojam "centralizacije" počeo se koristiti u Francuskoj krajem 18. stoljeća kada je nakon revolucije stvorena nova struktura vlade. Pojam "decentralizacije" u upotrebu je ušao početkom 19. stoljeća. Ideje slobode i decentralizacije provodili su tijekom 19. i 20. stoljeća protudrţavni politički aktivisti koji su sebe nazivali "anarhistima", "libertarijancima", pa čak i decentralistima. Tocqueville, jedan od zagovornika decentralizacije je istaknuo da decentralizacija ima ne samo administrativnu vrijednost već i graĎansku dimenziju, jer povećava mogućnosti za graĎane da se zainteresiraju za javne poslove. I od akumulacije tih lokalnih, aktivnih, pronicljivih sloboda, raĎa se najučinkovitija protuteţa središnjoj vladi, čak i ako bi bila podrţavana od neosobne, kolektivne volje. Veliki broj zemalja u razvoju i tranzicijskih zemalja započeo je neki oblik programa decentralizacije. Taj je trend povezan sa sve većim zanimanjem za ulogu civilnog društva i privatnog sektora kao partnera vladama u traţenju novih načina pruţanja usluga. Decentralizacija upravljanja i jačanje kapaciteta lokalne uprave dijelom je i funkcija širih društvenih trendova, što uključuje, na primjer, općenito rastuće nepovjerenje u vladu, propast nekih od najcentraliziranijih reţima na svijetu (npr. Sovjetskog Saveza) i novonastale separatističke zahtjeve koji se rutinski pojavljuju u pojedinim dijelovima svijeta. Pokret prema lokalnoj odgovornosti i većoj kontroli nad nečijom sudbinom nije, meĎutim, rezultat samo negativnog stava prema središnjoj vladi. Umjesto toga, ovaj razvoj dogaĎaja uglavnom je potaknut snaţnom ţeljom za većim sudjelovanjem graĎana i organizacije privatnog sektora u funkciji upravljanja. ; The term "centralization" began to be used in France in the late 18th century when, after the revolution, a new government structure was created. The term "decentralization" came into use in the early 19th century. The ideas of freedom and decentralization were implemented during the 19th and 20th centuries by anti-state political activists who called themselves "anarchists," "libertarians," and even decentralizers. Tocqueville, one of the proponents of decentralization, pointed out that decentralization has not only an administrative value but also a civic dimension, as it increases opportunities for citizens to take interest in public affairs. And from the accumulation of these local, active, insightful freedoms, the most effective counterbalance to central government is born, even if it were supported by an impersonal, collective will. A large number of developing and transition countries have embarked on some form of decentralization program. This trend is linked to the growing interest in the role of civil society and the private sector as partners to governments in seeking new ways of providing services. Decentralization of governance and strengthening the capacity of local government is partly a function of broader social trends, which include, for example, growing distrust of government, the collapse of some of the world's most centralized regimes (eg the Soviet Union) and emerging separatist demands that routinely emerge in some parts of the world. The movement towards local responsibility and greater control over one's destiny is not, however, the result of only a negative attitude towards the central government. Instead, this development is largely driven by a strong desire for greater citizen participation and private sector organization in the governance function.

Pojam "centralizacije" počeo se koristiti u Francuskoj krajem 18. stoljeća kada je nakon revolucije stvorena nova struktura vlade. Pojam "decentralizacije" u upotrebu je ušao početkom 19. stoljeća. Ideje slobode i decentralizacije provodili su tijekom 19. i 20. stoljeća protudrţavni politički aktivisti koji su sebe nazivali "anarhistima", "libertarijancima", pa čak i decentralistima. Tocqueville, jedan od zagovornika decentralizacije je istaknuo da decentralizacija ima ne samo administrativnu vrijednost već i graĎansku dimenziju, jer povećava mogućnosti za graĎane da se zainteresiraju za javne poslove. I od akumulacije tih lokalnih, aktivnih, pronicljivih sloboda, raĎa se najučinkovitija protuteţa središnjoj vladi, čak i ako bi bila podrţavana od neosobne, kolektivne volje. Veliki broj zemalja u razvoju i tranzicijskih zemalja započeo je neki oblik programa decentralizacije. Taj je trend povezan sa sve većim zanimanjem za ulogu civilnog društva i privatnog sektora kao partnera vladama u traţenju novih načina pruţanja usluga. Decentralizacija upravljanja i jačanje kapaciteta lokalne uprave dijelom je i funkcija širih društvenih trendova, što uključuje, na primjer, općenito rastuće nepovjerenje u vladu, propast nekih od najcentraliziranijih reţima na svijetu (npr. Sovjetskog Saveza) i novonastale separatističke zahtjeve koji se rutinski pojavljuju u pojedinim dijelovima svijeta. Pokret prema lokalnoj odgovornosti i većoj kontroli nad nečijom sudbinom nije, meĎutim, rezultat samo negativnog stava prema središnjoj vladi. Umjesto toga, ovaj razvoj dogaĎaja uglavnom je potaknut snaţnom ţeljom za većim sudjelovanjem graĎana i organizacije privatnog sektora u funkciji upravljanja. ; The term "centralization" began to be used in France in the late 18th century when, after the revolution, a new government structure was created. The term "decentralization" came into use in the early 19th century. The ideas of freedom and decentralization were implemented during the 19th and 20th centuries by anti-state political activists ...

Analizira se koncept dobre vladavine, počevši od razloga koji su doveli do njegova razvoja, temeljnih značajki i mogućnosti utjecaja na reformske pristupe kojima je cilj dosezanje kvalitetne suvremene vladavine. Najprije se analiziraju različita shvaćanja i razvojne karakteristike koncepta vladavine, zaključno sa suvremenom konceptualizacijom koja se u radu povezuje s učincima menadžerskih reformi javne uprave i procesom globalizacije, a koja stremi iznalaženju modela koji bi omogućio šire uključivanje građana i civilnog društva te istodobno djelotvornost u radu javne uprave kao preduvjet ekonomskog i društvenog razvoja. U tu se svrhu posebno analiziraju načela dobre vladavine iznesena u "Bijeloj knjizi europske vladavine" uz početnu pretpostavku da su ona prisutna u očekivanjima ispunjenja političkih, ekonomskih i institucionalnih, tzv. kopenhaških kriterija za pridruživanje Europskoj uniji. U radu se jačanje upravnih kapaciteta, utvrđivanje načela uz pomoć kojih se može ocijeniti kvaliteta suvremene vladavine i šire uključivanje civilnog društva identificiraju kao temeljna obilježja različitih pristupa dobroj vladavini. ; The concept of good governance is analyzed with particular emphasis on reasons that contributed to its development, main characteristics and possible impact on reform approaches which aim at achieving quality of contemporary governance. Different conceptions and developmental characteristics of governance are firstly examined, concluding with contemporary conceptualization that tends to widely engage citizens and civil society in the decision-making process, and at the same time accomplish greater effectiveness of public services as a precondition to economic and social development. According to findings presented in this article, this modern approach to the study of governance is in close connection with the effects of managerial reforms and the globalization process. Good governance principles introduced in the European Commission's document "European Governance – A White Paper" are especially focused on. The research's starting assumption was that those principles derive from the so-called Copenhagen criteria, or political, economic and institutional conditions for membership in the European Union. The article identifies three main characteristics of different approaches to the concept of good governance: strengthening of administrative capacities, determination of principles which should contribute to the quality of contemporary governance assessment, and wider engagement of and consultation with the civil society.

Ovaj diplomski rad odgovara na istraživačko pitanje: kako se razvijala proračunska transparentnost u Gradu Bjelovaru za vrijeme aktualnog mandata lokalne vlasti u periodu 2017.-2020.? Provedena je studija slučaja u kojoj su korištene dvije kvalitativne metode prikupljanja podataka – intervju i analiza dokumenata. Prikupljena građa kodirana je prema pravilima kvalitativne analize sadržaja. U zaključku rada iznosi se kako se razvoj proračunske politike u Bjelovaru može odrediti, iako uz neke manjkavosti, kao primjer ili aspekt dobrog upravljanja. Zajednička načela lokalne proračunske politike i koncepta dobrog upravljanja su – transparentnost i odgovornost. Četiri su glavna i relevantna elementa razvoja proračunske politike Bjelovara: transparentnost kao cilj, aplikacija Transparentno i projekt "Grad Bjelovar – najtransparentniji grad u Hrvatskoj" kao osnovni instrumenti, gradonačelnik kao ključan akter zajedno sa svojim suradnicima i građani kao glavna ciljana skupina. Upravo je iscrpan pregled difuzne i nejasne literature o konceptu dobrog upravljanja koji je relativno nov u području javnih politika, i sistematičan prikaz svih autora koji ga definiraju na različite načine, važan doprinos ovog znanstvenog rada. Ovaj rad predstavlja politološki pogled na ekonomsku temu te ističe važnost proceduralne dimenzije transparentnosti – važno je kako se odlučivalo o procesu. ; This paper attempts to provide an answer to the following research question: how did the budgetary transparency develop in the city of Bjelovar during the term of office of the current local authorities in the period between 2017 and 2020? In order to do that, a case study was undertaken, for which the two qualitative data collection methods were used – the interview and the document analysis. The collected data has been coded in accordance with the rules of qualitative data analysis. In its conclusion, this paper states that the development of budgetary transparency in the city of Bjelovar can be labeled, despite some defects, as an example of an ...

U članku se tvrdi da John Rawls u svojoj kritici perfekcionizma sa stajališta liberalističke neutralnosti razmatra koncepcije dobra bez demarkacije između njih, odnosno bez njihova razlikovanja. Naime, Rawls ne razrješava pitanje o tome je li tu riječ o sveobuhvatnoj religijskoj odnosno filozofsko-etičkoj koncepciji ili je riječ o parcijalnom poimanju lokalnih vrijednosti, dobara i ciljeva. Bez obzira na spornu upotrebu pojma sveobuhvatnosti, neophodno je zadržati koncept razložnosti jer poimanja dobra, da bi bila relevantna u političkoj raspravi, trebaju biti relativno dobro zasnovana, konzistentna i koherentna. Kada se pođe od danih razlikovanja, može se tvrditi da u pojedinim slučajevima uvođenje razmatranja određenih dobara u rasprave o osnovnim principima političkog ustrojstva može biti dobro potkrepljeno i, sa stajališta razložnog pluralizma, moralno opravdano. Ipak, umjereni liberalistički perfekcionizam treba precizirati odnose li se političke odluke na stvaranje opcija, na promociju vrijednih ili na odvraćanje od bezvrijednih dobara i u skladu s tim treba odrediti doseg perfekcionističkih mjera. ; The paper argues that Rawls' critique of perfectionism from the standpoint of neutral liberalism scrutinizes the conceptions of the good without demarcation between them, that is, without distinguishing whether they are comprehensive religious or philosophical conceptions, or whether they are piecemeal comprehensions of local values, concepts and goods. In addition to the high contestability in the use of the concept of comprehensiveness, it is necessary to retain the concept of reasonableness, as comprehensions of the good have to be to some extent well-founded, consistent and coherent to be considered relevant in a political dispute. Considering these distinctions, it can be claimed that, in particular cases, the application of considerations of the good in disputes concerning constitutional essentials can be supported and, considering reasonable pluralism, morally justified. Nevertheless, moderate perfectionism has to specify whether political decisions create and support options, promote valuable goods or they discourage worthless goods. It is necessary to delineate the limits of perfectionistic measures accordingly.