The article presents the research tradition of interpretive policy analysis. After the academic context from which it can be understood is sketched & important theoretical influences which shape its theoretical field are roughly identified, arguments from the works of its main authors, establishing interpretive policy analysis as a paradigm for public policy research, are presented. With the help of categories of ontology, epistemology & methodology, its main characteristics are then schematized. In the end, the question from the article's heading is answered. It is concluded that equating interpretive policy analysis with the political program of deliberative democracy is not necessary & probably not advisable as well. Tables, References. Adapted from the source document.
Regionalna politika jedna je od najvažnijih politika Europske unije, ona potiče konkurentnost, gospodarski rast i razvoj, brine o otvaranju novih radnih mjesta te poboljšava kvalitetu života. Kako postoje velike razlike u napretku pojedinih regija i zemalja članica Europske Unije, njen osnovni cilj je smanjenje razvojnih razlika među regijama zemalja članica. U okviru regionalne politike EU djeluju europski strukturni i investicijski fondovi, koji su glavni instrument apliciranja europskih politika. Radi poticanja gospodarskog razvoja manje razvijenih područja dodjeljuju se regionalne potpore, a osnovni je preduvjet za njihovu dodjelu postojanje karte regionalnih potpora. Novom kartom regionalnih potpora, predložene su 4 NUTS2 regije koje su nastale grupiranjem županija kao administrativnih jedinica. Politika regionalnog razvoja prati se i vrednuje kako bi se povećala učinkovitost i utjecaj na regionalni razvoj, ona doprinosi uravnoteženom i skladnom razvoju RH te osigurava očuvanje i zaštitu okoliša i kulturnog bogatstva te se provodi u skladu s autonomijom jedinica područne (regionalne) samouprave i zajamčena je Ustavom RH. U diplomskom radu biti će objašnjena povijest Europske Unije, počeci i razvoj, načela, financijski instrumenti regionalne politike te regionalni strukturni i investicijski fondovi. Biti će objašnjena Regionalna politika Republike Hrvatske, NUTS klasifikacija, načela i nositelji regionalne politike RH, a na samom kraju rada biti će navedeni uspješni primjeri EU fondova na području Brodsko-posavske županije. ; Regional policy is one of the most important policies of the European Union, it fosters competitiveness, economic growth and development, takes care of job creation and improves quality of life. As there are major differences in the progress of individual regions and member states of the European Union, its main objective is to reduce development gaps between member states' regions. Under regional policy, the EU operates the European Structural and Investment Funds, which are the main ...
Regionalna politika jedna je od najvažnijih politika Europske unije, ona potiče konkurentnost, gospodarski rast i razvoj, brine o otvaranju novih radnih mjesta te poboljšava kvalitetu života. Kako postoje velike razlike u napretku pojedinih regija i zemalja članica Europske Unije, njen osnovni cilj je smanjenje razvojnih razlika među regijama zemalja članica. U okviru regionalne politike EU djeluju europski strukturni i investicijski fondovi, koji su glavni instrument apliciranja europskih politika. Radi poticanja gospodarskog razvoja manje razvijenih područja dodjeljuju se regionalne potpore, a osnovni je preduvjet za njihovu dodjelu postojanje karte regionalnih potpora. Novom kartom regionalnih potpora, predložene su 4 NUTS2 regije koje su nastale grupiranjem županija kao administrativnih jedinica. Politika regionalnog razvoja prati se i vrednuje kako bi se povećala učinkovitost i utjecaj na regionalni razvoj, ona doprinosi uravnoteženom i skladnom razvoju RH te osigurava očuvanje i zaštitu okoliša i kulturnog bogatstva te se provodi u skladu s autonomijom jedinica područne (regionalne) samouprave i zajamčena je Ustavom RH. U diplomskom radu biti će objašnjena povijest Europske Unije, počeci i razvoj, načela, financijski instrumenti regionalne politike te regionalni strukturni i investicijski fondovi. Biti će objašnjena Regionalna politika Republike Hrvatske, NUTS klasifikacija, načela i nositelji regionalne politike RH, a na samom kraju rada biti će navedeni uspješni primjeri EU fondova na području Brodsko-posavske županije. ; Regional policy is one of the most important policies of the European Union, it fosters competitiveness, economic growth and development, takes care of job creation and improves quality of life. As there are major differences in the progress of individual regions and member states of the European Union, its main objective is to reduce development gaps between member states' regions. Under regional policy, the EU operates the European Structural and Investment Funds, which are the main ...
Rodni režim Europske unije je distinktivan režim specifične geneze, osebujnih pravila i kompleksnih procedura. Javne politike koje mu pripadaju čine portfelj rodne jednakosti država članica i kandidatkinja. Nužno je stoga biti upućen u njihov sadržaj, ali i povijest. U članku se analizira kompleksni nastanak politike rodne jednakosti obilježen političkim borbama oko suprotstavljenih vizija jednakosti, utjecajima drugih međunarodnih režima te internim institucionalnim sukobima. Glavno je pitanje: kako se u posljednjih šezdeset godina razvijala politika rodne jednakosti EU-a te kakve su njene ocjene i projekcije za njenu budućnost? U odgovaranju na ovo pitanje koriste se originalni javnopolitički dokumenti EU-a, kao i uvidi bogate literature iz politologijskog područja roda i politike. Članak se zaključuje uvidom kako nakon pola stoljeća razvoja, koji je bio obilježen epizodama javnopolitičkih inovacija (u kojima EU nije bila puka sljedbenica, već dapače predvodnica napretka na globalnoj sceni), dolazi do zabrinjavajućeg zastoja u formulaciji i implementaciji politike rodne jednakosti. ; Gender regime of the European Union is a distinctive regime characterized by a specific genesis, particular rules and complex procedures. Public policies belonging to the regime represent the gender equality portfolio of member states and candidate countries. It is, therefore, essential to be familiar with their content, as well as their history. The paper analyses the complex creation of the gender equality policy, marked by political conflicts over opposing visions of equality, influence of other international regimes and internal institutional conflicts. The main question is the following: how has gender equality policy developed in the last sixty years, how is it evaluated and what are the projections for its future? In order to address this question, original EU public policy documents are used, as well as insights from rich literature covering the politological aspect of gender and politics. The paper ends with a conclusion that after half a century of development, marked by episodes of public policy innovation (in which the EU was not a mere follower, but rather a leader of progress on the global scene), there is a worrying stagnation in the formulation and implementation of gender equality policy.
In: Polemos: časopis za interdisciplinarna istraživanja rata i mira ; journal of interdisciplinary research on war and peace, Band 12, Heft 24, S. 97-99
Stupanje na snagu Ugovora iz Lisabona 2009. godine označilo je veliki iskorak u procesu dublje integracije u okviru Europske unije. Potpuno ukidanje kontrole na granicama između država članica, koje su ovu domenu dugo ljubomorno čuvale za sebe, predstavljalo je najveće iskušenje u kompliciranom procesu prenošenja nadležnosti u području politike migracije i azila na nadnacionalnu razinu. Činjenica da je sve veći broj državljana tzv. trećih država, u potrazi za boljim životom ili bježeći od rata, pristizao na teritorij Unije, zavrijedila je pozornost donositelja odluka da počnu pripremati teren za uspostavljanje jedinstvenog sustava reguliranja pitanja migracije i azila. U ovom radu bit će prikazan razvoj politike azila kao jedne od važnih sektorskih politika Europske unije. Cilj je prikazati kako je Europska unija kao sui generis politički sustav, uspijevala znatan dio ovlasti u ovom području prebaciti u domenu rada svojih institucija i s kojom je uspješnošću to postizala. Rad je podijeljen na četiri cjeline. U prvom dijelu analizira se politika azila kao sektorska politika u institucionalnom i zakonodavnom sustavu EU, dok se u drugom dijelu opisuje povijesni razvoj ove politike. Treći dio predstavlja kratki osvrt na europsku migracijsku krizu, dok četvrti dio sadrži zaključna razmatranja autora. ; Coming into force in 2009, the Treaty of Lisbon was a great step in the process of deeper integration within the European Union itself. The complete abolition of control at the borders between the member states, which had up to then been keeping a jealous watch over this domain, represented the biggest temptation during the complicated process of the transfer of authority in the field of migration politics and asylum to supranational level. The fact is that the constantly increasing number of the so-called "third country nationals," arriving to the EU territory in search of a better life or running away from war, proved to be worth of the attention of decision-makers, and gave them impetus to start preparing the ground for establishing a unique regulation system for migration and asylum matters. In this paper, the development of the asylum policy will be described as one of the important sectoral policies of the EU. The aim is to show how the EU as a sui generis political system was able to transfer significant amount of authority in this field into the domain of its institutions' work and how successful it was. The paper is divided into four major units. The first unit is related to asylum policy as a sectoral policy inside the institutional and legislative system of the EU. In the second unit we describe specific historical development of this policy. The third unit is reserved for a brief review of the European migration crisis, and the fourth part contains concluding considerations of the authors.
Pojam policy središnji je pojam u praksi, jednako kao i u analizi javnog upravljanja, no rijetko kad je predmet velike teorijske pozornosti. On čini dio pretpostavljenoga svijeta stvari u kojem se neupitno pretpostavlja da je javno upravljanje koherentan, hijerarhijski i instrumentaliziran proces, a da je policy oblik izbora na temelju vlasti. Takvo predstavljanje upravljanja predmet je empirijskih i teorijskih kritika u kojima se vladavina u mnogo većoj mjeri prikazuje kao oblik strukturirane interakcije. No te kritike ne uspijevaju potkopati snagu dominantnoga prikaza policyja kao izbora na temelju vlasti. Stoga je središnje pitanje analize i prakse javnih politika pitanje odnosa tih dvaju suprotstavljenih prikaza. Za policy se tvrdi da kao polje proučavanja pripada političkoj znanosti, no u njegovu proučavanju ona se nadmeće s ekonomijom. Različiti dijelovi ekonomije i političke znanosti mobiliziraju se u analizi politika, pri čemu svaka od tih znanosti daje specifi čan doprinos oblikovanju analize procesa policyja. Instrumentalizirano oblikovanje policyja i njegove evaluacije dominantan su oblik glavnoga tijeka američkoga pristupa literaturi o policyju, no taj se pristup dovodi u pitanje sve većim usmjeravanjem pozornosti na specifičnosti organizacije i na tumačenje značenja pojma policy. Objedinjavanje takvih različitih pristupa u jedan zajednički pristup osnažuje analizu politika, no istodobno zahtijeva preispitivanje pretpostavki o mjestu javnih politika u procesu upravljanja. ; The concept of policy is a central element in both the practice and the analysis of governing, but it is rarely subject to much theoretical scrutiny. It forms part of an assumptive world in which it is taken for granted that governing is a coherent, hierarchical and instrumental process, and that policy is a pattern of authorised choice. This presentation of governing is subject to both empirical and theoretical critiques, which present government rather in terms of structured interaction. But these critiques do not appear to ...
Sport je modificirana tjelovježba odnosno tjelovježba u specifičnim kretanjima ovisno o sportu u svrhu postizanja rezultata. Sport je riječ latinskog porijekla (desport, disporatare), a naziv potječe iz engleskog jezika. Republika Hrvatska kao država sa 4 miliona stanovnika bilježi iznimne uspjehe na području sporta od početka svog postojanja. Sport u Republici Hrvatskoj ima veliku ulogu u izgradnji kulture društva te je od velikog značaja za promociju države što pokazuju iznimni uspjesi sportaša koji potječu iz Republike Hrvatske. Razvoj sporta nemoguć je bez financijske injekcije u isti, bez opetovanog ulaganja u istraživanje i razvoj sporta. Nije isključeno da je sportski uspjeh nemoguć bez značajne financijske potpore, ali kao takav je iznimno težak i trnovit. Prema Bartoluciju i Škorić, Šugman navodi dva temeljna izvora: proračunska (javna) sredstva i neproračunska (zasebna) sredstva, a uz to Europska unija kroz EU fondove dodjeljuje bespovratna financijska sredstva. Europska unija kao nadnacionalna država koja politikama usmjerava razvoj država članica, politikom u sportu utječe na dionike u Republici Hrvatskoj. Europska unija kreira zajedničke politike za države članice promatrane kao dijelove jedne cijeline. Ona sa ostatkom svijeta u većini slučajeva djeluje kao jedna jedinka te uglavnom ujednačavanju vanjskopolitičke teme. Europa je nakon drugog svjetskog rata odlučila surađivati na ekonomskom, vojnom, socijalnom i sličnim aspektima života te umjesto ratovanja između država uočavamo jedinstvo koje se najviše očituje u kreiranju zajedničkih politika. Politike sporta EU-a imaju utjecaj na sve države članice, države kandidatkinje i države potencijalne kandidatkinje. Politike su smjernice za daljnji rast i razvoj sporta kao socijalnog segmenta društva. Istražili smo Bijelu knjigu o sportu, Europsku sportsku povelju, načelne politike EU-a vezane uz sport te Erasmus + program. Utjecaj politika sporta EU-a opisan je u 6. poglavlju. ; Sport is a modified exercise, or should I say, exercise in specific movements ...
Sport je modificirana tjelovježba odnosno tjelovježba u specifičnim kretanjima ovisno o sportu u svrhu postizanja rezultata. Sport je riječ latinskog porijekla (desport, disporatare), a naziv potječe iz engleskog jezika. Republika Hrvatska kao država sa 4 miliona stanovnika bilježi iznimne uspjehe na području sporta od početka svog postojanja. Sport u Republici Hrvatskoj ima veliku ulogu u izgradnji kulture društva te je od velikog značaja za promociju države što pokazuju iznimni uspjesi sportaša koji potječu iz Republike Hrvatske. Razvoj sporta nemoguć je bez financijske injekcije u isti, bez opetovanog ulaganja u istraživanje i razvoj sporta. Nije isključeno da je sportski uspjeh nemoguć bez značajne financijske potpore, ali kao takav je iznimno težak i trnovit. Prema Bartoluciju i Škorić, Šugman navodi dva temeljna izvora: proračunska (javna) sredstva i neproračunska (zasebna) sredstva, a uz to Europska unija kroz EU fondove dodjeljuje bespovratna financijska sredstva. Europska unija kao nadnacionalna država koja politikama usmjerava razvoj država članica, politikom u sportu utječe na dionike u Republici Hrvatskoj. Europska unija kreira zajedničke politike za države članice promatrane kao dijelove jedne cijeline. Ona sa ostatkom svijeta u većini slučajeva djeluje kao jedna jedinka te uglavnom ujednačavanju vanjskopolitičke teme. Europa je nakon drugog svjetskog rata odlučila surađivati na ekonomskom, vojnom, socijalnom i sličnim aspektima života te umjesto ratovanja između država uočavamo jedinstvo koje se najviše očituje u kreiranju zajedničkih politika. Politike sporta EU-a imaju utjecaj na sve države članice, države kandidatkinje i države potencijalne kandidatkinje. Politike su smjernice za daljnji rast i razvoj sporta kao socijalnog segmenta društva. Istražili smo Bijelu knjigu o sportu, Europsku sportsku povelju, načelne politike EU-a vezane uz sport te Erasmus + program. Utjecaj politika sporta EU-a opisan je u 6. poglavlju. ; Sport is a modified exercise, or should I say, exercise in specific movements ...
Sigurnost je temeljni preduvjet opstanka, djelovanja i razvoja čovjeka, države i društva. Suvremene studije sigurnosti uključuju vojno, političko, socijetalno, gospodarsko i ekološko područje. Unatoč bitnom proširenju i produbljenju interesa, sigurnosne studije u područje interesa nisu uključile socijalnu sigurnost. U radu se propituju razlozi za teorijsko (ne)uključenje socijalne sigurnosti u suvremene sigurnosne studije. Analiza empirijskog činjeničnog obilja upućuje na zaključak o potrebi preispitivanja takvog stajališta. Socijalna sigurnost jest »sigurnosno područje«. Teorijski, analitički i empirijski u radu se dokazuje da socijalna sigurnost i njezini akteri imaju sigurnosne dimenzije zbog čega socijalna sigurnost treba biti dio sigurnosnih studija. ; Security is a fundamental prerequisite for existence, functioning and development of the human, state and society. The contemporary security studies include political, military, societal, economic and environmental sectors. In spite of the substantial widening and deepening of the approaches to security, social security is not included into security studies. This article critically examines the issues and reasons for the lack of inclusion of social security in the contemporary security studies. The analysis of abundant empirical facts suggests the need to reassess this view. This article theoretically, analytically and empirically proves that social security and its actors have a security dimension. Social security should be incorporated into security studies.
U radu se razmatraju implikacije braniteljskih naknada na socijalnu politiku i fiskalnu održivost u jednom od dva entiteta Bosne i Hercegovine, Federaciji Bosne i Hercegovine. Autor nastoji obuhvatiti promjene tijekom vremena i povezati ih s procesom demilitarizacije, kao i s utjecajem i pritiskom braniteljskih udruga, što je rezultiralo mjerama koje pogoduju određenim grupama branitelja, često nauštrb drugih korisnika i dugoročne održivosti sustava. Socijalna politika i zakonodavstvo koje regulira status branitelja u Federaciji Bosne i Hercegovine temelji se na statusu, što vladinim dužnosnicima daje prostor za značajne diskrecijske odluke o dodjeli sredstava. Time se destabiliziraju javne financije, dok se malo toga poduzima u borni protiv siromaštva. ; The paper addresses the implications of war veteran benefits on social policy and fiscal sustainability in one of the two B&H entities, the Federation of Bosnia and Herzegovina. The author attempts to address changes over time and relate these to the process of demilitarisation, as well as the influence and pressures exerted by war veteran associations, which resulted in policies favourable to certain war veteran groups, often at the expense of other beneficiaries and the system's long term sustainability. Social policy and war veteran legislation in the Federation of Bosnia and Herzegovina is status based, which provides scope for considerable discretion by government officials in deciding where to allocate funds. This, in turn, is destabilising public finances, while little is being done to address poverty alleviation.