Suchergebnisse

In the contemporary world, art education provides the possibilities for the development of pupils' creativity, critical thinking, and critical attitude towards art and culture. However, "the disenchantment of the world" makes "aesthetics" a need to be continuously defined in the present age. The narrow and one-sided nature of traditional aesthetics has become increasingly apparent, and it is difficult for the ideals of beauty and art to provide reliable support for the development of aesthetics. In the late 1980s, perceptual knowledge became a frequently discussed and meaningful keyword in aesthetics research and education. Creativity comes from perceptual knowledge. Creativity is based on popular art training and aesthetic education. Creative thinking should be achieved through the process of diversification to form an area with multi-faceted and abstract structure. Because art has an essential quality (Timbre), I proposed a visual art and aesthetics project based on the implementation of artistic objectives in the teaching of visual arts and the aesthetic encounter of politics, society, history, culture and the environment. The experimental programme was performed at National Taiwan Museum of Fine Arts. The results of the research confirmed that implementation of aesthetic perception education can have a positive impact on students' views of art and on the overall popularity of related learning. Examples of education in aesthetic experience and aesthetic perception can be used as guidelines for the implementation of art and multicultural education. Well-rounded and open-minded education (from politics, society, history, culture and the environment, etc.) has become the door to the continuous development of intelligence and thinking. ; Umjetničko obrazovanje u suvremenom svijetu pruža mogućnosti za razvoj kreativnosti, kritičkoga mišljenja i kritičkoga stava učenika prema umjetnosti i kulturi. Ipak, razočaranje u svijetu čini estetiku potrebom koju u sadašnje vrijeme treba kontinuirano definirati. Ograničena i jednostrana priroda tradicionalne estetike postaje sve očitija, stoga je otežan razvoj estetike na pouzdanoj osnovi ideala ljepote i umjetnosti. Kasnih 1980-ih godina perceptivno znanje postalo je ključni pojam o kojemu se često raspravlja u sklopu istraživanja i obrazovanja u području estetike. Kreativnost proizlazi iz perceptivnoga znanja, a zasnovana je na popularnom umjetničkom i estetskom obrazovanju. Kako bi se oblikovalo područje s višestrukom i apstraktnom strukturom, potrebno je razvijati kreativno mišljenje kroz proces diversifikacije. Zbog toga što umjetnost ima esencijalno svojstvo (timbar), predložio sam projekt iz područja likovne umjetnosti i estetike zasnovan na ostvarivanju umjetničkih ciljeva u poučavanju likovne umjetnosti i na estetskom susretu s politikom, društvom, povijesti, kulturom i okolinom. Eksperimentalni program realiziran je u Nacionalnom tajvanskom muzeju likovnih umjetnosti. Rezultati istraživanja potvrđuju da obrazovanje u području estetske percepcije može imati pozitivne učinke na učeničke poglede na umjetnosti i na cjelokupnu popularnost povezanoga učenja. Primjeri razvijanja estetskoga doživljaja i estetske percepcije mogu se koristiti kao smjernice za ostvarivanje umjetničkoga i multikulturnoga obrazovanja. Dobro zaokruženo i otvoreno obrazovanje (od politike, društva, povijesti, kulture, okoline itd.) postalo je prag za kontinuirani razvoj inteligencije i mišljenja.

Predmet teksta estetički su aspekti desnih totalitarnih ideologija, preciznije funkcija koju u njihovu nastanku i održavanju ima kič kao pseudoumjetnost. Budući da je sklonost k njemu, kako su teoretičari odavno utvrdili, obilježje jedne kompleksne strukture ljudskog doživljavanja i stajališta prema svijetu, autorica istražuje i načine na koji se ona eksploatirala, odnosno kako se njome manipuliralo i u drugim, strogo uzevši neestetskim sferama života u Njemačkoj i Italiji tridesetih godina proteklog vijeka. Politička simbolika, jezik politike, ponuđeni obrasci političke identifikacije i mobilizacije k projektiranom političkom cilju u centralnom dijelu rada predmet su njezine analize koju provodi iz tog istraživačkog rakursa. Savezništvo između kiča i totalitarnih političkih režima nije slučajno, nego, naprotiv, zasnovano na zajedničkim i čvrstim antropološkim osnovama. ; This text deals with aesthetic aspects of right totalitarian ideologies, or more precisely, the function that kitsch as pseudoart has in their origin and maintenance. As affinity towards kitsch, which was established by art theoreticians a long time ago, is a characteristic of a complex structure of human experience and view of the world, the author also explores the ways in which it was exploited or manipulated in other, strictly speaking non-aesthetic spheres of life in Germany and Italy of the 1930s. Political symbolism, language of politics, offered forms of political identification and mobilization towards the projected political goal are the subject of her analysis in the central part of the text, which analysis is derived from that angle of research. The author concludes that the alliance between kitsch and totalitarian political regimes is not accidental, but that it is, on the contrary, founded on common and firm anthropological bases.