Suchergebnisse

Tema diplomskog rada je politika SAD-a prema ilegalnim migrantima iz Latinske Amerike. Promatrano je razdoblje nakon Drugog svjetskog rata kada je krenuo masovni priljev emigranata iz Latinske Amerike u Sjedinjene Američke Države. Tada imigracijska politika prema ilegalnim imigrantima postaje jedna od prioritetnih politika Sjedinjenih Američkih Država. U promatranom razdoblju daje se prikaz imigracijske politike američkih predsjednika, počevši sa Zakonom o reformi i kontroli imigracije (Immigration Reform and Control Act-IRCA) predsjednika Ronalda Reagana (1981. - 1989.). Vrata ilegalnoj imigraciji iz Latinske Amerike pokušao je zatvoriti predsjednik Bill Clinton (1993. - 2001.) Zakonom o reformi ilegalne imigracije i imigrantskoj odgovornosti (Illegal Immigration Reform and Immigration Responsibility Act-IIRIA), dok je namjere predsjednika Georgea W. Busha (2001. - 2009.) spriječio teroristički napad na Sjedinjene Američke Države 11.9.2001 godine. Njegov nasljednik predsjednik Barack Obama (2009. - 2017.) iskoristio je svoje predsjedničke ovlasti i autorizirao provođenje programa DACA (Deffered Action for Childhood Arrivals) i DAPA (Deffered Action for Parents of Americans) koji su pogodovali djeci ilegalnih imigranta, uz istovremeno provođenje brojnih uhićenja i deportacija ilegalnih imigranata. Rad završava prikazom dosadašnje politike predsjednika Donalda Trumpa koji ilegalne imigrante smatra prijetnjom nacionalnoj sigurnosti Sjedinjenih Američkih Država. ; The subject of the graduate thesis is policy of the USA towards illegal migrants from Latin America. Observed period is the period after World War II, starting with the mass flow of emigrants from the Latin America to the United States of America. This is the period when immigration policy of the United States towards illegal immigrants became one of the priorities of the United States. Presented are american president's immigration policies, beginning with the Immigration Reform and Control Act (IRCA) presented by the president Ronald Reagan (1981. – ...

Autorica daje prikaz demokratizacije Gvatemale tijekom trećeg vala te analizira promjene vlada, režima i sustava. Navodi da je početku promjene političkog sustava Gvatemale prethodila faza predautokratskih iskustava s demokracijom (1944-1954) te da je nesposobnost da okonča dugotrajni građanski rat bio jedan od ključnih razloga početka kraja autoritarnog sustava (1954-1985). Uslijedila je prolongirana tranzicija (1985-1999) koja se odvijala u četiri faze i koju je nadgledala vojska, preuzevši na taj način ulogu snažnog protudemokratskog aktera veta. U fazi konsolidacije (2000-2012) stabilizirala se defektna demokracija, u kojoj je civilni demokratski režim ne samo pod pokroviteljstvom vojske već ga ugrožavaju i kriminalne organizacije. Zaključuje da se u proteklih stotinjak godina politička situacija u Gvatemali i nije znatno poboljšala s obzirom na to da je ona od banana-države postala defektna i najnekvalitetnija demokracija Latinske Amerike. ; The author provides an outline of Guatemala's democratization during the Third Wave, and analyses turnovers of governments, regimes and systems. She argues that the beginning of the change of Guatemala's political system was preceded by a stage of pre-autocratic experiences with democracy (1944-1954), and that the inability to end the long-lasting civil war was one of the key reasons for the beginning of the end of the authoritarian system (1954-1985). What followed was a prolonged transition (1985-1999) that proceeded in four stages and was supervised by the army which, in this way, assumed the role of a strong antidemocratic veto player. In the stage of consolidation (2000-2012) a defective democracy has been stabilized, in which the civilian democratic regime is not only under the patronage of the army, but is also threatened by criminal organizations. The author concludes that during the last hundred years or so the political situation in Guatemala has not improved significantly, since it has turned from a banana republic into a defective and the most substandard democracy in Latin America.

Politika izolacionizma koju su Sjedinjene Američke Države vodile sve do sredine 20. stoljeća naglo se izmjenila nakon napada Japanaca na Pearl Harbor. Krajem 1941. godine SAD su se aktivno uključile u Drugi svjetski rat. Prije toga su u ratu sudjelovali neaktivno, odnosno kroz razne programe kojima su Europi slali materijalnu i financijsku pomoć. Uskoro su slijedili sastanci i mirovne konferencije saveznika – Sjedinjenih Američkih Država, Sovjetskog Saveza i Velike Britanije, koji su se borili protiv sila Trojnog pakta. Na konferencijama se raspravljalo o budućnosti nakon Drugog svjetskog rata. Izmeu ostalog, dogovoreno je osnivanje organizacije Ujedinjeni narodi, koja će u budućnosti brinuti za sigurnost i mir u svijetu. Velike nesuglasice izmeu Saveznika sa zapada i Sovjetskog Saveza rezultirale su zahladnjenjem odnosa i započeo je period Hladnog rata. Hladni rat označava krizno razdoblje izmeu dva bloka u kojem su se velike sile svijeta natjecale u naoružanju i borbi za interesna područja. Usporedno s početkom Hladnog rata u Europi započinje integracija europskih zemalja. Najveći utjecaj na to imale su upravo Sjedinjene Američke Države koje su od kraja rata pomagale europskim državama u obnovi i razvoju. Novom američkom politikom, nazvanom Trumanova doktrina, političari Sjedinjenih Američkih Država odlučnije su se krenuli boriti protiv sovjetskog ekspanzionizma. Marshallovim planom ponudili su Europljanima ogromnu količinu novca kako bi se uz gospodarstvo, podigao i demokratski standard zemalja. Američkim poticajem, 1949. godine osnovan je Sjevernoatlantski savez koji je u slučaju rata trebao štiti europske zemlje od Sovjetskog Saveza i njihovih satelita. Time je započelo čvršće vezanje Sjedinjenih Američkih Država i europskih zemalja te je označilo direktan ulaz Amerikanaca u europsku politiku. ; Political isolationism which was led by the United States before the middle of 20th century, significantly changed after Japanese attack on Pearl Harbor. At the end of 1941. year, United States joined the World War ...

U suvremenom zapadnom društvu terorizam je postao kulturalni simbol straha te je samim time postao referentni okvir za evaluaciju bilo kakvih drugih oblika ugroze ljudskoj sigurnosti. Pokušaji donošenja univerzalne definicije terorizma nikada nisu rezultirali uspjehom, a razlog tomu je njegova situacijska i pejorativna priroda te preklapanje s drugim formama političkog nasilja (gerilsko ratovanje, pobune i slično). Na tom tragu, prikazivanje određenih fenomena i događaja kao terorističkih može biti stvar subjektivne konstrukcije značenja tog pojma. Stoga je u ovom radu, uz metodu kritičke analize diskursa protuterorističkih strategija Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država, prikazano kako se konstruira strah od terorizma u kolektivnoj svijesti zapadnog društva, te su komparativnom analizom utvrđene sličnosti i razlike u provođenju politike straha od strane zapadnih političkih elita. Rezultati analiza ukazuju kako se prikaz prijetnje koju terorizam predstavlja zapadnom svijetu ne temelji na činjenicama, nego na zamišljanju najgorih mogućih ishodišnih scenarija terorističkih napada. ; Terrorism has become a cultural symbol of fear in contemporary Western society and therefore a frame of reference for evaluation of any other type of threat to human security. Attempts to universally define terrorism have never been succesful because of its situational and pejorative nature and overlap with other forms of political violence (guerilla warfare, insurgency etc.). Consequently, representation of certain phenomena and events as terrorist can be a matter of subjective construction. Therefore, by applying method of critical discourse analysis to counterterrorism strategies of the European Union and the United States of America, it is shown how the fear of terrorism in collective consciousness of Western society is constructed. In addition, comparative analysis method shows similarities and differences in conduction of politics of fear by western political elites. Results of analysis indicate that the representation of terrorist threat to Western society is based not on facts but on imagining worst-case scenarios of terrorist attack.

Iako su SAD jedna od država koja ne predviđa oblike neposredne demokracije na razini federacije, ustavi članica američke federacije prihvaćaju instituciju ustavne i zakonodavne inicijative – jedan od ključnih elemenata za njihovo razlikovanje od Ustava SAD-a. Građani 24 savezne države SAD-a neposredno su od 1904. do kraja 2005. odlučivali o 2.155 ustavnih i zakonskih prijedloga, u 21. stoljeću Amerikanci očekuju širenje novog ustavnog populizma – uporabe institucija neposredne demokracije. Autorice tumače ustavna rješenja i stvarne učinke primjene navedenih institucijana oblikovanje državne politike u tim državama. ; Although the USA is one of the states that does not have provisions for the forms of direct democracy at federal level, the constitutions of American federal states have accepted the institute of constitutional and legal initiative, which is one of the key elements that differs them from the Constitution of the United States of America. The citizens of 24 American federal states directly decided about 2,155 constitutional and law drafts between 1904 and 2005. The American people expect the institutions of direct democracy to be used more extensively in the 21st century. The authors explain constitutional solutions and the effects of implementation of these institutes on the shaping of state policies in the respective federal states. The institute is used for bypassing the state legislatures in order to limit their freedom of action by constitutionalising the political choices. Tax- -reduction initiatives limit the revenues legislatures can levy and spend, and thus control the damage. This institute is becoming a means of launching changes in different public areas, such as taxes and expenditures, campaign financing, public education. However, the state legislatures can limit effects of the successful initiatives by withholding financial aid necessary for their implementation. State policy does not finish at the moment the initiatives are adopted by citizens. Sanctions depend on citizens' ability to establish the facts about the compliance with the decisions made by direct citizens' participation, and on clarity of the texts adopted by initiatives.

U radu se raspravlja o operacionalizaciji obrazovnih politika o pravima djece. Prava djece primarno proizlaze iz temeljnih ljudskih prava koja promiču zadovoljavanje bioloških, socijalnih, psiholoških, intelektualnih i duhovnih potreba. Donošenjem Konvencije o pravima djeteta 1989. godine dolazi do promjene u poimanju prava djece te se ističe aktivna uloga djeteta kao nositelja vlastitih prava. Promiče se i filozofija inkluzije kako bi se svoj djeci pružile jednake mogućnosti te osigurao rast i razvoj u skladu s individualnim sposobnostima svakog djeteta. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati način na koji se djeca i djetinjstvo prikazuju u dokumentima o pravima djece, s naglaskom na aktivnu ulogu djeteta nasuprot zaštitničkom stavu prema djetetu te u kojoj mjeri i na koji način su u dokumentima o pravima djece zastupljene temeljne inkluzivne odrednice. Rezultati kvalitativne deskriptivne analize ključnih dokumenata ukazuju na to da iako se u literaturi promiče uloga djeteta kao aktivnog sudionika i nositelja vlastitih prava taj je koncept potrebno i dalje razvijati. ; The paper discusses the operationalization of education policies on children's rights. Children's rights primarily derive from fundamental human rights that foster the fulfillment of the biological, social, psychological, intellectual and spiritual needs of all. Adoption of the 1989 Convention on the Rights of the Child has brought a change in the understanding of the children's rights, whereupon the active role of the child as the holder of her/his own rights has become recognized as well as the philosophy of inclusion, which provides equal opportunities for all children and ensures the growth and development in accordance with the individual abilities of every child. The aim of this paper is to examine how children and childhood are presented in the documents on children's rights, with an emphasis on the active role of the child and protective attitude towards the child. The paper also seeks to examine in what way and to what extent the fundamental inclusive principles are represented in the documents on children's rights. The results of a qualitative descriptive analysis of documents indicate that although relevant literature promotes the role of the child as an active participant and a holder of her/his own rights, the aforementioned concept needs to be further developed.

U radu se prikazuje razvoj kaznene politike u Sjedinjenim Američkim Državama od 1960-ih do danas. U SAD-u je u tom razdoblju kaznenu politiku obilježilo povećanje kaznenosti i kaznene populacije, ali i pad stope nasilnih zločina od 1990-ih naovamo. Tekst longitudinalno prati nekoliko problemskih žarišta i institucionalnih segmenata kaznene politike: predsjedničku politiku, politiku Vrhovnoga suda s obzirom na smrtnu kaznu i maloljetničko pravosuđe, te zatvorski sustav. Na kraju nudi raspravu o objašnjenju kaznenih promjena s obzirom na kulturne i institucionalne faktore i daje pregled razmišljanja o budućem razvoju politike u ovome u SAD-u politički zasićenom području koje je obilježilo i posljednje predsjedničke izbore na kojima je pobijedio Donald Trump ; This paper presents the development of penal policy in the United States from the 1960s to the present day. In the United States during that period, the penal policy was marked by the increase of punitiveness and penal population, but also by the declining rate of violent crime from the 1990s onwards. The text longitudinally traces several problems and institutional segments of the penal policy: the presidential politics, the politics of the Supreme Court with regard to the death penalty and juvenile justice, and the prison system. In the end, a discussion of the explanation of penal changes with regard to cultural and institutional factors is offered, as well as an overview of the reflections on the future development of policy in this politically saturated area that marked the last presidential election in which Donald Trump emerged victorious.

Autorica u članku analizira demokratsku tranziciju i prvo desetljeće meksičke demokracije. Navodi da se demokratska tranzicija odvijala paralelno sa snažnim uzdizanjem narkobiznisa, što je uzrokovalo stvaranje izvanustavnih aktera – narkokartela. Situacija je najproblematičnija u šest meksičkih saveznih država u kojima narkokarteli uzrokuju manjkavosti u funkcioniranju većine parcijalnih režima ustavne demokracije. U zaključku je iznesen strah da bi se urušavanje demokracije moglo proširiti na ostale savezne države te da bi se Meksiko mogao pretvoriti u narkodemokraciju na cjelokupnom državnom teritoriju. ; In this paper, the author analyses the democratic transition and the first decade of the Mexican democracy. She points out that the democratic transition took place parallel with a huge expansion of the drug business, which caused the creation of extraconstitutional actors – drug cartels. The situation is particularly pressing in six Mexican federal states where the drug cartels cause deficiencies in the functioning of the majority of partial regimes of constitutional democracy. The conclusion raises fears that the collapse of democracy might extend to other federal states and that Mexico could turn into a narco-democracy in its entire national territory.

The protracted conflict in Kosovo has led to the European Union's special concern on the issue, specifically its special activities in the entire area of the Western Balkans with the aim of fully Europeanizing the area and bringing it closer to European integration. The period from the 1980s was a kind of turning point for Kosovo, given that the changed constitutional possibilities in the then state gave the opportunity for independence and the establishment of the state of Kosovo. The understanding of the entire Kosovo issue needs to be observed from the historical aspect and the role of the international community. In general, the state of Kosovo was created mainly based on international action, which laid the foundations for the establishment of a modern European state. In this process, the Ahtisaari Plan and Resolution 1244 from 1999, from which the European Union derives its activities, played a particularly important role. Until now, Kosovo has gone through three periods – that of political unrest until the 1990s, the intensive actions of the international community until the 2000s, and the period of the European Union, which is still ongoing, more precisely, only beginning since Kosovo has signed the Stabilization and Association Agreement. The European Union has a significant impact on the further development of the state of Kosovo in terms of the rule of law, the establishment of democratic standards, and the strengthening of transparent government. Profiling itself as an important global factor in peace and stability, the European Union in Kosovo has achieved the results that are visible through the EULEX mission and the actions of the High Representative of the European Union in Kosovo, as well as all other European Union institutions. At the end of the second decade of this century, the influence of the United States of America in Kosovo, which has never lost interest in establishing peace and stability in this area, is growing again. That is the reason why joint action by the United States of ...

U radu se na temelju arhivskih izvora, stručne literature i onovremenoga tiska analizira povratak jugoslavenskih iseljenika iz Argentine i ostalih dijelova Južne Amerike u prvim godinama nakon Drugoga svjetskog rata. Prati se priprema, organizacija, brojnost, transport, dolazak, smještaj i razmještaj iseljenika u domovini. Analizira se i stručna, nacionalna i spolna pripadnost iseljenika povratnika. Posebna pozornost posvećena je odnosima dviju država, Jugoslavije i Argentine, u ovom pitanju. ; Diplomatic, consular and economic relations between the Federal People's Republic of Yugoslavia and the Republic of Argentina were established on 16 September 1946. The agreement was signed by General Ljubo Ilić, chief of the Yugoslav diplomatic mission in South America, and Juan Atilion Bramuglia, Argentinian Minister of Foreign Affairs and Religion. In the first decade after World War II, the two states had some open problems and unresolved issues such as the question of commercial agreements, Yugoslav political emigration in Argentina, especially the Ustasha movement, Argentine nationalised property in Yugoslavia, visas for entering Argentina etc. Following World War II, Argentina became the country with the most emigrants of Yugoslav origin in the entire Latin America. The major part of those were Croats and Slovenes, while emigrants from Montenegro and Serbia made up a smaller proportion. The issue of Yugoslav immigrants in Argentina was of the greatest importance in the relations between two countries. In the late 1940s, the interests of Yugoslavia and Argentina in this matter were opposed. Both sides wanted to use a qualified work force for building their own country. Yugoslavia tried to recruit immigrants to come back and take part in fulfilment of the Five-Year Plan established in 1947. Argentina on the other hand, wanted to keep able-bodied people for building its own industry. The Yugoslav government sent ships for immigrants and organised housing and jobs for them upon their return. The majority of them were construction, agriculture, and textile workers. The peak of the repatriation was 1948, when 83% of Yugoslav immigrants returned from Argentina. There was another problem, and that was the different treatment of immigrants with dual citizenship, which especially referred to the children of Yugoslav immigrants who were born on Argentine soil. According the law, they were Argentine citizens, but Yugoslav authorities still thought of them as their own. According to official data, of all the people to return in Yugoslavia in the 1946–51 period, a total of 1,748 arrived from Argentina, which was 10.84% of the total number of returning Yugoslav citizens. Only France was ahead of Argentina in this period in terms of numbers of returns, with 3,914, while Canada was behind, with 1,727.

Tema ovog diplomskog rada je geopolitička strategija Saudijske Arabije u suvremenom svijetu. Bavi se utjecajem kojeg saudijsko kraljevstvo dobiva širenjem vehabizma te kakve posljedice to ostavlja na Bliski istok i ostatak svijeta. U radu će se analizirati savezništvo između Saudijske Arabije i Sjedinjenih Američkih Država koje je u prošlosti bilo okarakterizirano kao "nafta u zamjenu za sigurnost". Budući da se smanjila ovisnost Sjedinjenih Američkih Država o nafti, promijenio se i odnos između te dvije države. Danas je taj odnos okarakteriziran kao "preklapanje interesa" , vidljivih u odnosu koje te dvije države imaju prema Iranu koji želi zauzeti dominantnu poziciju na Bliskom istoku. Uz analizu geopolitičkih odnosa Saudijske Arabije, Sjedinjenih Američkih Država i Irana, u radu će se analizirati suvremeni saudijski utjecaj na ostale države Bliskog istoka. Na kraju rada istražit će se kakva je perspektiva saudijske države u budućnosti. ; This master thesis is about the geopolitical strategy of Saudi Arabia in contemporary world. It discusses the influence of Saudi kingdom through spreading of wahhabism and the impact which it has on both Middle East and the rest of the world. This thesis is going to analyze the alliance between Saudi Arabia and the United States, which in the past has been characterized as "oil in exchange for security". Since the dependence of the United States on oil has decreased, the relationship between the two countries has changed. Today, this relationship has been characterized as an "overlap of interests", visible in the relationship that these two countries have towards Iran, which wants to establish a dominant position in the Middle East. In addition to analyzing the geopolitical relations of Saudi Arabia, the United States of America and Iran, the paper will analyze contemporary Saudi influence on other countries in the Middle East. At the end of the thesis, the perspective of the Saudi state in the future will be explored.

Predmet ovog diplomskog rada su obilježja vanjske trgovine Europske unije sa SAD-om. Rad se sastoji od šest međusobno povezanih dijelova, u kojima je osim uvodnih i zaključnih riječi objašnjena trgovinska politika Europske unije te SAD-a. Trgovinska politika Europske unije opisana je s nekoliko primjera potpisanih sporazuma između Europske unije i drugih država. Također je opisana i nova trgovinska strategija Europske komisije koja se primjenjuje u pregovorima o Transatlantskom partnerstvu za trgovinu i ulaganja (TTIP). Prikazana je trgovina izemđu EU-a i SAD-a, uvoz i izvoz proizvoda i usluga te kretanje međusobnih investicija. Pregovori o TTIP-u između Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država traju od srpnja 2013. godine te je održano trinaest runda pregovora. Odvijaju se u tri područja: pristup tržištu, regulatorna usklađenost i pravila. Cilj pregovora je ukloniti prepreke u trgovini kako bi se olakšala kupovina i prodaja roba i usluga između EU-a i SAD-a. U pregovore su uključeni i predstavnici interesno-utjecajnih skupina koji dolaze iz područja akademske zajednice, sindikata, predstavnika privatnog sektora i nevladinih organizacija. ; The subjects of this diploma thesis are the characteristics of European foreign trade to the USA. The work consists of six mutually related parts, which, except introduction and conclusion, explain the trade policies of the European Union and the USA. The trade policies of the European Union are described with several examples of signed agreements between the European Union and other states. The new trade strategy of the European Commission, which is currently being applied in Transatlantic Trade and Investment Partnership (TTIP) negotiations, has also been described. On-going cooperation between the European Union and the United States of America has been represented and systematized. This includes import and export of products, services and investments between the European Union and the United States. The TTIP negotiations between the European Union and the United States of America have started in July 2013, and so far there have been thirteen rounds of negotiations completed. The TTIP negotiations are being held in three parts: the market access, regulatory cooperation and rules. The aim of the negotiations is the removal of obstacles within trade in order to facilitate purchasing and selling of goods and services between the EU and the USA. Various representatives of interest and influence realms of academia, unions, the private sector and non-government organisations are all participating in the negotiations.

Predmet ovog diplomskog rada su obilježja vanjske trgovine Europske unije sa SAD-om. Rad se sastoji od šest međusobno povezanih dijelova, u kojima je osim uvodnih i zaključnih riječi objašnjena trgovinska politika Europske unije te SAD-a. Trgovinska politika Europske unije opisana je s nekoliko primjera potpisanih sporazuma između Europske unije i drugih država. Također je opisana i nova trgovinska strategija Europske komisije koja se primjenjuje u pregovorima o Transatlantskom partnerstvu za trgovinu i ulaganja (TTIP). Prikazana je trgovina izemđu EU-a i SAD-a, uvoz i izvoz proizvoda i usluga te kretanje međusobnih investicija. Pregovori o TTIP-u između Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država traju od srpnja 2013. godine te je održano trinaest runda pregovora. Odvijaju se u tri područja: pristup tržištu, regulatorna usklađenost i pravila. Cilj pregovora je ukloniti prepreke u trgovini kako bi se olakšala kupovina i prodaja roba i usluga između EU-a i SAD-a. U pregovore su uključeni i predstavnici interesno-utjecajnih skupina koji dolaze iz područja akademske zajednice, sindikata, predstavnika privatnog sektora i nevladinih organizacija. ; The subjects of this diploma thesis are the characteristics of European foreign trade to the USA. The work consists of six mutually related parts, which, except introduction and conclusion, explain the trade policies of the European Union and the USA. The trade policies of the European Union are described with several examples of signed agreements between the European Union and other states. The new trade strategy of the European Commission, which is currently being applied in Transatlantic Trade and Investment Partnership (TTIP) negotiations, has also been described. On-going cooperation between the European Union and the United States of America has been represented and systematized. This includes import and export of products, services and investments between the European Union and the United States. The TTIP negotiations between the European Union and the United ...

Dugotrajnost sukoba na Kosovu dovela je do posebne brige Europske unije o tome pitanju, konkretno njezina posebnog djelovanja na čitavom području zapadnog Balkana s težnjom potpune europeizacije toga prostora i njegova približavanja europskim integracijama. Razdoblje od 80-ih godina 20. stoljeća za Kosovo je predstavljalo svojevrsnu prekretnicu s obzirom na to da su izmijenjene ustavne mogućnosti u tadašnjoj državi davale mogućnost osamostaljenja i uspostave kosovske države. Shvaćanje cjelokupne kosovske problematike potrebno je sagledati i iz povijesnog aspekta te uloge međunarodne zajednice. Općenito, kosovska država nastala je uglavnom na podlozi međunarodnog djelovanja čime su postavljeni temelji za uspostavu suvremene europske države, pri čemu su osobito važni Ahtisaarijev plan te Rezolucija 1244 iz 1999. godine iz koje svoje djelovanje izvodi i Europska unija. Do danas, Kosovo je prošlo tri razdoblja – ono političkih nemira do 90-ih godina 20. stoljeća, razdoblje intenzivnog djelovanja međunarodne zajednice do prvog desetljeća 21. stoljeća te razdoblje Europske unije koje još traje, odnosno tek počinje s obzirom na to da je Kosovo potpisalo Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju. Europska unija ima značajan utjecaj na daljnji razvoj kosovske države glede vladavine prava, uspostave demokratskih standarda te jačanja transparentne vlasti. Profilirajući se kao važan globalni čimbenik mira i stabilnosti, rezultati Europske unije na Kosovu vidljivi su kroz misiju EULEX-a te djelovanje Visokog predstavnika Europske unije na Kosovu, kao i svih ostalih institucija Europske unije. Na izmaku drugog desetljeća ovog stoljeća ponovno jača utjecaj Sjedinjenih Američkih Država na Kosovu koje nikada nisu ni izgubile interes za uspostavu mira i stabilnosti na ovom području. Upravo zbog toga, zajedničko djelovanje Sjedinjenih Američkih Država i Europske unije jedini je put ka konačnom rješavanju komplementarnog kosovskog pitanja. ; The protracted conflict in Kosovo has led to the European Union's special concern on the ...

Post hladnoratovsko proširenje NATO-a, u dosad provedena dva kruga, predstavlja najveću i najvažniju geopolitičku promjenu u Europi, nakon geopolitičke tranzicije koja se u Europi odigrala u razdoblju od 1989. do 1991. g. Treći krug proširenja, koji uključuje Hrvatsku i Albaniju, otvoren je davanjem pozivnica ovim državama na Summitu NATO-a u Bukureštu u travnju 2008. g. Proširenje je bilo i još uvijek jest dio preobrazbe NATO-a u post hladnoratovskom razdoblju u kojem je NATO evoluirao iz tradicionalnog vojnopolitičkog saveza u kombinaciju saveza i sigurnosne zajednice. Proširenje je također bilo i jest izraz američke pobjede u hladnom ratu i uzdizanja SAD-a u jedinu svjetsku supersilu. NATO je povećao svoj teritorijalni obuhvat, promijenio svoje misije, sposobnosti i ciljeve, te ih nastavlja mijenjati kako bi ostao spreman odgovoriti na buduće sigurnosne izazove koji se postavljaju pred njegove članice. Najveći izazov NATO-u u budućnosti mogao bi doći iznutra, a to je mogućnost da postane sredstvo američke globalne geostrategije i njenih ciljeva. Ako NATO želi ostati legitimnim savezom i izrastati u sigurnosnu zajednicu, ne smije postati sredstvo za ispunjavanje geopolitičkih i geostrateških ciljeva samo jedne države, pa čak ni SAD-a. Stoga je u odnosima SAD-a i Europe potreban uravnotežen pristup, prema kojem SAD ne bi koristile vojnu moć kako bi nametale svoje geopolitičke i geostrateške ciljeve pod svaku cijenu. ; The Post-Cold War enlargement of NATO, in two rounds so far, was the biggest and the most important geopolitical change in Europe, after the geopolitical transition that took place in Europe from 1989 to 1991. A third round of the enlargement, which includes Croatia and Albania, was opened at the NATO summit in Bucharest in April 2008, by sending invitations to these two states. Enlargement was and still is a part of NATO's transformation in the Post-Cold War Era in which NATO has evolved from a traditional form of military-political alliance into a combination of an alliance and security community. It also was and still is an expression of American triumph in the Cold War and the rising of the USA to a status of the world's only superpower. NATO has enlarged its territorial reach, changed its missions, capabilities and objectives, and is continuing to modify them so that it could stay prepared for the future security challenges facing its members. The biggest challenge facing NATO in the future may be coming from the inside – the possibility of becoming a tool of USA's global geostrategy and its aims. If NATO wants to remain a legitimate alliance and develop itself towards the security community, it must not become a tool for fulfilling the geopolitical and geostrategic goals of only one state, not even the USA. Therefore, a balanced approach in American-European relations is needed, according to which the USA would not use its military power to impose its geopolitical and geostrategic objectives at any cost.