Suchergebnisse

U članku se razrađuje identitet grada koji je poistovjećen sa sudbinom samoga autora u tijeku najtežega dana napada na grad u Domovinskome ratu. Poistovjećujući se s gradom, on se istodobno pretvara i u središnji lik romana. Riječ je o posve drukčijemu i dosad nepoznatome ratnom pismu u Hrvatskoj jer je djelo posvema okrenuto transcendenciji. U romanu je rat tek sila zla, a ne politički proizvod. Tragičnost rata u Hrvatskoj kao književna tema prikazana je na sveopćoj civilizacijskoj razini kao iskonsko prokletstvo čovječanstva. Grad Zadar, smješten na obalama Sredozemlja, svojom povijesti i baštinom koja se razara preuzima na se ulogu Čovjekova glasnogovornika. Kada se ruši grad kao sveti prostor, čovjek gubi svoj vlastiti identitet. Povratak identiteta moguć je samo na simboličkoj i metafizičkoj razini pa roman obiluje simboličkim i arhetipskim slojevima i motivima. ; The article elaborates an identity of the city which is identified with the author's destiny during the hardest day of attacking the city in the Croatian War of Independence. Identifying himself with the city, at the same time he turns himself in the main novel protagonist. That is a completely different and so far unknown war letter in Croatia, because the work is completely turned to transcendence. In the novel the war is the evil force and not political product. Tragicalness of the war in Croatia as the literary topic is shown at the general civilization level as a true human damnation. City of Zadar, located at the Mediterranean coasts, with his history and destroying heritage takes over the role of human spokesperson. When a city as the holy area is destroyed, a human loses his/her own identity. Return of identity is possible only at the symbolic and metaphysic level, therefore the novel is full of symbolic and archetype motives.

Odlikovanja Velike Britanije u Zbirci odlikovanja Hrvatskoga povijesnog muzeja nisu reprezentativna ni brojna. Razumljivo je da nedostaju ordeni starih viteških redova jer su se nakon smrti nositelja ordena dodijeljeni primjerci vraćali kancelarijama redova. Eventualni duplikati tih ordena rijetko se pojavljuju u prodaji, a neprocjenjive su vrijednosti. Potencijalnim kolekcionarima osrednjih financijskih mogućnosti preostaje skupljanje britanskih medalja za zasluge iz 20. stoljeća. Najčešće su to odlikovanja za Prvi i Drugi svjetski rat, medalje za građansku i vojnu službu te jubilarne i spomen-medalje. Većina britanskih odlikovanja Hrvatskoga povijesnog muzeja potječe iz donacije dr. Veljka Malinara, koja je dospjela u muzej nakon njegove smrti 1990. godine. Samo su tri odlikovanja nabavljena tijekom 2002. godine, zamjenom sa zagrebačkim kolekcionarima. ; The collection of British decorations in the Collection of Decorations of the Croatian History Museum is not representative or numerous. It is understandable that there are no old insignia of chivalry because these had to be returned to the offices of the chivalric orders after the death of their bearer. The duplicates of such insignia rarely appear on sale, and are of immense value. Collectors of medium financial means may collect 20th century British medals of merit. These are usually World War I and II orders, civil and military service medals and jubilee memorial medals. Most British decorations in the Croatian History Museum are from the donation of Dr Veljko Malinar, which became part of the museum collection after his death in 1990. Only three decorations were acquired in 2002, by exchange with Zagreb collectors.

U ovome radu istražujemo utjecaj makroekonomskih politika na prerađivačku industriju u Hrvatskoj. Koristeći model višestruke regresije, ispitujemo kako osobna potrošnja, investicije, kamatne stope, realni efektivni tečaj, državna potrošnja, fiskalni deficit te inozemna potražnja utječu na proizvodnju 22 prerađivačka sektora. Analiza je provedena na tromjesečnim podacima za razdoblje od prvoga tromjesečja 1998. do trećega tromjesečja 2008. godine. Rezultati pokazuju da su prerađivački sektori s niskim razinama tehnologije pod snažnijim utjecajem promjena fiskalne politike, realnog efektivnog tečaja i osobne potrošnje. Proizvodnja prerađivačkih sektora s visokom razinom tehnologije u pravilu je elastična na promjene investicija, inozemne potražnje i fiskalne politike. Čini se da je fiskalna politika posebno važna za prerađivačku industriju, kako zbog veličine fiskalnih elastičnosti, tako i zbog kratkih vremenskih pomaka djelovanja. U slučaju deprecijacije kune u prosjeku raste proizvodnja sektora s niskom razinom tehnologije, dok se kod sektora s visokom i srednje visokom razinom tehnologije ona smanjuje. ; In this paper, we analyse the impact of macroeconomic policies on manufacturing production in Croatia. We use multiple regressions in order to assess how personal consumption, investments, interest rates, the real effective exchange rate, government consumption, fiscal deficit and foreign demand affect the output of 22 manufacturing sectors. The analysis is conducted on quarterly data from 1998:1q to 2008:3q. The results suggest that changes in fiscal conditions, the real effective exchange rate and personal consumption mostly affect low technological intensity industries. Production in high technological intensity industries is, in general, elastic to changes in investments, foreign demand and fiscal policy. Fiscal policy seems particularly important for manufacturing output, both in terms of the magnitude of fiscal elasticities and shorter time lags. Production in low technological intensity industries on average increases with the exchange rate depreciation, while in high and medium-high technological intensity industries it contracts as a result of depreciation.

Ovom se studijom nastoje rekonstruirati osobitosti glazbene kulture u Mostaru u prvoj polovini XX. stoljeća, njezine vrste, ishodišta i značenje u kontinuitetu, s težištem na institucionalno organiziranoj glazbenoj praksi i njezinoj povezanosti sa širim društvenim kontekstom. Pristup što ga je nametnuo tako postavljeni istraživački cilj obuhvaća predstavljanje glazbene stvaranosti u okviru kulturne, ali i političke povijesti izabrana vremena, čiji je rezultat u najvećoj mjeri i bila. U polju autonomnoga, glazba do sredine XX. stoljeća gotovo da i nije postojala jer se funkcionalno povezivala s oblicima svijesti i načinima života sredine čiju su zbilju obilježile mijene režima, stranačka trvenja vlasti i vladara, gospodarske, političke i kulturološke razlike ostavivši zamjetne tragove u njezinu povijesnome hodu. Stoga se pristup glazbi kao dijelu cjelokupnoga društveno- političkog i kulturnoga života činio jedino ispravnim. Predložena građa može se promotriti kao mozaična cjelina satkana od dijelova što predočuju mjesta i oblike muziciranja, djelovanje istaknutih pjevačkih društava, amaterskih i profesionalnih glazbenih udruženja, školstva i organiziranih manifestacija preko kojih je glazba živjela u gradu Mostaru. ; This article was intended to reconstruct the peculiarities of the Mostar's musical culture in the first half of the 20th century, its species, starting points and meaning in the continuity, emphasizing the institutional organized musical practice and its connection with larger social context. The approach that was imposed by purpose of research includes the presentation of the musical reality whithin the cultural and political history of the determinated period, whose result in the larger part it was. In the field of the autonomous, music until the middle of 20.th century almost it has not existed, because it has been connecting functionally with the kindes of the conscience and living ways of the enviroment whose reality was determinated by regime changes, political party conflicts, economical, political and cultural differences leaving the significant tracks in its historical continuity. Because of that, the approach to music as the part of the entire socio-political and cultural life seemed to be the only correct one. The proposed material can be observed as the mosaic whole made of the parts presenting the localities and forms of the music practice, the activites of prominent choral societies, amateur and professional musical societies, the education and organized manifestations by which music has lived in Mostar.

Emisija suvremenoga kovinskog novca, uz ispunjenje određenih uvjeta, može, osim monetarnih učinaka, imati i niz drugih, ponajprije gospodarskih i numizmatičkih učinaka. U radu autor analizira recentnu hrvatsku emisijsku djelatnost i politiku u segmenu kovinskoga novca, uočavajući pojedine faze u emisiji toga novca. Unatoč kratkoj suvremenoj emisijskoj djelatnosti, Hrvatska različitim emisijskim politikama toga novčanog oblika daje znatan doprinos razvoju te djelatnosti. Neka nova umjetnička rješenja pokazuju tu aktivnost. ; Under certain conditions, issuing contemporary coins may have other effects besides monetary, in the first place economic and numismatic. In this article the author analyses the newest Croatian coin emission and policy and notes some stages they went through. Despite the short time, Croatia is giving a significant contribution to the development of these activities through its various emission policies. Some new artistic solutions also show activities in this sphere.

Autorica u članku analizira demokratsku tranziciju i prvo desetljeće meksičke demokracije. Navodi da se demokratska tranzicija odvijala paralelno sa snažnim uzdizanjem narkobiznisa, što je uzrokovalo stvaranje izvanustavnih aktera – narkokartela. Situacija je najproblematičnija u šest meksičkih saveznih država u kojima narkokarteli uzrokuju manjkavosti u funkcioniranju većine parcijalnih režima ustavne demokracije. U zaključku je iznesen strah da bi se urušavanje demokracije moglo proširiti na ostale savezne države te da bi se Meksiko mogao pretvoriti u narkodemokraciju na cjelokupnom državnom teritoriju. ; In this paper, the author analyses the democratic transition and the first decade of the Mexican democracy. She points out that the democratic transition took place parallel with a huge expansion of the drug business, which caused the creation of extraconstitutional actors – drug cartels. The situation is particularly pressing in six Mexican federal states where the drug cartels cause deficiencies in the functioning of the majority of partial regimes of constitutional democracy. The conclusion raises fears that the collapse of democracy might extend to other federal states and that Mexico could turn into a narco-democracy in its entire national territory.

Cilj je rada pomoću analize i interpretacije eseja Tri gvineje Viginije Woolf ukazati na aktualnost ideja i pitanja postavljenih u eseju, koji i u XXI. stoljeću traže odgovor, te podsjetiti na nepravedno zanemareni esejistički opus ove autorice. Pitanje rodnih razlika, hijerarhijski ustroj društva temeljen na patrijarhalnim odnosima, rat i uloga žene u njegovu sprječavanju, fašizam, pacifizam, nacionalizam – teme su koje su u fokusu današnjice, a Woolf, koja je svojim esejom potaknula kontroverze, pokazala je i znatnu relevantnost i svojevrsno vizionarstvo. Esej Tri gvineje u okviru odgovarajućega povijesnog, političkog i društvenoga konteksta ukazuje na žestoku kritiku rata kao i na stalnu borbu žene za ravnopravnost u svim porama današnjega društva. ; Analysis and interpretation of Virginia Woolf's anti-war essay Three Guineas point to the relevance of the ideas and questions placed in the essay, which remain unanswered even today in the 21st century. The unjustly neglected essay-writing of this prolific modernist author is also reaffirmed. The issues of gender, hierarchical social structure based on patriarchy, war and the role of women in preventing it, fascism, pacifism, and nationalism are relevant contemporary topics where Woolf, who initiated controversies, showed relevance and a sense of vision as well. Within the given historical, political and social context, the essay Three Guineas expresses strong anti-war criticism, as well as the constant struggle of women for equality in all segments of contemporary society.

Ruralni prostor, nakon desetljećâ urbanocentričnog pogleda na svijet, ponovo postaje predmetom teorijskih rasprava i konceptualizacija. Posljedica je to (r)evolucije socijalne misli s jedne te općega društvenog razvoja s druge strane, zahvaljujući čemu u gospodarski razvijenim državama ruralna područja postaju sve važniji alternativni životni i radni izbor u odnosu na gradove. Teorijska razmatranja prostora, dosada pretežito usmjerena na velike gradove i urbane sustave (globalni grad, umreženo društvo, postmoderni grad), sve češće propituju refleksije postmodernih perspektiva razumijevanja prostora u ruralnom kontekstu, oživljujući time neminovno i interese za tradicionalnije shvaćanje ruralnosti. U članku se, slijedeći funkcionalni, političko-ekonomski, socijalno-geografski koncept münchenske škole te koncept socijalne konstrukcije ruralnosti, iznose, uspoređuju i komentiraju načini razumijevanja ruralnog prostora i njihove implikacije za definiranje tog pojma. Analizom primjerâ iz inozemstva i Hrvatske transformira se i oblikuje autorov stav o pojmu ruralnog prostora. ; Rural areas are becoming an important part of theorizing about space and place. Both the (r)evolution of social thought and the fact that rural areas are becoming an important alternative living and working environment in more developed countries have contributed to that fact. After being theoretically neglected due to the focus on urban areas (global city, network society, postmodern city), there is a growing interest now to study the reflections of the postmodern perspectives on the countryside. Eventually, this also leads towards the revival of interest in more traditional approaches and conceptualizing rurality in general. In order to compare and discuss different perspectives and theories of rurality, four different concepts have been used in the paper, namely: the functional concept, the socio-geographic concept of the German (Munich) school, the political economy approach in conceptualizing rurality and the concept of social construction of rurality. Using those concepts and examples from Croatia and abroad, the author transforms and creates his own position towards understanding rural space.

Gospodarske i društvene krize prilika su za protestne stranke da dignu svoj glas i da se izbore za nove pozicije na političkoj sceni. Mnogi analitičari smatraju da su stranke radikalne desnice dobile zamah upravo na protestima građana protiv globalizacije, ekonomske deprivacije i utjecaja gospodarske krize. Pomnijim proučavanjem radikalizacije politike vidi se da pojednostavljivanje te teze nema naročito čvrsto uporište. U nedostatku jasnih metodologija politolozi i drugi društveni znanstvenici pokušavaju uobličiti teorije zasnovane na empirijskim istraživanjima. Jedan je od čestih teorijskih okvira odnos populističkih stranaka prema socioekonomskom stanju u zemlji. Prema toj tezi, u vremenu globalne krize postotak glasača za radikalne političke opcije raste, većinom iz protesta, a ne antisustavnosti. Ovo izlaganje prati i stanje u Srednjoj Europi, odnosno rezultate ovogodišnjih izbora u Mađarskoj, Latviji i Slovačkoj kao zemljama sa snažnom radikalnom desnicom. Na primjerima tih zemalja nastoji se utvrditi može li se socioekonomska teorija aplicirati ili se radi o većim izazovima liberalnoj demokraciji s krajnjeg desnog pola. ; Economic and social crises provide an opportunity for protest parties to raise their voices and to win new positions in the political arena. Many analysts deem that the parties of the radical Right gained momentum exactly with the protests by citizens against globalisation, economic deprivation and the impact of the economic crisis. A more detailed study of the radicalisation of politics reveals that the simplification of this thesis does not have a particularly strong justification. In the absence of clear methodologies, political scientists and other social scientists seek to formulate theories based on empirical research. One of the frequent theoretical frameworks is the attitude of populist parties toward the socio-economic situation in the country. According to this thesis, in the period of a global crisis, the percentage of voters of radical political options increases, mostly out of protest, and not as an anti-systemic phenomenon. This paper also examines the situation in Central Europe, as well as the outcomes of this year's elections in Hungary, Latvia and Slovakia as countries with a strong radical Right. By analysing the cases of these countries, the author seeks to establish whether the socio-economic theory can be applied, or whether these countries are facing greater challenges to liberal democracy posed by the far-right pole.

U ovom članku autorovo polazište je što kvalitetniji i funkcionalniji teritorijalni ustroj Hrvatske, posebice njezina primorskog prostora. Jadranska Hrvatska, uz Istočnu (Panonsku) i Sjeverozapadnu Hrvatsku, jedna je od triju definiranih (budućih) euroregija NUTS II u Hrvatskoj. U današnjem teritorijalnom obuhvatu predložena je od Republike Hrvatske i 2007. godine prihvaćena od Eurostata. Obuhvaća sve primorske županije (7) Hrvatske, ukupne površine 26,7 tisuća km2 i 1,4 milijuna stanovnika (2011.). Rad razmatra moguću diferencijaciju ovoga strateškog litoralnog prostora Jadrana na tri funkcionalne (gravitacijske) regije trećeg reda (NUTS III), u skladu s kriterijima Vlade Republike Hrvatske za učinkovitu decentralizaciju i novu regionalizaciju Hrvatske. Naime, pojedine priobalne županije ne zadovoljavaju europski demografski kriterij za statističku NUTS III regiju (150 000 – 800 000 stanovnika), premda u cijelosti hrvatske županije prosječno zadovoljavaju taj kriterij. Stoga, primjenom demografskih, geografskih, gospodarskih, administrativnih i drugih kriterija, autor naglašava potrebu određivanja demografski u najvećoj mjeri usklađenih triju nodalno-funkcionalnih, odnosno gravitacijskih regija sa središtima u Rijeci, Zadru i Splitu. Tako bi u Jadranskoj Hrvatskoj riječka regija potencijalno obuhvatila Istru, Kvarner, i goranski prostor s 505 000 stanovnika (2011.), zadarska bi obuhvatila Sjevernu Dalmaciju i Liku s 330 000 stanovnika, a splitska bi obuhvatila Srednju Dalmaciju i Dubrovnik (Južna Dalmacija) s 578 000 stanovnika. Prostor Like se funkcionalno i gospodarski optimalno usmjerava na Zadar, s obzirom na nove procese povezivanja autocestom i brz noviji razvoj Zadra. ; In this work, the author's starting point is a maximum quality and functional territorial organisation of Croatia, especially its littoral area. Adriatic Croatia, as well as Eastern (Pannonian) and Northwestern Croatia, is one of the three defined (future) Euroregions NUTS II in Croatia. It was suggested in its current territorial coverage by the Republic of Croatia, and accepted by Eurostat in 2007. It includes all littoral counties (7) of Croatia, covering 24.7 thousand km2 with 1.4 million inhabitants (2011). The paper discusses a possible differentiation of this strategic littoral Adriatic area on three functional (gravitational) regions of the third level (NUTS III) according to the criteria of the Croatian Government on efficient decentralisation and new regionalisation of Croatia. Namely, some littoral counties do not meet the European demographic criterion for statistical NUTS III region (150-800 thousand inhabitants) although, in general, Croatian counties meet this criterion. That is why the author, applying demographic, geographic, economic, administrative and other criteria, stresses the need for defining the demographically maximally coordinated three nodal-functional, i.e., gravitational regions with their centres in Rijeka, Zadar and Split. So, the Rijeka region would potentially cover Istria, Kvarner and Gorski Kotar areas with 505,000 inhabitants (2011), Zadar region would cover North Dalmatian and Lika areas with 330,000 inhabitants, and Split region would include Middle Dalmatian and Dubrovnik (South Dalmatian) areas with 578,000 inhabitants. The area of Lika is functionally and economically most optimally oriented towards Zadar, with regard to new processes of highway linking and the recent fast development of Zadar.

Komentiraju se slijed dosadašnjih pokušaja te aktualni napo-ri u vezi s decentralizacijom. Elaborira se četrnaest prijedloga za korjenitu decentralizaciju, koja jedina ima smisla ako se lokalna i regionalna samouprava želi konstituirati kao jedan od ključnih aktera ekonomskog, društvenog i socijalnog razvoja te ekonomske stabilnosti zemlje. Riječ je o: oblikovanju strategije decentralizacije; u čvršćenju strukture za regionalni razvoj; zadržavanja dvostupanjske strukture terito- rijalne samouprave, ali različite od postojeće; formiranju pet regija umjesto sadašnjih dvadeset županija; spajanju preko 550 lokalnih jedinica u 150 velikih općina; zadržavanju i ja-č anju mjesne samouprave; preoblikovanje županija u uprav- ne okruge s primjenom načela one-stop-shop, smanjenjem broja tih okruga na desetak i širenjem njihova djelokruga na poslove sadašnjih područnih jedinica središnjih tijela državne uprave; jačanju financijskog kapaciteta lokalne samouprave tako da se dosegne udio lokalnih rashoda u rashodima opće drž ave od 25% u narednih pet godina; uvođenju mješovitog izbornog sustava tako da se pored proporcionalnog uvede većinsko predstavništvo; formiranju Agencije za lokalne službenike kao nezavisnog tijela na razini države; usposta- vi jedinstvenog informacijskog sustava lokalne samouprave; prenošenju dijela poslova državne uprave na obavljanje većim jedinicama lokalne samouprave; formiranju ekspertne radne skupine za pripremu decentralizacije; planiranju decentralizacije tako da se čitav program provede do lokalnih izbora 2017. Navode se i mogućnosti usavršavanja postojećeg centraliziranog modela organizacije države, ponajprije kroz diferencijaciju položaja objektivno različitih jedinica te poticanje i nametanje intermunicipalne suradnje. ; The paper begins with a comment on the sequence of previous attempts at decentralisation and a description of current efforts made concerning the decentralisation process. Fourteen suggestions for substantive decentralisation are elaborated. A substantive decentralisation is the only reasonable decentralisation form if local and regional self-government is to be constituted as one of the key actors of economic and social development, and of economic stability of the country. These fourteen sugges- tions include: (1) designing a decentralisation strategy; (2) strengthening the structure for regional development; (3) maintaining the two-tier system of territorial self-government, which should nevertheless differ from the existing model; (4) forming five regions instead of the existing twenty counties; (5) merging more than 550 local units into 150 large municipalities; (6) maintaining and strengthening forms of intra-municipal self-government; (7) reshaping counties into state administrative units with the implementation of one-stop-shop principle, by reducing them to ten units and by widening their competences to the tasks of the existing branch of- fices of various ministries; (8) strengthening the financial capacity of local self-government so as to rise the share of local expenditures in the general state expenditures to 25 per cent in the next five years; (9) considering the introduction of mixed electoral system, so as to introduce plurality representation along with proportional; (10) establishing an Agency for Local Civil Servants as a central level independent body; (11) establishing an integrated information system on local governments; (12) transferring certain state administrative tasks to larger local self-government units; (13) forming an group of experts that would professionaly prepare decentralisation; (14) planning decentralisation so that the whole programme will have been finished by 2017 local elections. The author has also made suggestions for the another scenario – improvement of the existing cen- tralised model of state organisation, primarily via deeper differentiation between the objectively different local units, and stimulation and imposition of intermunicipal cooperation.