Knjiga prati gorjanske ljelje od samih početaka do kraja 2011. godine. Podijeljena je u devet poglavlja od kojih se sedam odnosi konkretno na opis cjelovitog običaja ljelja. Zapise o ljeljama možemo podijeliti na dva dijela. Prvi dio se odnosi na ophode ljelja s kraja 19. i početka 20. stoljeća pa sve do 1966. Drugi dio tiče se novoobnovljenih ophoda ljelja od 2002. do 2011.
Članak problematizira demokratski karakter Države Izrael i uspoređuje ga sa stvarnim stanjem stvari. Proturječnost određenja Izraela kao "židovske i demokratske" države već je u samom začetku stvaranja prouzročila određene karakteristike koje su teško usporedive sa zapadnim liberalnim demokracijama. Izrael se takvim pokušava prikazati usprkos očiglednom nepovoljnom položaju arapske manjine koja danas čini približno 20 posto stanovništva. Taj se položaj izraelskih Arapa odražava ne samo na status manjine u Izraelu već i na geopolitičku situaciju na prostoru Izraela i Zapadne Obale. Status Palestinaca može se iščitati iz svakodnevne političke prakse, ali i iz temeljnih dokumenata i zakonodavstva Države Izrael. Segregacija stanovništva prema vjerskom određenju čini nevidljivi zid unutar samog izraelskog društva. ; The article deals with the declared democratic character of the State of Israel and compares it with the real state of affairs. The contradiction present in the definition of Israel as "Jewish and democratic" has from its very beginning created certain characteristics of the State that are hardly comparable with western liberal democracy. Israel is striving to present itself as such despite the obvious adverse position of the Arab minority, comprising around 20 per cent of the population. This position of the Israeli Arabs reflects itself not only on the status of the minority, but also on the entire geopolitical situation in Israel and the West Bank as well. The status of the Palestinians in Israel can be deducted from the everyday political practice as well as from the fundamental documents and legislation of the State of Israel. The segregation of population according to religion makes for an invisible wall within the Israeli society.
According to the increasing awareness of the importance, advantagesand feasibility of representing/visualizing spatial relations and spatial content through corresponding cartography –maps are becoming increasingly more frequent and elaborate when one needs to represent some aspect of reality from various standpoints: economical, natural scientific or politological. Some contents practically impose the need for applied cartography which is especially true of international-political, military, geopolitical and transport issues. Therefore, mass communication media have been increasingly accepting and adopting specific cartography as significant content which successfully compete with the importance of the text itself – this is the case everywhere, including in Croatia. The French geographical-political-cartographic school is the model and exceptional accomplishment. It also has predecessors in the German/Nazi geopolitical school from the first half of the 20th century. ; U skladu sa sve razvijenijom sviješću o značenju, prednostima i velikoj uvjerljivosti prikazivanja/vizualizacije prostornih odnosa i sadržaja u prostoru putem odgovarajuće kartografije – zemljovidni prikazi postaju sve učestaliji i razrađeniji kada treba dočarati neki oblik stvarnosti i to s vrlo različitih stajališta bilo onog gospodarskog, prirodoslovnog ili politološkog. Pri tome neki sadržaji upravo nameću potrebu postojanja aplikativne kartografije što naročito vrijedi za pitanja međunarodno-političkog, vojnog, geopolitičkog i prometnog značaja i značenja. Zbog toga sredstva masovnih komunikacija sve više prihvaćaju i udomljuju specifičnu kartografiju kao bitne sadržaje koji se u svojoj važnosti uspješno natječu s važnošću samog teksta – tako je svugdje, pa tako i u Hrvatskoj. Pri tome kao na uzor i naročito dostignuće treba ukazati na francusku geografsko-političko-kartografsku školu koja ima i starije preteče i to iz redova njemačke/nacističke geopolitičke škole iz prve polovice 20. st.
Autor istražuje i analizira recentne promjene u emisijskim politikama država i monetarnih unija u segmentu kovinskog novca, koje su sve češće, a provode se zato da bi se ostvarili nefiskalni prihodi i postigli drugi nemonetarni učinci. U radu se razmatraju samo službene emisije kovinskog novca. ; The author researches and analyses recent changes in the coin emission policies of states and monetary unions, which are increasingly frequent and are made to acquire non-fiscal revenue and achieve other non-monetary effects. The article examines only official coin emission.
Autor istražuje i analizira recentne promjene u emisijskim politikama država i monetarnih unija u segmentu kovinskog novca, koje su sve češće, a provode se zato da bi se ostvarili nefiskalni prihodi i postigli drugi nemonetarni učinci. U radu se razmatraju samo službene emisije kovinskog novca. ; The author researches and analyses recent changes in the coin emission policies of states and monetary unions, which are increasingly frequent and are made to acquire non-fiscal revenue and achieve other non-monetary effects. The article examines only official coin emission.
Autorica daje prikaz demokratizacije Gvatemale tijekom trećeg vala te analizira promjene vlada, režima i sustava. Navodi da je početku promjene političkog sustava Gvatemale prethodila faza predautokratskih iskustava s demokracijom (1944-1954) te da je nesposobnost da okonča dugotrajni građanski rat bio jedan od ključnih razloga početka kraja autoritarnog sustava (1954-1985). Uslijedila je prolongirana tranzicija (1985-1999) koja se odvijala u četiri faze i koju je nadgledala vojska, preuzevši na taj način ulogu snažnog protudemokratskog aktera veta. U fazi konsolidacije (2000-2012) stabilizirala se defektna demokracija, u kojoj je civilni demokratski režim ne samo pod pokroviteljstvom vojske već ga ugrožavaju i kriminalne organizacije. Zaključuje da se u proteklih stotinjak godina politička situacija u Gvatemali i nije znatno poboljšala s obzirom na to da je ona od banana-države postala defektna i najnekvalitetnija demokracija Latinske Amerike. ; The author provides an outline of Guatemala's democratization during the Third Wave, and analyses turnovers of governments, regimes and systems. She argues that the beginning of the change of Guatemala's political system was preceded by a stage of pre-autocratic experiences with democracy (1944-1954), and that the inability to end the long-lasting civil war was one of the key reasons for the beginning of the end of the authoritarian system (1954-1985). What followed was a prolonged transition (1985-1999) that proceeded in four stages and was supervised by the army which, in this way, assumed the role of a strong antidemocratic veto player. In the stage of consolidation (2000-2012) a defective democracy has been stabilized, in which the civilian democratic regime is not only under the patronage of the army, but is also threatened by criminal organizations. The author concludes that during the last hundred years or so the political situation in Guatemala has not improved significantly, since it has turned from a banana republic into a defective and the most substandard democracy in Latin America.
