Turizam je moguće, od svih definicija, označiti kao fenomen čija je osnova kretanje i putovanje. Turizam je najprilagodljiviji od svih turističkih grana te je izložen mnogim uplivima, poput političkih, socijalnih i osobnih. Kao odgovor na brzi ritam suvremenog života intenzivno raste potražnja za nedirnutim ekološko čistim područjima, a osobna sigurnost postaje jedan od glavnih kriterija odluke, uz sve veći trend brige za vlastito zdravlje. Kamping turizam je postao globalni fenomen, ako se uzme u obzir izazovan način života u trenucima svjetske pandemije COVID-19, te savršen odgovor na sve veću potrebu za boravkom u prirodi i sigurnim načinom odmora. Isto tako, kamping turizam je u ogromnom porastu u svijetu, a Republika Hrvatska je značajna destinacija kamping turizma u Europi. Republika Hrvatska ima veliki potencijal za razvoj kamping turizma, s obzirom na to da kampovi sudjeluju s 23 posto smještajnih kapaciteta i 22 posto noćenja u ukupnom hrvatskom turizmu. U ovome se radu analizira i prikazuje postojeće stanje kamping turizma Republike Hrvatske, kako bi se mogle istaknuti daljnje mogućnosti razvoja ove vrste turizma. ; Of all definitions, tourism can be defined as a phenomenon based on movement and travel. Tourism is the most adaptable of all branches of tourism, and it is exposed to numerous influences, such as political, social, and personal. In response to the fast pace of modern life, the demand for untouched ecological areas has been intensively increasing, and personal safety has become one of the main criteria for decision-making along with increasing trend of taking care of one's health. Camping tourism has become a global phenomenon, given the challenging way of life in the times of global COVID-19 pandemic, and the perfect response to the growing need to stay in nature and have a safe vacation. Camping tourism is on the rise world-wide and the Republic of Croatia is an important camping tourism destination in Europe. The Republic of Croatia has great potential for the development of camping tourism since camps participate with 23% of accommodation capacities and 22% of overnight stays in total Croatian tourism. This paper analyses and presents the current state of camping tourism in the Republic of Croatia in order to highlight further possibilities for the development of this type of tourism.
Autor razmatra okolnosti u kojima je planiran, pokrenut i izveden pohod kojim je Karlo Robert prebačen s juga Italije na istočnu obalu Jadrana, kako bi odatle krenuo u ostvarivanje svoga nasljednog prava na krunu sv. Stjepana i prijestol Ugarsko-Hrvatskog Kraljevstva. Nasuprot uvriježenim stajalištima dosadašnje historiografije, autor zastupa tezu da je pohod organiziran ne s ciljem da Karlo doista ostvari to svoje pravo, već s nakanom da ga se ukloni iz Napulja, gdje je zbog prava nasljeđa tamošnje krune predstavljao potencijalni izvor političkih prijepora i sukoba. Argumente za takvo stajalište autor nalazi u raščlambi svih okolnosti pohoda, kao i u pogledima suvremenika na njega koji su dostupni u sačuvanome materijalu vrela. K tomu autor razmatra razloge koji su u prvim godinama 14. stoljeća stvorili posve novu političku situaciju u kojoj je Karlo Robert iznenada došao u situaciju da može stvarno realizirati svoje potencijalno nasljedno pravo na kraljevski položaj. ; The author is analyzing the circumstances surrounding the planning, launching and carrying out the expedition intended to transfer Charles Robert from Southern Italy to Eastern Adriatic so that he could realize his inherited right to Crown of St. Stephen and the throne of the Kingdom of Hungary-Croatia. Contrary to the conventional wisdom in historiography, the author advocates a thesis that the expedition was organized not to enable Charles to realize his claim, but to remove him from Naples where he, being the heir to the local throne, was a potential source of political disputes and conflicts. Analyzing the details of the expedition and the contemporaries' views on it (as found in the preserved sources), the author finds arguments for such a viewpoint. He also analyzes the developments that, in the early 14th century, generated a whole new political situation that in turn created an opportunity for Charles Robert to actually realize his potential claim to the throne.
U radu se razmatra uloga vrednota u političkom određenju stranaka i birača u Hrvatskoj na primjeru izbora za Europski parlament 2019. godine. Daje se pregled političkog određenja, ciljeva i vrednota klubova stranaka u Europskom parlamentu i stranaka u Hrvatskoj koje su osvojile više od 1% glasova u izborima za Europski parlament 2019. godine. Potom se uspoređuju rezultati hrvatskih istraživanja vrednota s rezultatima izbora za Europski parlament po regijama u Hrvatskoj. Dolazi se do spoznaje da se klubovi stranaka u Europskom parlamentu i stranke u Hrvatskoj na sličan način politički određuju po vrednotama koje deklariraju. Uočene su i podudarnosti koje ukazuju na vjerojatnost da se odluka birača na izborima državne razine temelji na istovjetnosti vrednota do kojih birači drže i vrednota koje stranke i kandidati zastupaju. ; The article discusses the role of values in political determination of parties and voters in Croatia on the example of elections for the European Parliament 2019. The article offers an overview of political determination, goals, and values of clubs of parties in the European Parliament and parties in Croatia that have managed to win more than 1% of votes at the election for the European Parliament 2019. After that, the author compares results of Croatian value study with results of the election for the European Parliament according to regions in Croatia. The author concludes that clubs of parties in the European Parliament and parties in Croatia are similarly politically determined according to values that they declare to hold. There are also other similarities that point towards the probability that decisions of voters at state elections are based on similarity of values between those who vote and those declared by parties and candidates.
U prvom dijelu članka, autor ispituje pitanje trubadurske subjektivnosti. Subjekt pjesme najavljuje samogubljenje, napuštanje postojećeg stanja stvari i samopredavanje, ali u tome ne vidi tragediju, već izvor istinske radosti. Ljubav zaslužuje žrtvu, ona je vrijedna cjelokupnog ljudskog htijenja, ali nije konvencionalna ljubav, nije ni bračna ni porodična, već je eterična i poetična ljubav prema Gospi. Za sve što može biti vezano uz takvu ljubav smatramo da je daleko prikladniji prijevod radosna nauka jer preciznije označava trubadursku poantu od uobičajenog prijevoda vesela nauka. Ono što posebno začuđuje kod naslijeđenog rješenja potpuno je promašivanje trubadurske posebnosti jer se riječ nauka može dovesti s njom u vezu jedino ako se prethodno stavi pod znakove navoda (što je i Nietzsche izričito učinio). Riječju, autor zaključuje da je demokratski naučnik sretan i optimističan, dok Nietzscheov »radosni« naučnik ne preza svima javno pokazati svoje patničko lice. Trubadurska patnja zbog daleke i neostvarive ljubavi neobično je blizu Nietzscheovoj patnji u suvremenom svijetu koji kao da nije u stanju živjeti u svijetu dalekog i odsutnog Boga. ; In the first part of the paper, the author tackles the question of troubadour subjectivity. The subject of the poem announces the losing of oneself, abandonment of the existing state of affairs and self-surrender, but sees no tragedy in it, for a source of genuine joy. Love deserves sacrifice, it is worthy of all human desire, but it is not a conventional love, neither marital nor family love, rather, it is an ethereal and poetic love for Our Lady. For everything that may be related to such love, we believe that a far more appropriate translation of gaya scienza is a joyful lesson, for it signifies far more to mark the troubadour point than the usual [Croatian/Serbian] translation cheerful doctrine. What is notably striking about the inherited solution is the complete misapprehension of the troubadour point, as the word science can only be associated with the troubadour wisdom if it is previously put in quotes (which Nietzsche explicitly does). In short, the author concludes that a democratic scientist is happy and optimistic, while Nietzsche's »joyful« scientist does not hesitate to show his anguished face publicly. The troubadour's anguish for distant and unrealizable love is peculiarly close to Nietzsche's suffering in a modern world that seems unable to live in a world of a distant and absent God.
Autor iznosi ključne postupke diplomacije Nezavisne Države Hrvatske: od ustrojstva ministarstva vanjskih poslova u travnju 1941. do zadnjih pokušaja spašavanja NDH u svibnju 1945. U članku su prezentirani svi relevantni događaji za diplomaciju NDH s naglaskom na najvažnije aktere u pojedinim diplomatskim akcijama. Navedeni su svi ministri vanjskih poslova koji su bili na čelu ministarstva, njihove diplomatske aktivnosti te razlozi njihove smjene ili ostavke. Članak također daje uvid u krajnju zavisnost ustaškog režima prema fašističkim saveznicama, Njemačkoj i Italiji – obrađujući odnos sa svakom od njih posebno. Učestalo mijenjanje ministara vanjskih poslova i poslanika u najvažnijim državama za NDH izraz je visoke nestabilnosti i podčinjenosti ustaškog režima okupacijskim silama. ; The author presents the key moments of the diplomacy of the Independent State of Croatia: from the organization of the Ministry of Foreign Affairs in April 1941 to the last attempts to save the Independent State of Croatia in May 1945. The article presents all relevant events for the diplomacy of the Independent State of Croatia with a focus on the most important participant in certain diplomatic actions. The paper lists all foreign ministers who headed the ministry, their diplomatic activities and the reasons for their dismissal or resignation. The article also provides an insight into the utmost dependence of the Ustasha regime on fascist allies, Germany and Italy. processing the relationship with each of them separately. The frequent change of foreign ministers and ambassadors in the most important states for the NDH is an expression of high instability and subordination of the Ustasha regime to the occupying forces.
Na temelju institucijsko-pravne analize poslova koje je središnja državna vlast tijekom razvoja upravljanja na teritoriju dodjeljivala dekoncentriranoj državnoj upravi razvija se klasifikacija uloga koju dekoncentrirana državna uprava može imati u upravno-političkom sustavu. Uloge dekoncentrirane državne uprave shvaćaju se kao ciljevi koje središnja državna vlast želi ostvariti preko institucije državnog predstavnika na teritoriju i/ili organiziranjem područnih upravnih organa i područnih upravnih jedinica. Razlikuju se integrativna, provedbena i koordinativno-planska uloga dekoncentrirane državne uprave. Njihove karakteristike opisuju se po dimenzijama vrijednosti na kojima počivaju, nositeljima poslova, teritorijalnim razinama na kojima su državne upravne jedinice organizirane te odnosa dekoncentrirane državne uprave sa središnjom državnom vlasti i lokalnim samoupravnim jedinicama. Rad sadržava prvi sustavni pregled zadaća koje dekoncentrirana državna uprava može obavljati neovisno o stupnju društvenog razvoja ili primijenjenome organizacijskom modelu dekoncentrirane državne uprave u pojedinoj zemlji u novijoj znanstvenoj literaturi. ; On the basis of the institutional-legal analysis of the tasks assigned to the deconcentrated state administration by the central government during the development of territorial management, the author develops a classification of the roles that deconcentrated state administration can have in administrative-political system. The roles of a deconcentrated state administration are understood as goals that the central government intends to achieve through the institution of a state territorial representative and / or by organizing territorial state administrative bodies and units. The integrative, implementing and coordinative-planning roles of deconcentrated state administration are distinguished. When realizing integrative role, deconcentrated state administration is in function of ensuring integrity of territorial system of administration; when realizing implementing role, deconcentrated state administration is in function of ensuring execution, preparation and lawful implementation of state regulations; when realizing coordinative-strategic role, deconcentrated state administration is in function of promoting social development. Their characteristics are described by the following dimensions: values they promote, task holders, the territorial levels state administrative bodies and units are organized on, and the relations of deconcentrated state administration with the central state government and local self-government units. The paper contains the first systematic overview of tasks that can be performed by deconcentrated state administration, regardless of the degree of social development or the applied organizational model of deconcentrated state administration in a particular country, in recent scientific literature.
U ovom članku autor je na temelju postojeće literature, arhivskog gradiva i tiska pokušao rekonstruirati gdje su bila uporišta i tko su bili nositelji "frankovačke" stranke u Srijemskoj županiji uoči Prvoga svjetskoga rata. Kao polazišna točka poslužili su naknadni izbori u Cerni, jednom od izbornih kotara ove županije, održani 1907, na kojima je "frankovačka" stranka zabilježila svoj prvi izborni uspjeh u toj županiji, a kao zaključna točka posljednji redovni saborski izbori u banskoj Hrvatskoj, održani 1913. godine. Prateći izborne rezultate "frankovačke" stranke u Srijemskoj županiji u ovom razdoblju, te stavljajući ih u kontekst etničke strukture pojedinih izbornih kotara i odnosa političkih snaga u njima, autor je pokušao odgovoriti na pitanje je li navedeni izborni uspjeh ove stranke iz 1907. godine bio prolaznog karaktera ili je značio trajnu utemeljenost "frankovačke" stranke i njezinog, ekskluzivno hrvatskog nacionalno-političkog programa u Srijemskoj županiji. ; Taking as his point of departure the circumstance that before World War I the Pure Party of Rights (Starčević's Croatian Party of Rights / Party of Rights) was the only political party in Croatia consistently representing the national-political programme in the spirit of the Pravaši, in this paper the author has attempted to give an answer to the question how much influence this party had in Srijem County during that period. This was a county that out of all the Croatian counties, primarily due to its ethnic structure, was the least open to that programme. Its ethnic structure, with the Croats making up only a quarter of the population and the Serbs being dominant in the majority of the administrative and electoral districts, greatly contributed to the strengthening of the unionist and Greater Serbian programme and caused the relatively late emergence of the "Frankovci" party and its programme in this area. For the same reasons, any stronger influence of this party remained confined to the western part of the County with a Croatian majority (administrative districts Vinkovci and Županja) and to a much lesser extent to islands with a Croatian majority within the mostly Serbian populated parts of the rest of the County. The greatest influence of the party was exerted in the territory of Vinkovci and to a lesser extent in Županja where in the above period a stronger influence had been achieved by Croatian parties that had abandoned the principles of the Party of Rights (Croatian Party of Rights) or had never even espoused these principles (the Croatian People's Peasant Party).
O početnom dijelu Plinijeva opisa Ilirika (Nat. hist. 3, 139) postoje proturječna mišljenja. Smatra se da je taj dio teksta zapravo nedovršen zbog neusklađenosti podataka preuzetih iz raznorodnih vrela. Problematično je isticanje navoda o Liburnima tamo gdje bi se očekivao uvod u izlaganje o Iliriku i susjednim područjima. Ne raspolažući prikladnim izvorima za pregledni uvod, Plinije počinje s Liburnima i povezuje ih s narodima poput Mentora, Himana i drugih te time upućuje na stanje koje prethodi nastanku pojma Ilirika. Radi se, kako bi Suić opravdano rekao, o još jednoj reminiscenciji na drevnu važnost Liburna. No navod o Liburnima od Raše (Arsia) do Krke (Titium) ne bi trebalo relativizirati, jer on pripada istom eruditskom izvoru učenog kruga književnosti kasnijeg Augustovog doba. Zbog toga se u ovom prilogu donose neka novija mišljenja o Plinijevu početnom opisu Ilirika. Argumentira se da tekst odgovara Plinijevu "enciklopedijskom" načinu izlaganja, gdje se autor, ne raspolažući ujednačenim izvorima za sve dijelove cjeline koju kani prikazati, odlučuje izostaviti prikladan uvodni dio te pristupa svom uobičajenom sažetom načinu izlaganja. Povrh toga, ostaje i dalje otvoreno pitanje etničke i/ili političke pripadnosti zajednica oko Kvarnera, koje valja rješavati daljnjim istraživanjima. ; Opinions on the initial section of Pliny's description of Illyricum (Nat. hist. 3, 139) diverge. It is believed that this part of the text is incomplete due to discrepancies in information borrowed from various sources. The emphasis placed on the Liburnians, where one would expect an introduction to Illyricum and neighbouring regions, is problematic. Lacking suitable sources for a comprehensive introduction, Pliny began the text with the Liburnians and associated them with other peoples, such as the Mentores, Himani. In doing so, Pliny essentially describes the situation that preceded the emergence of the term Illyricum. This was, as Suić rightfully stated, yet another reminiscence about the importance of the Liburnians in the distant past. However, the statement on the Liburnians, from the Raša (Arsia) to the Krka (Titium), should not be downplayed, as it originates from erudite sources within educated, literary circles of the late Augustan era. This paper offers a new reflection on Pliny's initial description of Illyricum and suggests that the text reflects Pliny's "encyclopaedic" style, wherein the author, not having uniform sources for all the areas he intended to describe, decided to leave out an introductory section, and proceed with the remaining text in his customary, concise style. Moreover, the question of the ethnic and/or political affiliation of the communities around Kvarner was left unresolved and remained open to further research.
S razvojem tehnologije i ulaskom u globalno doba dolazi do potrebe za izmjenama i unutar knjižnica kao stupova društva. Knjižnice su s izmjenama u informacijskoj, komunikacijskoj i prije svega u tehnološkoj sferi zahtijevale brzu prilagodbu novu načinu rada. Digitalizacija knjižnične građe koja se obrađuje u radu dugotrajan je i financijski i stručno zahtjevan proces koji treba doprinijeti poboljšanju rada knjižnica, pomoći korisnicima, poboljšati informacijsko opismenjavanje te potaknuti niz drugih čimbenika. Znanstvena zajednica, ali i šira društvena zajednica, s procesom digitalizacije imala bi veći pristup informacijama, a time i mogućnost usvajanja većega znanja. Da bismo govorili o procesu digitalizacije i njegovim prednostima, moramo prvo razlikovati pojmove poput digitalne knjižnice, hibridne knjižnice i elektroničke knjižnice, što ovaj rad i prikazuje. Bez potpora vlada, međunarodnih organizacija i raznih drugih pokrovitelja knjižnice ne mogu postati spoj kulture, obrazovanja, znanosti i cjelokupnoga razvoja. Kroz pregled povijesnoga nastanka i razvoja digitalnih knjižnica možemo uočiti da su najvećim dijelom digitalizirana djela prije 20. stoljeća, a jedan od uzroka tomu je autorsko pravo koje onemogućava digitalizaciju djela 20. i 21. stoljeća bez autorova pristanka. Rad navodi niz prednosti digitalizacije knjižnične građe od očuvanja intelektualnoga sadržaja, smanjivanja mehaničkoga oštećenja, uštede prostora, povećanja dostupnosti građe, učestalosti korištenja građe itd. Da bi se građa digitalizirala, autori prema nizu različitih stručnjaka navode koji su to elementi koje treba uzeti u obzir prilikom postupka digitalizacije. Djela siročad, djela bez autora, najveći su problem u procesu digitalizacije i procesu stvaranja digitalnih knjižnica. Direktiva koja je donesena na razini Europske unije vezana za ova djela još uvijek nije usvojena iako bi doprinijela postupku digitalizacije i dostupnosti takvih djela. Dio rada govori i o pojmu e-knjige, njezinu nastanku, definiranju, prednostima, ali i nedostatcima te formalnim i intelektualnim obilježjima e-knjige. Istraživački dio rada govori o trima velikim projektima digitalizacije na svjetskoj razini: o projektu Gutenberg, Million Book i Google Books. Kroz ove projekte započeo je velik projekt masovne digitalizacije knjižnične građe. Motiv ovih projekata bio je omogućavanje dostupnosti građe i informacija korisnicima. ; With the technological development and having entered the global age we are faced with a need to change the libraries too, libraries as the pillars of the society. Considering the changes in the information, communication and above all technological sphere there was a need for the libraries for a quick adjustment to the new ways of working. Digitalization of library archives, which is discussed in this paper, is a long and financially and professionally engaging process that is supposed to contribute to the efficiency of the libraries, help the users, advance information knowledge and prompt a number of other factors. Through the digitalization process the scientific community, as well as society as a whole, would have a larger information access, meaning possibility of acquiring more knowledge. In order to speak of the digitalization process and its advantages, we should first differenciate between the terms like digital library, hybrid library and electronic library, which this paper offers an overview of. Without the help of governments, international organizations and various other sponsors libraries cannot become an important factor in culture, education, science and overal development. Looking through the overview of historical development of the digital libraries, we can notice that it is mostly 20th ct. works that are digitalized. One of the reasons is the copyright that prevents digitalization of the 20th and 21st ct. works without the author's consent. The paper enumerates a number of advantages of the digitalization of library archives like intelectual content protection, smaller mechanical damages, space saving, larger access to the materials, frequency of usage of the archives,etc. According to a number of experts, the authors of this paper state the elements that should be taken into consideration in order to digitalize the archives. Orphan works, works without an author, are the largest problem in the digitalization process and the process of making digital libraries. A directive made at the level of EU is still not implemented although it would contribute to the digitalization process and availability of such works. A part of this paper is also about the term e-book, its etymology, definition, advantages and disadvantages, as well as about formal and intelectual properties of an e-book. The reseach part of the paper focuses onto three large digitalization processes in the world: Gutenberg project, Million Book and Google Books. These projects initiated the project of mass digitalization of the library archives. The motiv of these projects was to enable the users to have access to the archives and information.