Suchergebnisse

Dubrovačko-neretvanska županija (ukupne površine 9272,37 km2, 122 870 stanovnika 2001. godine), najjužnija je županija u Republici Hrvatskoj, a teritorijalno je organizirana u 22 jedinice lokalne uprave i samouprave. Na temelju terenskih istraživanja i analize različitih izvora prostornih podataka te postojeće prostorno-planske dokumentacije (svih razina planiranja) obrađene su značajke i posebnosti prostornog planiranja u Dubrovačko-neretvanskoj županiji koje su značajno utjecale na povijesno-geografski te društveno-gospodarski razvitak spomenutog prostora. Prostorno planiranje svoje korijene na ovim prostorima ima u Statutu Grada Dubrovnika iz 1272. godine, a kao početak suvremenog razdoblja smatra se izrada Regionalnoga prostornog plana Južnog Jadrana (1964.-1968.) i Generalnoga urbanističkog plana Dubrovnika 1969. godine. ; Dubrovnik-Neretva County (area 9,272.37 sq km, population 122,870 in 2001) is the southernmost county of the Republic of Croatia and it is territorially divided into 22 units of local government and self-government. Characteristics and specifics of regional planning in Dubrovnik-Neretva County which considerably influenced historical and geographical as well as socio-economic development of the aforementioned area were analyzed on the grounds of field researches and analysis of different sources of physical data and available documents concerning regional planning (all levels of planning were studied). Regional planning in this area dates from the 1272 Statute of Dubrovnik, but Regional Plan of the Southern Adriatic (1964-1968) and General Urban Plan of Dubrovnik from 1969 are considered to be the beginning of the modern period of planning.

Autor analizira transformaciju Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) u tip prezidencijalizirane stranke, koja se kao novi obrazac stranačke organizacije pojavljuje u sklopu šireg procesa prezidencijalizacije politike. Prezidencijalizacija političkih stranaka zamjećuje se u svim oblicima stranačke organizacije: u stranačkoj središnjici, stranci u Vladi i u parlamentarnoj stranačkoj frakciji. Autor najprije daje kratak pregled nastanka i razvoja HDZ-a do 2000. godine i dolaska Ive Sanadera na čelo stranke, određujući tu godinu kao demarkacijsku točku demokratske transformacije u Hrvatskoj i argumentirajući zašto istraživanjem neće obuhvatiti razvoj stranačke organizacije HDZ-a prije 2000. Zatim rastvara kontingentne i strukturne promjene u stranci i obrazlaže ih teorijskim i metodološkim alatima koncepta prezidencijalizacije. Promatrajući procese na sve tri razine demokratske politike, pokušava utvrditi uklapa li se HDZ u obrazac prezidencijalizirane stranke. Analiza je pokazala da se HDZ može svrstati u tip predsjedničke stranke koja je nastala kao rezultat tendencijske prezidencijalizacije stranačke strukture. Primijenjeni empirijski indikatori otkrivaju kako se HDZ oblikovao u tip prezidencijalizirane stranke na sve tri razine demokratske politike: stranačke organizacije, izbornog procesa i izvršne vlasti. ; The author analyses the transformation of the Croatian Democratic Union (Hrvatska demokratska zajednica; HDZ) into a type of a presidentialised party, which has arisen as a new pattern of party organisation within the broader process of the presidentialisation of politics. The presidentialisation of political parties can be observed in all forms of party organisation: party head offices, the party in the government, and in a parliamentary party faction. In the first place, the author gives an outline of the emergence and development of the CDU up to 2000 and Ivo Sanader taking the leadership of the party, identifying this year as a demarcation point of democratic transformation in Croatia and arguing why he ...

Posthumno objavljen roman Ernesta Hemingwaya Rajski vrt je tekst prepun sukobljenih čežnja, posebice onih između heteroseksualiteta, homoseksualiteta i hermafroditizma. To je također roman koji iskazuje Hemingwayeve osjećaje nesigurnosti kada je riječ o muškosti i hermafroditizmu. U svome protagonistu, piscu Davidu Bourneu, Hemingway predstavlja ne samo osobne čežnje i strahove o seksualnosti nego i način na koji "pisanje" može omogućiti rješenje ovih nesigurnosti. ; Ernest Hemingway's posthumous novel The Garden of Eden is a text rife with competing desires, especially those between heterosexuality, homosexuality, and androgyny. It is a novel that also rehearses its author Ernest Hemingway's ambiguous feelings concerning masculinity and androgyny. Through his writer-protagonist David Bourne, Hemingway dramatizes not only his personal desires and fears about sexuality, but also how "writing" can provide a solution for such insecurities.

U ovom smo prilogu, nadovezujući se na tekst objavljen u prošlom broju Numizmatičkih vijesti, prema tekstu latinskih isprava nastojali pokazati kolike su bile ovlasti Mladena Šubića (1312.-1322.), bana Kraljevstva Dalmacije i Hrvatske te bana i hercega Bosne, zatim Ivana Babonića (1316.-1322.), Nikole Amadijeva (1322.-1324.) i Mikca Mihaljevića (1324.-1343.), banova Čitave Slavonije, Hrvatske i Dalmacije, te koliko su i kako ti banovi sudjelovali u tadašnjem društvenopolitičkom životu. ; In this contribution, which is a continuation of the article published in the last number of Numizmatičke vijesti, the author shows from the text of Latin documents the extent of the powers of Mladen Šubić (1312-1322), Ban of the Kingdom of Dalmatia and Croatian and Ban and Duke of Bosnia, and of Ivan Babonić (1316-1322), Nikola Amadijev (1322-1324) and Mikac Mihaljević (1324-1343), Bans of All Slavonia, Croatia and Dalmatia, and how these bans participated in contemporary social and political life.

Polazeći od razlikovanja normativne i stvarne slike mjesne samouprave, najprije se analiziraju elementi lokalne zajednice, kao realnog supstrata mjesne i lokalne samouprave. Autor nalazi trinaest potrebnih karakteristika mjesnih odbora kao realnih društvenih zajednica. Uz normativnu regulaciju mjesne samouprave detaljnije se analiziraju različiti praktični elementi organizacije, funkcioniranja i financiranja mjesne samouprave u Hrvatskoj. Zaključuje se da pozicija i praksa mjesne samouprave nisu optimalne s gledišta demokratskih standarda, javnog upravljanja i pružanja javnih usluga građanima na njima najbližoj razini teritorijalne samouprave. ; Beginning with the difference between normative and real situation in local selfgovernment below municipal level in Croatia, the author analyses the elements of local community as a real substrate of both self-government below municipal level and local self-government. He has found thirteen necessary characteristics of territorial committees as real social communities. Along with normative regulation of self-government below municipal level, he has performed a more detailed analysis of different practical elements, such as organisation, functioning, and financing of self-government below municipal level in Croatia. It is concluded that the position and practice of this type of self-government is not optimal regarding democratic standards, public management, and the provision of public services to citizens at the level of territorial self-government closest to them.

Nakon povijesnog pregleda razvoja grčke lokalne samouprave u razdoblju nakon stjecanja neovisnosti o Otomanskom Carstvu analiziraju se novije reforme krajem 20. i početkom 21. stoljeća. Velika teritorijalna reforma dovršena je 1999. Postoje dvije razine samoupravnih jedinica te regije kao razvojne jedinice s određenim dodatnim ovlastima. Na prvom su stupnju općine i komune, a na drugoj prefekture. Reforma grčke lokalne samouprave pokazuje da ukidanje malih lokalnih jedinica ne mora značiti njihovo potpuno nestajanje, nego ih se može pretvoriti u oblik sudjelovanja građana u lokalnom upravljanju koji zadržava svoj prijašnji teritorijalni identitet. Također, pokazuje se da teritorijalna reforma bez promjena u financijskim izvorima lokalnih jedinica ne dovodi ni do kakvih promjena u mogućnostima financiranja i obavljanja šireg kruga javnih poslova. U tom smislu teritorijalna reforma sama po sebi nije decentralizacijska mjera. Ni neposredni izbor načelnika ne mora sam po sebi donijeti napredak u smjeru demokratizacije – iz grčkog se primjera vidi da bez podrške velikih nacionalnih političkih stranaka praktično nije moguće osvojiti mjesto načelnika ili prefekta. ; Following a historic overview of the development of Greek local self-government after gaining independence from the Ottoman Empire, the author analyses recent reforms at the end of the 20th and the beginning of the 21st centuries. A comprehensive territorial reform was completed in 1999. There are two tiers of local self-government units, and regions as statistical units with certain additional competences. The first tier consists of municipalities and communes, and the second of prefectures. The reform of Greek local self-government has shown that abolition of small local units does not have to mean their complete disappearance, but that they can be turned into a form of citizens' participation in local governance and thus keep their former territorial identity. Moreover, it has become obvious that a territorial reform without a reform of local units' financial resources does not lead to any changes in their financial capacity and does not widen the scope of public affairs they perform. Thus, a territorial reform is not a decentralisation measure in itself. Furthermore, it is clear from the Greek example that even the institution of directly elected mayors does not necessarily mean a progress in democratisation – it is practically impossible to win the elections for a mayor or a prefect in Greece without the support of large national political parties.