Suchergebnisse

U ovom radu autor analizira političku filozofiju minimalne države Roberta Nozicka, nasto-jeći na objektivan način predočiti njezin značaj, ali i nedostatke. Autor se fokusira na Nozickovo shvaćanje nastanka države djelovanjem nevidljive ruke dominantnog zaštitnog udruženja, preko ultraminimalne do minimalne države. Iznesen je kritički osvrt na Nozicko- vu teorija pravde u posjedima na osnovu ovlaštenja, pri čemu autor ukazuje određene sla-bosti i nedorečenosti navedene teorije. U kontekstu teorijske rasprave s Johnom Rawlsom o središnjem pitanju distributivne pravde, fokus je na kritici modeliranog koncepta pravde. Autor dovodi u pitanje i Nozickovo poimanje određenih segmenata marksističkog učenja, nerijetko nalazeći ideološku isključivost. Zaključno se osvrće na Nozickovo napuštanje libertarijanskih svjetonazora, pritom iznoseći objektivan pogled na njegovu političku filozofiju. ; The author analyzes Nozick's political philosophy of minimal state, to present its significance and disadvantages objectively. The author focuses on Nozick's view of the emergence of the state by the act of the invisible hand of the dominant protective association, from the ultraminimal state to the minimal state. The central part of the paper is Nozick's theory of justice, where the author points out its specific weaknesses and inconsistencies. In the context of a theoretical debate with John Rawls on the central issue of distributive justice, the focus is on criticizing the modelled concept of justice. The author also problematizes Nozick's perception of certain segments of Marxist theory, to find ideological exclusivity. Finally, the author comments on Nozick's abandonment of libertarian worldviews, giving an objective perspective on his political philosophy.

Autor analizira promjene izborne participacije i izbornog ponašanja u parlamentarnim izborima 2015. i 2016. u Hrvatskoj, kada su podrška novim strankama i izborna apstinencija dosegnuli najvišu razinu od 1990. Polazi od pretpostavke da birači novih stranaka i izborni apstinenti imaju sličan odnos prema političkom sustavu i elitama, ali da ih razlikuje percepcija vlastite mogućnosti utjecaja na politiku. Istodobno, birači novih i starih stranka slični su prema percepciji vlastitih mogućnosti utjecaja na politiku, ali se razlikuju odnosom prema prevladavajućima političkim rascjepima, političkom sustavu i političkim elitama. Autor testira te pretpostavke koristeći rezultate anketnih istraživanja koja su provedena neposredno nakon izbora 2015. i 2016. Rezultati analize potvrđuju očekivanja o razlikama među biračima starih i novih stranaka te izbornih apstinenata. ; The author analyses changes in electoral behaviour and electoral participation which took place in the 2015. and 2016. parliamentary elections in Croatia. In these elections both support for new parties and electoral abstention simultaneously reached their highest level so far. The author starts from the assumption that electorates of new parties and abstainers are very similar in their evaluations of political system and political elites' performance, but that they differ in perception of their ability to influence politics through electoral participation. At the same time, voters of old and new parties are similar with respect to perception of their ability to influence politics, but they differ in their identification with predominant ideological cleavages, and their attitudes toward political system and political elites. The author tests these propositions using data from electoral surveys conducted after the 2015. and 2016. elections. Results of the analysis support principal expectations of the paper about differences between voters of old and new parties and electoral abstainers.

U radu se analiziraju pojam i pravni položaj nedržavnih aktera kao stranaka nemeđunarodnih oružanih sukoba, s posebnim osvrtom na odredbe zajedničkog čl. 3. Ženevskih konvencija za zaštitu žrtava rata iz 1949. te Dopunskog protokola II uz Ženevske konvencije iz 1977. godine, kao temeljnog međunarodnopravnog okvira koji regulira postupanje svih stranaka u nemeđunarodnim oružanim sukobima. Analizirajući pravni temelj obvezatnosti spomenutih pravnih normi u odnosu na nedržavne aktere autorica upućuje na neravnopravan položaj koji nedržavni akteri imaju u odnosu na države zbog nemogućnosti da formalno postanu strankama navedenih međunarodnih ugovora. U tom kontekstu iznose se prednosti alternativnih mehanizama (sklapanja drugih međunarodnih ugovora, davanja jednostranih izjava ili izjava o obvezivanju) kojima nedržavni akteri mogu izraziti svoju volju i pristanak da budu vezani pravilima međunarodnog humanitarnog prava, što može imati pozitivan učinak i na njihovu svijest o odgovornosti za kršenje tih pravila. ; The author of this paper analyzes the concept and the legal status of non-State actors as parties to non-international armed conflicts. A special emphasis is placed on common Article 3 of the four Geneva Conventions for the protection of victims of war of 1949, as well as on the Protocol Additional to the Geneva Conventions of 1949, and Relating to the Protection of Victims of Non-International Armed Conflicts (Protocol II) of 1977 – the fundamental legal framework that regulates conduct of all parties to non-international armed conflicts. Notwithstanding the fact that these international instruments equally bind both States as well as non-State actors as parties to non-international armed conflicts, the legal position of non-State actors, compared to States, is not identical. Moreover, non-State actors cannot become parties to the aforementioned international agreements. In such a context, the author introduces alternative mechanisms (the conclusion of other international agreements, making unilateral declarations or Deeds of Commitment) which non-State actors can use to express their will and consent to be bound by the rules of international humanitarian law. The author concludes that such mechanisms may produce positive effects on non-State actors' awareness of their responsibility for violations of those rules.

U ovom radu, autorica se osvrće na Lefebvreovu knjigu Proizvodnja prostora, koja nudi zanimljiv pogled na tradiciju filozofskog ophođenja spram pojma prostora. Unutar ovakvoga prikaza, učenja dvojice istaknutih predstavnika filozofije njemačkog idealizma, Kanta i Hegela, imaju posebno mjesto. Lefebvre nudi dovoljno materijala za artikuliranje moderne povijesti filozofije kao epohalnog prijelaza s problematike vremenitosti na problematiku prostora. Autorica nastoji pokazati u kojem se smislu u ovom kontekstu ističe položaj spomenutih filozofa i to s obzirom na njihovo razumijevanje pojma prostora i njegovog odnosa sa shvaćanjem subjektivnosti. Taj odnos nije vezan isključivo za problem spoznaje, nego ujedno za tematizaciju djelovanja u smislu društvene prakse i političkog karaktera znanja unutar društvene zbilje. ; In this paper, the author analyses Lefebvre's book The Production of Space, which gives an interesting perspective on the tradition of the philosophical treatment of the concept of space. Within this framework, two renowned philosophers of German Idealism, Kant and Hegel, occupy a distinguished place. Lefebvre does offer enough material needed for an articulation of modern history of philosophy regarding an epochal change from the problem of temporality towards the problem of space. The author intends to show in what manner is the role and place of those two philosophers distinguished, regarding their understanding of the notion of space and its relation to subjectivity. This relation is not exclusively an epistemological problem, but more importantly, it is tied to the thematising the agency in the sense of social practice and political character of knowledge within social reality.

U radu se razmatra koncept kombinirane socijalne politike, u kontekstu potencijala koje koncept otvara u području službi podrške za osobe s invaliditetom. Definirajući koncepte kombinirane socijalne politike te socijalnog modela invaliditeta, analizira se međusobna povezanost i slična vrijednosna utemeljenost oba koncepta. Primjena kombiniranog pristupa prema osobama s invaliditetom prema suvremenim načelima neodvojiva je od razvoja socijalnog kapitala lokalnih zajednica te primjena nije moguća bez uključivanja korisnika u procese odlučivanja i provođenja programa socijalnih usluga. Navode se dileme o budućnosti razvoja kombinirane socijalne politike te se kratko osvrće i na moguće trendove u daljnjem razvoju službi za osobe s invaliditetom. Potvrđuje se adekvatnost kombinirane socijalne politike kao prikladnog okvira za razvoj suvremenih službi podrške za osobe s invaliditetom. ; This paper considers the concept of welfare mix in the context of its potential in the field of services for people with disabilities. Through defining the concepts of welfare mix and social model of disability, the author analyses connections and similarities between these two concepts. Influences of welfare mix on operationalization of social model of disability are being analysed. Application of welfare mix towards people with disabilities is inseparable from the development of social capital of local communities. Also, the application of welfare mix in the sense of a social model of disability is unthinkable without models of including service users in the process of decision making about delivering programs of social services. Finally, there are certain dilemmas about the future development of welfare mix which are being reviewed in the context of disability groups. The author concludes by confirming welfare mix to be an adequate framework for developing modern services for people with disabilities.

Istraživanje je poduzeto radi svrhe prikazivanja odnosa moći između različitih aktera koji su sudjelovali u formulaciji dopunskog osiguranja. Cilj je utvrditi tko su bili najutjecajniji/najmoćniji akteri u tom procesu kako bi se unaprijedilo znanje o akterima hrvatske zdravstvene politike i pokazalo tko su jedni od najvažnijih aktera u toj hrvatskoj politici. U radu autor se vodio pretpostavkom pluralizma kako je moć široko distribuirana među različitim akterima te da im se na temelju toga omogućava sudjelovanje, zastupanje interesa i utjecaj na spomenuti proces. U skladu s time autor je razvio mrežu interakcije između aktera, a moć se mjerila pomoću 4 indikatora: javne ovlasti, uloga u procesu, medijska zastupljenost te percepcija aktera o distribuciji moći. Svi indikatori upućuju na to da su najutjecajniji akteri bili formalni, odnosno državni te da moć nije bila široko distribuirana. Nadalje, iako su akteri razvili svojevrsnu mrežu odnosa, ona se ne može u potpunosti objasniti pristupom mreža javnih politika jer je kao prvo, postojao jedan centar moći oko kojeg se strukturirala interakcija i kao drugo, civilno društvo je bilo nedovoljno zastupljeno. ; Research was conducted for purposes of explaining the relations of power between various actors which have participated in the formulation of supplementary health insurance. The goal was to determine who were the most inflental/powerful actors in that process in order to advance knowledge about Croatian health policy actors and to show which actors are the most relevant in that policy. In this paper the author took the assumption of pluralism as a theory which holds that power is widely distributed among different actors and thus enables them to take part in the policy process, representing their interests and influencing policy. Accordingly, the author developed a network of interaction between actors, and power was measured by four indicators: public authority, role in the policy process, media representation, and actors perception of power distribution. All ...

Autor je u radu, na temelju dostupnih izvora, literature, sjećanja najbližih i suradnika fragmentarno prikazao život i rad prvog bjelovarsko-bilogorskoga župana Tihomira Trnskog. Njegovo je djelovanje kao profesora, branitelja, gospodarstvenika i političara 80-ih i 90-ih godina 20. stoljeća ostalo u sjećanju stanovnika grada Bjelovara i bjelovarskoga kraja. Vrijednost Tihomirovoga rada ogledala se prvenstveno u ljubavi prema struci, domovini i napretku svoga kraja. ; In this paper, the author has – based on available sources, literature, memories of his closest family members and associates – presented in fragments the life and work of the first Bjelovar-Bilogora county head Tihomir Trnski. His activities as teacher, war veteran, economic expert and politician in the 1980s and the 1990s have been well remembered by the inhabitants of the town of Bjelovar and its surroundings. The value of Tihomir Trnski's work is primarily reflected in the love for his profession, his homeland and the progress of his native region.

Ova analiza vanjske politike socijalističke Jugoslavije, a posebno razdoblja vladavine Josipa Broza Tita, prvo je politološko razmatranje te teme nasuprot većini studija koja se njome bave iz historiografske perspektive. U prvom dijelu članka prikazani su glavni elementi analize vanjske politike, pri čemu se autor usredotočuje na odnos aktera i struktura kao jedan njezin element. U drugom dijelu prikazane su teorijske i metodološke postavke na kojima se zasniva analiza vanjske politike socijalističke Jugoslavije. Autor zaključuje da je proces odlučivanja o vanjskoj politici Jugoslavije evoluirao od 1945. do 1980. tako što je Tito, kao glavni donositelj odluka, sve više morao voditi računa o strukturi i raznim akterima unutar nje. Očita je bila sve veća pluralizacija procesa odlučivanja, kako na horizontalnoj razini, u interakciji Saveznog sekretarijata za inozemne poslove, partijskog vrha i Titova kabineta, tako i na vertikalnoj osi, kroz utjecaj republika i pokrajina na odlučivanje na saveznoj razini. Iako je ostao glavni donositelj odluka, Titovu su moć s vremenom znatno ograničili utjecaji drugih aktera, osobito otkako je sedamdesetih godina Predsjedništvo SFRJ dobilo mnoge ovlasti. ; Unlike the great majority of analyses that have taken the historiographic perspective, this study of socialist Yugoslavia's foreign policy, focusing on the Josip Broz Tito era, is the first of its kind to provide a perspective of political science. The first section of this article provides an overview of the main elements of foreign policy analysis, whereby the author focuses on the relationship between the actors and the structures as one of its inherent elements. The second section offers insight into the theoretical and methodological tenets on which the analysis of socijalist Yugoslavia's foreign policy resides. The author argues that the foreign-policy decision-making process in Yugoslavia evolved between 1945 and 1980 as Tito, the chief decision-maker, increasingly had to take into account the structure and the multiple actors within that structure. Evidently, the decision-making processes were becoming more and more pluralized both horizontally, in the interaction between the Federal Secretariat for Foreign Affairs, party leadership and Tito's cabinet, and vertically – as seen from the influence the republics and provinces hadon federal decision-making. Though he remained the chief decision-maker, with time Tito's power became limited by other actors' influence, in particular after the Presidency of Yugoslavia was given extensive authority in the 1970s.

Autor razmatra političke učinke kompleksnoga izbornog sustava Austrije na stranački sustav te na zakonodavnu i izvršnu vlast. Reformom izbornog zakonodavstva u Drugoj Republici uvedeni su preferencijsko glasovanje i zatvorene neblokirane liste pa su birači dobili pravo da jedan preferencijski glas dadu kandidatu na listi za koju su glasovali. No to nije značajnije pridonijelo personalizaciji izbora i političkog predstavništva. U gotovo tridesetogodišnjem razdoblju (1959-1990) samo je jedan kandidat izabran u parlament zahvaljujući preferencijskim glasovima birača, a i poslije je to polazilo za rukom rijetkima. Autor smatra da pokušaji personalizacije izbora i političkog predstavništva nisu uspjeli zato što su u izborni sustav ugrađeni instituti i mehanizmi koji to nedostatno potiču: opcijsko preferencijsko glasovanje, visoka kvota preferencijskih glasova koja je potrebna za izbor kandidata, "tehničke" teškoće u primjeni preferencijskog glasovanja na pokrajinskoj razini, ali nevoljkost birača da ih prevladaju. Tome treba dodati centralizirane i ekskluzivne postupke selekcije kandidata za parlamentarne izbore u političkim strankama u kojima ključnu ulogu imaju stranačka vodstva, što kandidate potiče da daju prednost stranačkoj, a ne osobnoj izbornoj kampanji. ; The author looks at the complex Austrian electoral system and its political implications for the party system and for the legislative and executive powers. With the reform of the electoral legislation in the Second Republic, which introduced preferential voting and closed and nonblocked lists, voters got the right to give a preference vote to one of the candidates on the list they voted for. This, however, did not bring significant improvements in terms of more personalized election and political representation. In almost thirty years (1959-1990), only one candidate was elected to Parliament thanks to preferential votes, and few have managed to do so since. The author believes that attempts at personalizing election and political representation have failed because the electoral system is fraught with institutes and mechanisms that do not encourage such personalization strongly enough, such as optional preferential voting, too high quota of preference votes for a candidate to be elected, "technical" difficulties in implementing preferential voting at province level, as well as voters' reluctance to overcome such difficulties. On top of that, political parties have got centralized and exclusive parliamentary election candidate selection procedures, where the party leadership plays a crucial role, thus encouraging candidates to give precedence to the party campaign, instead of using a personalized one.

U radu analiziramo sadržaj konceptualnih metafora u političkome diskursu u Bosni i Hercegovini te na osnovu indeksa sadržaja analiziranih metafora pokušavamo utvrditi pokazuju li metafore koje koriste bosanskohercegovački političari jače emocionalne izljeve. Kroz analizu će se napraviti i usporedba sadržaja konceptualnih metafora u korpusu na jezicima bosanskohercegovačkih naroda sa sadržajem metafora pronađenih u korpusu na engleskome jeziku. Tematski, korpus istraživanja vezan je za događaje iz 2014. poznate pod nazivom Bosansko proljeće. ; The paper analyzes the content of conceptual metaphors in political discourse in Bosnia and Herzegovina and on the basis of the content index of analyzed metaphors it tries to determine if metaphors, used by Bosnian-Herzegovinian politicians, show stronger emotional outbursts. Through analysis the author will also compare the content of conceptual metaphors taken from the corpus in Bosnian-Herzegovinian languages to the content of metaphors from the English corpus. Thematically, the research corpus is related to the events from the year 2014 known under the name Bosnian Spring.

Predmet rada je analiza granica dopuštenosti državne upotrebe oružane sile kao reakcije na terorističke napade koje počine terorističke skupine kao nedržavni akteri. Poseban naglasak stavljen je na međunarodnopravni okvir koji određuje pretpostavke za upotrebu oružane sile u ostvarivanju prava na samoobranu, čije tumačenje u posljednjih nekoliko godina u teoriji i praksi podliježe modifikacijama kojima se želi opravdati upotreba oružane sile u samoobrani protiv nedržavnih aktera, dakle, preko granica određenih međunarodnim pravom. Autorica se u radu kritički osvrće na spomenuto proširivanje tumačenja prava na samoobranu i predlaže primjenu drugih, u međunarodnom pravu utemeljenih mjera kojima države, predvođene Vijećem sigurnosti Ujedinjenih naroda, mogu odgovoriti na terorističke napade. ; The subject of this paper is an analysis of the limitations of the legality of the use of armed force by States as a response to terrorist attacks committed by terrorist groups as non-State actors. A special emphasis is placed on the international legal framework which prescribes prerequisites for the use of armed force in the implementation of the right to self-defence. Modifications in the interpretation of the right to self-defence, initiated by a rising number of terrorist attacks, tend to justify the use of armed force in self-defence against non-State actors, which is not in accordance with international law. The author critically examines the expanded interpretation of the right to self-defence and proposes that other instruments be applied in accordance with the international legal framework, which States led by the UN Security Council can use in response to terrorist attacks.

U radu autor prikazuje povijest časopisa Knjiga i čitaoci, koji je bio namijenjen knjižnicama u Hrvatskoj. Kako su glavni prilozi u časopisu bili popisi novih knjiga u knjižnicama te prikazi odabranih novih naslova, časopis je imao izuzetno veliku ulogu u politici nabave novih knjiga za knjižnice. U dvanaest godina postojanja časopis je u popisima novih knjiga naveo svega desetak knjiga koje su sadržavale temu kršćanske vjere, a neke od tih knjiga napisali su marksisti. Uredništvo časopisa postavilo je kao uzor svakome knjižničaru vođu Oktobarske revolucije Vladimir Iljiča Lenjina, koji je smatrao da knjižnica ne vrijedi onoliko koliko ima starih i rijetkih knjiga, nego koliko ima knjiga koje promiču ideje boljševičke revolucije. Stoga je časopis zagovarao "socijalističkog bibliotekara", knjižničara koji pomoću knjiga promiče ideje socijalističke revolucije. Izdavanje časopisa pokrenuo je 1967. Savez ustanova i organizacija za širenje knjige SRH pri Prosvjetnom saboru SRH, od 1968. suizdavač je Društvo bibliotekara Hrvatske, od 1970. jedini je izdavač DBH, koje je 1971. promijenilo ime u Hrvatsko bibliotekarsko društvo. U prve dvije godine izlaženja ključnu ulogu u uređivanju časopisa ima je Vinko Lalić, tajnik Saveza ustanova i organizacija za širenje knjige SRH, kasnije su glavnu ulogu preuzeli knjižničar Knjižnice Božidara Adžije Mijo Haramina i Dubravko Štiglić, knjižničar Gradske knjižnice u Zagrebu. U završnom dijelu članka autor navodi niz knjiga koje je u razdoblju od 1967. do 1979. objavilo Hrvatsko književno društvo sv. Ćirila i Metoda, a o izlasku kojih je propustio obavijestiti knjižnice časopis Knjiga i čitaoci. ; In this paper, the author presents the history of the Journal Knjiga i čitaoci (Book and Readers), intended for libraries in Croatia. As the main additions to the Journal were the lists of new books in libraries and description of selected new titles, the Journal had an extremely important role in the policy of the library's new acquisitions. In the twelve years of Journal's existence, in the lists of new books, the Journal has listed only a dozen books which addressed the topic of Christian faith, and some of these books were written by Marxists. The editorial board of the Journal considered the leader of October Revolution, Vladimir Ilich Lenin, a role model for every librarian, as he believed that the value of libraries was not the number of old and rare books they hold, but rather the number of books which promote the idea of Bolshevik Revolution. That is why the Journal advocated a "socialist librarian" – a librarian who promotes the ideas of the socialist revolution through books. Publication of the Journal started in 1967. "Savez ustanova i organizacija za širenje knjige SRH" (Institutes and Organizations for Book Popularization Association of SRH), with "Prosvjetni sabor SRH" (The Education Council of SRH), Association of Croatian Librarians has been the co-publisher since 1968, and the sole publisher since 1970 was DBH, which, in 1971, changed its name to the Croatian Library Association. In the first two years of publishing, Vinko Lalić – secretary of the Association of Institutes and Organizations for Book Popularization of SRH, held the key role in Journal editing, followed by librarians from the Zagreb City Libraries - Božidar Adžija, Mijo Haramina and Dubravko Štiglić. In the final part of the article, the author lists several books published by "Hrvatsko književno društvo sv. Ćirila i Metoda " (Croatian Literary Association of St. Cyril and Methodius) in the period from 1967 to 1979, about which the libraries were not informed.

Nova euroatlanska civilizatorska misija u hrvatskom prostoru objašnjava se nesposobnošću hrvatske političke vlasti da sama upravlja svojim prostorom, s obzirom na unutarnje etničke netrpeljivosti i nejedinstvo te posljedični manjak samosvijesti zbog koje joj je nužna zaštita Europske unije i NATO-a. Sistemska regulacija međudržavnih odnosa u hrvatskom prostoru tako se je ponovno zatekla u škripu hrvatskog identitarnog bipolarizma, koji počiva na dvama naizgled oprečnim hrvatskim idealima (vjerskom i nacionalnom). Stoga se dobiva dojam da dvije hrvatske tendencije, pripadnost oksidentalnoj vjerskoj, ali slavenskoj zajednici naroda, ne mogu djelovati simultano, nego samo naizmjenično. Iako je upravo jednostrana, naizmjenična eksploatacija hrvatskog dualnog identiteta izvor je svih tragedija Hrvata modernog doba. ; The paper deals with the complexity of international relations regulation in the globalization context and in the cramp iron of Croatian identitarian bipolarism, by the systemic method in the path of Edgar Morin's complexity thought. The author proves that insufficient synchronization of the two opposing and complementary identities of the Croatian space, Latin and Slavophilic, is the product of systemic crisis and the producer of identity crisis. An autonomous foreign policy concept that clearly defines the boundaries of the Croatian regulation system within the European and global regulatory regime, as well as the institution of a strong president acting as an external regulator of Croatian identitarian specificity, are key preconditions for the sustainable development of the Croatian space. In the exit period of the current globalisation cycle (1990-2020), the required variation of the Croatian governing system is diminishing, and external threats are more numerous after the mutation of the Anglo-American regulation system, which defines a new direction for the forthcoming globalization cycle. Without increasing the required variation, insufficient regulation of the Croatian space leads to a new general crisis.

Uz pomoć relevantne literature u radu se analiziraju društveni aspekti starenja i obolijevanja. Autor zaključuje da ni jedna znanstvena teorija izdvojeno ne sadrži ključ rješenja za istraživanja tih složenih procesa i položaja osoba starije životne dobi u suvremenom društvu te da je najprimjereniji interdisciplinarni pristup. Da bi se ostvario zadani cilj ovoga članka, u tekstu se raspravlja: a) o teorijama koje pomažu upoznavanju starosti i starenja te omogućuju definiranje socijalne i zdravstvene politike u konkretnim uvjetima, što izravno utječe na odnos pojedinca, obitelji i društva prema sve većoj grupi starijih i bolesnih osoba, te b) o spoznaji starosti i starenja kroz prošlost i sadašnjost koja pomaže afirmaciji onih obrazaca ponašanja i aktivnosti koji su alternativa jednostranom, stigmatiziranom, ponekada i segregacijskom odnosu prema osobama starijim od 65 godina. To može pomoći da institucionalno vođene reforme socijalne skrbi i zdravstvenoga sustava omoguće kvalitativno drukčiji, u nekim segmentima i posve različit odnos prema starijima kako se taj dio društva ne bi osjećao suvišnim i odbačenim od obitelji i društva u inače teškim uvjetima tranzicije te kako bi se našli odgovori na sve složenija i aktualnija socijalna, zdravstvena, pravna, ekonomska i etička pitanja koja su u nas: a) aktualna, b) nedovoljno obrađena, c) bez sustavnoga i sveobuhvatnoga prikaza. ; With the help of relevant literature the paper analyses social aspects of ageing and getting ill. The author concludes that none of the scientific theories by themselves hold the solution for studying these complex processes and the position of old people in the modern society, and that the interdisciplinary approach is the best. To accomplish the set goal, the article discusses: a) theories that help us understand old age and ageing, and allow us to define social and healthcare policies in everyday conditions, which directly affects the attitude of individuals, families and the society towards the constantly growing group of old and ill ...

Romsko stanovništvo danas čini jednu od najstarijih manjinskih skupina u Hrvatskoj, a njihovo naseljavanje na ovom području bilježi se od druge polovine XIV. st. Odnos hrvatskih vlasti prema njima često je bio obilježen represivno-asimilacijskom politikom, koju danas neki znanstvenici smatraju dijelom šire europske anticiganističke politike. Stradanje Roma u Drugom svjetskom ratu u Europi, uključujući Nezavisnu Državu Hrvatsku, može se smatrati vrhuncem takve anticiganističke politike. U radu se posebno analizira stradanja Roma na širem bjelovarsko-bilogorskom području, tj. području Velike župe Bilogora. Tako su analizirana pitanja odnosa lokalnih (ustaških) vlasti prema Romima, ali i drugim pitanjima, poput deportacije Roma u jasenovački koncentracijski logor, oduzimanje njihove imovine, primjer otpora Roma (sudjelovanje u Narodnooslobodilačkoj borbi) i razmjeri njihova stradanja. U istraživanju se većinom koriste spisi Državnog arhiva u Bjelovaru i Hrvatskog državnog arhiva, lokalna periodika i relevantna literatura. ; Romani population today forms one of the oldest minority groups in Croatia. Their settlement in our territory began in the second half of the 14th century. The attitude of Croatian authorities toward the Romani was often marked by repression –assimilation policy, which is currently observed as a part of the wider European anti-Gypsy policy by a number of scientists. The sufferings of the Romani during World War Two in Europe, including the Independent State of Croatia, may be considered the climax of the anti-Gypsy policy. The paper analyzes in particular the sufferings of Romani population in the wider Bjelovar-Bilogora area, i.e. the area covered by the Great District of Bilogora. The following issues have been tackled: the treatment of the Romani by the local (Ustasha) authorities; the deportation of the Romani to the concentration camp in Jasenovac; the confiscation of their property; one example of the resistance of the Romani (participation in the National Liberation War); and the scale of their sufferings. For the purposes of this study, the author mainly used the materials from the State Archives in Bjelovar and Croatian State Archives, local periodicals, and relevant literature.