Suchergebnisse

U ovom članku nastoji se odgovoriti na pitanje tko su intelektualci i koliko su potrebni dru­štvu i Crkvi? Naime, bezbroj intelektualaca, među njima i teolozi, sudjelovalo je i sudjeluje u stvaranju i podržavanju destruktivnih suvremenih ideologija, religijskih fanatičnih pokreta i ciničnih politika. U bivšim socijalističkim zemljama angažirani humanisti, glavni nositelji slobode, disidenti i stradalnici, često su bili upravo intelektualci. U postsocijalističkim društvima i državama, pogotovo u našima na jugoistoku Europe, pogođenim ratovima i nacionalizmima te zahvaćenim tržišnom i konzumerističkom površnošću, intelektualci/teolozi su uz političare među najvećim kočničarima humanizacije društva: isključuju moral iz politike, odbacuju samokritičnost, građansku hrabrost te proročku dimenziju vjere. ; The aim of this paper is to provide an answer to the question of who are intellectuals and how much are they needed to society and the Church? Countless intellectuals, among them also theologians, played a role in creating and sustaining destructive regimes of contemporary ideologies, fanatical religious movements and cynical politics. In former socialist countries, active humanists, the main carriers of freedom, dissidents and sufferers, were often intellectuals. In postsocialist societies and countries, especially in Southeastern Europe, struck by war and nationalism, and overwhelmed with triviality of consumer's society, intellectuals/theologians are, next to politicians, the strongest barriers against humanization of society: they exclude morals from politics, they reject self­criticsm, civil bravery and prophetic dimension of faith.