Search results

Cilj je ovog rada istražiti financiranje domova socijalne skrbi za starije i nemoćne osobe u Hrvatskoj. Pritom se, nakon zakonodavnog okvira, razmatraju državni rashodi za: 1) poslovanje domova čiji je osnivač Republika Hrvatska, 2) poslovanje decentraliziranih domova (domovi za koje je osnivačka prava RH prenijela na jedinice područne (regionalne) samouprave, odnosno Grad Zagreb) i 3) korisnike domova koji nisu u mogućnosti platiti smještaj čak ni uz pomoć obitelji ili prodaju vlastite imovine. Rad pokazuje da su državni rashodi za domove u 2014. iznosili gotovo 250 milijuna kuna, pri čemu se glavnina rashoda odnosi na pokrivanje gubitaka decentraliziranih domova. Cijena smještaja u tim je domovima ispod tržišne, što rezultira potražnjom koja višestruko premašuje ponudu. Uz cijenu, nužno je preispitati i kriterije smještaja koji su trenutno nejasni i neujednačeni. Ključno je da smještaj u državnim domovima dobiju oni koji doista nemaju drugo rješenje te da se smanje liste čekanja, a da država sudjeluje u plaćanju cijene samo za financijski najugroženije. Prioritet u financiranju domova trebalo bi biti usklađivanje prihoda i rashoda na godišnjoj razini kako bi sustav bio dugoročno fiskalno održiv. ; The aim of this paper is to explore financing of the social welfare homes for the elderly and infirm in Croatia. Apart from the legislative framework, the state expenditures for 1) operation of homes founded by the Republic of Croatia, 2) operation of decentralised homes (homes for which the founding rights were passed by the Republic of Croatia to the regional self-government units, i.e. the City of Zagreb and 3) homes users who are not able to pay for their accommodation, even with the help of their families or selling their own real property. The paper shows that the state expenditure for homes in 2014 amounted to almost 250 million HRK, with most of the expenditure covered the losses incurred by decentralised homes. The price of accommodation in these homes is below the market price, which results in demand that surpasses the supply by far. Apart from the price, the accommodation criteria which are currently unclear and uneven should be reconsidered. It is of crucial importance that those who do not have another solution get accommodation in state-owned homes, to reduce the waiting lists, and that the state participates in the payment of the price only for the most financially disadvantaged. The priority in financing homes should be an adjustment of revenue and expenditure on the annual level, in order to make the system long-term fiscally sustainable.

Osim što utječu na kvalitetu života, ozljede na radu i profesionalne bolesti mogu biti velik ekonomski teret za društvo. Provedena su brojna istraživanja u kojima su se procjenjivali troškovi ozljeda na radu i profesionalnih bolesti u visoko razvijenim gospodarstvima, no vrlo je malo takvih istraživanja za ostale zemlje. Cilj ovoga istraživanja bio je procijeniti koliki su u 2015. bili financijski troškovi hrvatske države i poslodavaca u pogledu profesionalnih bolesti i ozljeda na radu. Radnici su bili isključeni iz analize zbog nedovoljno podataka. Troškovi su procijenjeni analizom raspoloživih izvora podataka o zaštiti zdravlja na radu. Financijski su troškovi raspoređeni u nekoliko kategorija: medicinski troškovi, gubici u produktivnosti, invalidske mirovine, naknada za tjelesno oštećenje, administrativni troškovi i pravni troškovi. Za razliku od drugih istraživanja, u ovom su uzeti u obzir i troškovi provedbe mjera zaštite na radu. U 2015. financijski troškovi poslodavaca bili su dvaput veći od državnih (604,6 mil. nasuprot 297 mil. HRK). Poslodavci su dodatno platili oko 300 mil. HRK za provedbu mjera zaštite na radu. Uzimajući u obzir da su financijski troškovi povezani s profesionalnim bolestima i ozljedama na radu značajni, čak i bez troškova za radnike, nositelji politike trebali bi dodatno poraditi na prevenciji. Prethodno je potrebno povećati transparentnost izdataka Hrvatskoga zavoda za zdravstveno osiguranje i učiniti raspoloživim podatke o izgubljenim radnim danima po industrijama, uzrocima ozljede itd. Organizacije zadužene za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu i nositelji politike trebali bi razmatrati i ekonomske aspekte statističkih podataka. ; Apart from influencing the quality of life, occupational injuries and illnesses can pose a large economic burden to a society. There are many studies that estimate the costs of occupational injuries and illnesses in highly developed economies, but the evidence for other countries is scarce. This study aimed to estimate the financial costs of occupational injuries and illnesses to Croatian government and employers in 2015. Workers were excluded due to the lack of data. Costs were estimated by analysing available data sources on occupational health and safety. Financial costs were grouped in several categories: medical costs, productivity losses, disability pensions, compensation for physical impairment, administrative costs, and legal costs. Unlike in other studies, the costs of compliance with occupational safety and health regulations were also investigated. In 2015, financial costs to employers were twice higher than costs to the government (HRK 604.6 m vs HRK 297 m). Employers additionally covered around HRK 300 m of compliance costs. Taking into account that financial costs of occupational injuries and illnesses are significant, even without including the costs to workers, policy makers should put additional efforts into their prevention. A prerequisite is transparency in Croatian Health Insurance Fund's expenditures, as well as more detailed data on lost days from work by industries, causes of injury etc. Organisations in charge of occupational health and safety and policy makers should observe relevant statistics in monetary terms too.