U radu se prikazuje način na koji su (post)socijalistički udžbenici povijesti obrađivali teme zasjedanja i odluka AVNOJ-a i ZAVNOH-a, kao predstavničkih tijela nastalih u procesu stvaranja socijalističke Jugoslavije i Hrvatske tijekom Drugoga svjetskoga rata. Daje se kraći pregled mijena na interpretativnoj i kontekstualnoj razini koje se u vremenskoj protežitosti od 1960-ih do 2000-ih mogu u tim udžbenicima uočiti. U širem smislu, kroz to se problematizira odnos udžbeničke historiografije prema pitanjima nacionalizma i nacije, naroda, države, društva i postavlja se općenito pitanje mogućnosti dosega udžbenika kao izvora povijesne spoznaje u suvremenosti.
The article challenges conventional political classifications, arguing that real-world politics defy simplistic labels due to pragmatic factors, internal and external influences. In the Yugoslav context of the late 1960s and early 1970s, the terms ?conservatism? and ?liberalism? were complex, entangled in Cold War dynamics and intra-party struggles. The article explores the intertwined nature of nationalism and socialism, suggesting that even communism as ideology historically stemmed from collectivist nationalism. It delves into the liberal-conservative entanglement (mostly in Serbia, with some reflections on the other Yugoslav Republics) during this period, highlighting the blurred lines between these labels. The article discusses a political centrism that emerged, reflecting not only on the Yugoslav position, but possibly also a deeper Central European tendency. In so doing, it refrains from definitive answers, presenting a complex picture of events, emphasizing the multifaceted nature of historical causality and human identity within the socialist prism.
U radu se razmatraju povod, tijek i sadržaj intelektualne i političke debate između Stipe Šuvara i Šime Đodana koja se odvijala tijekom 1969., u uvjetima društveno-političkih, kulturnih i ekonomskih previranja u tadašnjoj socijalističkoj Hrvatskoj i Jugoslaviji. Glavno pitanje koje se eksplicitno i implicitno provlačilo kroz debatu bilo je: "Je li Hrvatska u Jugoslaviji eksploatirana?" No ta je rasprava bila višeslojna i kompleksnija od toga. U njoj su se autori dotakli i međuodnosa nacionalizma i međunarodne ekonomske integracije unutar Jugoslavije, kao i integracije Jugoslavije sa svijetom, odnosa ekonomije i kulture, emocionalnih i racionalnih argumenata u političkoj i ekonomskoj sferi, nacionalizma i demografije, modernizacije i nacionalne emancipacije, međudjelovanja procesa u istočnom, socijalističkom lageru i na Zapadu te konsekvencija koje bi Jugoslavija i jugoslavensko društvo iz toga trebali povlačiti. U takvu složenijem iščitavanju njihove suprotstavljene pozicije (borba ideja) ne mogu se svoditi na dihotomiju socijalizam – nacionalizam i hrvatstvo – jugoslavenstvo.
U radu se razmatraju povod, tijek i sadržaj intelektualne i političke debate između Stipe Šuvara i Šime Đodana koja se odvijala tijekom 1969., u uvjetima društveno-političkih, kulturnih i ekonomskih previranja u tadašnjoj socijalističkoj Hrvatskoj i Jugoslaviji. Glavno pitanje koje se eksplicitno i implicitno provlačilo kroz debatu bilo je: "Je li Hrvatska u Jugoslaviji eksploatirana?" No ta je rasprava bila višeslojna i kompleksnija od toga. U njoj su se autori dotakli i međuodnosa nacionalizma i međunarodne ekonomske integracije unutar Jugoslavije, kao i integracije Jugoslavije sa svijetom, odnosa ekonomije i kulture, emocionalnih i racionalnih argumenata u političkoj i ekonomskoj sferi, nacionalizma i demografije, modernizacije i nacionalne emancipacije, međudjelovanja procesa u istočnom, socijalističkom lageru i na Zapadu te konsekvencija koje bi Jugoslavija i jugoslavensko društvo iz toga trebali povlačiti. U takvu složenijem iščitavanju njihove suprotstavljene pozicije (borba ideja) ne mogu se svoditi na dihotomiju socijalizam – nacionalizam i hrvatstvo – jugoslavenstvo. ; This paper examines the cause, flow, and context of the intellectual and political debate between Stipe Šuvar and Šime Đodan that took place during 1969, in the conditions of socio-political, cultural, and economic turmoil in the then socialist Croatia and Yugoslavia. The main question that was explicitly and implicitly present throughout the debate was: 'Is Croatia being exploited in Yugoslavia?' This discussion, however, was multi-layered and more complex than that. In it, the authors touched upon the relationship between nationalism and inter-ethnic economic integration within Yugoslavia as well as the integration of Yugoslavia with the world, the relationship between economy and culture, emotional and rational arguments in the political and economic spheres, nationalism and demographics, modernisation and national/ethnic emancipation, the interaction of processes in the eastern, socialist bloc and in the West, and the consequences that Yugoslavia should draw from them. As a consequence of this more complex interpretation, their opposed positions (struggle of ideas) cannot be reduced to a simple dichotomy such as socialism-nationalism and Croatianness-Yugoslavness. Furthermore, the freer speech that became predominant in Yugoslav and Croatian public space in the 1960s and 1970s made it easier to cross the borders between the economic, political, social, and cultural spheres. The economic dimension of nationalism would prove inseparable from the national discourse, and it would become apparent that it could not be adequately addressed through general debates in the field of economic theory and practice alone. Finally, the Šuvar-Đodan polemic is a reminder of the reflections on globalisation that were then taking place in socialist societies and states, and which had begun long before the fall of the Berlin Wall.
This article presents an overview of the life and career of lawyer and writer Dr Josip Ljubić (1869-1931), with a special focus on an analysis of the development of his national-political views and the reception of his ideas by the public of his time. In the political pamphlets and contributions he had published in periodicals, Ljubić worked on "big" topics, striving to find a formula for resolving Croatian-Serbian discord and bringing various conceptions of Yugoslavism to life. Working within the Austro- Hungarian Empire, and later the Yugoslav monarchy, he modified his ideological positions several times more or less radically, altering potential solutions to the Yugoslav Question ranging from a Balkan Federation, through a Croatocentric "Habsburg Yugoslavia" within a reformed "trialist" Austria-Hungary, to a Yugoslav community based on Greater-Serbian foundations. Ljubić's ideological wanderings likely also had professional and economic motives, and his incessant search for "sustainable Yugoslavism" reached its zenith in his defence of Puniša Račić, who assassinated Croatian Peasant Party representatives at the National Assembly in Belgrade. ; Pravnik i publicist dr. Josip Ljubić (Veli Lošinj, 1869. – Beograd, 1931.) u hrvatskoj je povijesti najdublji trag ostavio kao pisac političkih brošura i osvrta u kojima je obrađivao problematiku hrvatsko-srpskih odnosa i tražio recept za integraciju južnoslavenskih naroda ("plemena") u jedinstvenu naciju, a komentirao je i aktualne političke prilike, nastojeći na njih aktivno utjecati. Djelujući publicistički više od četiri desetljeća, svoju je ideologiju u više navrata modificirao, prilagođavajući je tekućim zbivanjima. Za Austro-Ugarske se sredinom 1890-ih javio idejom balkanizma, propagirajući "plemensku" ravnopravnost Slovenaca, Hrvata, Srba i Bugara kao podlogu za njihovo "kulturno" stapanje u jednu, balkansku naciju. Ovu je koncepciju oko 1900., nakon što je zaposlen u pravosudnom aparatu u Dalmaciji, učinio manje subverzivnom, isključivši iz nje bugarski čimbenik i pomaknuvši se na trijalističku, austro-jugoslavensku poziciju, počevši zagovarati uspostavu "Habsburške Jugoslavije" u okviru Monarhije i kontinuirano izražavati lojalnost vladajućoj dinastiji. Neposredno uoči i tijekom Prvoga svjetskoga rata i dalje se zauzimao za narodno i političko ujedinjenje Slovenaca, Hrvata i Srba u okviru habsburškoga imperija, sada uz opasku da se taj proces treba odvijati pod "duhovnim" vodstvom Hrvata kao državotvornoga plemena, ujedno najodanijega jugoslavenskoj ideji. Nova prilagodba Ljubićeve jugoslavenske koncepcije uslijedila je nakon sloma Austro-Ugarske, kada u svoju ideologiju postupno unosi sve više i više (veliko)srpstva. Prigrlivši jugoslavensku monarhiju, ponukan jačanjem "plemenskih" partikularizama, a napose hrvatskoga separatizma, počeo je promovirati integralno jugoslavenstvo, no sada ističući da se proces izgradnje zajedničke nacije treba odvijati oko Srba kao stožernoga, najjačega južnoslavenskoga i ujedno najdrevnijega slavenskoga plemena (teza da su svi Slaveni potekli od Srba). Stoga nesrpski elementi u projektu stapanja u jedinstvenu naciju moraju "duhovno" postati Srbi, tj. prilagoditi se, zapravo podrediti "geniju srpske rase". S tim u vezi ne začuđuje da se Ljubić, koji se u Austro-Ugarskoj deklarirao simpatizerom moderniziranoga narodnjaštva, u posljednjih nekoliko godina života pozicionirao kao radikalski pristaša i kritičar Hrvatske seljačke stranke te je bio braniteljem Puniše Račića u sudskom procesu zbog atentata u Narodnoj skupštini. Premda se Ljubićeva nacionalno-politička promišljanja s punim pravom može označiti nedosljednima, proturječnima, konfuznima, kaotičnima, na koncu i promašenima, dapače, čistim zabludama, ona su ipak izazivala zamjetnu pozornost hrvatske javnosti te su na njegove napise i istupe reagirali neki od dionika tadašnjega hrvatskoga društvenoga, političkoga i kulturnoga života koje danas nerijetko prepoznajemo kao velikane. Te su reakcije gotovo odreda bile negativne, a Ljubićevi pokušaji utjecanja na nacionalno-integracijske i nacionalno-diferencijacijske procese unutar i između hrvatskoga i srpskoga "plemenskoga" bloka pokazali su se jalovima. Označiti Josipa Ljubića ključnom figurom hrvatske povijesti njegova vremena bilo bi nedvojbeno vrlo pretjerano. No, kolikogod (ne)važan bio, nesumnjivo je riječ o zanimljivu pojedincu u čijem se javnom djelovanju ogleda sva složenost, pa i sva jednostavnost međunacionalnih odnosa unutar austro-ugarske i jugoslavenske monarhije, a i ondašnjih političkih, društvenih, kulturnih i drugih prilika i mijena.
