Autor u radu iz teorijske perspektive historijskog institucionalizma i koncepta promjene politike detektira i analizira pokretače promjene te ključne uvjete koji su omogućili ili spriječili promjenu politike osiguravanja kvalitete na javnim sveučilištima u Hrvatskoj u periodu od 2001. do 2013. godine. Radom je obuhvaćeno sedam javnih sveučilišta – Sveučilište u Zagrebu, Sveučilište u Splitu, Sveučilište u Rijeci, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Sveučilište u Zadru, Sveučilište u Dubrovniku, te Sveučilište Jurja Dobrile u Puli. Koristeći se kvalitativnim metodama (usmjerena analiza sadržaja i polustrukturirani intervjui) kojima se prati proces promjene politike utvrđeno je da su glavni pokretači promjene izvanjski. Glavni zaključak je da institucionalna struktura može biti preduvjet koji omogućuje akterima provedbu promjene, ali da su pojedine karakteristike aktera, poput njihovih kapaciteta, nužne da bi se promjena i dogodila.
IN CROATIAN: Autor u radu iz teorijske perspektive historijskog institucionalizma i koncepta promjene politike detektira i analizira pokretače promjene te ključne uvjete koji su omogućili ili spriječili promjenu politike osiguravanja kvalitete na javnim sveučilištima u Hrvatskoj u periodu od 2001. do 2013. godine. Radom je obuhvaćeno sedam javnih sveučilišta – Sveučilište u Zagrebu, Sveučilište u Splitu, Sveučilište u Rijeci, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Sveučilište u Zadru, Sveučilište u Dubrovniku, te Sveučilište Jurja Dobrile u Puli. Koristeći se kvalitativnim metodama (usmjerena analiza sadržaja i polustrukturirani intervjui) kojima se prati proces promjene politike utvrđeno je da su glavni pokretači promjene izvanjski. Glavni zaključak je da institucionalna struktura može biti preduvjet koji omogućuje akterima provedbu promjene, ali da su pojedine karakteristike aktera, poput njihovih kapaciteta, nužne da bi se promjena i dogodila. --- IN ENGLISH: From the theoretical perspective of historical institutionalism and concept of policy change the author detects and analyzes the initiators of change and key conditions that enabled or prevented the change in quality assurance policy at public universities in Croatia from 2001 to 2013. The analysis includes seven public universities – the University of Zagreb, the University of Split, the University of Rijeka, the Josip Juraj Strossmayer University of Osijek, the University of Zadar, the University of Dubrovnik and the Juraj Dobrila University of Pula. Using qualitative methods (directed content analysis and semi-structured interviews) to follow the process of policy change, it has been established that the main motors of change are external. The main conclusion is that the institutional structure can be a prerequisite that enables actors to implement change, but that certain features of actors, such as their capacities, are necessary for policy change.
The focus of the thesis is on the policy changes at the public universities in Croatia in 2001-2013 time period. The topic is approached from historical institutionalism theoretical framework and managed through specific policy change model. The main goal is to explain the policy change in six sub-policies (structure and curriculum, mobility, quality assurance, social dimension, enrollment policy and tuition fees policy) at seven public universities in Croatia after the introduction of the Bologna Process. The model of policy change takes into account institutional framework of the higher education system and policy-actors' characteristics (strategic interests, beliefs and capacities) in order to explain the process of policy change. Also, the goal is to improve the policy change model in order to make it applicable on other levels of higher education policy and in other public policies. Methodology includes process tracing, directed content analysis (strategic documents of universities, universities' minutes, Rectors' Conference minutes, newspaper interviews) and semi-structured interviews. Results indicate that particularly worrisome was the institutional organization. Namely, even when there were suitable actors' characteristics, it was not possible to conduct changes since the institutional non-integration was disabling bringing and conducting of decisions that would enable the policy change.Also, mere existence of an integrated structure did not prove to be a sufficient condition for change and it was necessary to fulfill the condition of compatibility of actors' characteristics with surrounding contexts (European and national). On the other hand, the example of the UNIRI revealed that the strive to establish integration, insisting on functional integration on the level of the University, the decreased influence of constituent units and compatibility of actors' characteristics with surrounding contexts ensured foundation for changes. ; Bavljenje istraživačkim radom, barem u društvenim znanostima, ...
The focus of the thesis is on the policy changes at the public universities in Croatia in 2001-2013 time period. The topic is approached from historical institutionalism theoretical framework and managed through specific policy change model. The main goal is to explain the policy change in six sub-policies (structure and curriculum, mobility, quality assurance, social dimension, enrollment policy and tuition fees policy) at seven public universities in Croatia after the introduction of the Bologna Process. The model of policy change takes into account institutional framework of the higher education system and policy-actors' characteristics (strategic interests, beliefs and capacities) in order to explain the process of policy change. Also, the goal is to improve the policy change model in order to make it applicable on other levels of higher education policy and in other public policies. Methodology includes process tracing, directed content analysis (strategic documents of universities, universities' minutes, Rectors' Conference minutes, newspaper interviews) and semi-structured interviews. Results indicate that particularly worrisome was the institutional organization. Namely, even when there were suitable actors' characteristics, it was not possible to conduct changes since the institutional non-integration was disabling bringing and conducting of decisions that would enable the policy change.Also, mere existence of an integrated structure did not prove to be a sufficient condition for change and it was necessary to fulfill the condition of compatibility of actors' characteristics with surrounding contexts (European and national). On the other hand, the example of the UNIRI revealed that the strive to establish integration, insisting on functional integration on the level of the University, the decreased influence of constituent units and compatibility of actors' characteristics with surrounding contexts ensured foundation for changes. ; Bavljenje istraživačkim radom, barem u društvenim znanostima, pretpostavlja nastojanje ispitivanja tema koje su velikim dijelom neistražene ili ih se smatra društveno važnima. Iz moje perspektive takav pristup znanosti opravdava i znanstveni i društveni doprinos. Zbog toga smatram da tema Komparativna analiza promjena politika visokog obrazovanja na javnim sveučilištima u Hrvatskoj od 2001. do 2013. godine donosi doprinos u različitim istraživačkim aspektima, a to u ovom radu nastojim i pokazati. Istraživanje obuhvaća sedam javnih sveučilišta – Sveučilište u Zagrebu, Sveučilište u Splitu, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Sveučilište u Rijeci, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, Sveučilište u Zadru i Sveučilište u Dubrovniku te šest politika visokog obrazovanja – strukturu i kurikulum, mobilnost, osiguravanje kvalitete, socijalnu dimenziju, upisnu politiku i školarine. Prije svega, bavljenje pitanjem promjene politike je kompleksan i zahtjevan pristup koji pretpostavlja detaljan i iscrpan istraživački rad. U radu se posebna pažnja posvećuje epistemološkim i teorijskim pitanjima promjene politike, a zatim i razradi modela promjene politike. Upravo je razrada modela promjene politike unutar teorije historijskog institucionalizma glavna tema s teorijskog aspekta ovog rada. Razmatranje specifičnog odnosa institucionalnog uređenja i uloge aktera u promjeni politike smatram glavnim teorijskim doprinosom ovog rada. Nadalje, ovaj rad je fokusiran na primjenu modela promjene politike u svrhu testiranja modela i objašnjavanja promjene u politikama visokog obrazovanja na javnim sveučilištima u Hrvatskoj. Fokus na politike visokog obrazovanja proizlazi iz nekoliko motiva. Kao prvo, istraživanja ovog podsustava javnih politika u Hrvatskoj su uglavnom usmjerena na razmatranje sustava na nacionalnoj razini i to prvenstveno na razini pojedine politike. Stoga, rad cijelu priču razmatranja politika visokog obrazovanja spušta na razinu javnih sveučilišta i šest specifičnih politika visokog obrazovanja. Nadalje, obuhvatnost istraživanog perioda je usmjerena na vremensko razdoblje ulaska Hrvatske u Bolonjski proces i promjene koje su slijedile nakon toga, odnosno obuhvaćen je period od početka 2001. godine do 1. srpnja 2013. godine. S obzirom da se predviđa da je za promjene potrebno minimalno deset godina (Sabatier 1999) tako i ovo istraživanje obuhvaća duži vremenski period kroz koji je moguće promatrati taj proces. Konačno, istraživanje politika visokog obrazovanja na razini javnih sveučilišta predstavljalo je i istraživački izazov po pitanju dostupnih podataka. Naime, cijeli sustav je obilježen nedovoljno sustavnim pristupom u osiguravanju podataka i njihovom javnošću. S obzirom na specifičnost istraživanja i nedostupnost kvantitativnih pokazatelja za pojedine politike visokog obrazovanja u cjelokupnom promatranom razdoblju i za svako pojedino sveučilište, odlučio sam se za kvalitativni pristup istraživačkom problemu. Ovo je također bilo izazovno iz razloga što su sveučilišta prilično zatvorene institucije te je pojedine dokumente bilo iznimno teško ili nemoguće dobiti na uvid. Prikupljeni korpus dokumenata predstavlja značajan istraživački poduhvat i daje dodatnu vrijednost ovom radu. Rad se sastoji od šest cjelina, uz kratki uvod i zaključak. U prvom dijelu je naglasak stavljen na teorijski pristup historijskog institucionalizma. Kroz tu raspravu pokazuje se glavno razlikovanje historijskog institucionalizma u odnosu na druge varijante unutar škole novog institucionalizma poput institucionalizam racionalnog izbora, sociološkog institucionalizma i diskurzivnog institucionalizma. Osim toga, izdvojena je i povezanost pristupa historijskog institucionalizma i razmatranja promjene politike, kritike koje se odnose na ovaj pristup te njegovu primjenu u području javnih politika. Nadalje, idući dio rada koncentriran je na raspravu o pristupima i modelima promjene politike. Tu je stavljen naglasak na epistemološka i teorijska pitanja promjene politike koji pokazuju kompleksnost ovog problema. Ovaj dio se nastavlja na raspravu o historijskom institucionalizmu te su predstavljene razlike pristupu promjeni u vidu isprekidane ravnoteže i ovisnosti o prijeđenom putu. Isto tako, nastavljajući se na argumente iz dijela o historijskom institucionalizmu, autor je usmjeren na restrukturiranje modela promjene politike kojeg predstavlja Witte (2006) i to posebno u dijelu koji se odnosi na aktere. Sami model je kreiran unutar teorijskih pretpostavki historijskog institucionalizma te se pretpostavlja djelovanje organizacijskih aktera s obzirom na njihove karakteristike (strateške interese, uvjerenja i kapacitete). Nakon dvaju poglavlja usmjerenih na teoretske pretpostavke i razradu modela promjene politike slijedi dio koji se odnosi na metodološki pristup promjeni politike. Uvodno su objašnjena polazišta kvalitativnog istraživanja, postavljene su hipoteze istraživanja (glavna, pomoćna i tri alternativne) i odnosi pojedinih koncepta. Glavna hipoteza (H1) glasi – Promjena politika visokog obrazovanja na javnim sveučilištima u Hrvatskoj je povezana s razinom integracije i posredovana sukladnošću karakteristika aktera s nacionalnim i europskim institucionalnim kontekstom visokog obrazovanja. Pomoćna hipoteza (Hs) – Sukladnost uvjerenja aktera s nacionalnim kontekstom visokog obrazovanja, sukladnost strateških interesa aktera s europskim institucionalnim kontekstom visokog obrazovanja i snažniji kapaciteti aktera koji zagovaraju promjene doprinose promjeni javnih politika. Nadalje, u skladu s postavkama praćenja procesa postavljenu su i alternativne hipoteze kako bi se provjerila druga objašnjenja promjene politika. HA1 – Promjena politika visokog obrazovanja na javnim sveučilištima u Hrvatskoj proizlazi iz razine institucionalne integracije sveučilišta. HA2 – Promjena politika visokog obrazovanja na javnim sveučilištima u Hrvatskoj proizlazi iz karakteristika aktera (njihovih kapaciteta, uvjerenja i strateških interesa). HA3 – Promjena politika visokog obrazovanja na javnim sveučilištima u Hrvatskoj proizlazi iz promjene stranke na vlasti, odnosno, pri tome politika (politics) određuje promjenu javne politike (policy change). Pri tome je moguće krenuti od pretpostavke koja proizlazi iz klasičnog institucionalizma (HA1), prema kojemu isključivo institucije određuju djelovanje aktera i samim time promjenu politike tj. da promjena ovisi isključivo o institucionalnom uređenju. Odnosno, u ovom slučaju, da će se na integriranijim i mlađim sveučilištima na lakši način donositi odluke te da će zbog toga ona biti pogodnija za promjenu politike. S druge strane, manje integrirana sveučilišta i starija sveučilišta će biti otpornija na promjenu politike. Osim toga, moguće je krenuti i od pretpostavke (HA2) da će se promjene politika odvijati samo zbog karakteristike aktera. Odnosno, da će akteri sa snažnijim kapacitetima, jasno usmjerenim strateškim interesima i uvjerenjima provesti promjene politika bez obzira na institucionalno okruženje u kojem se nalazili. Tako s tom pretpostavkom objašnjenje promjene ne bi bilo vezano uz razinu integracije sveučilišta nego uz karakteristike koje akterima omogućuju promjenu u onom smjeru u kojem su usmjereni s obzirom na svoje strateške interese pomoću alata koje zagovaraju. Nadalje, moguće je i objašnjenje (HA3) da politika (politics) oblikuje javne politike (policy) te bi pod tom pretpostavkom promjena stranke na vlasti donijela i promjenu politike visokog obrazovanja na sveučilištima. Nakon toga slijedi objašnjenje pojedinih metoda istraživanja – praćenje procesa (process tracing), kvalitativni intervjui s ekspertima iz područja visokog obrazovanja, usmjerena analiza sadržaja te korištenje sekundarnih izvora podataka. Uz to, predstavljena je metoda triangulacija koja se koristi za povezivanje metoda istraživanja kako bi se dobio uvid u istraživačko pitanje iz različitih kutova. Ovaj dio objašnjava glavne metodološke alate koji se koriste u radu s ciljem objašnjavanja promjene politike, preciznije govoreći kako bi se pokazalo koji uvjeti pogoduju promjeni politike, a koji onemogućavaju promjenu. Analiza obuhvaća sve zapisnike sjednica senata javnih sveučilišta u Hrvatskoj u promatranom razdoblju, zatim zapisnike sjednica Rektorskog zbora i Saborskog odbora za obrazovanje, znanost i kulturu, strateške dokumente sveučilišta, 510 intervjua iz novina koji su omogućeni kroz bazu agencije Presscut, devet polu-strukturiranih intervjua s ekspertima za politike visokog obrazovanja te sekundarne izvore podataka.
Abstract: The higher education system of the Socialist Federal Republic of Yugoslavia displayed three specific characteristics – a) non-integrated universities, b) absence of a federal ministry of education since the 1970s, and b) self-managed Communities of Interest as the decision-maker in the higher education system. Therefore, there was no direct connection between the universities and economic planning. The author considers this to be one of the causes of high unemployment of graduates and brain drain towards Croatia and Serbia. Twenty years after the dissolution of the SFRY, the universities are still not integrated, there aren't any connections with the market, and the same problems prevail. This paper focuses on the flagship universities from Croatia and Serbia. The author uses the historical institutionalism framework, document analysis and the process tracing method in order to explain and connect these issues. As a conclusion, the author offers three solutions for the reorganization of non-integrated universities.
The higher education system of Socialist Federal Republic of Yugoslavia was characterized by three specific characteristics– a) non-integrated universities, b) no federal ministry of education since 1970s and b) Self-managed Communities of Interest as the decision-maker in the HE. This resulted with the absence of the direct connection between the universities and economic planning. The author considers this as one of the causes of high unemployment of graduates and brain drain in Croatia and Serbia. Twenty years after the dissolution of SFRY, the universities are still non-integrated and there are no established connections with the market and the same problems prevail. The paper is focused on the flagship universities in Croatia and Serbia. The author uses historical institutionalism framework, document analysis and process tracing method to explain and connect these problems. In the end, the author offers three solutions regarding reorganization of non-integrated universities.
Republika Hrvatska se na putu prema Europskoj Uniji našla pod utjecajem zahtjeva i standarda uspostavljenih na razini te naddržavne organizacije. Između ostalog, pod utjecajem procesa europeizacije (kao horizontalnog transfera i institucionalizacije pravila, načela i procedura isprva definiranih u odlukama EU-a pa ugrađenih u logiku domaćeg diskursa, identiteta i javnih politika) se našla i politika obrazovanja odraslih. S obzirom na trajanje procesa pregovora sa Europskom Unijom (2005. – 2011.) te početak promjena na planu osuvremenjivanja obrazovanja odraslih, zacrtane ciljeve, načela istaknuta u dokumentima Republike Hrvatske, izvore financiranja i izostanak drugih važnijih utjecaja može se reći da europeizacija postoji na određenom području obrazovanja odraslih (institucionalizacija pravila, usvajanju zajedničkih načela, primjena pravila i načela u javnim politikama i ostalo). Međutim, postoje i područja koja nisu obuhvaćena (povećanja zapo- šljivosti, konkurentnosti, mobilnosti, snažnije socijalne kohezije), ali ulazak u EU i suradnja s drugim članicama bi trebali omogućiti ostvarenje ovih ciljeva. Razlog zbog kojeg dosad nisu bili ostvareni je prvenstvena koncentracija na usklađivanje pravnog okvira i uspostavu institucija, a manje na implementaciju. (IN ENGLISH: On its way towards the European Union, Croatia was pressured by the EU conditions and standards. Among other pressures, the adult education policy was under the influence of Europeanization process (seen as a horizontal transfer and institutionalization of rules, procedures, policy paradigms and norms which are first defined in the EU policy process and then incorporated in the logic of domestic discourse, identity and public policies. Taking into account the duration of the process of negotiations with the European Union (2005-2011), the beginning of a change in modernization of adult education, the goals, principles highlighted in the main Croatian documents, sources of funding and lack of other important influences it can be said that Europeanization of certain spheres of adult education is extremly visible (institutionalization of rules, adoption of common principles, the application of rules and principles in public policy). However, there are areas of adult education which are not covered by this process (employability, competitiveness, mobility, social cohesion). In these areas it is expected that the entrance into the EU and cooperation with other member-states should facilitate changes. The reason they were not achieved by now lies in fact that Croatia was focused on changes related to the legal framework and establishment of institutions and less on the implementation.)
U radu se, na temelju podataka prikupljenih u istraživanjima u osam vremenskih točaka u proteklih dvadeset godina na reprezentativnom uzorku hrvatskih građana analizira stanje institucionalnog povjerenja u Hrvatskoj. Oslanjajući se na teorijske koncepte Davida Eastona i Pippe Norris te uvažavajući prethodne studije o institucionalnom povjerenju u Hrvatskoj, rad donosi i neke nove elemente. Dok većina prethodnih radova obuhvaća najviše tri točke mjerenja u kratkom vremenskom rasponu i analizi latentne strukture institucionalnog povjerenja pristupa kroz eksploratorni pristup, ovaj se rad temelji na analizi osam vremenskih točaka i analizira prikladnost postojećih teorijskih modela. Usto, analiza fluktuacija u razinama institucionalnog povjerenja temelji se na utvrđivanju invarijantnosti mjerenja, što je važan metodološki doprinos rada. Osnovni rezultati studije mogu se podijeliti u tri grupe. Prvo, na deskriptivnoj razini utvrdili smo da je povjerenje građana u pojedine institucije najčešće ispod srednje vrijednosti na ljestvici od 1 do 5, osim u slučajevima vojske i policije. Drugo, analiza pokazuje da hrvatski građani razlikuju dva tipa institucionalnog povjerenja – povjerenje u predstavničke institucije i povjerenje u institucije sigurnosti. Treće, analiza je pokazala kako se u razdoblju od 1999. do 2020. povjerenje građana u predstavničke institucije smanjilo, dok je povjerenje u institucije sigurnosti ostalo izrazito stabilnim. Na temelju toga moguće je izvesti dva važna zaključka. Ponajprije, korištenje invarijantnosti mjerenja trebalo bi postati standardom za buduća istraživanja povjerenja u kojima se uspoređuju različite vremenske točke. Potom, niska razina povjerenja u predstavničke institucije sugerira otuđenost građana od tih institucija i predstavlja problem funkcioniranju predstavničke demokracije u Hrvatskoj. ; This paper analyses the state of institutional trust (IT) in Croatia based on data on a representative sample of Croatian citizens in eight time points over the past 20 years. Based on ...
IN CROATIAN: U radu se, na temelju podataka prikupljenih u istraživanjima koja je u osam vremenskih točaka u proteklih dvadeset godina na reprezentativnom uzorku hrvatskih građana proveo Fakultet političkih znanosti, analizira stanje institucionalnog povjerenja u Hrvatskoj. Oslanjajući se na teorijske koncepte Davida Eastona i Pippe Norris te uvažavajući prethodne studije o institucionalnom povjerenju u Hrvatskoj, rad donosi i neke nove elemente. Dok većina prethodnih radova obuhvaća najviše tri točke mjerenja u kratkom vremenskom rasponu i analizi latentne strukture institucionalnog povjerenja pristupa kroz eksploratorni pristup, ovaj se rad temelji na analizi osam vremenskih točaka i analizira prikladnost postojećih teorijskih modela. Usto, analiza fluktuacija u razinama institucionalnog povjerenja temelji se na utvrđivanju invarijantnosti mjerenja, što je važan metodološki doprinos rada. Osnovni rezultati studije mogu se podijeliti u tri grupe. Prvo, na deskriptivnoj razini utvrdili smo da je povjerenje građana u pojedine institucije najčešće ispod srednje vrijednosti na ljestvici od 1 do 5, osim u slučajevima vojske i policije. Drugo, analiza pokazuje da hrvatski građani razlikuju dva tipa institucionalnog povjerenja – povjerenje u predstavničke institucije i povjerenje u institucije sigurnosti. Treće, analiza je pokazala kako se u razdoblju od 1999. do 2020. povjerenje građana u predstavničke institucije smanjilo, dok je povjerenje u institucije sigurnosti ostalo izrazito stabilno. Na temelju toga moguće je izvesti dva važna zaključka. Ponajprije, korištenje invarijantnosti mjerenja trebalo bi postati standardom za buduća istraživanja povjerenja u kojima se uspoređuju različite vremenske točke. Potom, niska razina povjerenja u predstavničke institucije sugerira otuđenost građana od tih institucija i predstavlja problem funkcioniranju predstavničke demokracije u Hrvatskoj. --- IN ENGLISH: This paper analyses the state of institutional trust (IT) in Croatia based on data collected by the Faculty of Political ...
U radu se, na temelju podataka prikupljenih u istraživanjima koja je u osam vremenskih točaka u proteklih dvadeset godina na reprezentativnom uzorku hrvatskih građana proveo Fakultet političkih znanosti, analizira stanje institucionalnog povjerenja u Hrvatskoj. Oslanjajući se na teorijske koncepte Davida Eastona i Pippe Norris te uvažavajući prethodne studije o institucionalnom povjerenju u Hrvatskoj, rad donosi i neke nove elemente. Dok većina prethodnih radova obuhvaća najviše tri točke mjerenja u kratkom vremenskom rasponu i analizi latentne strukture institucionalnog povjerenja pristupa kroz eksploratorni pristup, ovaj se rad temelji na analizi osam vremenskih točaka i analizira prikladnost postojećih teorijskih modela. Usto, analiza fluktuacija u razinama institucionalnog povjerenja temelji se na utvrđivanju invarijantnosti mjerenja, što je važan metodološki doprinos rada. Osnovni rezultati studije mogu se podijeliti u tri grupe. Prvo, na deskriptivnoj razini utvrdili smo da je povjerenje građana u pojedine institucije najčešće ispod srednje vrijednosti na ljestvici od 1 do 5, osim u slučajevima vojske i policije. Drugo, analiza pokazuje da hrvatski građani razlikuju dva tipa institucionalnog povjerenja – povjerenje u predstavničke institucije i povjerenje u institucije sigurnosti. Treće, analiza je pokazala kako se u razdoblju od 1999. do 2020. povjerenje građana u predstavničke institucije smanjilo, dok je povjerenje u institucije sigurnosti ostalo izrazito stabilno. Na temelju toga moguće je izvesti dva važna zaključka. Ponajprije, korištenje invarijantnosti mjerenja trebalo bi postati standardom za buduća istraživanja povjerenja u kojima se uspoređuju različite vremenske točke. Potom, niska razina povjerenja u predstavničke institucije sugerira otuđenost građana od tih institucija i predstavlja problem funkcioniranju predstavničke demokracije u Hrvatskoj. ; This paper analyses the state of institutional trust (IT) in Croatia based on data collected by the Faculty of Political Science on a representative ...
IN CROATIAN: Autori u radu opisuju i analiziraju princip horizontalnosti u politikama za mlade u Hrvatskoj na primjeru nacionalnog programa za mlade. Nakon inicijalne konceptualizacije politike za mlade autori pristupaju identifikaciji i segmentaciji ciljeva politike za mlade te ih smještaju u kontekst određenih aspekata javnopolitičke analize. Ciljevi javnih politika podijeljeni su u dvije kategorije oni koji se odnose direktno na mlade pa time spadaju u samu jezgru politike za mlade i one koji se indirektno odnose na mlade. Rad pokazuje da je pri kreiranju svih politika koje se sastoje o većeg broja tema i aktera nužno voditi računa o principu horizontalnosti, kao i policy koordinaciji. --- IN ENGLISH: The authors describe and analyse the principle of horizontality in youth policies in Croatia by using the example of the National Youth Programme. After the initial conceptualization of youth policy, authors approach the identification and segmentation of youth policy objectives and place them in the context of certain aspects of public policy analysis. Public policy objectives are divided into two categories: those relating directly to young people, and thus fall within the very heart of youth policy and those related indirectly to young people. The paper shows that when creating all policies consisting of a number of topics and actors, it is necessary to take into account the principle of horizontality and policy coordination.
In: Žiljak, Tihomir and Baketa, Nikola (2019) Education policy in Croatia. In: Policy-making at the European periphery: the case of Croatia. New Perspectives on South-East Europe . Palgrave Macmillan, Cham, pp. 265-283. ISBN 978-3-319-73581-8 (Print), 978-3-319-73582-5 (Online)
IN ENGLISH: The chapter describes the changes in educational policy in Croatia from 1990 to 2015 with a brief overview of the previous period and an analysis of policy instruments used in the last decade. In the analysed period, Croatian educational policy has undergone important changes although it was not a priority of key political actors. The analysis is focused on instruments used to achieve the educational policy goals. The goals are defined based on national public political documents, which have determined educational priorities in the analysed period and they are analysed within the context of all changes in national policies, changes in politics and the Europeanization of public policies. The chapter begins with the thesis that selecting instruments depends highly on ideas and interests of key actors. --- IN CROATIAN: Poglavlje opisuje promjene u obrazovnoj politici u Hrvatskoj u razdoblju od 1990. do 2015. godine. Pri tome se daje pregled prethodnog ciklusa i analiza policy instrumenata koji su korišteni. U tom periodu, hrvatska obrazovna politika je prošla kroz niz važnih promjena unatoč tome što nije bila prioritet glavnih političkih aktera. Analiza je usmjerena na korištene instumente kojima su se ostvarivali ciljevi obrazovne politike. Ciljevi su definirani na temelji nacionalnih dokumenata, a kojima su određeni obrazovni prioriteti. Analiza uzima u obzir kontekst policy promjena na nacionalnoj razini, političke promjene i europeizaciju javnih politika. Polazna pretpostavka poglavlja je da odabir policy instrumenata snažno ovisi o idejama i interesima glavnih aktera.
Studying the Roma minority, which is one of the most economically and socially deprived minorities in Serbia and Croatia, is the focus of the paper Inclusion of the Roma in Croatia and Serbia: the institutional framework and its implementation, whose authors are Nikola Baketa and Dragana Gundogan. The goal of this paper is to show the institutional foundations for including the Roma people in the education system, as well as the way in which institutional foundations changed in the process of approximation to the European Union. On the basis of these insights it can be established that, despite the legal framework, there is a high level of exclusion in the education system so that this approach leads to the more difficult advancement of the Roma people within it dropping out, or deciding not to continue education, which in turn perpetuates the problem of education and the social position of the Roma people. The methodological approach of the authors included analysis of legislative documents and reports, as well as that of available statistical data about the education of the Roma minority ; Collection name : Library "PEDAGOŠKA TEORIJA I PRAKSA" 42
