Suchergebnisse

Rad se bavi analizom decizionističke paradigme političkoga u Bosni i Hercegovini. U prvome dijelu rada postavlja se kratka teorijska osnova decizionizma na kojoj analiza počiva. Drugi dio je posvećen pojašnjavanju dvaju ključnih uzroka decizionističke matrice u BiH. Riječ je o trosegmentalnom suverenitetu kao temelju državnosti i njemu pridruženim konsocijacijskim elementima koji su ugrađeni u politički sustav. U trećem se dijelu analiziraju četiri oblika manifestacije decizionističkoga modela. Pojašnjava se fenomen legitimacije izvaninstitucionalnoga odlučivanja te zanemarivanja uloge zakonodavnih tijela koje se u decizionističkoj matrici smatraju "pričaonicama" bez stvarne moći. Nadalje, objašnjava se povratna reakcija nacionalnih zajednica koje putem izbora ili drugim oblicima artikulacije javnoga mnijenja djeluju kao retroaktivni odobravatelji vlastitih etnopolitika. Zatim se analizira fenomen konvivijalnosti nacionalnih političkih elita koje se međusobno održavaju na životu i upotpunjuju na simboličkoj i djelatnoj razini. Iako u obliku političkih neprijatelja, jedne su drugima neophodne za održavanje u političkoj sferi. Naposljetku, pojašnjava se uloga međunarodne zajednice, ponajprije kroz instituciju visokoga predstavnika koji legitimira decizionistički model, a nerijetko i sam u njemu aktivno sudjeluje.

Rad se bavi analizom decizionističke paradigme političkoga u Bosni i Hercegovini. U prvome dijelu rada postavlja se kratka teorijska osnova decizionizma na kojoj analiza počiva. Drugi dio je posvećen pojašnjavanju dvaju ključnih uzroka decizionističke matrice u BiH. Riječ je o trosegmentalnom suverenitetu kao temelju državnosti i njemu pridruženim konsocijacijskim elementima koji su ugrađeni u politički sustav. U trećem se dijelu analiziraju četiri oblika manifestacije decizionističkoga modela. Pojašnjava se fenomen legitimacije izvaninstitucionalnoga odlučivanja te zanemarivanja uloge zakonodavnih tijela koje se u decizionističkoj matrici smatraju "pričaonicama" bez stvarne moći. Nadalje, objašnjava se povratna reakcija nacionalnih zajednica koje putem izbora ili drugim oblicima artikulacije javnoga mnijenja djeluju kao retroaktivni odobravatelji vlastitih etnopolitika. Zatim se analizira fenomen konvivijalnosti nacionalnih političkih elita koje se međusobno održavaju na životu i upotpunjuju na simboličkoj i djelatnoj razini. Iako u obliku političkih neprijatelja, jedne su drugima neophodne za održavanje u političkoj sferi. Naposljetku, pojašnjava se uloga međunarodne zajednice, ponajprije kroz instituciju visokoga predstavnika koji legitimira decizionistički model, a nerijetko i sam u njemu aktivno sudjeluje. ; The paper deals with the analysis of decisionist paradigm of the political in Bosnia and Herzegovina. The frst segment of the paper sets a brief theoretical basis of decisionism on which the analysis is based. The second segment is focused on the clarifcation of two key causes of the decisionism matrix in B&H. It deals with a tripartite sovereignty as the foundation of statehood and its joint consociational elements which are built in a political system. In the third part of the paper, the four forms of manifestation of the decisionist model are analysed. The phenomenon of the decision-making legitimising without regard for the institutions is explained, as well as the neglecting of the role of legislative authorities which are, in the decisionist matrix, considered to be "chat rooms" without real power. Furthermore, the paper explains the feedback of the national communities which, through elections and other forms of expression of the public opinion, act as retroactive approvers of their own ethnopolitics. The phenomenon of coexistence of national political elites is then analysed, as they keep one another alive and complement each other on both symbolic and functional levels. They need each other in order to survive in the political sphere even though they act as political enemies. Finally, the paper explains the role of international community, primarily through the institution of the High Representative which does not only legitimise the decisionist model but often assumes an active role in it as well.

U političkome trenutku kada se Europska unija percipira kao specifična politička organizacija kompleksnoga multirazinskog sustava vlasti koji prevladava nacionalne i manjinske probleme, pojavile su se tendencije unutarnjega identitetskog i političkog komešanja kod pojedinih država članica. Španjolska predstavlja izuzetan primjer recentne političke nestabilnosti proizvedene uslijed najava referendumskih izjašnjavanja građana Katalonije o potencijalnoj neovisnosti. Ekonomska kriza koja je pogodila Španjolsku zasigurno je katalizator spomenutih tendencija, ali nipošto jedini ili odlučujući faktor u političkome zahtjevu za neovisnošću ili barem povećanom autonomijom unutar Španjolske. Potonja ima dugu povijest sukobljavanja centralističkih i regionalno-federalističkih tradicija, a njezina identitetska kompleksnost nipošto ne odgovara centralističkomu sustavu vlasti i političke teritorijalizacije. Stoga su izazovnost tematike španjolskoga regionalnog modela, njegova problematika i zahtjevi za revidiranjem suviše važna tematika koja zahtijeva pažljivo proučavanje mnoštva aspekata koje ovaj model podrazumijeva. Ovaj rad nema namjeru sveobuhvatne analize španjolskoga regionalnog ustrojstva, već kratak presjek najznačajnijih elemenata koji su reaktualizirani u novijim događajima te njihovo smještanje u odgovarajuće teorijske modele radi lakšega razumijevanja i interpretacije. ; In today's political situation when the European Union is percevied as a specific political organization with a complex multilevel system of authority which overcomes national and minority problems, certain identity and political restlesness started to emerge in some member states. Spain is an excellent example of recent political instability created due to the announcement of the citizens referendum on potential self-determination in Catalonia. Economic crisis which has affected Spain is definitely a catalyst of the mentioned tendencies, but by no means the only and decisive factor in the political claims for independence or at least greater autonomy within Spain. The latter has a long history of conflict between centralist and regional-federal traditions, and the complexity of its identity in no way corresponds to the centralized system of government and political territorialization. Therefore, the challenging themes of Spanish regional model, its problems and requirements for its revisionism are extremely important issues which require careful study from multiple aspects that such model implies. This paper is not a comprehensive analysis of Spanish regional organization, but a brief overview of its most significant elements reaffirmed in the most recent events as well as their positioning within appropriate theorethical models for easier understanding and interpretation.