Suchergebnisse

U radu se analiziraju politike državljanstva i imigracije u Hrvatskoj, s posebnim osvrtom na etnifikaciju i marketizaciju građanstva koja se odvija u posljednja tri desetljeća. Studija polazi od koncepta građanstva kao "diferenciranog članstva" koji pretpostavlja da su beneficije članstva nejednako raspoređene među različitim subjektima građanstva neovisno o njihovom formalnom državljanskom statusu i često u suprotnosti s dominantnim nacionalnim mitologijama. Po modelu Rogersa Brubakera i njegovog koncepta "socijalnog zatvaranja", studije državljanstva u Hrvatskoj dosad su se bavile problematikom etniciteta i formalnog članstva. Pri tome, etnicitet se poima kao ključna kategorija koja pretpostavlja stjecanje državljanstva i građanskih prava. Nasuprot tome, slijedeći pristup Brigdet Anderson, u ovom radu na etničko državljanstvo gledam kao političku strategiju kojom se održava mit da sudjelovanje u naciji nosi jasne simboličke i materijalne koristi članstva. Ovaj rad nastojat će pokazati da procesi komodifikacije djeluju protiv logike etnonacionalizma pa se građanska prava rastaču u korist tržišta, a na štetu ciljanih socioekonomskih skupina unutar (etno)nacionalne većine i manjina. Socijalno građanstvo koje Brubaker i literatura "socijalnog zatvaranja" zanemaruju kritično je za razumijevanje građanstva kao koncepta i društvene prakse.

U članku se analiziraju ustavi socijalističke Jugoslavije i država sljednica. Autorica pokazuje da se može govoriti o kontinuitetu ustavnog identiteta ako se kao predmet usporedbe uzme pitanje temeljnog subjekta ustavnog identiteta. U oba slučaja ustav daje primat jednoj skupini u državi – radničkoj klasi, odnosno naciji – te se pozicija građanina u sustavu izvodi iz njegove pripadnosti titularnoj skupini. Analiza ustavnog identiteta država sljednica također pokazuje da u tim državama ne može biti riječi o izgradnji modela građanskog ustavnog identiteta, iako se u ustavima država tako definira. Temeljna načela tih ustava karakteristična su za ustave koji se klasificiraju kao etnonacionalni, gdje dakle pripadnost nacionalnoj skupini određuje politički subjektivitet. Učinak je takve koncepcije ustavnog identiteta stvaranje zajednice čije su temeljne vrijednosti isključujuće za one članove društva koji ne pripadaju toj skupini. Autorica međutim pokazuje da i države koje se klasificiraju kao građanske sadrže elemente etnonacionalne koncepcije identiteta, iako oni ovdje ne čine same temelje ustava i zajednice. Tako se, primjerice, i u građanskim državama poput Francuske i SAD-a svim pripadnicima društva nameću dominantna kultura i dominantni jezik, odnosno integracija članova zajednice temelji se na asimilaciji. U članku se osim toga pokazuje da u stvarnosti i u tim državama nerijetko postoji nesklad između proklamiranih građanskih vrijednosti i prakse. Ipak, može se reći da je u sustavima u kojima se temeljne vrijednosti grade na osnovi inkluzivnijih koncepata prisutan i veći stupanj integracije i građanske tolerancije. Na toj osnovi autorica na kraju razmatra pitanje odnosa ustava i kulture. ; The paper analyses the constitutions of Socialist Yugoslavia and successor countries. The author shows that it is possible to identify a continuity of constitutional identity when the issue of the basic subject of constitutional identity is taken as an object of comparison. In both cases, the constitution grants primac– ...