Search results

Inauguracijski govori važan su alat političke komunikacije jer se izlažu na početku mandata, za razliku od ostalih javnih obraćanja političara, te su smatrani programskima. Od odcjepljenja od Jugoslavije, Hrvatska i Slovenija prolazile su kroz različite puteve demokratske konsolidacije. Cilj ovog rada je usporediti teme koje su hrvatski i slovenski predsjednici isticali u svojim inauguracijskim govorima da bi se dobio uvid u događanja i teme koje su bile najrelevantnije za predsjednike u pojedinoj zemlji u određenom vremenu. Koristeći induktivni kvalitativni pristup, ovo istraživanje pokazalo je da se su se predsjednici obiju zemalja referirali na teme: ekonomije, unutarnje politike, demokracije, odnosa s regijom, nacionalne povijesti, nacionalnih elementa, međunarodne politike, Europske unije i NATO-a. Nadalje, kvalitativna metoda analize sadržaja pokazala je da su se predsjednici obiju zemalja referirali na svaku temu s drukčijim fokusom i namjerom zbog različitih društveno-političkih situacija u kojem su se zemlje nalazile. ; Inaugural addresses are important tools in political communication because, unlike other presidential addresses, inaugural addresses are given at the beginning of the term and are considered programmatic. Since their secession from Yugoslavia, Croatia and Slovenia have followed different paths of democratic consolidation. The purpose of this paper is to compare the topics emphasized in recent Croatian and Slovenian presidential inaugural addresses to gain a better perspective of the events and topics considered most relevant by the main political leaders in these countries. Using an inductive qualitative approach, this paper determined that presidents of both countries referred mostly to the economy, domestic policy, democracy, regional relations, national history, national elements, international relations, the European Union and NATO. Furthermore, the qualitative content analysis showed that, due to the countries' different socio-political situations, the presidents referred to each topic differently, with different foci and notions.

With the emergence of television, pre-election campaigns in US shifted its focus from the content and the platform to the image of candidates who became well-packaged products. The biggest election turnout in US occurred exactly at the time of the emergence of this media; however, the percentages of voters' turnout plummeted in the nineties. Enhanced by the attributes of television as a media, the focus on "how" rather than on "what" did not achieve absolute results, and voters responded to the invasion of political image producers with voting abstinence. The latest chapter in pre- election campaigning is the Internet. With its properties and the rapid expansion of the users' net, the new media offers different conditions of communication with voters and is becoming a powerful - and so far, insufficiently utilised - weapon in the hands of pre-election strategists. (SOI : SOEU: S. 191)

Cilj je ove studije dvostruk: prvo, želimo istražiti poseban identitet koji se pojavio kao posljedica mnogih promjena povezanih s Europskom unijom (mobilnost, IKT, rastući broj različitih EU programa i novih EU politika); drugo, želimo testirati ulogu društvenih medija u građenju ovog novog identiteta koji mi nazivamo EUens. Provodeći dubinske intervjue s 25 EUensa, pronašli smo kako pojedine kategorije koje su obično smatrane važnim faktorima u građenju europskog identiteta, kao što su klasa i politički stavovi, ne igraju važnu ulogu u građenju europskog identiteta među pripadnicima naše grupe. Drugo, rezultati našeg istraživanja pokazuju kako društveni mediji imaju potencijal da postanu važan pokretač europskog identiteta. ; The goal of this study is twofold: firstly, we want to explore specific identity that has been emerging as a consequence of many EU-related changes (e.g. development of transport, ICT, increasing number of different EU programs and new EU policies); secondly, we want to test the role of social media in building this new identity that we call EUens (European Union citizens). Conducting in-depth interviews with 25 EUens we find that some issues which are commonly seen as important factors in European identity construction, such as class and political attitudes, do not play any significant role in constructing European identity for members of our group. Secondly, our analysis suggests that social media have potential of becoming important driver of European identity.

Transparency and openness are a key concern in contemporary democracies, at both the national and subnational level. Dissemination of public information is a prerequisite for citizens to exercise their individual and political rights. Transparency is also a prerequisite for accountability. The openness of public authorities to a dialogue with the citizenry has become a key ingredient of the democratic process. Citizens are able to take part in a shared responsibility for the decisions of public authorities. The paper presents an evaluation of the websites of 16 Croatian cities. The Transparency and Openness index, composed of four dimensions, and further developed through 13 components, has shown that cities still do not comply with transparency standards, even when those standards are legally prescribed. They are inclined to disclose 'light' information, which is not politically loaded and has no direct connection to the accountability mechanism.It is possible, however, to detect innovative leaders, who promote transparency and employ their websites accordingly. ; Transparentnost i otvorenost je glavna briga suvremenih demokracija, podjednako na nacionalnoj i subnacionalnoj razini. Širenje javnih informacija je preduvjet da bi građani mogli ostvariti svoja pojedinačna i politička prava. Transparentnost je također preduvjet za odgovornost. Otvorenost javnih vlasti dijalogu s građanima postala je ključni sastojak demokratskog procesa. Građani postaju sposobni preuzeti dio odgovornosti za odluke javnih vlasti. U radu se evaluiraju internetske stranice 16 hrvatskih gradova. Indeks transparentnosti i otvorenosti koji se sastoji od četiri dimenzije i 13 komponenti pokazuje da gradovi još nisu dosegli standarde transparentnosti čak i kad su ovi pravno propisani. Gradovi su skloni objavljivati manje važne informacije, koje nemaju političku težinu ni direktnu vezu s mehanizmom političke odgovornosti. Ipak, moguće je pronaći inovativne lokalne vođe koje promoviraju transparentnost i koriste gradske internetske stranice u tu svrhu.

Rad daje pregled doprinosa hrvatskih istraživača, prije svega znanstvenika i suradnika s Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, znanstvenom i akademskom razvoju političke komunikacije, političkog marketinga i odnosa s javnošću u Hrvatskoj. Sve tri discipline spadaju u područje strateškog komuniciranja koje podrazumijeva svrhovito korištenje komunikacije kojom pojedinci, organizacije, institucije ili države nastoje ostvariti svoje strateške ciljeve. Rad pokazuje kako je Hrvatska, iako je kasno uskočila na vlak tržišnog komuniciranja, brzo uhvatila korak s međunarodnim istraživačkim i akademskim trendovima na tom području. Fakultet političkih znanosti u tome je imao pionirsku i predvodničku ulogu. Istraživači s Fakulteta, ali i drugi hrvatski znanstvenici, svojim istraživanjima i policy analizama na području političkog marketinga i političke komunikacije doprinijeli su konceptualizaciji i komparativnoj analizi suvremenih izbornih kampanja, zatim fenomena amerikanizacije, personalizacije, pakiranja politike, populizma, celebrity populizma, dezinformacija, e-demokracije, cyber politike i drugih. Na području odnosa s javnošću posebno se ističu doprinosi konceptualizaciji i istraživanju imidža, identiteta i brenda država, kriznom komuniciranju, strateškom komuniciranju u turizmu te evaluaciji odnosa s javnošću.