Suchergebnisse

Krajem prošlog stoljeća je došlo do značajnih promjena u komunističkoj Europi. Mijenjali su se cjelokupni sustavi vrijednosti. Te promjene nisu zaobišle ni visoko obrazovanje. Nakon mnogo godina uvriježene ideje o besplatnom školovanju došlo je do uvođenja prvih školarina i s njima ostalih stavki karakterističnih za moderne sustave visokog obrazovanja. Istražuje se kako su tranzitna društva snašla u prihvaćanju liberalnijeg visokog obrazovanja. Analiza kreće teorijskim dijelom u kojem se prikazuju radovi i zaključci drugih radova na istu i sličnu temu. Teorijski dio također sadrži analizu sustava visokih obrazovanja komunističkih odnosno postkomunističkih društava. Naglasak analize je stavljen na prikaz školarina i javnih potpora u navedenim državama. Za kraj teorija daje pogled ekonomske teorije na problem istraživanja. Drugi empirijski dio, temeljem regresijske analize ustvrđuje je li prisutan negativan utjecaj neto troškova na potražnju za visokim obrazovanjem. Za neto troškove se koriste varijable školarina, javnih potpora i oportunitetnih troškova studiranja. Na temelju uzorka od 14 država u 2013. godini djelomično se prihvaća hipoteza o isključivom negativnom utjecaju neto troškova na zavisnu varijablu. Navedeno je posljedica pozitivnog predznaka školarina koje mogu imati dvosmjeran efekt na zavisnu varijablu, neznačajnosti oportunitetnog troška mjerenog općom stopom nezaposlenosti te očekivanog pozitivnog utjecaja javnih potpora na zavisnu varijablu, mjerenu relativnim brojem upisanih studenata. ; At the end of the last century there were significant changes in communist Europe. The whole system of values has changed. These changes are not by-passed by higher education either. After many years of entertaining ideas about free schooling, the introduction of the first tuition fees and other items characteristic for modern higher education systems were introduced. Iti s being studied how transitional societies accepted a more liberal higher education. The analysis starts with theoretical part in which the ...

Krajem prošlog stoljeća je došlo do značajnih promjena u komunističkoj Europi. Mijenjali su se cjelokupni sustavi vrijednosti. Te promjene nisu zaobišle ni visoko obrazovanje. Nakon mnogo godina uvriježene ideje o besplatnom školovanju došlo je do uvođenja prvih školarina i s njima ostalih stavki karakterističnih za moderne sustave visokog obrazovanja. Istražuje se kako su tranzitna društva snašla u prihvaćanju liberalnijeg visokog obrazovanja. Analiza kreće teorijskim dijelom u kojem se prikazuju radovi i zaključci drugih radova na istu i sličnu temu. Teorijski dio također sadrži analizu sustava visokih obrazovanja komunističkih odnosno postkomunističkih društava. Naglasak analize je stavljen na prikaz školarina i javnih potpora u navedenim državama. Za kraj teorija daje pogled ekonomske teorije na problem istraživanja. Drugi empirijski dio, temeljem regresijske analize ustvrđuje je li prisutan negativan utjecaj neto troškova na potražnju za visokim obrazovanjem. Za neto troškove se koriste varijable školarina, javnih potpora i oportunitetnih troškova studiranja. Na temelju uzorka od 14 država u 2013. godini djelomično se prihvaća hipoteza o isključivom negativnom utjecaju neto troškova na zavisnu varijablu. Navedeno je posljedica pozitivnog predznaka školarina koje mogu imati dvosmjeran efekt na zavisnu varijablu, neznačajnosti oportunitetnog troška mjerenog općom stopom nezaposlenosti te očekivanog pozitivnog utjecaja javnih potpora na zavisnu varijablu, mjerenu relativnim brojem upisanih studenata. ; At the end of the last century there were significant changes in communist Europe. The whole system of values has changed. These changes are not by-passed by higher education either. After many years of entertaining ideas about free schooling, the introduction of the first tuition fees and other items characteristic for modern higher education systems were introduced. Iti s being studied how transitional societies accepted a more liberal higher education. The analysis starts with theoretical part in which the ...

Abstract
This paper contributes to an ongoing debate concerning the perceived judicial activism of the European Court of Human Rights (ECtHR). It argues that the output of the Court should be better viewed as the phenomenon of judicial law-making, not unlike in domestic jurisdictions. However, unlike many domestic legal systems, the European Convention on Human Rights framework promotes large quantities of judge-made law. This outcome results from a combination of objective factors that, taken together, enhance the process of judicial law-making by the ECtHR. Those factors include the applied mode of interpretation of the Convention, the approach to its construction, the weak textual basis, the existence of positive obligations, the lack of the doctrine of precedent, the extremely high case law and judicial turnovers, the concurrent legislative inactivity, the existence of the inter-state jurisdiction and the doctrine of autonomous meaning. At the same time, the judicial law-making is only hindered by the doctrine of subsidiarity, the principle of margin of appreciation and the Fourth Instance doctrine. As a consequence of this overwhelming dominance of the factors enhancing the process of judicial law-making over those that hinder it, the ECtHR produces large quantities of judge-made law.