Suchergebnisse

Il saggio vuole abbandonare la tradizionale ottica veneto-centrica e allargare lo sguardo a quel caleidoscopio di popolazioni e culture che, in Istria e Dalmazia, pur avendo fatto parte del dominio veneziano sono andate a intrecciarsi, sia durante il periodo veneziano, sia e ancor più nel corso del XIX secolo con altri influssi, tradizioni e gusti che provenivano dal mondo ottomano e asburgico. Le vicende politiche e le stesse trasformazioni economiche indotte dalla Rivoluzione industriale avrebbero influenzato in profondità il mondo dell'abbigliamento che sbaglieremmo a considerare statico e tradizionale. ; Rad analizira povijesno razdoblje od 16. do 19. stoljeća tijekom kojeg su ikonografski izvori i književna djela istaknula razvoj senzibilnosti prema odijevanju kao društvenom fenomenu što je bilo u skladu sa zbivanjima i političkoekonomskom konjunkturom tih vremena. U drugoj polovici 16. stoljeća izdana su u glavnim europskim gradovima prva djela koja su opisivala, ilustrirala i djelomično uspoređivala odjeću europskih regija s onom tek otkrivenih naroda. Takav inovativni pristup učinio je Cesare Vecellio 1590., u svojoj poznatoj raspravi Degli habiti antichi, et moderni di diverse parti del mondo Libri due (O starim i modernim odjećama iz raznih krajeva svijeta. Dvije knjige). Djela ovakvog žanra nastavila su se izdavati i u narednim desetljećima, a ponovno zanimanje za tu temu probudilo se u drugoj polovici 18 stoljeća, u kontekstu interesa za tehniku i materijalnu kulturu u vrijeme prosvjetiteljstva i enciklopedizma. Tijekom 19. stoljeća u razdoblju velikih filozofskih i etnografskih previranja, stav putnika i promatrača prema jadranskim i balkanskim narodima značajno se promijeno. Etnografija i povijesna antropologija, iako s nasljeđenim romantičarskim pretpostavkama o narodima, počinju s istraživanjem "pučkih" obilježja, a naročito onim što će Fernand Braudel definirati kao materijalna civilizacija, u okviru čega je odjeća zasigurno imala određenu važnost. Namjera ovog rada bila je usporedba mletačkog, habsburškog i osmanlijskog utjecaja kroz identifikaciju kako onog konstantog tako i onog što se mjenjalo u izričaju odijevanja jadranskih i balkanskih naroda tijekom tih stoljeća. Razmatrana je i velika razlika među zemljopisnim područjima Istre (mletačke, mađarske, hrvatske, slovenske), razvedene dalmatinske obale i najvećih otoka kao što su Kreta i Cipar koji su prije bili mletački a potom osmanlijski. Zasigurno je raspoloživost različitim tekstilnim materijalima tijekom 19. stoljeća utjecala na odijevanje. Pogotovo je pamuk postao puno dostupniji nakon "industrijske revolucije", zamjenivši na mnogim jadranskim i balkanskim područjima tradicionalne tkanine kao što su bile vuna, konoplja i koža. Rasprostranjenost pamuka na tržištu i masovna tekstilna proizvodnja doveli su do široke homogenizacije odjeće, što sigurno predstavlja sredstvo društvene emancipacije, ali istovremeno i ujednačavanje unutar kojeg smo danas u potrazi za povijesnim nasljeđem, izgubljenim identitetima, kulturološkim prelijevanjima koja bi lako mogla biti zaboravljena.

Though written at different times, and in response to different occasions, the essays in this book aim to offer a convincing and coherent approach to the interpretation of the topic referred to in the title. The initial impetus for this long course of historical research came in 1976, with a project focused on trade relations between Italy and France in the sixteenth and seventeenth centuries. The results of that project are given in the essay that opens this volume, followed by others that were the fruit of research which, in many ways, grew out of that initial interest.