Suchergebnisse

Autor se pita: što se događa s umjetnošću kad elite shvate vrijednost umjetnosti, umjetnika i kritičara za svoje potrebe, to jest potrebe onih koji određuju što je politički korektno, odnosno što doprinosi njihovim političkim, društvenim i novčanim interesima. Pri tome je autor beskompromisan, ne štedi niti naručitelje, niti umjetnike, niti kritičare, niti publiku, niti struku povijesti umjetnosti, pa niti nespretne i ignorantske birokrate EU. No ta kritička oštrina koja je u potpunosti opravdana, iznesena je na maštovit i duhovit način, kao analiza i dobrodošla kritika ljudske gluposti, hipokrizije i taštine uopće. Autor zaključuje da je usprkos svih pritisaka i povijesnih vrludanja umjetnost kao otjelotvorenje duha najbolje što imamo, uz kreativnu znanost i ljubav, te prepoznaje vrlo maštovit, no ustvari i vrlo uvjerljiv i logičan vid umjetničkog stvaranja u kojem svako biće može biti (odnosno podsvjesno i jest) umjetnik-stvaratelj i umjetnik doživljavanja.