Suchergebnisse

Professional education of civil servants was one of the major goals of 18th-century educational reforms in the Habsburg Monarchy. During the reign of Maria Theresa, a range of state-controlled academies and university programmes were established in order to teach the prospective civil servants the art of "good policy" (gute Polizei, or wise governance), which comprised a theoretical knowledge of public administration, education, health, economy, and security as the main postulates for incorporating the principles of common good and prosperity in public governance. One of such programmes, namely Political and Cameral Studies (Studium politico-camerale), was founded in 1769 in the Croatian city of Varaždin. Focusing on that programme, this paper aims at analysing the educational policy of Maria Theresa in regard to her civil servants and at estimating the knowledge required for public service during the period of enlightened absolutism. The Varaždin programme will be compared with similar institutes in Austria and Hungary. Also, its success in Croatia, where it was supposed to function as the key institution for the educational strategies of local noblemen, will be critically assessed. ; Tijekom vladavine Marije Terezije, uz opsežne reforme koje su vodile formiranju protomoderne uprave u Hrvatsko-Slavonskome Kraljevstvu, oblikovana je i nova percepcija "prosvijećenogˮ javnog službenika. Iako još uvijek gotovo isključivo plemićkoga staleža, taj je službenik morao biti lojalan interesima bečkoga dvora i spreman provoditi reforme, ali i sposoban da vladara savjetuje o nužnim mjerama napretka u smislu vladavine prosvijećenog apsolutizma. U isto je vrijeme njegov javni autoritet morao biti prihvaćen od strane staleža kao nositelja tradicionalnih političkih struktura. Profesionalno obrazovanje javnih službenika stoga je postalo jednim od važnijih ciljeva prosvjetnih reformi 18. stoljeća: upravo je Marija Terezija osnovala niz akademija i tečajeva na kojima je nastava bila kontrolirana od strane države, a njih su pratile intenzivne reforme sveučilišnih programa – prije svega na studijima prava i filozofije. Na njima su se podučavale znanosti koje su bile praktično primjenjive u javnoj upravi ili ekonomiji, a budući javni službenici podučavali su se vještinama "dobre politikeˮ ili "pametne vladavineˮ (gute Polizei) koje su obuhvaćale teoretska znanja javne uprave, školstva, zdravstva, gospodarstva te sigurnosti kao glavnih postulata za postizanje "javnoga dobraˮ ili "općega blagostanja.ˮ Jedan od takvih programa, kao samostalni studij, osnovan je 1769. u Varaždinu. Usko povezan sa novoosnovanim Hrvatskim kraljevskim vijećem, zamišljen je kao obrazovni centar s regionalnim značajem ne samo i za buduće i za već djelatne javne službenike. Ovim se radom, pretežito na temelju arhivskih istraživanja, na primjeru Političko-kameralnog studija u Varaždinu do razdoblja njegove integracije u Kraljevsku akademiju u Zagrebu 1776. prikazuje politika Marije Terezije prema školovanju javnih službenika i definira znanje koje je za javnu službu bilo potrebno u razdoblju prosvjećenog apsolutizma, odnosno u razdoblju stvaranja protomodernih struktura državne vlasti. Studij u Varaždinu komparira se s drugim sličnim programima na području Habsburške Monarhije, a njegov se uspjeh u Hrvatskoj i na regionalnoj razini kritički propituje.

Promatrajući habsburšku obrazovnu politiku prema mađarskom i hrvatskom plemstvu 1760-ih kroz perspektivu bečkog suda, autorica analizira pokušaje bečkog dvora da nadvlada suprotstavljene interese tradicionalnih struktura vlasti i protomoderne države. Kako je Habsburška Monarhija preuzimala kontrolu nad obrazovanjem u drugoj polovici 18. stoljeća, obrazovanje se usmjeravalo na sadržaje koji favoriziraju interese vladarskog suverena te pokušaji "političkog discipliniranja" postaju sastavni dio nastavnog materijala. Te su tendencije postale osobito istaknute u reformi pravnog obrazovanja kroz koje se tada definiraju odnosi između vladara i staleža, između države i njezinih stanovnika, kao i prava i obveze političkih subjekata, s naglaskom na značenje javnog dobra, blagostanja i potreba vremena. Obrazovna politika bečkog dvora u 1760-ima predstavljala je preokret u povijesti pravnog obrazovanja u Mađarskoj i Hrvatskoj, kao i razdoblje utvrđivanja novih obrazovnih standarda za javne službenike. ; Examining the Habsburg educational policy towards the Hungarian and Croatian nobility in the 1760s through the perspective of the Vienna Court the author analyses the Court's attempts to overcome conflicting interests of the traditional structures of the estates and the proto-modern state. With the Vienna Court assuming control over education in the second half of the 18th century, tendencies began to appear focusing education on contents that favour the interests of the ruler's sovereignty and attempts to 'politically discipline' become a constituent part of teaching material. These tendencies became especially prominent in the reform of legal education through which relations between the ruler and the estates, between the state and its inhabitants as well as the rights and obligations of political subjects were defined, with emphasis on the meaning of public good, prosperity and necessities of time. The Vienna Court's education policy in the 1760s presented a turnabout in the history of legal education in Hungary and Croatia and a period of assertion of new educational standards for public servants.

Soldiers of the Military Frontier fought numerous wars for the Habsburg Monarchy from the 16th to the 19th century. By the nature of their service they were susceptible to injuries and health difficulties that limited their ability to perform the service. The aim of this research was to analyse health conditions and most represented illnesses of Frontiersmen in the second part of the 19th century, as well as the Habsburg policy towards disabled soldiers and war invalids. The analysis is based on the case report and findings of the General Arbitration Commission of the Varaždin gen- eral command for the Đurđevac regiment in the military year 1860/61, kept in the Austrian State Archives. ; Vojnici Vojne krajine borili su se za Habsburšku Monarhiju u brojnim ratovima od 16. do 19. stoljeća. Po prirodi svoje službe bili su podložni ozljedama i zdravstvenim tegobama koje su ograničavale njihovo ispunjavanje službe. Cilj ovog istraživanja bila je analiza zdravstvenog stanja i najzastupljenijih bolesti u Graničara u drugoj polovici 19. stoljeća te habsburšku politiku prema vojnim invalidima i onesposobljenim vojnicima. Analiza se temelji na prikazima slučajeva i nalazi- ma Generalne arbitrarne komisije varaždinske generalkomande za Đurđevačku regimentu u vojnoj godini 1860./61., koji se čuvaju u Austrijskom državnom arhivu.