Suchergebnisse

The war and political turmoil in Bosnia and Herzegovina in the 1990s had an impact on the creation of new cultural and political identities, but also mnemonic systems. In order to delineate the social dynamics we considered the changes that the spaces shaped during socialism as places of memory had gone through. By researching that process, the creation of the landscapes of forgetting is being analysed. The paper focuses on the Partisan Cemetery, a monument from 1965 in Mostar. It sheds light on the changes in spatial planning practices, but also everyday practices related to the memorial cemetery. In conclusion, younger generations of Mostar residents' narratives on the Partisan Cemetery and its (possible) usages are analysed. ; Ovaj se članak bavi materijalizacijama sjećanja kojima se pristupa kao važnim sastavnicama politika pamćenja. Naglasak je pritom na spomenicima kao objektima koji se proizvode u skladu s aktualnim društvenim trenutkom kako bi se poželjno sjećanje na odabrane povijesne epizode od nacionalnog značenja upisalo u prostor i učinilo dijelom svakodnevice. Komunikacija između materijalnosti u prostoru i ljudi koji joj pridaju ili oduzimaju značenje ključ je etnološkog i kulturnoantropološkog proučavanja spomenika. Temeljno pitanje koje se ovim radom problematizira glasi: što se događa s materijalizacijama sjećanja na onu prošlost koja, promjenom političkog poretka, više ne predstavlja jedan od simboličkih temelja države te, u novim okolnostima, postaje marginalnom i nepodobnom? Procesi koji se tada zapažaju u prostoru mogu se definirati kao tvorba krajolika zaborava. Navedena se pitanja osvjetljavaju na primjeru spomeničkog kompleksa Partizansko groblje, autora Bogdana Bogdanovića, koje je podignuto u Mostaru 1965. godine kao spomen na borbu za oslobođenje grada protiv njemačkog Wehrmachta. Dok je ovaj spomenik u socijalističkoj prošlosti Bosne i Hercegovine, u skladu s ondašnjom ideologijom, predstavljao značajno spomen-mjesto vezano uz Narodnooslobodilačku borbu, tijekom ratnih događanja u devedesetim godinama prošlog stoljeća potonuo je u kolektivni zaborav. Zbog zapuštenosti i devastiranosti, Partizansko groblje pretvara se u mjesto na kojem rez sa socijalističkom prošlošću postaje vidljivim. Dinamički odnos političkih strategija, spomeničke baštine grada Mostara i građana u različitim razdobljima promatra se višeglasno, pri čemu se nastoji prikazati kontekst nastanka, ali i suvremenog (ne)korištenja spomeničkog kompleksa. Iz toga se razloga istraživanju pristupilo primjenom različitih kvalitativnih metoda, pri čemu se primat daje terenskom radu: promatranju ljudskih praksi na samom Partizanskom groblju te intervjuima sa stanovnicima Mostara. Naracije mlađih Mostaraca upućuju na to da se ova lokacija može promatrati i onkraj etničkih podjela u gradu i državi te da i dalje predstavlja bitnu točku u mentalnim mapama građana.