Suchergebnisse

U radu se raspravlja o prisutnosti i aktualnosti filozofskog, dakle kritičkog promišljaja fenomena psihe i psihijatrije na geo-povijesnom tlu Republike Hrvatske, s metodološkim fokusom na: reprezentativne autore, spise i inicijative relevantne za navedeni diskurs, prisutnost sistematskog provođenja obrazovanja u sklopu fakultetskih kurikuluma, te izdavačku aktivnost tematski usmjerenu na problematiku psihe. Usmjerit će se i na domenu odnosa filozofije i psihe/psihijatrije u povijesnoj mereološkoj konstelaciji, njezin značaj za filozofiju psihe, kao i kategorički neodvojivi odnos filozofije i izučavanja psihe per se. Autor uvodi tezu da je filozofija psihe idealan misaoni poligon na kojem se isprepliću rudimentarni filozofijski disciplinarni smjerovi u rasponu od hermeneutike, fenomenologije, ontologije, epistemologije, logike, pa do socijalne i političke filozofije, filozofije egzistencije i etike. Kao idealni znanstveno-filozofski meritor predlaže se orijentacijska disciplina integrativne bioetike kao teleološki most za sjedinjavanje navedenih filozofskih disciplina. Pritom je naglasak na predmetu fenomena života, koji je evaluiran u analogiji sa semantikom predsokratovskog pojma ψυχή (psukhe). ; The paper discusses the presence and actuality of the philosophical, and therefore critical, think-ing of the phenomena of psyche and psychiatry in the geo-historical space of the Republic of Croatia. Its methodological focus is on: representative authors, writings and initiatives relevant to the mentioned discourse, the presence of systematic education within the faculty curriculum, and the publishing activity focused on the issues ofpsyche. The focus will be on the relationship between philosophy and psyche/psychiatry in the historical mereological constellation, on its importance for the philosophy of psyche, as well as the categorically inseparable relationship between philosophy and the perception of psyche. The author introduces the thesis that the philosophy of psyche is an ideal thinking polygon upon which rudimentary philosophical disciplinary directions are intertwined, ranging from hermeneutics, phenomenology, ontology, epistemology, and logic, to social and political philosophy, the philosophy of existence, and ethics. As an ideal scientific-philosophical descriptor, I suggest the discipline of integrative bioethics, which I look at as a teleological bridge for combining these disciplines. The emphasis will be on the subject of life phenomena, which I look at in an analogy with the pre-Socratic semantics of ψυχή (psukhe) as the dialectical synthesis of mind (nousj) and body (soma).