Suchergebnisse

The thesis analyzes types of English-Hindi interference, from socio-linguistic and linguistic perspective. In the first and second chapter, the question of interference and the influence of one language onto another variety is presented. Short overview of language policy politics in India after its independence in 1947, with an emphasis on Hindi and decisions related to its promotion, sheds light on the sociolinguistic situation in contemporary India. One should bear in mind, however, that English is but the last dominant language on the Subcontinent, if one takes into account proposal by Sheldon Pollock and Zdravka Matišić on the existence of Sanskritic culture and its reflections in language usage on the Subcontinent (Chapter 3, Appendix 2.1.). Analysis consists of two parts: linguistic analysis (Chapter 4) and socio-linguistic analysis (Chapter 5). Both parts of analysis are followed by conclusions. Results reflect communicative strategies of Hindi speakers in the Parliament. They also show which English elements are inserted in Hindi. Analysis also introduces the non-linguistic characteristics of speakers such as their age, gender, political and regional affiliation etc. in the period 1950-2010 in order to decipher whether speakers with the same communicative strategy share same or similar non-linguistic characteristics as well. Speakers with EH elements represent constituencies of various regions in India. However, for the bigger part of them it is possible to assume that they come from Hindi speaking areas, particularly from Central and Eastern Hindi states. Speakers are mostly men, with high level of education. Many of them are aged between 46 and 65 and have various occupations. They also belong to various political parties. English interference in Hindi is described as EH interference of type 0, 1, 2, 3 or the sub-types EH 3;1 or 3;2. EH type 0 represents the absence of English interference in Hindi while EH type 3 stands for the code-switching type of interference. EH types 1 and 2 stand for code-mixing type of interference. The results confirm some of the already described characteristics of English-Hindi interference. The new element is the description of negation in combination with English verbs. English nouns code-mixed in Hindi have been described in detail as the most numerous interfering elements. The statistical analysis of collected data shows that 2 out of 3 Hindi speakers show elements of EH interference in his/her speech pattern throughout the analyzed period (1950-2010). Those elements are mostly of EH types 1 and 2. The analysis also suggests that the number of speakers with English elements is increasing, particularly after year 2000, in comparison to the amount of analyzed data. In the final chapter results are analyzed from the perspective of language policy and language identity. Since the simultaneous translation from English into Hindi and vice versa is available at all times in the Parliament, the question is why do speakers choose to communicate in Hindi with EH interference. The assumption that speakers cannot recollect a particular word during the speech is questionable as explanation since debate topics are known in advance and thus speakers have time to prepare for them. Another assumption that speakers try to make themselves understood by everyone in the communication act with code-mixing and code-switching as strategies is also not found as suitable explanation. Hence the question of language identity and language's social roles are introduced, having in mind particularly relations of language and power as well as of language and social status. From there it seems that the assumption of two language policies is in order. One language policy would then be overt and official and the second covert and unofficial. The assumption is that speakers base their communicative strategies taking in consideration both language policies. ; Tema je ovoga doktorskoga rada lingvistička i sociolingvistička analiza tipova miješanja engleskoga jezika u hindski jezik. Kao uvod u temu razmatra se općenito pitanje jezičnoga kontakta i teorijske pretpostavke o djelovanju jezičnoga kontakta na strukturu jezika (uvodno poglavlje i drugo poglavlje). U trećem poglavlju predstavlja se kratak pregled jezične politike općenito u Indiji nakon njezina osamostaljenja 1947., s naglaskom na odluke o hindskome jeziku. Važno je uočiti kompleksnost indijske sociolingvističke stvarnosti, prije svega u obrazovanju. Prema obrazovnoj politici, svaki učenik u Indiji dužan je za svoga školovanja ovladati trima jezicima. Kako učenici napreduju u obrazovanju, odnosno kako idu prema visokoškolskome obrazovanju, broj se jezika u nastavi smanjuje. Pri tome sve veću ulogu dobiva poznavanje engleskoga jezika. Neke od struka moguće je studirati jedino uz dostatno poznavanje engleskoga jezika budući da je on dominantan alat u tim strukama. Sličnu situaciju moguće je pratiti i u državnim institucijama, unatoč odluci da se hindski upotrebljava u državnim institucijama na sveindijskoj razini. Mediji i pravni sustav prate takvu sociolingvističku raspodjelu moći među jezicima. Iz svega toga može se zaključiti da je engleski posljednji u nizu dominantnih jezika slijedom pretpostavki Sheldona Pollocka i Zdravke Matišić o postojanju sanskrtske civilizacije i njezinu ogledanju u jezičnoj uporabi na Potkontinentu (treće poglavlje, dodatci 2.1.-2.3.). Razumijevanje postavki sanskrtske civilizacije važno je za praćenje zaključaka u završnome šestome poglavlju kao i za razumijevanje rezultata jezičnoga kontakta između engleskoga i hindskoga. U trećem poglavlju predstavljena su i jezična pravila i odredbe kojima je uređena upotreba jezika u indijskome parlamentu, odnosno u Donjem domu (Lok Sabhi). Sama je analiza podijeljena na lingvističku (četvrto poglavlje) i sociolingvističku (peto poglavlje) i popraćena zaključcima. Rezultati lingvističke analize odnose se na komunikacijske strategije govornika hindskoga jezika u Parlamentu i uočavanje vrste engleskih elemenata koji se miješaju s hindskim elementima u ostvaraju hindskoga jezika. U sociolingvističkoj se analizi prate izvanjezične karakteristike govornika kao što su dob, spol, politička i regionalna pripadnost itd. u razdoblju od 1950. do 2010. ne bi li se ustanovilo postojanje zajedničkih karakteristika govornika koji dijele određenu komunikacijsku strategiju. Istraživačica polazi od teze da se odnos engleskih i hindskih elemenata u ostvaraju hindskoga mijenja od 1950. prema 2010. prema kompleksnijem unosu engleskih elemenata. U sociolingvističkoj analizi pretpostavlja da će mlađa populacija govornika u parlamentu dominirati u upotrebi engleskih elemenata u hindskome jeziku. Utjecaj engleskoga na hindski opisan je kao EH interferencija tipa 0, 1, 2, 3 ili međutipova EH 3;1 ili 3;2. Pri tome se EH tip 0 odnosi na nulti stupanj interferencije tj. njezin izostanak, a EH tip 3 na interferenciju tipa prebacivanje kodova dok se EH tip 1 i EH tip 2 odnose na interferenciju tipa miješanje kodova. Rezultati analize potvrđuju neke od već uočenih i opisanih elemenata miješanja engleskoga koda u hindski kao i prebacivanja engleskoga i hindskoga koda. Novouočeni element je opis negacije u spoju s engleskim glagolima, a pobliže je opisano miješanje engleskih imenskih riječi kao najbrojnijih elemenata u ostvaraju hindskoga jezika u analiziranom materijalu. Statistička analiza pokazuje da u pregledanim dokumentima 2 od 3 govornika imaju elemente EH interferencije u svome ostvaraju hindskoga jezika, pretežito elemente EH tipa 1 ili EH tipa 2. Analiza također pokazuje da je broj govornika s umetnim elementima iz engleskoga jezika u porastu u odnosu na omjer materijala te da veći broj govornika nakon 2000. godine pokazuje takve karakteristike u svome ostvaraju hindskoga jezika. Govornici s engleskim elementima u hindskome govoru dolaze iz različitih krajeva Indije, ali se može pretpostaviti da većina ipak dolazi iz područja hindskoga govornoga područja, poglavito iz centralnih i istočnih hindskih saveznih država. Govornici su pretežno muškarci, s visokim stupnjem obrazovanja, u dobi od 46 do 65 godina, različitih zaposlenja. Pripadaju također različitim političkim strankama. U završnome šestome poglavlju rada rezultati analize se preispituju iz perspektive jezične politike i jezičnih identiteta. Kako je u parlamentu omogućen simultani prijevod s engleskoga odnosno hindskoga u svakome trenutku (vidi treće poglavlje za više detalja), postavlja se pitanje zašto govornici pribjegavaju komunikaciji na hindskome jeziku s elementima iz engleskoga jezika (EH interferencija). Pretpostavka da se ne mogu sjetiti u svakome trenutku kako se nešto kaže na hindskome dovodi se u pitanje, budući da su teme rasprave poznate unaprijed te se govornici mogu pripremiti za njih. Druga pretpostavka da govornici miješanjem ili prebacivanjem kodova žele omogućiti svim sudionicima da ih razumiju ponavljanjem poruke također ne zadovoljava. Stoga se uvodi pitanje jezičnoga identiteta i društvenih funkcija jezika – osiguravanje moći, utvrđivanje te potvrđivanje društvenoga statusa govornika. Iz te perspektive nadaje se zaključak kako treba pretpostaviti da uz službenu, javnu jezičnu politiku postoji i neslužbena jezična politika koju govornici uzimaju u obzir pri odabiru komunikacijskih strategija. Doktorski rad analiza jedan segment hindskoga korpusa političkoga diskurza. Kao takav doprinosi novim istraživanjima u istoj domeni te isto tako otvara prostor za analizu korpusa koji pripadaju drugim funkcionalnim stilovima hindskoga jezika. Rad također nudi mogućnost komparativne usporedbe utjecaja engleskoga jezika u hindskome i drugim indijskim jezicima budućim istraživačima.

The thesis analyzes types of English-Hindi interference, from socio-linguistic and linguistic perspective. In the first and second chapter, the question of interference and the influence of one language onto another variety is presented. Short overview of language policy politics in India after its independence in 1947, with an emphasis on Hindi and decisions related to its promotion, sheds light on the sociolinguistic situation in contemporary India. One should bear in mind, however, that English is but the last dominant language on the Subcontinent, if one takes into account proposal by Sheldon Pollock and Zdravka Matišić on the existence of Sanskritic culture and its reflections in language usage on the Subcontinent (Chapter 3, Appendix 2.1.). Analysis consists of two parts: linguistic analysis (Chapter 4) and socio-linguistic analysis (Chapter 5). Both parts of analysis are followed by conclusions. Results reflect communicative strategies of Hindi speakers in the Parliament. They also show which English elements are inserted in Hindi. Analysis also introduces the non-linguistic characteristics of speakers such as their age, gender, political and regional affiliation etc. in the period 1950-2010 in order to decipher whether speakers with the same communicative strategy share same or similar non-linguistic characteristics as well. Speakers with EH elements represent constituencies of various regions in India. However, for the bigger part of them it is possible to assume that they come from Hindi speaking areas, particularly from Central and Eastern Hindi states. Speakers are mostly men, with high level of education. Many of them are aged between 46 and 65 and have various occupations. They also belong to various political parties. English interference in Hindi is described as EH interference of type 0, 1, 2, 3 or the sub-types EH 3;1 or 3;2. EH type 0 represents the absence of English interference in Hindi while EH type 3 stands for the code-switching type of interference. EH types 1 and 2 stand for code-mixing type of interference. The results confirm some of the already described characteristics of English-Hindi interference. The new element is the description of negation in combination with English verbs. English nouns code-mixed in Hindi have been described in detail as the most numerous interfering elements. The statistical analysis of collected data shows that 2 out of 3 Hindi speakers show elements of EH interference in his/her speech pattern throughout the analyzed period (1950-2010). Those elements are mostly of EH types 1 and 2. The analysis also suggests that the number of speakers with English elements is increasing, particularly after year 2000, in comparison to the amount of analyzed data. In the final chapter results are analyzed from the perspective of language policy and language identity. Since the simultaneous translation from English into Hindi and vice versa is available at all times in the Parliament, the question is why do speakers choose to communicate in Hindi with EH interference. The assumption that speakers cannot recollect a particular word during the speech is questionable as explanation since debate topics are known in advance and thus speakers have time to prepare for them. Another assumption that speakers try to make themselves understood by everyone in the communication act with code-mixing and code-switching as strategies is also not found as suitable explanation. Hence the question of language identity and language's social roles are introduced, having in mind particularly relations of language and power as well as of language and social status. From there it seems that the assumption of two language policies is in order. One language policy would then be overt and official and the second covert and unofficial. The assumption is that speakers base their communicative strategies taking in consideration both language policies. ; Tema je ovoga doktorskoga rada lingvistička i sociolingvistička analiza tipova miješanja engleskoga jezika u hindski jezik. Kao uvod u temu razmatra se općenito pitanje jezičnoga kontakta i teorijske pretpostavke o djelovanju jezičnoga kontakta na strukturu jezika (uvodno poglavlje i drugo poglavlje). U trećem poglavlju predstavlja se kratak pregled jezične politike općenito u Indiji nakon njezina osamostaljenja 1947., s naglaskom na odluke o hindskome jeziku. Važno je uočiti kompleksnost indijske sociolingvističke stvarnosti, prije svega u obrazovanju. Prema obrazovnoj politici, svaki učenik u Indiji dužan je za svoga školovanja ovladati trima jezicima. Kako učenici napreduju u obrazovanju, odnosno kako idu prema visokoškolskome obrazovanju, broj se jezika u nastavi smanjuje. Pri tome sve veću ulogu dobiva poznavanje engleskoga jezika. Neke od struka moguće je studirati jedino uz dostatno poznavanje engleskoga jezika budući da je on dominantan alat u tim strukama. Sličnu situaciju moguće je pratiti i u državnim institucijama, unatoč odluci da se hindski upotrebljava u državnim institucijama na sveindijskoj razini. Mediji i pravni sustav prate takvu sociolingvističku raspodjelu moći među jezicima. Iz svega toga može se zaključiti da je engleski posljednji u nizu dominantnih jezika slijedom pretpostavki Sheldona Pollocka i Zdravke Matišić o postojanju sanskrtske civilizacije i njezinu ogledanju u jezičnoj uporabi na Potkontinentu (treće poglavlje, dodatci 2.1.-2.3.). Razumijevanje postavki sanskrtske civilizacije važno je za praćenje zaključaka u završnome šestome poglavlju kao i za razumijevanje rezultata jezičnoga kontakta između engleskoga i hindskoga. U trećem poglavlju predstavljena su i jezična pravila i odredbe kojima je uređena upotreba jezika u indijskome parlamentu, odnosno u Donjem domu (Lok Sabhi). Sama je analiza podijeljena na lingvističku (četvrto poglavlje) i sociolingvističku (peto poglavlje) i popraćena zaključcima. Rezultati lingvističke analize odnose se na komunikacijske strategije govornika hindskoga jezika u Parlamentu i uočavanje vrste engleskih elemenata koji se miješaju s hindskim elementima u ostvaraju hindskoga jezika. U sociolingvističkoj se analizi prate izvanjezične karakteristike govornika kao što su dob, spol, politička i regionalna pripadnost itd. u razdoblju od 1950. do 2010. ne bi li se ustanovilo postojanje zajedničkih karakteristika govornika koji dijele određenu komunikacijsku strategiju. Istraživačica polazi od teze da se odnos engleskih i hindskih elemenata u ostvaraju hindskoga mijenja od 1950. prema 2010. prema kompleksnijem unosu engleskih elemenata. U sociolingvističkoj analizi pretpostavlja da će mlađa populacija govornika u parlamentu dominirati u upotrebi engleskih elemenata u hindskome jeziku. Utjecaj engleskoga na hindski opisan je kao EH interferencija tipa 0, 1, 2, 3 ili međutipova EH 3;1 ili 3;2. Pri tome se EH tip 0 odnosi na nulti stupanj interferencije tj. njezin izostanak, a EH tip 3 na interferenciju tipa prebacivanje kodova dok se EH tip 1 i EH tip 2 odnose na interferenciju tipa miješanje kodova. Rezultati analize potvrđuju neke od već uočenih i opisanih elemenata miješanja engleskoga koda u hindski kao i prebacivanja engleskoga i hindskoga koda. Novouočeni element je opis negacije u spoju s engleskim glagolima, a pobliže je opisano miješanje engleskih imenskih riječi kao najbrojnijih elemenata u ostvaraju hindskoga jezika u analiziranom materijalu. Statistička analiza pokazuje da u pregledanim dokumentima 2 od 3 govornika imaju elemente EH interferencije u svome ostvaraju hindskoga jezika, pretežito elemente EH tipa 1 ili EH tipa 2. Analiza također pokazuje da je broj govornika s umetnim elementima iz engleskoga jezika u porastu u odnosu na omjer materijala te da veći broj govornika nakon 2000. godine pokazuje takve karakteristike u svome ostvaraju hindskoga jezika. Govornici s engleskim elementima u hindskome govoru dolaze iz različitih krajeva Indije, ali se može pretpostaviti da većina ipak dolazi iz područja hindskoga govornoga područja, poglavito iz centralnih i istočnih hindskih saveznih država. Govornici su pretežno muškarci, s visokim stupnjem obrazovanja, u dobi od 46 do 65 godina, različitih zaposlenja. Pripadaju također različitim političkim strankama. U završnome šestome poglavlju rada rezultati analize se preispituju iz perspektive jezične politike i jezičnih identiteta. Kako je u parlamentu omogućen simultani prijevod s engleskoga odnosno hindskoga u svakome trenutku (vidi treće poglavlje za više detalja), postavlja se pitanje zašto govornici pribjegavaju komunikaciji na hindskome jeziku s elementima iz engleskoga jezika (EH interferencija). Pretpostavka da se ne mogu sjetiti u svakome trenutku kako se nešto kaže na hindskome dovodi se u pitanje, budući da su teme rasprave poznate unaprijed te se govornici mogu pripremiti za njih. Druga pretpostavka da govornici miješanjem ili prebacivanjem kodova žele omogućiti svim sudionicima da ih razumiju ponavljanjem poruke također ne zadovoljava. Stoga se uvodi pitanje jezičnoga identiteta i društvenih funkcija jezika – osiguravanje moći, utvrđivanje te potvrđivanje društvenoga statusa govornika. Iz te perspektive nadaje se zaključak kako treba pretpostaviti da uz službenu, javnu jezičnu politiku postoji i neslužbena jezična politika koju govornici uzimaju u obzir pri odabiru komunikacijskih strategija. Doktorski rad analiza jedan segment hindskoga korpusa političkoga diskurza. Kao takav doprinosi novim istraživanjima u istoj domeni te isto tako otvara prostor za analizu korpusa koji pripadaju drugim funkcionalnim stilovima hindskoga jezika. Rad također nudi mogućnost komparativne usporedbe utjecaja engleskoga jezika u hindskome i drugim indijskim jezicima budućim istraživačima.