Dijalektika otočnosti: Otvorena zatvorenost otočnih zajednica kao model društvenog organiziranja u eri migracija ; Dialectics of Insularity: The Open Enclosure of Island Communities as a Model of Social Organizing in the Age of Migrations
Zbog svoje prostorne zaokruženosti i odvojenosti od kopna, otoci su na neki način zasebni i autonomni svjetovi, ali su istovremeno i mjesta susreta mnogobrojnih migracijskih ruta životinja i ljudi. Dijalektičko shvaćanje otočnosti koje proizlazi iz sažimanja predodžbe o otoku kao izoliranom svijetu i otoku kao dinamičnom čvorištu omogućava adekvatnije razumijevanje odnosa otoka i migracija (tj. otočana i migranata) u kontekstu (post)nacionalnih teritorijalnih sustava i globaliziranog tržišta. K tome, dijalektičko rekodiranje pojma otočnosti može pomoći stanovnicima otoka na putu prema istinskoj političkoj emancipaciji, a ujedno poslužiti i kao model društvenog organiziranja u eri obilježenoj čestim i masovnim ograđivanjima (engl. enclosures) i protjerivanjima (engl. expulsions), u kojoj nas sve veći broj postaje nekom vrstom otočana i izbjeglica. ; Owing to their spatial enclosure and detachment from the mainland, islands may be considered as separate and autonomous worlds, yet they are also intersection points of various migration routes, human and animal alike. A dialectical understanding of insularity, as a result of merging the image of the island as an isolated world and the island as a dynamic node, offers a more adequate insight into the relationship between islands and migrations (i.e. between islanders and migrants) in the context of (post)national territorial systems and the globalized market. Moreover, a dialectical re-coding of the idea of insularity may help the inhabitants of islands on their way towards genuine political emancipation, as well as serve as a model of social organizing in an age marked by frequent and massive enclosures and expulsions, in which an increasing number of us is turning into a sort of islanders and refugees.
