Suchergebnisse
Filter
14 Ergebnisse
Sortierung:
Germania e Fiume: la questione fiumana nella diplomazia tedesca, 1921-1924
In: Fonti e studi per la storia della Venezia Giulia
In: Serie 1, Fonti 13
Un'altra Italia : Fiume 1724-1924
Il libro esiste in duplice veste con copertine diverse, dalla Lega nazionale di Trieste e dal Centro di ricerche storiche di Rovigno. ; Il volume postumo di William Klinger è una sintesi della storia politica fiumana, sviluppata a partire da una tesi di dottorato discussa nel 2007 presso l'Istituto Universitario di Fiesole. La consultazione di alcuni archivi, come quelli di Londra e Trieste, e di alcuni fondi recentemente resi consultabili all'archivio di Stato di Fiume ha permesso all'autore di colmare numerose lacune interpretative che pregiudicavano fino ad oggi la corretta comprensione della storia fiumana. ; Published version of EUI PhD thesis, 2007
BASE
LE ORIGINI DEI CONSIGLI NAZIONALI: UNA PROSPETTIVA EUROASIATICA
I primi Consigli nazionali apparvero nell'Impero zarista nella primavera del 1917 e successivamente in quello asburgico. La formazione di un consiglio nazionale jugoslavo non corrispondeva agli interessi della Serbia e dell'Italia e, fino alla primavera del 1918, la situazione in campo militare faceva apparire possibile la creazione di uno Stato jugoslavo sotto l'egida degli Asburgo. A Fiume si formò l'unico caso di un Consiglio Nazionale italiano poiché la città poteva essere rivendicata unicamente invocando il principio di autodeterminazione nazionale che altrove l'Italia preferì ignorare, fondando le sue pretese territoriali sul Patto di Londra e l'armistizio di Villa Giusti. ; Prva Narodna vije}a pojavila su se u prolje}e 1917. u carskoj Rusiji. Tek naknadno su se razvila u imperiji, uz podr{ku sila Antante u svrhu pru'anja otpora Njema~koj u srednjoj Europi. Englezi su potaknuli osnivanje takvih tijela unutar Austro-Ugarskog carstva ve} 1916. da bi se organizirao nacionalni pokret otpora u zemljama monarhije ukoliko bi ih Njema~ka okupirala uslijed njenog izlaska iz rata. Nakon Oktobarske revolucije Narodna vije}a slu'e u obrani Europe od bolj{evika koji su smatrani sve do kraja 1918. obi~nim njema~kim agentima. Utemeljenje jugoslavenskog Narodnog vije}a bilo je u suprotnostima s interesima Srbije i Italije, a sve do prolje}a 1918. stanje na boji{tu ~inilo je izglednim stvaranje jugoslavenske dr'ave pod okriljem Habsburgovaca. Jedino talijansko Narodno vije}e nastalo je u Rijeci, jer se suverenitet nad gradom mogao zahtijevati samo pozivanjem na princip nacionalnog samoodre|enja, kojeg je Italija uglavnom ignorirala temelje}i svoje teritorijalne pretenzije na Londonskom sporazumu i na mirovnom ugovoru potpisanom u Villi Giusti.
BASE
ANDREA LUDOVICO ADAMICH NEI RAPPORTI DELLA POLIZEI-HOFSTELLE DEL 1810
L'articolo presenta una serie di dispacci sul negoziante fiumano Andrea Ludovico Adamich che il capo della polizia segreta austriaca di Zagabria, Andrea Dorotich, inviò nel corso del 1810 alla sede centrale di polizia di Vienna. Adamich, ebbe rapporti di altissimo livello con le parti in lotta. Il materiale è inedito e il fondo della Polizei-Hofstelle che si riteneva perduto nel 1927 costituisce una fonte preziosa per ricostruire le vicende economiche e politiche delle Province Illiriche. ; U ovom je radu prikazan niz izvje{taja koje je Andrea Dorotich, na~elnik austrijske tajne policije u Zagrebu, poslao tijekom 1810. godine u policijsku sredi{njicu u Be~u. Pod njegovom je direkcijom zagreba~ka policijska uprava postala glavni centar prikupljanja informacija o Ilirskim Provincijama, tada izgubljenim teritorijama za Austrijsko carstvo. Doroti} je pratio djelovanje rije~kog trgovca Andree Lodovica Adamicha koji je koristio svoju trgova~ku mre'u radi prikupljanja politi~ko-vojnih informacija koje je zatim ustupao sukobljenim stranama. Takva mu je praksa omogu}ila uspostavu odnosa na najvi{em nivou koji su, po Dorotichu, bili od presudne va'nosti za njegove trgova~ke uspjehe u tom razdoblju. Upravo zahvaljuju}i Adamichevim djelatnostima Rijeka je postala jedna od najva'nijih luka na Jadranu tog doba. Dorotich pogotovo razmatra i utjecaj kontinentalnog bloka na gospodarske aspekte i fiskalnu politiku u Provincijama te sugerira Austriji da u~ini isto. Iz pisama is~itavamo duboke promjene koje je novi Napoleonov politi~ki re'im donio u regiji, ali i {irenje revolucionarnih nacionalnih ideja me|u pripadnicima malogra|anskog sloja. Ovaj materijal je do sada neobjavljen, a fond austrijske Polizei-Hofstelle kojeg se smatralo izgubljenim 1927. predstavlja dragocjen izvor za rekonstrukciju gospodarskih i politi~kih prilika u Ilirskim Provincijama.
BASE
"LE MACCHINAZIONI RAGUSEE DA REPRISTINAZIONE DELLA LORO REPUBBLICA VANNO SEMPRE PIÙ REALIZZANDOSI": L'INFELICE TENTATIVO DI RESTAURAZIONE DELLA REPUBBLICA DI RAGUSA NEL 1814
In questo contributo l'autore si sofferma sull 'ultimo serio tentativo del patriziato raguseo di riottenere nel l814 l'indipendenza politica della Repubblica, in vista del Congresso di Vienna. Il lavoro si basa su lla documentazione reperita negli archivi di Londra e che la "Commissione del Corpo della Nobiltà della Repubblica di Ragusa" inviò allora al Ministro degli Esteri inglese Visconte Castlereagh. Per la ricostruzione degli avvenimenti si è utilizzata anche la corrispondenza che il mercante fiumano Adamich spedì a Yienna nello stesso periodo. ; U fondu Castlereagh u Londonskom ddavnom arhivu (nekad Public Record Office, a sada National Archives) sacuvan je sveianj spisa o stanju na Jadranu koje je britanski diplomat koristio prilikom rada na Beckom Kongresu. U njemu se nalazi i dokumentacija datirana 14. srpnja 1814. koju je odbor dubrovacke vlastele poslao u London ministru vanjskih poslova tj. vikontu Castlereagh-u. Dubrovacko je povjerenstvo uputilo izriCit zahtjev za pomoé Velike Britanije, pritom potvrdujuéi markizu Mihu Boni (koji je od 1811. bio nastanjen u Becu) status dubrovackog opunomoéenika na Beckom Kongresu. Cilj predstavke bio je obnova Dubrovacke Republike koja se tada veé nalazila pod okupacijom austrijskog generala Milutinoviéa. U tu svrhu urucen je i "memorijal" sa opisanim dogadajima u Dubrovniku od francuske (1806.) do austrijske okupacije 1814. Ton spisa odrazava ocaj dubrovacke vlastele koja je uzalud pokusala zaigrati svoju diplomatsku kartu. Spisi su neobjavljeni i pisani na talijanskom i od velikog su povijesnog znacaja u tumacenju posljednjih trzaja jedne suverene drzave i njenih politickih elita. Naime, poznato je da Republika nije vise obnavljana pa je Austrija mogia zauzeti Citavu istocnu obalu Jadrana od Venecije do Boke Kotorske. Austrijanci su pritom uspjdno sprijeCili da se pitanje Dubrovnika otvori na Beckom Kongresu. To je bio uspjeh za kancelara Metternicha i njegovog bliskog suradnika, ddavnog tajnika Josepha von Hudelista, a svemu je nemalo doprinio i rijecki trgovac AL. Adamié koji je tada (1814.) jos uvijek obnasao duznost engleskog konzula u Rijeci. U radu je zbog dobivanja potpunije slike koristena i prepiska Adamich-Hudelist koja se cuva u austrijskom Dvorskom i ddavnom arhivu u Becu. Adamiéa, osim "dubrovackih spletkarenja", vise smetaju nastojanja crnogorskog vladike Petroviéa da si osigura drzavnu nezavisnost kao i zaposjedanje Boke Kotorske. Njegova osobna pisma, pohranjena u Beckom ddavnom arhivu (Haus-, Hof- und Staatsarchiv Wien ), govore nam o kompleksnoj situaciji na Jadranu tih godina.
BASE
Negotiating the nation : Fiume, from autonomism to state making (1848-1924)
Defence date: 23 November 2007 ; Examining Board: Prof. Raffaele Romanelli, La Sapienza University, Rome ; Prof. Marina Cattaruzza, University of Bern ; Prof. Drago Roksandić, University of Zagred ; Prof. Heinz Gerhard Haupt, EUI-HEC ; This thesis is made available in Open Access in October 2018 as requested and wanted by the family of the author who tragically was killed on 31 January 2015. It is his family's desire that the author's research is open and available to all. ; no abstract available
BASE
Quando è nazione? Una rivisitazione critica delle teorie sul nazionalismo ; KADA GOVORIMO O NACIJI? KRITIČKI OSVRT NA TEORIJE NACIONALIZMA
In questo saggio l 'autore propone una rivisitazione critica delle teorie sul nazionalismo. Infatti, stando alle teorie contemporanee, la nazione è una comunità che per garantirsi legittimità politica deve costituire la maggioranza della popolazione residente in un determinato territorio. Tale requisito, in realtà, risale ai romantici e all'impatto della democratizzazione in politica. Questo lavoro mette in discussione l 'utilità di questa concezione politica per lo studio della storia del nazionalismo e propone un cambiamento di terminologia. La nazione è un gruppo di persone che è consapevole di essere (o aspira a diventare) il legittimo corpo politico che rappresenta uno Stato territoriale. In questo modo possiamo tracciare i percorsi della formazione dei discorsi nazionali a partire dai rappresentanti delle istituzioni politiche dello Stato da cui essi originano e non dalle masse popolari che semmai li subiscono. ; Prema s uvr em enim teorijama nacija j e zaj ednica koja, da bi stekla zajamceni politicki l egitimitet, treba predstavljati v eéinu stanovnistva na odr edenom t eritorij u. Taj uvj et zapravo ima korij en e u romantizm u t e utj ecaj u d emokratizacij e u politici. Ovaj esej postavlja pitanj e valjanosti ov e politicke koncepcij e u proucavanj u povij esti nacionalizma i predlaze izmj en u t erminologij e. Nacija je grupa lj udi koja j e svj esna da j est (ili z eli p estati) l egitimno politicko tij elo koj e predstavlja t eritorijalnu d davu. Na taj nacin mozemo slij editi put formiranja nacionalnih pitanja, poc ev od predstavnika politickih instit ucija d dave iz koj e oni potj ec u, a n e od narodnih masa koj e ih u najbolj em sl ucaj u trpe.
BASE
La carta del Carnaro: una costituzione per lo Stato Libero di Fiume (1920)
L' autore si prefigge di ricostruire i fondamenti ideologici della Carta del Carnaro, costituzione della dannunziana Reggenza del Carnaro. In questo senso appare fondamentale l' apporto del pensiero politico dei sindacalisti rivoluzionari, movimento a cui apparteneva anche uno degli autori del documento, Alcide de Ambris. La presentazione in forma sintetica delle dottrine politiche del sindacalismo rivoluzionario, suggerisce che la Carta del Carnaro può in effetti essere considerata il documento che fornisce a questa corrente di pensiero una sua compiuta espressione politica e statuale. In secondo luogo, viene ricostruita la dialettica che si instaurò sia tra i due costituenti - D'Annunzio e de Ambris - che tra i due corpi politici che a Fiume si arrogavano l' attribuzione di poteri statuali e cioè il Comando dannunziano e il Consiglio Nazionale. l rapporti spesso conflittuali tra le due istituzioni e le di vergenze ideologiche influenzarono sia la struttura che il tenore ideologico della Carta e contribuiscono a spiegare anche alcuni passi contradditori . ; Autorova je namjera rekonstruirati ideoloske osnove na kojima se temeljila Kvarnerska povelja, a time i utemeljenje D'Annunzijeve uprave na podrucju Kvarnera. U tom smislu odlucujuéu je ulogu imala politicka misao revolucionarnih sindikalnih celnika. Sindikalnom pokretu pripadao je i jedan od autora spomenutog dokumenta Alcide de Ambris. Sazet prikaz politickih doktrina revolucionarnog sindikalnog pokreta ukazuje na to da se Kvarnerska povelja moze smatrati dokumentom na kojem se temelji politicki izraz te struje i njezina ddavotvornost. Osim toga, u ovom je radu rekonstruiran i dijalekticki odnos izmedu dvaju znacajnih licnosti - D'Annunzija i de Ambrisa, i izmedu politicka tabora koja su svojatala pravo na ddavotvornost, tj. Zapovjednistvo i Nacionalno vijeée. Cesti sukobi izmedu ta dva tabora te njihove divergencije utjecali su, kako na sadrzaj Kvarnerske povelje, tako i na ideoloski ton dokumenta, pa u njima treba traziti tumacenje nekih kontradiktornih postupaka. U posljednjem poglavlju autor ilustrira posebnu koncepciju o radikalnom volontarizmu D' Annunzije ddave, navodeéi ustavne odredbe i ukazujuéi na dugorocne politicke konzekvence tih stavova. Situacija permanentnog izvanrednog stanja koja je, kako se cini, obiljezavala to razdoblje u Rij eci, ne ukazuje samo na slucajna previranja u tom teskom razdoblju, ili na stvarne potrebe uprave, nego je prvenstveno izraz D'Annunzijevih pogleda na ddavnu vlast.
BASE
CESARE DURANDO: FRAMMENTI DELLA CORRISPONDENZA CONSOLARE (1887)
Nel presente saggio l'autore pubblica la corrispondenza del console generale d'Italia a Trieste Cesare Durando negli anni 1886-1887, che interessa alcuni aspetti peculiari della vita politica di Gorizia, di Trieste, dell' !stria e della Dalmazia di quel periodo. Il Durando conosceva molto bene la situazione locale e fu in grado di mettere in evidenza il nesso tra il fenomeno dell ' agitazione e della mobilitazione nazionalista con le questioni economiche e statali generali che assillavano allora la Monarchia asburgica. Il problema della definizione delle identità nazionali della regione del Litorale poteva essere compreso, rimarca il Durando, solamente se analizzato entro il contesto austro-ungarico di quegli anni. ; U ovom eseju autor objavljuje pisma generalnog konzula Italije u Trstu Cesare Durandoa iz 1886-1887. godine, koja se odnose na neke osobitosti politickog zivota toga razdoblja u Gorici, Trstu, lstri i Dalmaciji. Durando je izvrsno poznavao lokalnu situaciju, te je bio kadar utvrditi povezanost fenomena nacionalistickih nemira i mobilizacije sa opéim gospodarskim i ddavnim pitanjima koja su u to vrijeme razdirala Habzbursku monarhiju. Problem definiranja nacionalnih identiteta na podrucju Primorja mogao se shvatiti, napominje Durando, samo ako se analizira u kontekstu tadasnje Austro-Ugarske.
BASE
Jos o litu Williama Klingera i Denisa Kuljisa
In: Politička misao, Band 51, Heft 1, S. 173-182
Tito: Neispricane price. Tajni imperij Josipa Broza Tita
In: Politička misao, Band 50, Heft 4, S. 209-215