Suchergebnisse

Suvremeni razvoj Hrvatske opterećen je izrazitim regionalnim disparitetima. Kako su razlike u socioekonomskoj razvijenosti ključni generator prostorne pokretljivosti stanovništva, to se odražava i na atrofiju demografskih resursa slabije razvijenih područja, a na taj način i destabilizaciju njihove naseljenosti. Zbog uzajamne povezanosti gospodarskoga i demografskog razvoja, u radu su pobliže razmotreni demografski resursi kao indikator i čimbenik dispariteta u regionalnom razvoju države. Istraženi su demografski resursi 2001. i 2011. godine na tri hijerarhijske razine regionalnog razvoja i četiri prostorne kategorije prema kompozitnom indeksu razvijenosti županija 2013. godine. Rezultati istraživanja pokazuju da: prvo, Hrvatsku karakterizira izrazito neravnomjeran prostorni razmještaj demografskih resursa; drugo, više od polovine ukupnoga broja županija ulazi u I. kategoriju razvijenosti, a samo tri županije u IV. kategoriju razvijenosti; treće, područja IV. kategorije razvijenosti karakteriziraju povoljni demografski resursi, a područja I. kategorije slabi demografski resursi, i četvrto, strukturna i dinamička obilježja indeksa demografskih resursa jasno indiciraju specifične razvojne probleme u pojedinim dijelovima zemlje. ; According to recent research, modern development in Croatia is burdened by distinct regional disparities. As differences in socioeconomic development are the key generator of spatial mobility of the population, this is reflected in the atrophy of demographic resources of less developed areas, and consequently in the destabilization of their population. Due to the connections between economic and demographic development, the paper examines demographic resources as an indicator and factor in the disparities occurring in the regional development of the country. Demographic resources in 2001 and 2011 on three hierarchical levels of regional development and four spatial categories are explored, as well as the composite index of development of counties in 2013. The research process includes the calculation of synthetic indicators of demographic potential – the index of demographic resources (ider) and its evaluation within the typological scale of six threshold values. The research results show that: first, Croatia has a highly uneven spatial distribution of demographic resources; second, more than half the number of the counties belong to the first development category, and only three counties to the fourth development category; third, regions in the fourth development category are characterized by favorable demographic resources, while areas in the first category are characterized by weak demographic resources; and fourth, structural and dynamic characteristics of the index of demographic resources clearly indicate specific development problems in certain parts of the country.

Suvremeni razvoj Hrvatske opterećen je izrazitim regionalnim disparitetima. Kako su razlike u socioekonomskoj razvijenosti ključni generator prostorne pokretljivosti stanovništva, to se odražava i na atrofiju demografskih resursa slabije razvijenih područja, a na taj način i destabilizaciju njihove naseljenosti. Zbog uzajamne povezanosti gospodarskoga i demografskog razvoja, u radu su pobliže razmotreni demografski resursi kao indikator i čimbenik dispariteta u regionalnom razvoju države. Istraženi su demografski resursi 2001. i 2011. godine na tri hijerarhijske razine regionalnog razvoja i četiri prostorne kategorije prema kompozitnom indeksu razvijenosti županija 2013. godine. Rezultati istraživanja pokazuju da: prvo, Hrvatsku karakterizira izrazito neravnomjeran prostorni razmještaj demografskih resursa; drugo, više od polovine ukupnoga broja županija ulazi u I. kategoriju razvijenosti, a samo tri županije u IV. kategoriju razvijenosti; treće, područja IV. kategorije razvijenosti karakteriziraju povoljni demografski resursi, a područja I. kategorije slabi demografski resursi, i četvrto, strukturna i dinamička obilježja indeksa demografskih resursa jasno indiciraju specifične razvojne probleme u pojedinim dijelovima zemlje. ; According to recent research, modern development in Croatia is burdened by distinct regional disparities. As differences in socioeconomic development are the key generator of spatial mobility of the population, this is reflected in the atrophy of demographic resources of less developed areas, and consequently in the destabilization of their population. Due to the connections between economic and demographic development, the paper examines demographic resources as an indicator and factor in the disparities occurring in the regional development of the country. Demographic resources in 2001 and 2011 on three hierarchical levels of regional development and four spatial categories are explored, as well as the composite index of development of counties in 2013. The research process includes the calculation of synthetic indicators of demographic potential – the index of demographic resources (ider) and its evaluation within the typological scale of six threshold values. The research results show that: first, Croatia has a highly uneven spatial distribution of demographic resources; second, more than half the number of the counties belong to the first development category, and only three counties to the fourth development category; third, regions in the fourth development category are characterized by favorable demographic resources, while areas in the first category are characterized by weak demographic resources; and fourth, structural and dynamic characteristics of the index of demographic resources clearly indicate specific development problems in certain parts of the country.

U fokusu ovog rada analiza je osiguranja vinograda. Iako postoje tehnološki načini zaštite vinograda od elementarnih nepogoda, koji su u određenoj mjeri i učinkoviti, osiguranje i nadoknada štete još uvijek jedan je od značajnih instrumenata upravljanja rizikom. Tržište poljoprivrednog osiguranja, u Hrvatskoj je nedovoljno razvijeno. Broj zaključenih ugovora poljoprivrednog osiguranja u Hrvatskoj posljednjih godina ipak raste i to uglavnom kao posljedica češćih pojava intenzivnih elementarnih nepogoda, a proračunska sredstva namijenjena za naknadu šteta od elementarnih nepogoda su nedostatna. Cilj rada je ispitati razvijenost tržišta poljoprivrednog osiguranja u Hrvatskoj i ispitati percepcije vinogradara – vinara vezane uz korištenje osiguranja kao instrumenta za upravljanje rizikom u vinogradarstvu. Percepcije vinogradara o korištenju osiguranja kao instrumenta upravljanja rizikom ispitane su anketnim istraživanjem vinogradara u Istri. Rezultati anketnog istraživanja upotpunjeni su i rezultatima intervjua izabranih osiguravajućih društava. Rezultati ankete vinogradara i intervjui osiguravajućih društava pokazuju da se osiguranje vinograda kao instrument za upravljanje rizikom u poljoprivredi ne koristi u dovoljnoj
mjeri. Pritom, osiguravajuća društva ocjenjuju da u Hrvatskoj postoji potražnja za poljoprivrednim osiguranjem, ali da je ona nedovoljna i neproporcionalna broju i veličini nasada.

IN CROATIAN: Rad donosi uvid u kvalitetu života na razini stambenih naselja u europskim zemljama. Pri tome se stanovanje i zadovoljstvo stanovanjem u stambenim naseljima te okolnom prostoru i susjedstvu razmatra kao važna dimenzija kompleksnoga istraživačkog koncepta kvalitete života. Analiza kvalitete stanovanja donosi zanimljivu razdiobu na tzv. dvije Europe ili dva tipa stambenih naselja. U vrijeme planiranja i izgradnje zajednička im je bila ideja oblikovanja modernih i funkcionalnih, mješovitih naselja koja će riješiti stambeno pitanje većine stanovnika, odnosno različitih društvenih slojeva. Ipak, prvi tip naselja obilježava društveno-povijesni kontekst Zapadne, a drugi Istočne Europe ili, prema nekim autorima, razlike u kvaliteti stanovanja između "kapitalističkog" i "socijalističkog grada". Upravo se iz te perspektive čini korisnom analiza kvalitete života i mogućnost obnove sada već ostarjelih i depriviranih naselja izgrađenih nakon Drugoga svjetskog rata u oba tipa grada. Podjednako onih u Zapadnoj Europi, koje nerijetko obilježava značajno lošiji imidž i veći broj socioekonomskih problema (kriminal, segregacija, propadanje i dr.) kao i naselja u postsocijalističkoj Europi u kojoj su velika stambena naselja iz socijalističkog razdoblja još uvijek poželjna stambena opcija, ali također sa sve češćom pojavom problema vezanih uz održavanje i brigu o zgradama i izgrađenoj okolini (zajedničkim i javnim prostorima). Posljednjih desetljeća sve češće u oba tipa naselja dolazi do iseljavanja srednjih i viših slojeva stanovnika što postupno dovodi do segregacije, ali i propadanja u socijalnom i fizičkom smislu. Navedeni negativni aspekti kvalitete stanovanja zahtijevaju donošenje nacionalnih stambenih strategija i programa obnove koji u zapadnoeuropskim zemljama postoje i provode se, a u većini postsocijalističkih zemalja ne postoje, u čemu Hrvatska nije iznimka. Obnova stambenih naselja neizostavan je dio stambene politike svake zemlje kojim se može ublažiti ili spriječiti daljnje opadanje kvalitete života stanovnika tih naselja. --- IN ENGLISH: This paper provides a clear insight into the quality of life on the level of housing estates in European countries. In doing so, the questions of housing and satisfaction with the housing situation in the estates as well as with surrounding areas and the neighbourhood, in general, is being considered as an important dimension of a complex research concept called the quality of life. In analysing the quality of housing, we inevitably encounter an interesting division into the so-called two different versions of Europe or two types of housing estates. In the phase of planning and constructing, they shared a common idea of designing modern and functional, mixed estates that would solve the housing question of most residents, i.e. of different social classes. However, the first type is marked by the socio-historical context of Western Europe, and the second by Eastern Europe, or as some authors like to frame it, the differences in housing quality between 'capitalist' and 'socialist' cities. From that perspective specifically, it seems useful to analyse the quality of life and the possibility of renewing both types of housing estates, by now deprived and decrepit, built after the Second World War in both types of cities. This applies equally to those in Western Europe, often marked by a significantly worse image and higher levels of socioeconomic problems (crime, segregation, deterioration and other), as well as the estates in post-socialist Europe, where large housing estates built during the socialist period remain a desirable housing option, but that are increasingly facing problems related to maintenance and upkeep of buildings and built environments (both public and communal spaces). In the last decades, in both types of estates there has been an increasing depopulation of middle and higher classes of residents, which progressively causes segregation but also deterioration in the social and physical sense. All the mentioned negative aspects of the housing quality require adopting national housing strategies and renewal programs which exist and are implemented in Western European countries, while they do not exist in most post-socialist countries, and Croatia is not an exception. Housing estates renewal should be an essential part of every country's housing policy, aimed at alleviating or preventing further degradation of the quality of life for housing estate residents.

The focus of this research is to implement the smart city methodology and develop smart city indicators for twenty-five large Croatian cities in order to develop a reference model for monitoring the success of Croatian large cities. Starting from the fact that only two Croatian cities have prepared a smart management strategy and that only thirty cities have developed smart projects in various sectors, the purpose of this research is to show the development of smart city indicators for the large cities through six dimensions of the smart city model: smart economy, smart people, smart governance, smart mobility, smart environment and smart living. The smart city indicators are based on publicly accessible data and easily available sources. In addition, web scraping techniques were used to obtain data that are not available from public sources. After data collection, all variables were standardized, allowing the comparison of indicators of different measuring units. Twenty-nine indicators were identified and used to compare the twenty-five large Croatian cities and evaluate their comparative advantages. The main results of the research include an assessment of the smart urban development index and ranking of cities according to the degree of urban development. The smart city indicator is above average in only eleven large cities. Measures for promoting smart development have been proposed to city policy-makers. The research results have implications for increasing rationality in the use of local public resources. ; Fokus ovog istraživanja je na osnovi metodologije pametnog grada razviti pokazatelje za dvadeset i pet hrvatskih velikih gradova s ciljem da se pokazatelji koriste u donošenju strateških odluka i za izradu referentnog modela za praćenje uspješnosti hrvatskih velikih gradova. Polazeći od činjenice da su samo dva hrvatska grada pripremila strategiju pametnog upravljanja i da je samo tridesetak gradova razvilo pametne projekte u različitim sektorima, svrha ovog istraživanja je prikazati razvoj pokazatelja pametnog grada u hrvatskim velikim gradovima u šest dimenzija modela pametnog grada: pametno gospodarstvo, pametni građani, pametno upravljanje, pametna mobilnost, pametni okoliš i pametno življenje. Na temelju podataka iz javnih i slobodno dostupnih izvora kreirani su pokazatelji pametnog grada za velike hrvatske gradove. Korištena je web scraping tehnika za dobivanje podataka koji nisu dostupni iz javnih izvora. Nakon prikupljanja podataka standardizirane su sve varijable koje omogućuju usporedbu pokazatelja različitih mjernih jedinica. Pripremljeno je dvadeset i devet pokazatelja za uspoređivanje dvadeset i pet hrvatskih velikih gradova i procjenu njihove komparativne prednosti. Glavni rezultati istraživanja su procjena gradskog indeksa pametnog urbanog razvoja i rangiranje gradova prema stupnju urbanog razvoja. Samo jedanaest velikih gradova ima vrijednost pokazatelja pametnog grada iznad prosjeka. Donositeljima gradskih političkih odluka predložene su odgovarajuće mjere za poticanje pametnog razvoja. Rezultati istraživanja imaju implikacije na povećanje racionalnosti u korištenju lokalnih javnih sredstava.