Suchergebnisse

Nel saggio, cGntrariamente alle tesi finora sostenute nella letteratura, si dimostra che: il titolo scolasticus di Marcellino nella lettera del papa Gregorio Magno indica un agens in rebus imperiale, e non un governatore provinciale in Dalmazia; che la Dalmazia, a partire da Giustiniano, non era organizzata come una provincia (né proconsolare, né consolare. né "semplice" col praeses), ma era un territorio militare sotto l'esarca bizantino in Italia; che il titolo proconsul di Marcellino, menzionato nella lettere di Gregorio Magno del 599, non indica il suo incarico di governatore di provincia proconsolare. Trattavasi di un titolo ol)orifico. strettamente personale, che è confermato anche dalla epigrafe incisa in suo onore che ci è pervenuta. ; Dokazuje se suprotno dosad iznesenim stajalistima u literaturi: l. da je scolasticus titula Marcelina u pismu Grgura I. bio carski agens in rebus, a ne savjetnik provincijskog namjesnika u Dalmaciji, 2. da Dalmacija nije od Justinijana dalje bila organizirana kao provincija (ni prokonzularna ni konzularna ni "obicna" s praesesom), veé da je bila vojnom oblasti pod italskim egzarhom. 3. da Marcelinova titula proconsul spomenuta u pismu pape Grgura I. iz 599. god. ne oznacava Marcelinovu sluzbu namjesnika prokonzularne provincije Dalmacije, veé je rijec o pocasnoj, strogo osobnoj tituli, sto je, uostalom, vidljivo i iz sacuvanog epigrafskog spomenika podignutog u njegovu cast.

Autor analizira najvaznije ustanove stvarnih prava srednjovjekovnoga hrvatskoga prava odvojeno po regijama unutar kojih postoji odredena povezanost u razvoju i sadr:Zaju pojedinog pravnog instituta. To su ove regije: istarska, kvarnerska, dalmatinska, uza Hrvatska i slavonska. Rad se objavljuje u dva dijela, od kojih prvi, u ovome svesku, obuhvaèa pravne institute stvarnih prava hrvatske dr:Zave narodnih vladara, te istarsku i kvarnersku regiju. Uvodno autor razmatra odvojeno pravne institute hrvatske drzave narodnih vladara (do kraja x;1 stoljeéa). To ranije razdoblje od posebnog je interesa i zato sto u njemu jos nije doslo do preuzimanja mnogih pravnih norma rimskog prava, kakvo su od XIII stoljeéa dalje obradili postglosatori. Starije doba hrvatske pravne proslosti prouèava se u prvom redu na osnovi dragocjenih podataka sto ih pruza Supetarski kartular, ali se u obzir uzimaju i drugi saèuvani izvori (Polihorion samostana sv. lvana Rogovskoga itd.). Autor posveéuje posebnu pàznju pitanjima obiteljske imovine Uus hereditarium); rodackom pravu otkupa, nevezanom za bilo kakav prekluzivan rok; alodiju, tj. vlasniStvu nad zemljom koje je bilo slobodno od feudalnih veza; zastari., koja u Splitu ima zanimljivi oblik utoliko sto je ogranièena samo na Spliéanina, dok se prema Hrvatu ne primjenjuje itd. U analizi istarskog prava autor posveéuje daleko najveéu paznju Rizanskom placitu iz 804. god. te predlaze nova rjesenja za neka otvorena pitanja o kojima se veé odavno vodi diskusija. Posebno je istrazen polozaj Slavena, koji su po autoru bili organizirani u vojnièko-agrarne opéine te kojima su zbog vojnih usluga, sto su ih Slaveni èinili Francima, istarski posjednici plaéali desetinu, umjesto da je daju crkvi. Razlog odrzavanja Rizanskog placita autor nalazi u opéoj politickoj situaciji u to doba: Franci i Bizant borili su se za prevlast u ovome dijelu Evrope pa je Francima bilo su se za prevlast u ovome dijelu Evrope pa je Francima bilo u interesu pridobiti simpatije istarskog stanovniStva zbog kljucnog polozaja Istre izmedu Venecije i Dalmacije. Od instituta istarskog srednjovjekovnog stvarnog prava autor proucava posjed (cija se zastita razlikuje od one u rimaskom i modernom pravu), vlasniStvo (pojam, susjedske odnose, dosjelost), sluznosti, zalozno pravo, agrarne odnose (trajni zakup, emfiteuzu, feud, visinu i vrste podavnja, optereéenost stanovniStva podavanjima), pravo prvokupa i otkupa (s osobitim polaganjem vaznosti na pitanje porijekla tog prava koje je upravo u istri posebno slozeno). Stvarna prava kvarnerskog pravnog podrucja proucavaju se osobito u odnosu na Vinodol , gdje je knez imao pravo vlasniStva nad svim zemljana, a kmetovi-pucani pravo trajnog zakupa koji je tijekom stoljeéa sve viSe poprimao mnoge znacajke pravog vlasniStva. Pravo na zmlju u ostalim dijelovima kvarnerskog pravnog podrucja (Kastavska gospostija, Rijeka, Labin s Plominom, Krk, Rab, Senj) imalo je svoje specificnosti koje autor analizira narocito u pogledu plaéanja naknade (Stivra, narok i si.). Nadalje, autor analizra stjecanje vlasniStva pravnim poslovima, osobito kupoprodajam i dosjeloséu, a s tim u vezi i elementima dosjelosti -savjesnoséu i naslovom. Posjed i sluznosti takoreéi seni ne spominju u pravnim izvorima ovoga podrucja, a zalozno pravo dozivjelo je znacajnu evoluciju, koju autor proucava na osnovi odredaba Rapskoga statuta. Konacno, autor se dotice i prava prvokupa i otkupa, koje se u Vinodolu pojavilo tek tijekom XIV stoljeéa, koje je u Rijeci dozivjelo poseban utjecaj iz Trsta, a koje je na citavom tom pravnom podrucju sadr:lavalo, uz ostalo, i institutjavne objave namjeravane prodaje, koji je u nase kraje prodro iz Mletaka.