Lo studio svolto ha permesso la redazione di un accurato e preciso elenco delle perdite umane avvenute per motivi bellici a Pola e nel suo circondario nell'arco di tempo tra lo scoppio della Grande guerra nell'agosto 1914 ed il passaggio della città alla Jugoslavia nel settembre 1947. Nel conteggio sono state incluse, senza alcuna distinzione, tutte le vittime militari e civili accertate nel corso delle ricerche. L'elenco ha constatato con sicurezza 1.128 vittime, avvenute nell'arco di tempo tra il 13 agosto 1914 ed il 10 febbraio 1947. ; Obavljeno proučavanje omogućilo je izradu točnog i preciznog popisa ljudskih žrtava uslijed ratnih zbivanja u Puli i okolici u razdoblju od izbijanja Prvog svjetskog rata u kolovozu 1914. do uspostavljanja jugoslavenske vlasti u rujnu 1947. U popis su uključene, bez iznimke, sve dokazane civilne i vojne žrtve. Za period od 13. kolovoza 1914. do 10. veljače 1947. sa sigurnošću je utvrđeno 1.128 žrtava.
Lo studio ricostruisce le vicende del complesso militare di Monumenti – Santa Caterina nel Golfo di Pola attraverso lo sviluppo delle strutture belliche e degli impianti che vi furono realizzati dalla metà del XIX secolo. Fu da allora che iniziarono ad affermarsi, nell'ambito dello sviluppo di Pola come grande porto da guerra della Marina asburgica, le notevoli potenzialità militari di tutta la costa settentrionale della baia. Proseguì a svilupparsi per tutto il periodo austriaco, in pratica fino alla fine della Prima guerra mondiale in partico-lare grazie allo sviluppo della Stazione di Volo e poi Arsenale Aereo. L'attività e crescita del complesso continuò, in maniera alterna, anche durante l'epoca italiana con l'erezione di nuo-ve importanti realizzazioni che ancora ne caratterizzano interamente l'aspetto odierno. Non meno rilevanti furono anche i decenni di amministrazione jugoslava con il mantenimento del complesso in piena attività e il compimento di nuove attuazioni negli anni Settanta e Ottanta. Alla dissoluzione della federazione nel 1991 seguì dapprima un primo periodo di decadenza e successivamente, con il completo abbandono dell'area da parte delle forze armate, la com-pleta devastazione in conseguenza di saccheggi su vasta scala. ; Studija rekonstruira događaje vezane za vojni kompleksa Sveta Katarina-Monumenti u Pulskom zaljevu kroz razvoj objekata i obrambenih struktura koje su građene od druge polovice 19. stoljeća na dalje. Tada su se počeli afirmirati, u okviru izgradnje Pule kao velike ratne luke habsburške mornarice, značajni vojni potencijali cijele sjeverne obale zaljeva. Razvoj tog područja nastavljen je tijekom cijelog austrijskog razdoblja do kraja Prvog svjetskog rata, pogotovo kroz izgradnju baze za hidroglisere i zatim arsenala za zrakoplove. Aktivnosti i rast vojnog kompleksa nastavile su se, s prekidima, i za vrijeme talijanske uprave, kada su podignuti novi važni objekti koji još uvijek obilježavaju njegov današnji izgled. Isto tako važna su bila i desetljeća jugoslavenske uprave kada je vojni kompleks održavan u punom pogonu, s time što su se tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina izgradili novi objekti. Raspadom jugoslavenske federacije 1991. uslijedilo je prvo razdoblje propadanja, a zatim, nakon što su vojne snage napustile to područje, potpuna devastacija kao posljedica velikih pljački.
Studija rekonstruira događanja vezana za ratni kompleks Zonki (Zonchi) kroz razvoj vojnih struktura koje su tamo podignute u 19. i 20. stoljeću. Austrijske vlasti su veoma brzo prepoznale, oko 1820, stratešku važnost tog područja i odlučile postaviti najprije topničku bitnicu, a zatim, oko 1866. obrambene linije minskih polja i torpeda koje su spajale suprotne obale zaljeva, Zonkija i Fiželu. U razdoblju 1909.-1914. izgrađena su skladišta goriva za cijelu pulsku vojnu utvrdu, što su tom užem području donijele veliku važnost, jer su se na njemu nalazili objekti koji su osiguravali punu operativnost brodovima ratne mornarice. Kompleks je zadržao svoju ulogu vojnog skladišta goriva i nakon Prvog svjetskog rata, najprije tijekom talijanskog perioda, a zatim i onog jugoslavenskog kada su ostvarena razna preuređenja, izgrađeni novi objekti i uklonjene štete nastale u zračnim razaranjima iz 1945. Djelovanje skladišta goriva Zonki nastavljeno je do jeseni 1991., odnosno do raspada jugoslavenske federacije. Nakon tog datuma prestalo je korištenje rezervoara i skladišta i svi su vojni objekti u potpunosti napušteni. Tada je definitivno prestala, nakon više od 170 godina, uloga Zonkija kao centra od vojnog interesa. ; Lo studio ricostruisce le vicende del complesso bellico di Zonchi attraverso lo sviluppo delle strutture militari che vi furono erette nel corso del XIX e XX secolo. Le autorità austriache riconobbero presto, attorno del 1820, l'importanza strategica dell'area e pensarono quindi di realizzarvi dapprima una batteria d'artiglieria costiera e poi, attorno al 1866, delle importanti postazioni legate alle linee di ostruzioni con mine e torpedini che collegavano le sponde di Zonchi e di Fisella, sulla sponda opposta del golfo. Risale al periodo 1909-1914 la costruzione a Zonchi dei depositi di carburante della Piazzaforte marittima di Pola che diedero all'area una nuova grande valenza militare come strutture indispensabili alla piena operatività delle unità della flotta da guerra. Il complesso mantenne la sua funzione di stazione carburanti anche dopo la Prima guerra mondiale, dapprima durante il periodo italiano e poi anche sotto la Jugoslavia quando furono realizzate delle nuove sistemazioni e strutture rese anche necessarie per i pesanti danni subiti durante i bombardamenti del 1945. L'attività della stazione carburanti di Zonchi proseguì fino all'autunno del 1991, ovvero fino al disfacimento della federazione jugoslava. Dopo tale data tutti i serbatoi e magazzini cessarono praticamente ogni uso e tutte le strutture furono ben presto completamente abbandonate. Terminò allora definitivamente, dopo oltre 170 anni, l'importanza ed il ruolo di Zonchi come centro di interesse militare.
La trasformazione di Pola, nella seconda metà dell'Ottocento, nel principale porto militare dell'Impero Austro-Ungarico dette una grande importanza strategica al Canale di Fasana. Vi furono innalzate possenti postazioni belliche che presentavano un fronte di difesa poderosamente fortificato. Durante il periodo italiano vi fu un netto ridimensionamento della rilevanza delle fortificazioni e batterie d'artiglieria gravitanti attorno al Canale di Fasana. D'altro canto, però, fu dato un notevole impulso allo sviluppo dell'aviazione di Marina con la nuova sistemazione dell'idroscalo di Puntisella comprendente anche il porto di Valbandon e l'isola di Cosada. ; As a consequence of the transformation of the town of Pola/Pula into the main port of the Austro-Hungarian Empire, in the second half of the 19th century, the Fasana/Fažana Channel gained significant strategic importance. Massive military posts were built to represent a strongly fortified defense front. During Italian administration the importance of the fortifications and artillery batteries on and around the Channel was significantly reduced. On the other hand Naval aviation was considerably increased by setting up the new seaplane base in the area of Puntisella/Puntižela, including the port of Valbandon and the island of Cosada. ; Pretvorbom Pule, tijekom druge polovice 19. stoljeća, u glavnu vojnu luku Austro-ugarskog Carstva stvoreni su preduvjeti za veliku stratešku važnost Fažanskog kanala. Podignute su moćne vojne utvrde kao snažan obrambeni front kojeg je u stvari činila neprekidna topnička bitnica za zaštitu ratne luke. Najmoćnije i najmodernije fortifikacije postavljene su upravo na prostoru Fažanskog kanala i time dokazuju strateški važnu vojnu ulogu njegovih obala i Brijunskog otočja. Naročito je u prvim godinama 20. stoljeća podignut pravi oklopni blok kojeg je činio sklop novih utvrda i bitnica, čija je snažna artiljerija velikog i srednjeg kalibra trebala štititi vojnu luku i uopće jugozapadnu obalu Istre od bilo kakvog napada s mora. Tijekom talijanskog razdoblja došlo je do reorganizacije i smanjenja važnosti obrambenih utvrda oko Fažanskog kanala, ali je znatno potaknut razvoj mornaričkog zrakoplovstva, naročito s impozantnim uređenjem hidroavionske baze u Puntiželi koja je uključivala i luku Valbandon i otok Kozada.
L'industria del tabacco a Pola fu ufficialmente fondata il 30 maggio 1920 con l'intento di alleviare la crisi in cui sprofondò il capoluogo istriano dopo la Prima guerra mondiale. La cerimonia solenne d'inaugurazione fu celebrata tre anni più tardi, il 3 luglio 1923, solo dopo l'ultimazione di tutti i lavori di sistemazione intrapresi. La manifattura fu collocata nell'imponente immobile dell'ex caserma di fanteria dell'esercito austriaco (Infanteriecaserne) sulla Riva a cui fu, un decennio dopo, affiancato anche un nuovo edificio eretto sull'area dell'ex autoparco militare. Si trattò di un'attività produttiva di grande rilevanza per la città dato l'elevato numero di maestranze impiegate, in gran parte femminili. Le attività produttive continuarono, con delle interruzioni per danni di guerra in seguito ai bombardamenti del 1944, fino all'inverno del 1947, e lo stabilimento fu definitivamente chiuso dalla nuova amministrazione jugoslava il 16 settembre dello stesso anno. ; Tvornica duhana u Puli službeno je utemeljena 30. svibnja 1920. s namjerom da se olakša kriza u koju je zapao najveći istarski grad nakon Prvog svjetskog rata. Službena svečanost otvaranja održana je, međutim, tek 3. srpnja 1923. zbog kašnjenja poduzetih radova na preuređenju zgrade. Za sjedište tvornice izabrano je impozantno zdanje bivše pješačke vojarne austrijske vojske (Infanteriecaserne) na Rivi kojem je, desetak godina kasnije, priključena nova zgrada podignuta na prostoru bivšeg vojnog autoparkirališta. Važnost ove proizvodne djelatnosti bila je velika za grad obzirom na značajan broj zaposlene radne snage, pogotovo žena. Proizvodnja se nastavila, uz određene prekide zbog ratnih šteta uzrokovanih zračnim bombardiranjima 1944., sve do 16. rujna 1947 kada je tvornicu definitivno zatvorila nova jugoslavenska vlast. ; Tobacco Factory in Pola-Pula was officially founded on May 30th 1920, with the intention to alleviate the crisis which befell this largest Istrian city after the World War I. The official opening ceremony was only held on the 3rd of July, 1923, however, due to the delay of the works on the renovation of the building. The imposing structure of the former infantry barracks of the Austrian army (Infanteriecaserne) on the waterfront, was chosen as the headquarters of the factory. About a decade later, an additional new building was erected on the site of a former military parking lot. This manufacturing activity was of great importance for the city, due to the significant number of the citizens employed, especially women. Production continued, with some interruptions due to war damage caused by air bombings in 1944, until the16th of September 1947, when the factory was definitely closed by the new Yugoslav government.
La presente ricerca ha come finalità l'esposizione della storia dell'Ospedale provinciale di Pola dalla fine della Prima guerra mondiale al passaggio della città alla Jugoslavia, dopo il periodo del Governo Militare Alleato. Sono state analizzate tutte le circostanze legate all'organiz- zazione e lo sviluppo insieme alle complesse vicende che hanno interessato la principale struttura ospedaliera istriana. Il materiale è stato raccolto attraverso un'attenta ricerca archivistica e bibliografica che ha permesso di far luce sull'assistenza ospedaliera della Provincia dell'Istria nell'arco temporale trattato. La ricostruzione della storia ospedaliera civile di Pola ha evidenziato le croniche difficoltà dell'assistenza sanitaria provinciale. Esse sono dovute principalmente a problemi di carattere finanziario ed organizzativo che inevitabilmente pesarono sulla qualità delle cure mediche a disposizione della popolazione. ; Cilj ovog istraživanja je izlaganje o povijesti Pokrajinske bolnice u Puli od kraja Prvog svjetskog rata do prelaska grada pod suverenitet Jugoslavije nakon okončanja razdoblja Savezničke vojne uprave. Analizirane su sve okolnosti vezane za organizaciju i razvoj glavne istarske bolničke ustanove kao i sva složena zbivanja koja su pratila njeno djelovanje. Materijal je prikupljen putem pažljivog arhivskog i bibliografskog istraživanja koje je omogućilo rasvjetljavanje načina funkcioniranja bolničke skrbi u Pokrajini Istri tijekom razmatranog razdoblja. Rekonstrukcija povijesti civilne bolnice u Puli evidentirala je kronične nedostatke pokrajinske lijećničke skrbi. Oni su bili uglavnom posljedica financijskih i organizacijskih problema, a neizbježno su se odrazili na nivo kvalitete zdrastvenih usluga prema stanovništvu.
La presente ricerca ha come finalità l'esposizione della storia degli ospedali civili presenti a Pola attraverso il XIX e la prima metà del XX secolo. Sono state analizzate tutte le circostanze legate alla loro fondazione e sviluppo insieme alle complesse vicende che hanno interessato le descritte strutture ospedaliere attraverso i decenni. Il materiale è stato raccolto attraverso un'attenta ricerca archivistica e bibliografica che ha permesso di far luce sull'assistenza ospedaliera della Provincia dell'Istria nell'arco temporale trattato. La prima casa di ricovero comunale di Pola fu fondata nel 1842, mentre il primo ospedale civico risale al 1875. Lo straordinario sviluppo urbano raggiunto da Pola nell'ultimo decennio del XIX secolo rese ben presto necessaria la costruzione di un vasto complesso ospedaliero che fu innalzato sul colle di S. Michele e solennemente inaugurato il 6 ottobre 1896. Il 3 gennaio 1904 la struttura sanitaria passò in proprietà alla Provincia dell'Istria dando vita all'Ospedale provinciale di Pola. La ricostruzione della storia ospedaliera civile di Pola ha permesso di individuare le croniche difficoltà attraversate dall'assistenza sanitaria provinciale. Esse furono dovute principalmente a problemi di carattere finanziario ed organizzativo che inevitabilmente pesarono sulla qualità delle cure mediche a disposizione della popolazione. ; Prva ustanova za smještaj bolesnika u Puli utemeljena je 1842., a nalazila se u jednoj zgradi u Ulici Sergia (međutim, počela je djelovati tek 1844.). Nova impozantna zgrada Mornaričke bolnice (K.u.K. Marinespital), prvi moderni bolnički kompleks u Puli, svečano je otvoren 1861. Prva gradska bolnica u pravom smislu riječi počela je djelovati 1875. (ceremonija otvaranja održana je 1. siječnja) u zgradi podignutoj u bivšoj Ulici Giovia, tik iza Arene. U okviru bolnice je uspostavljena i ubožnica za siromašne. Gradska uprava je odlučila podignuti novu zdravstvenu strukturu na sjeveroistočnoj padini brda Sv. Mihovila, koja je svečano otvorena 6. listopada 1896. U prvoj fazi izgradnje bolnica je zauzimala površinu od 28.000 m². Unutar tog prostora nalazilo se sveukupno osam zgrada, od kojih je pet bilo namijenjeno prihvatu približno 300 bolesnika, a preostale tri za prateće usluge. Godine 1903. dogovorena je prodaja bolnice Pokrajini Istri. Službena primopredaja održana je 3. siječnja 1904. Nova je uprava donijela važne promjene u pravilima rada, ali je pogotovo izvršila prenamjene i proširenja kako bi ju pretvorila u moderni zdravstveni sustav, što je u stvari i bila u ono vrijeme. ; The purpose of this study is to present the history of civil hospitals present in Pula during the Austrian period. All circumstances which are related to their founding and development have been analysed, together with a number of complex events which had influenced them. Careful archivial and bibliographic research has made it possible to present the above mentioned material which explains the most important aspects of hospital care in the Province of Istria in the processed period. The first communal sanatorium in Pola-Pula was founded in 1842, while the first city hospital was built in 1875. The extraordinary urban development of Pula in the last decade of the 19th century had led to an urgent need of building a bigger hospital complex which was built on the hill of St. Mihovil and solemnly opened 6th October, 1896. On the day of 3rd January, 1904 the complete medical institution became the property of the Province of Istria thus establishing the Provincial hospital of Pola-Pula.
A partire dalla seconda metà dell'Ottocento Pola iniziò un vero e proprio periodo di rinascita interamente legato all'affermazione della sua straordinaria valenza militare, del suo poderoso arsenale, dei suoi notevolissimi stabilimenti militari e delle possenti fortificazioni a difesa di tutta la piazzaforte, con il grosso della flotta da guerra ormeggiata all'interno del suo golfo. La città diventò una potentissima grande postazione militare, un centro urbano di rilevanza strategica, la più importante base navale della marina da guerra di tutto l'Adriatico e tra le maggiori del Mediterraneo. ; U drugoj polovici 19. stoljeća Pula je do'ivjela pravo razdoblje preporoda, što je u potpunosti vezano za njenu izvanrednu vojnu vrijednost, zahvaljujući pomorskom vojnom arsenalu, veoma značajnim vojnim tvornicama, močnim utvrdama postavljenim za obranu cjelokupne vojne baze, te usidravanjem pretežitog dijela ratne flote unutar njenog zaljeva. Grad je postao velika vojna utvrda i strateški važno urbano središte, jer je bio najvažnija baza ratne mornarice na Jadranu i jedna od najvećih na Sredozemlju. Vojni aparat pulske utvrde sastojao se od kopnene i morske strane. Njihova je zadaća bila zaštita luke od svake prijetnje s mora, kao što je mogao biti desant neprijateljskih trupa, i s kopna. Obrambena organizacija utvrde bila je podijeljena između Vojnih okruga (Verteidungsbezirke) u čijoj su nadležnosti bili jedan ili više objekata. Pored toga, svaki se Vojni okrug mogao dodatno podijeliti u Mjesta podrške (Stützpunkte). Impozantni vojni kompleksi raspoređeni po cijeloj teritoriji Puljštine duboko su odredili urbani izgled Pule i postepeno doveli do nastanka pomorske vojne baze. ; Beginning with the second half of the nineteenth century, Pola / Pula underwent a period of true renewal completely related to the affirmation of its extraordinary military value, its mighty arsenal, its particularly well-known military plants and strong fortifications defending the entire town, with most of its naval fleet moored within its gulf. The city became an exceptionally great military post, an urban centre of strategic importance, the most important naval base of war marina in the entire Adriatic and among the biggest ones in the Mediterranean.
Con la dissoluzione dell'Impero Asburgico ed il passaggio al Regno d'Italia, la rilevanza della città e del suo porto subì un forte ridimensionamento a seguito dei profondi cambiamenti politici, economici e strategici in cui sarà coinvolta e da cui tenterà inutilmente di riaversi durante tutto il periodo italiano. Erano infatti spariti i presupposti e le condizioni presenti durante il periodo austriaco. Pola era stata una città esclusivamente militare per tanti decenni, condizione questa che l'aveva ostacolata nel suo sviluppo industriale e commerciale, visto che tutta la sua attività era polarizzata intorno all'Arsenale della potente base navale, in funzione del quale era stata pianificata e sviluppata la città a partire dalla metà del XIX secolo. Tutte le attività legate agli armamenti e all'equipaggiamento navale una volta presenti nell'Arsenale verranno in gran parte sospese o fortemente ridotte, con il licenziamento graduale delle maestranze, mentre sull'isola di Scoglio Olivi, ex parte integrante dell'Arsenale, nascerà il Cantiere Navale Scoglio Olivi. L'andamento del cantiere dopo un periodo leggermente positivo, dal 1925 al 1930 subirà un brusco e improvviso calo che si fermerà poi verso la metà degli anni Trenta, toccando il punto più alto negli anni 1937 - 1939 con l'aumento delle commissioni per la Regia Marina in seguito ai lavori navali dovuti alle nuove attività di manutenzione dei sommergibili. Durante il biennio 1944 -1945 sarà proprio il porto, che era stato la base ed il fattore scatenante della rinascita di Pola dopo secoli di decadenza e di miseria, la causa principale dei pesanti bombardamenti aerei che dovette subire, il cui scopo era di distruggere o di rendere almeno non operative innanzitutto le infrastrutture portuali, fine in gran parte realizzato ma con gravissime conseguenze per la città e per la popolazione. ; Raspadom Habsburške monarhije i prelaskom pod vlasti Kraljevine Italije, došlo je do snažnog redimenzioniranja značaja grada i njegove luke uslijed dubokih političkih, ekonomskih i strateških promjena koje su ga zahvatile i od kojih se uzalud pokušavao oporaviti tijekom čitavog razdoblja talijanske vladavine. Nestali su, naime, preduvjeti i okolnosti koji su postojali u austrijsko doba. Pula je više desetljeća bila isključivo vojni grad i gotovo da su se sve aktivnosti polarizirale oko Arsenla jake pomorske baze, u funkciji kojega grad se je planirao i razvijao, počev od sredine XIX stoljeća. Za vrijeme Italije aktivnosti vezane uz naoružavanje i opremanje brodova koje su se ranije odvijale u Arsenalu, većim dijelom su ukinute ili veoma reducirane, uz postupno otpuštanje radnika, dok je na otoku Uljaniku, nekad sastavnom dijelu Arsenala, nastalo Brodogradilište Uljanik (Scoglio Olivi). Nakon početnog razdoblja s donekle pozitivnim rezultatima, od 1925. do 1930. doživljava nagli i neočekivani pad, koji je kasnije zaustavljen sredinom Tridesetih godina, a između 1937. i 1939. godine prima novu snagu uslijed povečanja narudžbi za Kraljevsku mornaricu i to za nove poslove na održavanju podmornica. U dvogodišnjem razdoblju 1944.1945., upravo zbog luke, koja je predstavljala temelj i pokretački faktor Pule, grad je pretrpio teška bombardiranja kojim je bila svrha uništiti prije svega lučku infratsrukturu, što je uglavnomk i postignuto.