Suchergebnisse

Već u prvim mjesecima nakon uspostave komunističke vlasti pojavljuju se oblici organiziranog protukomunističkog otpora, a istovremeno jačaju represalije nad lokalnim stanovništvom, koje je na pojedinim područjima velikim dijelom u hrani, materijalu i informacijama podræavalo protukomunistiËku gerilu. Posebno je aktivno bilo pograniËno podruËje izmeu Dalmacije i zapadne Hercegovine, gdje su se kriæarske skupine odræale najdulje i gdje su zahvaljujuÊi konfiguraciji terena i homogenu stanovniπtvu, veoma Ëesto prelazile s jednoga podruËja na drugo. Ovo je znatno otežavalo djelovanje jugoslavenskih vlasti, UDBA-e i KNOJ-a. Pojedine križarske skupine djelovale su na širokom prostoru od Metkovića do Mostara zbog čega je i Narodna milicija iz Metkovića bila prisiljena djelovati s obje strane granice. Posljednja neretvanska skupina kriæara i fljataka« likvidirana je u rujnu 1946., kada je uhiÊen njezin voa Ivan Milas iz »apljine, a ostali kriæari i jataci ubijeni su ili osueni. Pojedine okolnosti Milasova djelovanja na metkovskom podruËju ostaju obavijene velom tajne, no u ovome Êe radu naglasak biti na njegovu djelovanju na hercegovačkom terenu u razdoblju od srpnja 1945. do srpnja 1946. U tom razdoblju Milas će uspostaviti niz kontakata sa širokobriješkim križarima, ali i prebilovačkim četnicima te Êe osnovati vlastitu križarsku skupinu, koja Êe se uglavnom kretati na području Čapljine i Čitluk

Usprkos dugogodišnjem mirovnom procesu, kojim su polučeni određeni pomaci k normalizaciji situacije u Sjevernoj Irskoj i razoružavanju Privremene IRA-e (Provisional IRA – PIRA), provedenom 2005., ova regija i dalje živi u stalnoj opasnosti od terorističkih napada. Nakon 2007. rasplamsale su se operacije IRA-inih krila koja su se odmetnula, a unatoč okončanju oružane borbe Irske nacionalne oslobodilačke armije (Irish National Liberation Army – INLA) u listopadu 2009., Prava IRA (Real IRA – RIRA) i IRA kontinuiteta (Continuity IRA – CIRA) zasad ne pokazuju namjeru da polože oružje. Štoviše, postoje naznake da je Prava IRA uspostavila kontakte s ćelijama Al-Qaide u Velikoj Britaniji, a priključili su joj se bivši pripadnici Privremene IRA-e. Naročitu zabrinutost izaziva to što, prema istraživanjima javnog mnijenja, disidenti uživaju veću podršku unutar katoličke zajednice nego što se dosad pretpostavljalo. Štoviše, u srpnju 2012. disidenti su objavili ujedinjavanje u novu organizaciju – Novu IRA-u (New IRA). Početkom 2015. predstavnik sjevernoirske policije Bill Kerr je objavio da disidentske skupine uoči izbora i proslave stogodišnjice Uskrsnog ustanka planiraju nove napade na području Ujedinjenog Kraljevstva. Dostupni podaci o disidentskim aktivnostima između 2012. i 2015. ne mogu dati konačni odgovor o budućnosti republikanskog pokreta. Činjenica je da su disidenti "ovdje", no hoće li tako biti i nakon 2016. ostaje za vidjeti. ; Despite on-going peace process efforts, which have achieved some progress towards normalization of the situation in Northern Ireland, and disarming of the Provisional IRA conducted in 2005, this region still lives in constant danger of terrorist attacks. Operations of the IRA's breakaway wings have been intensified after 2007, and despite the Irish National Liberation Army's termination of the armed struggle in October 2009, the Real IRA (RIRA) and Continuity IRA (CIRA) do not yet show an intention to lay down their arms. Moreover, there are indications that the Real IRA established contacts with al-Qaeda cells in the UK, and that former members of the Provisional IRA joined the dissidents. Particular concern is the public opinion polls which suggest that dissidents enjoy greater support within the Catholic community than previously assumed. Moreover, in July 2012 the dissidents announced unification into a new organization called the "New IRA". In early 2015 a representative of Northern Ireland Police Bill Kerr announced that dissident groups are planning new attacks on the territory of the United Kingdom on the eve of elections and the centennial celebration of the Easter Uprising. The available data on dissident activities between 2012 and 2015 can not give a definitive answer about the future of a dissident movement. The fact is that the dissidents are "here", but if they will still be here after 2016 remains to be seen.