Suchergebnisse

Konsocijacijska je demokracija nakon Drugog svjetskog rata postala učestao način za premošćivanje dubokih političkih podjela u vezi s nasilnim ili dugotrajnim sukobima u društvu. Vjerski su identiteti često bili u središtu konsocijacijskih mehanizama, pa su se funkcionalni politički poreci konsocijacijskim mehanizmima nastojali oblikovati podjelom vlasti između vjerskih skupina u društvu. Na Bliskom istoku su vjerski identiteti posebno značajni, a u vrijeme postsekularizma njihova važnost dodatno jača. Podjela vlasti na temelju vjerske pripadnosti može postati oblikom standardizacije državne ili regionalne vlasti te dovesti do perpetuiranja podjela i blokade društva. Ovaj članak u tom smislu kritizira učinke religijske konsocijacije u Libanonu. Nakon kratke komparacije sa slučajevima Iraka i Irana, autor u članku, koji uz politološku perspektivu obilježava i političkoteološka dimenzija, zagovara međureligijska vijeća kao mogući konstruktivni kanal izgradnje mira u vjerski podijeljenim društvima na Bliskom istoku.

Social welfare for the whole community is the basic tenet of Islamic social justice. In modern Islamic Republic of Iran it is also a strong political appeal, used by the successive Iranian governments. The core of the Islamic Revolution was not only ideological positioning of political Islam, but also the quest for social justice in a country characterized by economic inequality. Effects of the Iran-Iraq War, nepotism and corruption, system of bonyads, and inexperience in governance are basic difficulties of the Islamic Republic, together with social inequalities in urban-rural, women, youth, and ethnic minorities nexus.

Gospodarske i društvene krize prilika su za protestne stranke da dignu svoj glas i da se izbore za nove pozicije na političkoj sceni. Mnogi analitičari smatraju da su stranke radikalne desnice dobile zamah upravo na protestima građana protiv globalizacije, ekonomske deprivacije i utjecaja gospodarske krize. Pomnijim proučavanjem radikalizacije politike vidi se da pojednostavljivanje te teze nema naročito čvrsto uporište. U nedostatku jasnih metodologija politolozi i drugi društveni znanstvenici pokušavaju uobličiti teorije zasnovane na empirijskim istraživanjima. Jedan je od čestih teorijskih okvira odnos populističkih stranaka prema socioekonomskom stanju u zemlji. Prema toj tezi, u vremenu globalne krize postotak glasača za radikalne političke opcije raste, većinom iz protesta, a ne antisustavnosti. Ovo izlaganje prati i stanje u Srednjoj Europi, odnosno rezultate ovogodišnjih izbora u Mađarskoj, Latviji i Slovačkoj kao zemljama sa snažnom radikalnom desnicom. Na primjerima tih zemalja nastoji se utvrditi može li se socioekonomska teorija aplicirati ili se radi o većim izazovima liberalnoj demokraciji s krajnjeg desnog pola. ; Economic and social crises provide an opportunity for protest parties to raise their voices and to win new positions in the political arena. Many analysts deem that the parties of the radical Right gained momentum exactly with the protests by citizens against globalisation, economic deprivation and the impact of the economic crisis. A more detailed study of the radicalisation of politics reveals that the simplification of this thesis does not have a particularly strong justification. In the absence of clear methodologies, political scientists and other social scientists seek to formulate theories based on empirical research. One of the frequent theoretical frameworks is the attitude of populist parties toward the socio-economic situation in the country. According to this thesis, in the period of a global crisis, the percentage of voters of radical political options increases, mostly out of protest, and not as an anti-systemic phenomenon. This paper also examines the situation in Central Europe, as well as the outcomes of this year's elections in Hungary, Latvia and Slovakia as countries with a strong radical Right. By analysing the cases of these countries, the author seeks to establish whether the socio-economic theory can be applied, or whether these countries are facing greater challenges to liberal democracy posed by the far-right pole.