Suchergebnisse

the aim of the paper is to draw briefly the discourse-theoretical foundations to the republican political theory (section 1), with the issue of slave/slavery as a pivotal concern of social and political life (section 2), and then to chart the most interesting consequences for the contemporary versions of the theory as proposed by the key authors (closing paragraphs of section 2, and section 3). the overarching message of the paper reads that republicanism is founded on a specific view of human nature as ens loquens, or zoon logon echon, that has important implications both empirically and normatively. the third, and final, section of the paper enlists six proposals, or suggestions, to contemporary republicans for the purpose of elucidating, first, the limits of republican theory/practice, and second, its intellectual origins as well as its opposition. Sum- marily, the paper lays emphasis as well on the status of republican language as a critical idiom with its pluralist, highly contextualized, and often program- matic/engaged voices. ; Svrha se ovoga ogleda sastoji u kratkome prezentiranju diskurzivno-teori- jskih zasada republikanske političke teorije (dio 1), sa temom roba/ropstva kao središnjim problemom društvenoga i političkoga života (dio 2), kako bi se potom ocrtale najzanimljivije konsekvence za suvremene verzije te teorije, kako su predložene od strane ključnih autora (završni paragrafi dijela 2, i dio 3). obuhvatna poruka ogleda glasi da se republikanizam temelji na specifičnome poimanju ljudske prirode kao ens loquens, ili zoon logon echon, što sadrži važne implikacije u i empirijskome i normativnome smislu. treći, završni dio ogle- da navodi šest prijedloga, ili sugestija, današnjim republikancima kako bi se, prvo, pojasnile granice republikanske teorije/prakse, i drugo, kako bi se pojas- nili i njezini intelektualni izvori i njezina oporba. Sveukupno, ogled naglašava status republikanskoga jezika također kao kritičkoga idioma sa pluralističkim, izrazito kontekstualnim, i često programatskim/angažiranim glasovima.

Ovaj ogled nudi kratak prikaz teorije dediskurzacije kao teorije jednoga od važnih uzroka rata. Ključna tvrdnja teorije kaže da diskurzivni stavovi, kao što su laganje, proturječenje sebi, te kršenje obećanja, trebaju biti teorijski predstavljeni kao uzroci koji izravno doprinose pojavi stanja rata. Ogled također objašnjava u kojem smislu ova teorija implicira poimanje jezika kao generatora virtualnoga kolektivnog tijela. Treće, ogled se oslanja na Peloponeski rat kao empirijski dokazni materijal u prilog teorije dediskurzacije, te objašnjava razloge zbog kojih se ona ne može pomiriti sa teoretiziranjem rata u tradiciji teorija 'pravednoga rata'. Kao posljednje, ogled ističe neke etičke, epistemološke i političke implikacije kako bi se, koliko je to ovdje moguće, pojasnila šira lepeza stavova na koje se teorija dediskurzacije obvezuje. ; This essay briefly presents the theory of dediscoursification as a theory of one of the major causes of war. Its key claim reads that discursive attitudes, such as lying, self-contradicting, and promise-breaking, ought to be theorized as causes directly contributory to the emergence of the state of war. The essay also explains the sense in which the theory implies a view of language as a generator of the virtual collective body. Thirdly, the essay draws on the Peloponnesian war as an empirical evidence in support of the dediscoursification theory and explains why the theory cannot be reconciled with the just war tradition of theorizing on war. Lastly, some ethical, epistemological, and political implications are spelled out to clarify here the theory's wider commitments to the extent possible.