Suchergebnisse

Analiza polazi od Rawlsova stajališta da autonomne osobe u liberalnom društvu trebaju posjedovati dvije moralne moći – kapacitet koji se odnosi na smisao za pravdu te za formiranje, slijeđenje i reviziju koncepcije dobra. Politički ili neutralni liberalizam podržava opravdanost državne intervencije za poboljšanje prvog kapaciteta, ujedno proglašavajući utjecaj na drugi kapacitet nelegitimnim. Kritika ove pozicije izložena je kroz analizu stajališta Jonathana Quonga i Marthe Nussbaum, ukazujući na to da ona vode do dozvoljavanja iracionalnih i autoritarnih pozicija u obrazovanju, odnosno do zapostavljanja razvoja vrijednih kapaciteta. Premda institucionalni utjecaj može biti pristran i paternalistički, u pojedinim se slučajevima može ukazati na legitimnost institucionalne intervencije u osiguravanju uvjeta koji poboljšavaju sposobnost osoba da procjenjuju, preispituju i revidiraju vlastite koncepcije dobra. ; Analysis starts from Rawls's disposition that in a liberal society autonomous persons should have two moral powers – the capacity for a sense of justice and the capacity to establish, pursue and revise the concept of the good. Political or neutral liberalism advocates the justification of state intervention to improve the first type of capacity while declaring the interference with the second capacity illegitimate. The critique of this disposition is done by analysing the perspectives of Jonathan Quong and Martha Nussbaum, showing that they lead to allowing irrational and authoritarian perspectives in education, that is, neglecting the development of valuable capacities. Although institutional influence can be biased and paternalistic, in some cases it may be legitimate for the institution to create conditions that enhance people's ability to evaluate, reevaluate, and revise their conceptions of the good.

U članku se tvrdi da John Rawls u svojoj kritici perfekcionizma sa stajališta liberalističke neutralnosti razmatra koncepcije dobra bez demarkacije između njih, odnosno bez njihova razlikovanja. Naime, Rawls ne razrješava pitanje o tome je li tu riječ o sveobuhvatnoj religijskoj odnosno filozofsko-etičkoj koncepciji ili je riječ o parcijalnom poimanju lokalnih vrijednosti, dobara i ciljeva. Bez obzira na spornu upotrebu pojma sveobuhvatnosti, neophodno je zadržati koncept razložnosti jer poimanja dobra, da bi bila relevantna u političkoj raspravi, trebaju biti relativno dobro zasnovana, konzistentna i koherentna. Kada se pođe od danih razlikovanja, može se tvrditi da u pojedinim slučajevima uvođenje razmatranja određenih dobara u rasprave o osnovnim principima političkog ustrojstva može biti dobro potkrepljeno i, sa stajališta razložnog pluralizma, moralno opravdano. Ipak, umjereni liberalistički perfekcionizam treba precizirati odnose li se političke odluke na stvaranje opcija, na promociju vrijednih ili na odvraćanj ; Comprehensiveness and Reasonableness of the Conceptions of the Good in the Dispute of Political Liberalism and Perfectionism Abstract The paper argues that Rawls' critique of perfectionism from the standpoint of neutral libe­ralism scrutinizes the conceptions of the good without demarcation between them, that is, without distinguishing whether they are comprehensive religious or philosophical conceptions, or whether they are piecemeal comprehensions of local values, concepts and goods. In addition to the high contestability in the use of the concept of comprehensiveness, it is necessary to retain the concept of reasonableness, as comprehensions of the good have to be to some extent well-founded, consistent and coherent to be considered relevant in a political dispute. Considering these distinctions, it can be claimed that, in particular cases, the application of considerations of the good in disputes concerning constitutional essentials can be supported and, considering reasonable pluralism, ...

U članku se tvrdi da John Rawls u svojoj kritici perfekcionizma sa stajališta liberalističke neutralnosti razmatra koncepcije dobra bez demarkacije između njih, odnosno bez njihova razlikovanja. Naime, Rawls ne razrješava pitanje o tome je li tu riječ o sveobuhvatnoj religijskoj odnosno filozofsko-etičkoj koncepciji ili je riječ o parcijalnom poimanju lokalnih vrijednosti, dobara i ciljeva. Bez obzira na spornu upotrebu pojma sveobuhvatnosti, neophodno je zadržati koncept razložnosti jer poimanja dobra, da bi bila relevantna u političkoj raspravi, trebaju biti relativno dobro zasnovana, konzistentna i koherentna. Kada se pođe od danih razlikovanja, može se tvrditi da u pojedinim slučajevima uvođenje razmatranja određenih dobara u rasprave o osnovnim principima političkog ustrojstva može biti dobro potkrepljeno i, sa stajališta razložnog pluralizma, moralno opravdano. Ipak, umjereni liberalistički perfekcionizam treba precizirati odnose li se političke odluke na stvaranje opcija, na promociju vrijednih ili na odvraćanje od bezvrijednih dobara i u skladu s tim treba odrediti doseg perfekcionističkih mjera. ; The paper argues that Rawls' critique of perfectionism from the standpoint of neutral liberalism scrutinizes the conceptions of the good without demarcation between them, that is, without distinguishing whether they are comprehensive religious or philosophical conceptions, or whether they are piecemeal comprehensions of local values, concepts and goods. In addition to the high contestability in the use of the concept of comprehensiveness, it is necessary to retain the concept of reasonableness, as comprehensions of the good have to be to some extent well-founded, consistent and coherent to be considered relevant in a political dispute. Considering these distinctions, it can be claimed that, in particular cases, the application of considerations of the good in disputes concerning constitutional essentials can be supported and, considering reasonable pluralism, morally justified. Nevertheless, moderate perfectionism has to specify whether political decisions create and support options, promote valuable goods or they discourage worthless goods. It is necessary to delineate the limits of perfectionistic measures accordingly.

The article gives the reasons why a distinction between political morality and ethical conceptions needs to be drawn, as well as the reasons for which political liberalism is a substantial moral conception, and as such in tension with certain understandings of the neutrality. Further, the text analyzes the definition of personality through capacity for action (above all ethical). Recognition of this capacity is necessary, but not sufficient to attribute to a person a special status from the standpoint of political morality, since individuals also must be capable to coordinate their ethical actions with moral principles of others. Further, the text critiques Charles Larmore's moral grounding of the theory of justice on respect of persons by arguing that the concept of respect should be considered as part of the complex interrelationships with other moral concepts, such as equality. In this way, neutrality regarding content of respect, as well as neutrality regarding capacity for ethical action turns out to be insufficient. ; U tekstu se navode razlozi zbog kojih je neophodno povući distinkciju između političke moralnosti i etičkih koncepcija, kao i razlozi zbog kojih se politički liberalizam ispostavlja kao supstancijalna moralna koncepcija, pri čemu se javlja napetost između nje i određenih shvatanja neutralnosti. Dalje se analizira određenje ličnosti kroz kapacitet za delanje (u prvom redu etičko), i obrazlaže se da je priznavanje ovog kapaciteta neophodno, mada ne i dovoljno da bi se osobi pripisao poseban status sa stanovišta političke moralnosti i da je za ovo pripisivanje takođe neophodno da pojedinac bude u stanju da usaglasi svoje etičke akcije sa moralnim principima drugih osoba. Takođe, u tekstu se kritikuje Larmoreovo moralno zasnivanje teorije pravde kroz poštovanje osoba, pri čemu se brani stanovište da pojam poštovanja treba razmatrati u sklopu kompleksnijeg međuodnosa sa drugim moralnim pojmovima, kao što je jednakost. Na taj način, neutralnost u pogledu sadržaja poštovanja, isto kao i neutralnost u pogledu kapaciteta za etičko delanje, se pokazuje kao nedovoljna.

U prvom dijelu članka ispituju se Humeovi i Smithovi razlozi zbog kojih je uzajamna briga ograničena na osobe koje su bliske jedna drugoj, pri čemu ovi autori naglašavaju utjecaj kako emocionalne, tako i fizičke bliskosti. Nasuprot tome, Singerova koncepcija univerzalnih dužnosti podrazumijeva da je posebnost odnosa između moralnih subjekata irelevantna sa stanovišta morala i da se etičko djelovanje treba rukovoditi sadržajem, odnosno značenjem, hitnošću i relevantnošću potreba. U ovom se tekstu tvrdi da je zasnivanje dužnosti isključivo na potrebama osobe kojoj je pomoć neophodna nedovoljno i da su dužnosti kao konkretizirani etički imperativi neodvojivi od ovlasti koje subjekti kao nositelji dužnosti imaju. U članku se analizira na koji način susret ili fizička bliskost može konstituirati posebne odnose, kao i zajednička povijest, biološke veze, zajedničko građanstvo itd. Također, u tekstu se analizira može li i na koji način prebivanje na istom teritoriju, odnosno unutar granica jedne države, biti prihvaćeno kao argument u prilog posebnih dužnosti. Argumentacija koja brani posebnost dužnosti nastalu iz bliskosti podrazumijevala bi da ne-državljanima, koji se nađu u našoj zemlji uslijed ekstremno lošeg stanja u njihovoj matičnoj državi, treba pružiti pomoć kao i sugrađanima. ; The first part of the article explores David Hume's and Adam Smith's reasons due to which mutual care is limited to people close to one another, at which point the authors emphasize the influence of both emotional and physical closeness. Contrary to this, Singer's conception of universal duties implies that from the perspective of morality the particularity of relationships between moral subjects is irrelevant, and that ethical actions should be led by the content, i.e. the significance, urgency, and relevance of needs. This text argues that it is insufficient for duties to be established exclusively on the basis of the needs of person who requires assistance, and that duties as concrete ethical imperatives are inseparable from assignments that belong to subjects as duty-holders. The article analyses in what way the encounter or physical closeness may constitute special relationships. In addition, the text analyses whether, and in what way, residing on the same territory, that is, within the borders of the state, may be accepted as an argument in favour of special duties. The argumentation defending the specificity of duties formed on the basis of closeness would imply that non-citizens in our country, who came here due to extremely bad conditions in their own state, should receive assistance just as our co-citizens.