Suchergebnisse

Autor donosi prikaze osobnih proučavanja utvrđenih zbijenih naselja na položajima Gradina na Prizni, na sjevernom obalnom rubu Velebitskog kanala i utvrde Sutojanj na sjevernom rtu otoka Paga. To su primjeri utvrda, koje se uklapaju u cirkummediteransku sliku kastrizacije primjerene epohi cara Justinijana I. (527.-565.). Osvrtanje na spomenuta dva primjera utvrda od posebne je važnosti, jer s preostalim utvrdama uz sjevernu obalu Velebitskog kanala zapravo ocrtava početke procesa kastrizacije na arhipelagu i istočnom pročelju Jadrana. Taj je proces ujedno odredio i oblikovanje osebujnog kulturnog krajobraza na svršetku kasne antike i početku ranoga srednjeg vijeka u kojem će Bizantsko Carstvo, posredovanjem urbanih središta, dati znatan prinos. ; Taking as an example a part of the Velebit coastal area and the Pag archipelago group in the northern Dalmatian islands, in our paper dedicated to Nenad Cambi, whose work and life we are celebrating, we look at two important points in the area. Concerned are the positions of the fortification complexes of Gradina on Prizna, on the northern coastal rim of the Velebit Channel, located opposite the fortress of Sutojanj on the northern point of Pag Island. These are examples of fortified compact settlements with important components, or ports, which fit into the circum-Mediterranean image of the castrification typical of the epoch of Emperor Justinian I (527-565). Reference to these two examples of forts is particularly important, for with the other fortifications along the northern coast of the Velebit Channel the beginnings of the process of the castrification in the archipelago and along the eastern facade of the Adriatic can be depicted. This process also defined the beginnings of the Early Middle Ages. During summer and late autumn 1989 and 1990 the present author carried out a detailed reconnoitre of the field in the area from the strait of Novsko ždrilo in the south east to Donja Prizna on the south west of the Velebit Channel. Also carried out was an immediate field autopsy of the western part of the island of Pag. During these investigations an endeavour was made to verify the hypothesis that there are several new sites, or sites not well enough known to scholarship, on which there are significant characteristics of military construction from the time of the early rule of Byzantium in the Adriatic. From the field walking and remote research and the interpretation of monumental complexes and visits to the fortifications in Prizna and Sutojanj, it is possible to conclude that the archaeological facts found can persuade us that they belonged to a very important cultural and historical bridge across which Late Antiquity we gradually transited into the Early Middle Age. This is a very interesting transitional period marked by the widely ranging activity of the Eastern Roman Emperor Justinian I (537-565). The consequences of this activity are revealed on the eastern facade and the archipelago of the Adriatic and in its hinterland with a unique organisation of the physical space, with the building of new types of fort, with the renovation of the fortifications of urban centres, with marked secular and religious construction going on in every corner of the vast empire, then with the thallasocracy in the Mediterranean, and its northernmost gulf, the Adriatic. The new urbanism on the classical base, the victorious progress of Christianity marked by the policy and personality of Justinian I, the wide ranging commerce over great distances, founded on well distributed artistic and artisanal work, then warfare at several theatres of war, all changed the organisation of the space and created new cultural landscapes. Such landscapes, with their new place names, particularly the hagyotoponyms and the lasting points of reference - the forts and churches, were turned into a part of the world heritage that should be the subject of scholarly research, evaluation and presentation as added value to the tourist product. The epoch of Justinian I had a crucial influence on the beginnings of the formation of the early Middle Ages and at the same time preceded the long-lasting presence of the Byzantine Empire in the urban centres up and down the easternmshores of the Adriatic.

Okončanjem istočnogotsko-bizantskog rata, porazima vojske Istočnih Gota kod Sinigaglie (ant. Senna Gallica) 551. godine, odnosno porazom njihovog kralja Totile 552. godine kod Tadine (ant. Busta Gallorum), uslijedila je intenzivna djelatnost bizantskog cara Justinijana I (527.-565.) na obnovi nekadašnjeg gotskog obrambenog sustava na prostoru Kvarnera ali još više na izgradnji potpuno novog, strategijski osobito važnog limesa. Novoizgrađeni limes trebao je predstavljati zaštitu vitalno važnog pomorskog pravca duž Jadrana od metropole istočnorimskog carstva Konstantinipolisa prema Saloni, Raveni i konačno Aquilei na sjeveru. U ovom radu razmatraju se rezultati dosadašnjih arheoloških istraživanja na užem prostoru Tarsatičke Liburnije, točnije od Ravnih Kotara do istočnih obala Istre, koja je rezultirala otkrićem dvadesetak kasnoantičkih fortifikacijskih objekata i čitavih spomeničkih kompleksa (sl. 1). Zahvaljujući višegodišnjem interesu i obilasku terena sjeverno hrvatsko primorje predstavlja prostor na kojem je prepoznat sustav specula, castella, castra, odnosno izvidnica tzv. Straža. Rekognosciranje terena hrvatskog primorja potvrdilo je postojanje primjera kasnoantičkog vojnog graditeljstva duž Velebitskog primorja na rtu Gradina kod Modrić drage, potom kod Sv. Trojstva nedaleko Starigrada-Paklenice, kao i kod Donje Prizne na položaju Gradina. Na otoku Pagu registrirane su utvrde Sv. Juraj iznad grada Paga, odnosno Svetojanj sjeverno od Stare Novalje. Otokom Rabom dominira veliki fortifikacijski sklop na položaju Sv. Damjan iznad Barbata, odnosno sličan na rtu Kaštelina kod Kampora. Utvrdama na otoku Rabu možda se može pripisati i položaj Kužekino kod Lopara. Na Krku je izuzetno interesantan sklop utvrde s podgrađem na jugoistočnom rtu Sokol, poznat kao Bosar, odnosno Korintija. Uz istočnu obalu otoka slijede se utvrde na rtu Glavina, odnosno otočiću Sv. Marko u morskom tjesnacu Mala vrata. Na obali usred Novog Vinodolskog ostaci su kasnoantičkog sklopa Lopar. Akvatorijem na ulazu u Osorski zaljev dominira manja utvrda na otočiću Palacol, odnosno vrlo vjerojatno i još uvijek nedovoljno poznat kastron nedaleko Punta Križe na otoku Cresu. Na krajnjem jugu istarskog poluotoka na rtu Premantura smještena je također kasnoantička utvrda. Na taj način dobivena je slika rasporeda utvrda iz vremena prve vladavine Bizanta na sjevernom dijelu Jadrana. Ta slika nije potpuna i treba joj svakako pridružiti niz dopunskih podataka koji se dobivaju na temelju povijesnih vrela, ali i iz položaja brodoloma, rasporeda slučajnih pokretnih kovinskih nalaza i tragova keramike istočnomediteranskog obilježja, potom nalaza bizantskog novca, tragova sakralnog graditeljstva i hagionimije, naslućenih položaja grobalja, potom položaja izvidnica obilježenih toponimima tipa "Straža", odnosno potencijalnih sidrišta i plovnih pravaca. ; In diesem Artikel erörtert und analysiert der Autor abgesondert den Horizont der Militärbaukunst längs der ostadriatischen Küste und der Inseln im kroatischen Nordküstenraum, die zur Zeit der Reconquista Iustiniana entstanden. Die entdeckten Befestigungen an der ostadriatischen Küste stellen in der Spätzeit der Antike und zu Anfang des frühen Mittelalters einen Teil des Limes dar, der sich von der Küste des Pontus Euxinus her erstreckt und die Anstrengungen des Oströmischen Reiches wiederspiegelt, die verlorenen Territorien durch die Reconquista zurückzuerobern und die Reichsgrenzen gegen das Vordringen der Slawen und Awaren vom Norden her, zu verteidigen.

Otoci sjevernog Hrvatskog primorja prebogati arheološkim nasljeđem od paleolitika do kasnog srednjovjekovlja već dulje vrijeme predmetom su znanstvenog interesa arheologa. U kontekstu tog interesa zapaženo mjesto pripada skupini spomenika koje pripisujemo vremenu prve bizantske vladavine u ovom dijelu istočnog Jadrana. Riječ je o pojavi čitavih urbanih kompleksa, ali i o pojedinačnim objektima vojnog graditeljstva primjerenog vremenu rekonkviste bizantskog cara Justinijana I. (527.-565.) i uspostavljanju talasokracije Bizanta na Jadranu nakon istočnogotsko-bizantskog ratovanja (535.-539.). Autor donosi tri izdvojena primjera ranosrednjovjekovnog bizantskog vojnog graditeljstva na otocima Pagu (Sv. Juraj iznad grada Paga), Rabu (rt Kaštelina kod Kampora) i Krku (Korintija kod Baške). I dok je urbani sklop nastao na rtu Sokolu na Krku idealan primjer geneze malog bizantskog grada s akropolom i podgrađem, dotle su novootkrivena nalazišta ranobizantskog graditeljstva, koja su predmetom autorove podrobnije analize, primjeri nastanka kastra duž pomorske transverzale prema sjevernom Jadranu na putu prema Raveni i Akvileji. U svim analiziranim primjerima autor prepoznaje niz značajnih sadržaja i detalja, koji doprinose cjelovitijem poznavanju samih arhitektonskih sklopova kao dijelova jedinstvenog sustava svjetovnog i duhovnog graditeljstva tijekom 6. st. prisutnog na čitavom Jadranu.