Suchergebnisse

Contemporary technology and media era is characterized by aesthetics
domination over logic, ethics and metaphysics. The reality is replaced by
simulation and the picture is more important that the truth. The narcissistic
media shape not only one's perception, but one's experience of the world,
creation of taste and system of values. Therefore, we need a new media
aesthetics that would lead to the development of critical media sensitivity
and comprehension of how media messages emerge and affect the audience. If
there is no critical aesthetics, there exists anesthesia. Being both a media
perception theory and media taste critique, media aesthetics can contribute
to creating a new media culture, realizing human potentials and improving
communication rationality. Aesthetics is a prerequisite of media literacy and
critical media pedagogy. In such a world media can serve as creative
extensions of human perception, tools for comprehension and socialization in
such a way as suggested by poet William Blake: If the doors of perception
were cleansed, everything would appear to man as it is, infinite.

Promišljanje ove teme iritirao je tekst Isidore Sekulić pod nazivom "Kulturni nacionalizam". On je izašao u časopisu Novi Srbin 1912. godine koji je uređivao Vasa Stajić u Somboru. Srpska nacionalna ideja i njena politička ekspresija, uoči "Velikog rata" suočavala se sa izazovima koji su uticali na njenu modifikaciju. Insistiranje na kulturnoj sadržini nacionalne ideje bio je narativ koji se na prostoru današnje Vojvodine, tada Južne Ugarske već duže vreme negovao. Aktivnost pod nazivom "knjige za narod" Matice srpske, iza koje je stajala delatnost Tihomira Ostojića imala je za cilj da edukativno oplemeni nacionalnu ideju. U tom procesu razvijao se polemički ton sa stanovištem nacionalnog romantizma koji se rukovodio emotivnim nabojem, a manje racionalnim uravnoteženjem nacionalne ideje. Sve to nam govori o vrlo dinamičkom procesu koji u istorijskim okolnostima ima upečatljive izraze ispoljavanja. Oni mogu da budu slični, ali nikako nisu identični i u tom smislu je pozivanje na analogiju bio mač sa dve oštrice koji je činio kreativnost i promišljanje ne samo manje delotvornim, već i nepoželjnim. Kulturna dimenzija nacionalne ideje je njen politički izraz koji je odgovarao konkretnoj istorijskoj epohi, ali je u pozadini imao jednu zanimljivu misao, a to je potreba za stalnim obrazovanjem i širenjem horizonta političke misli i vizije nacionalne ideje.