Suchergebnisse

Medijsko izvještavanje u realnom vremenu, popraćeno ekspertnim analizama o širenju zaraze COVID-19 na globalnoj i mikro razini doprinosi eskalaciji društvene atmosfere kolektivne tjeskobe i psihoze. U tom smjeru, pandemije kolektivnih psihoza i straha uvijek prethode uvođenju totalitarnih mjera i stvaraju pretpostavke za bio-političku i medicinsku vladavinu te jačanje izvanrednih mjera nadziranja. Virusna insinuacija, mimetizam reakcija, diseminacije viralnog straha, sastavni su fenomeni difuznog društvenog i medijskog nasilja koje transformira stvarnost panike/straha u fantazmagoričnu i često simulirajuću kolektivnu tjeskobu. Današnji tiskovni, audiovizualni i numerički mediji konsenzualno i vješto koriste poluge marketinga straha. U tom pogledu, novinar je (zajedno s trgovcem oružjem, političarom i proizvođačem antidepresiva) jedna od rijetkih struka koje trguju strahom i panikom. Mediji su postali moćno oružje tradicionalne politike straha koja instrumentalizira kolektivni strah pučanstva kako bi iznudila pasivni pristanak za primjenu izvanrednih mjera koje ograničavaju temeljne pojedinačne građanske slobode.

Marshall McLuhan, in the 1960s, coined the well-known phrase "the world is a global village" at a time when the Internet did not exist, and new communication and media technologies were about to transform the world into a planetary village via interconnection. However, McLuhan may not have anticipated that accelerated technological advances would be made possible by communication without a "physical mediator-factor" and that the utilitarian and instrumental dimension of communication would give way to cultural and social domination and manipulation. In the numerical age, Foucault's notion of "bio-politics" as a system of complete control and regulation of the body and life by means of science and technology is, at first glance, an outdated term, belonging to the past of modern, biopolitical and repressive societies. The numerical control is today based on a deep urge for individual and narcissistic exhibitionism in the new expository society.

Marshall McLuhan, in the 1960s, coined the well-known phrase "the world is a global village" at a time when the Internet did not exist, and new communication and media technologies were about to transform the world into a planetary village via interconnection. However, McLuhan may not have anticipated that accelerated technological advances would be made possible by communication without a "physical mediator-factor" and that the utilitarian and instrumental dimension of communication would give way to cultural and social domination and manipulation. In the numerical age, Foucault's notion of "bio-politics" as a system of complete control and regulation of the body and life by means of science and technology is, at first glance, an outdated term, belonging to the past of modern, biopolitical and repressive societies. The numerical control is today based on a deep urge for individual and narcissistic exhibitionism in the new expository society. ; U doba kada internet još nije postojao, 60 - tih godina prošloga stoljeća, Marshall McLuhan iznosi poznatu sintagmu "svijet je globalno selo", a nove su komunikacijske i medijske tehnologije trebale putem međuovisnosti transformirati svijet u međuplanetarno selo. Međutim, McLuhan možda nije niti slutio da će ubrzani tehnološki napredak omogućiti komunikaciju bez "fizičkog posrednika - čimbenika", te da će utilitarna i instrumentalna dimenzija komunikacije prepustiti mjesto kulturno - društvenoj dominaciji i manipulaciji. U numeričko doba, i Foucaultov pojam "bio - politike" kao sustava potpunog nadzora i reguliranja tijela i života pomoću znanosti, tehnologije, na prvi pogled glasi kao povijesno konzumirani pojam koji pripada prošlosti moderne, bio - političkim i represivnim društvima. Numerička kontrola danas se temelji na dubokom porivu individualnog i narcističkog egzibicionizma unutar novog društva izloženosti.

The numerical media can simulate all the details of other media by accumulating all the previous classical media functions (television, typewriter, etc.) and acting in this direction they captured so far unprecedented spaces of representation and expression. Due to such capacity for digital programming through modular structures of all the previous functions of the classical mass media, the numerical media succeed through the network reconfiguration and cultural transcoding in presenting a retrospective picture of the world and culture in the history of mankind. Inter-connectivity between the numerical media and internet networks implies a planetary virtual network that some compare with "the world's collective cortex". However, given the increasing density and complexity, the numerical media have become more hermetical and more complex in their deep functioning. The gradual autonomy and emancipation of its creators and operators opens the process of creating a mysterious artificial intelligence as an introduction to the new reign of algorithms. It is an introduction to the new virtual geopolitics of cyberspace where the strategies of conquest and the monopoly over information become the rival space of power between official government actors and other asymmetric actors. ; Numerički mediji mogu simulirati sve detalje drugih medija, kumulirajući sve prethodne klasične medijske funkcije ( televizija, pisaći stroj, itd.), i tom smjeru osvajaju do sada nedostižive prostore reprezentacije i izražaja. Takav kapacitet numeričkih medija za digitalno programiranje kroz modularnih struktura, svih prethodnih funkcija klasičinih mas-medija uspijevaju putem mrežne rekonfiguracije i kulturalnog transkodiranja, predočiti retrospektivnu sliku svijeta i kulture u povijesti čovječanstva. Inter-konektivnost između numeričkih medija i internetskih mreža predstavlja planetarnu virtualnu mrežu koji neki uspoređuju sa "svjetskim kolektivnim korteksom". Međutim, s obzirom na rastuću gustoću i kompleksnost, numerički mediji postaju sve hermetičniji i složeniji u njihovom dubokom funkcioniranju. Postupna autonomizacija i emancipacija od svojih kreatora i operatora, otvara proces u kojem se nastaje zagonetna umjetna inteligencija kao uvod u novu vladavinu algoritama. Riječ je o uvodu u novu virtualnu geopolitiku cyber-prostora u kojem su strategije osvajanja i monopola nad informacijama postali suparnički prostor igre moći između službenih državnih aktera i drugih asimetričnih aktera.