Suchergebnisse

Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava kao temeljni instrument Vijeća Europe za zaštitu građanskih i političkih prava ne jamči pravo na zdravstvenu zaštitu. Međutim, Europski sud za ljudska prava široko tumači Konvencijska prava te je unutar konteksta čl. 2., 3. i 8. Konvencije dao određene naznake da bi se mogao početi baviti i pitanjem zdravstvene zaštite. Bez ulaženja u detalje svih spomenutih članaka, u ovom radu bit će analizirani predmeti u kojima se Sud bavio pitanjem povrede čl. 3. zbog nepružanja zdravstvene skrbi i to izvan konteksta zadržavanja. Naime, unutar konteksta zadržavanja postoji jasna obveza državama na pružanje zdravstvene skrbi koju je Sud utvrdio djelomično se oslanjajući i na izvješća i Odbora za sprječavanje mučenja, neljudskog i ponižavajućeg ponašanja. Ono što smatramo značajnim istaknuti jest praksa Suda u odnosu na pružanje zdravstvene skrbi izvan konteksta zadržavanja, s obzirom na socijalni karakter prava na zdravstvenu zaštitu koji izlazi iz okvira građansko-političkog karaktera Konvencije. ; The European Convention on Human Rights, as a main Council of Europe instrument for the protection of civil and political rights, does not guarantee the right to health care. However, the European Court of Human Rights broadly interprets Convention rights, and within the context of Articles 2, 3 and 8 of the Convention it gave certain indications that it might start dealing with the issue of health care. Without going into details of all the mentioned articles, this paper will analyse cases where the Court dealt with the issue of violation of Article 3 due to non-provision of health care outside the context of detention. Namely, within the context of detention, there is a clear obligation for states to provide health care, and the Court often relies on the reports of the Committee for the Prevention of Torture and Inhuman or Degrading Treatment or Punishment. What we consider important to point out is the Court's case-law on providing health care outside the context of detention, ...

Ovaj je rad usmjeren na reforme obiteljske politike u četiri europske zemlje – Austriji, Finskoj, Portugalu i Sloveniji – između 2008. i 2015. godine. Te su godine obilježile "velika recesija" i uspon perspektive socijalnog ulaganja. Međutim, socijalno ulaganje je opći pojam i pomalo je dvosmislen. Ovaj rad razlučuje između različitih varijanti socijalnog ulaganja koje proizlaze iz usredotočenosti na interakcije socijalnog ulaganja i alternativnih perspektiva socijalne politike, i to socijalne zaštite i štednje. U radu se identificiraju različite varijante u smislu stupnja socijalnog ulaganja: od sveobuhvatnog, preko istiskivanja do "skromnijih" oblika socijalnog ulaganja. To je dovelo do oštrih rezova u obiteljskim novčanim davanjima, dok su se područja javne skrbi i roditeljskog dopusta pokazala otpornijima u analiziranim zemljama. Ovi su zaključci indikativni u sadašnjoj pandemiji COVID-19, kada se zemlje suočavaju s novom, možda i većom gospodarskom krizom. ; The focus of this article is on family policy reforms in four European countries – Austria, Finland, Portugal, and Slovenia – between 2008 and 2015. These years were marked by the 'Great Recession', and by the rise of the social-investment perspective. Social investment is an umbrella concept, though, and it is also somewhat ambiguous. This article distinguishes between different social-investment variants, which emerge from a focus on its interaction with alternative social-policy perspectives, namely social protection and austerity. We identify different variants along the degree of social-investment: from comprehensive, over crowding out, towards lean forms. While the empirical analysis highlights variation, it also shows how there is a specific crisis context, which may lead to 'crowding out' of other policy approaches and 'leaner' forms of social investment. This has led to strong cutbacks in family cash benefits, while public childcare and parental leaves have proved more resilient in the investigated countries. Those findings are revelatory in the current Covid-19 pandemic, where countries are entering a next, possibly larger economic crisis.