Suchergebnisse

Rad istražuje kako proces europeizacije utječe na oblikovanje kolektivnih ‎kultura sjećanja i zaborava, te osobito pokazuje kako je institucionalizirana ‎praksa europskih institucija u pogledu sjećanja na Holokaust. Metodološki, ‎rad se usmjerava na istraživanja novoga institucionalizma te ih povezuje s nekim elementima socijalnog konstruktivizma u teoriji europske integracije. S ‎jedne strane, kultura sjećanja i kultura zaborava opisuje se djelovanjem europeizacijskih momenata u politici ne samo Europske unije već i njezinih država ‎članica u povijesno-institucionalnom razvoju, dok se interpretacija europskog ‎identiteta ostavlja otvorenom i pluralnom. Istraživanje se oslanja na brojne ‎radove iz područja konstrukcije europskog identiteta i procesa europeizacije, ‎osobito na radove koji su značajno doprinijeli ovom području političke teorije ‎europske integracije.‎‎

Toke Bjerregaard and Jakob Lauring:
Cultural Diversity and Innovation: how do these relate to each other?
Innovation and exploitation of cultural diversity have become key concepts in the political, scientific and business oriented discussions concerning Denmark's international competitiveness. It is generally assumed that innovation in Denmark is not only driven by research, but also by knowledge obtained from partners, employees and users. In international firms these actors are characterised by cultural differences. Much research on diversity management and regional development suggests that cultural diversity has a positive impact on the capability to innovate. This article analyses the connection between cultural diversity and innovation. The article is based on a study of 14 Danish firms with an international and culturally diverse staff. The article describes the ways in which international employees' perceptions of the possibilities in cultural diversity are shaped by their professional strategies and perception of international career opportunities.

Očigledno je kako danas više nego postoji potreba da poduzeća kontinuirano rade na svojoj izvrsnosti putem procesa prilagodbe. U postizanju tog cilja nužno je pokrenuti sve resurse znanja u poduzeću. Trajne prednosti u odnosu na konkurenciju postižu se isključivo pomoću znanja. Ova tvrdnja osobito vrijedi u slučajevima kada se znanje nekog poduzeća teško može ili uopće može kopirati. To osobito vrijedi za organizacijsku kulturu koja potiče suradnju i razmjenu znanja. Sposobnost učenja nekog poduzeća i njegova sposobnost upotrebe relevatnog znanja u svom poslovanju, odnosno da se naučeno ne zaboravi, ima veliko značenje u doba poduzeća temeljenih na znanju. Znanje i učenje tako postaju rijetkima i vrijednima izvorima konkurentske prednosti pa je, između ostalog, upravo iz navedenih razloga, postalo iznimno teško u današnje vrijeme pronaći menadžera koji barem deklarativno ne pridaje važnost organizacijskoj klimi i izgradnji učećeg poduzeća. Kako bi se neko poduzeće uspješno transformiralo u učeće poduzeće ono treba, kao prvi korak u tom procesu, identificirati nivo kulture kojoj pripada nakon čega bi trebalo prepoznati slabe točke koje je potrebno mijenjati. Transformacija poduzeća čija je unutarnja kultura "negativna" ili kako je pojedini autori još i nazivaju "patološka" ili "birokratska" trebala bi se promijeniti u poduzeće s pozitivnom-generativnom unutarnjom organizacijskom kulturom. Sve navedeno u konačnici bi trebalo imati pozitivan utjecaj na organizacijske performanse.