Suchergebnisse

Danske pendlere kører fortrinsvist i bil – også i store byer som København. Når rejsetiden er 20 minutter i bil var der blandt pendlere bosiddende i Hovedstaden godt 15 % cyklister, 35 % bilister og 15 % i offentlig transport. De resterende 35 % var enten til fods eller vekslede mellem forskellige transportmidler fra dag til dag. Tilsvarende ved 20 minutter var andelene blandt sjællændere godt 5 % cyklister, 55 % bilister og godt 5 % i offentlig transport. Region Nord- og Midtjylland havde begge 5 % på cykel, 75 % i bil og 5 % i offentlig transport. I Syddanmark sås ved 20 minutters rejsetid 10 % cyklister, 60 % i bil og 5 % i bus/tog. Beregningerne er baseret på data fra en spørgeskemaundersøgelse blandt 2235 pendlere. Vi estimerede elasticitet i transportmiddelvalget med hensyn til rejsetid i bil. Rejsetiderne blev beregnet ved brug af Google Maps Distance Matrix. Pendlerne var alle i beskæftigelse, 18-65 år og med samme fordeling af køn, alder, geografi og uddannelse, som den danske baggrundsbefolkning. Desuden præsenteres en typologi afpendlere, der indeholder 4 overordnede grupperinger. "Bilister uden klare holdninger" (32 %), "grønne pendlere i storbyen" (30 %), "bilister der bor uden for de store byer" (23 %) og endelig "anti-grønne bilister" (15 %). Denne opdeling i pendler-grupperinger indeholdt overraskende få holdninger og kultur.

There is considerable geographical overlap between areas set aside for nature conservation or protection and Indigenous peoples' lands, and the social, economic, and political consequences of protected areas have often been extensive for Indigenous peoples. Discourses of conservation converge with discourses of Indigenous peoples, and both carry a legacy of colonial constructs and relationships. With these overlaps as a point of departure, the purpose of this thesis is to explore how the discourses that govern nature conservation and protected areas shape the conditions for Indigenous peoples' influence and participation in the governance and management of protected areas on their lands. I pursue this aim by analyzing, and critically examining the consequences of, the construction of Indigenous subject positions and conditions for agency in discourses of nature conservation and protected areas. The empirical focus of the thesis lies with international discourses of protected areas and Indigenous peoples and on local and national discourses articulated in relation to two cases of protected areas in Sápmi. My analytical framework builds on postcolonial theory and discourse theory. I use space for agency as a concept to describe and analyze the effects of the discursive positionings and constructions that shape the ability or capacity of individuals or group to act or to be perceived as legitimate actors. My results show twomain articulations of Indigenous subject positions in protected area discourses, which enable and restrain the space for Indigenous agency in different ways. One articulation connects Indigenous peoples to conservation through the concept of traditional knowledge, thereby positioning Indigenous subjects mainly as holders of traditional knowledge and justifying Indigenous influence by its potential contribution to conservation objectives. The other articulation focuses on the rights pertaining to Indigenous peoples as peoples, including land rights and the right to selfdetermination. These articulations are not necessarily mutually exclusive, but they have potentially different consequences and indicate discursive tensions that can affect the space for Indigenous agency in relation to protected areas. Moreover, my results demonstrate the hegemony of discourses that takes conservation through area protection for granted and subordinates Indigenous land use to conservation objectives, structure Indigenous agency as "participation" in specific types of arrangement, and articulate Indigenous rights in relation to hegemonic constructions of sovereignty, self-determination, and rights. These hegemonic formations silence articulations that would challenge the authority of colonizing societies over Indigenous territories, suppress radical critique of the fundamental nature of arrangements for protected area governance and management, and subdue alternatives to discourses of contemporary liberal democracy and individual property rights.

Prijetnja koja dotiče sadašnju Srednju Europu vezana je uz dvije skupine uzroka. Kao prvo, s politikom Rusije koja traži novo mjesto za sebe na globalnoj razini. Kao drugo, s krizom unutar same Unije, koja se većinom tiče zemalja Srednje Europe kao najmlađeg njezinog člana i onoga koji nosi postkomunistički teret. Geostrateški, ideološki i kulturološki aspekti povezani s prethodno spomenutim kompleksima prijetnje bit će predmet izlaganja na konferenciji. ; The threat that Central Europe faces nowadays is connected with two sets of causes. The first cause is Russian politics that attempts to establish a new position on a global level. And the second is the crisis within the Union, which has mainly affected Central European countries, their youngest members that still bear the post-communist burden. The paper focuses on geostrategic, ideological and cultural aspects regarding the abovementioned complex threat.

U ovom članku autor se bavi diskurzivnim taktikama koje su pridonijele dekonstrukciji i rekonstruciji supkulturalnih poetika i njihova političkog okvira zadanog vladajućim hijerarhijama suvremenih hegemonijskih nomenklatura u jugoistočnoj Europi. U radu se ne raspravlja o svim aspektima i kompleksnim odnosima koji vladaju u tom interkulturalnom i povremeno multikulturalnom prostoru, već se u središtu nalaze načini suodnošenja popularne kulture i političke moći koja ju je distribuirala u medijski i novomedijski prostor. U središtu se nalazi hrvatska popularna kultura (prije svega glazbena) 1980-ih i 1990-ih te načini na koji je ona kanonizirana, rekanonizirana, odnosno brisana iz kolektivnog pamćenja i rekonstruirana (konstruirana) u novopolitičkim jezicima pojedinih postjugoslavenskih novokapitalističkih nacionalnih elita. U svojoj osnovi riječ je o analizama taktika ostvarenih u politici konstrukcije popularne kulture koja je vremenom postala oruđem politike. U ovom radu također se pronalaze i mogućnosti obrnutog gledanja na problem, pogotovo promatrano komparativno, u šire zamišljenom (zapadnoeuropskom) kontekstu. Tekst je prije svega teorijski i pokušava dati okvire za konkretna čitanja/konstrukcije suvremene povijesti i poetike popularne kulture uokvirene zadanošću političkim i medijskim hegemonijskim pritiskom. U prvom dijelu daje se pregled modaliteta narativa kojima se hegemonijskim upisivanjem u medije i nove medije provodio proces poticanja gubitka pamćenja te rekodiranja narativnih paradigmi i prihvaćenih stereotipa. Opisuju se učinci prekodiranja vrijednosnog sustava iz perspektive uspostave nove hijararhije vrijednosti u odnosu potisnutih i obnovljenih ideologema i mitologema. U tom kontekstu istražuje se kako je taj proces kodiran u lokalnim supkulturalnim praksama, a u središtu je popularna (rock) glazba i supkultura koja se uz nju oblikuje (ili: iz koje je ona oblikovana). Slijedi čitanje kulturalnih praksi kroz koje su se nacionalno i nacionalističko nametnule kao prevladavajuće paradigme upisivanja popularne kulture u prostor i virtualnu stvarnost. Izučavaju se prije svega modaliteti u kojima su se ti procesi odvi(ja)li. U zadnjem dijelu rada ispisuju se odnosi između prvotne uloge (rock) supkulture kao "otpora" hegemoniji do njezinog smještanja u prostor zabave. Kako se isto događa i s medijskim fenomenima koji kroz žanr (ne i supkulturu) podražavaju nacionalne narative i nacionalističku mizanscenu, to otvara nekoliko pitanja a u središtu budućih istraživanja svakako se ističe ono koje problematizira odnos žanra i ishodišta, odnosno mjesta supkulturalnog izričaja kao autohtonog glasa i njegove transformacije u medijski proizvod. Odgovori koji se nameću u tom polju bit će zanimljivi i za čitanje narativnih formi u novim medijima i u tradicionalnoj književnosti. Rad je napisan na engleskom jeziku zbog boljeg korespondiranja sa sličnim istraživanjima u drugim europskim nacionalnim posttranzicijskim kulturama. ; The article discusses the role of subculture in Croatia and wider South Slavic context during and after the transitional period from the hegemony of Yugoslav communist system to the national state and its new narratives. The introduction discusses the modalities of memory loss in regard to the Yugoslav system of values. It focuses on the situation in popular culture and the new media, arguing that the process of memory loss has been orchestrated by the new national hegemony in both the media and politics and in the subcultural environment of marginal groups. The emphasis is put on the discursive tactics that have contributed to this process in the public sphere. The second part of the article concentrates on the relationship between the private and the public spheres and pays special attention to the relation between spontaneous subcultural practices and orchestrated mass-cultural outlets that very often construct the sphere of popular cultural needs. It is argued that the modalities of re-constructing and re-directing the narrative as an ethical (ethnic and political) issue remain an important topic not only for a better understanding of popular culture's hegemonic order but also for the modalities of survival of the narrative as a literary autonomous field.

Tema članka je važnost regionalne suradnje za ostvarivanje prava disperziranih etničkih manjina koje žive u različitim zemljama. Autorica posebno ističe specifičnost položaja Roma u kontekstu suvremenih europskih politika zaštite manjinskih prava. Međunarodni dokumenti, naglašava autorica, po prvi put u povijesti osiguravaju institucionalnu podršku očuvanju etničkog identiteta Roma u Europi. Europska povelja o regionalnim ili manjinskim jezicima pruža zaštitu i neteritorijalnim jezicima, što uključuje i romski jezik. U drugoj polovici dvadesetog stoljeća, na području Zapadnog Balkana, pokrenute su inicijative za očuvanje i razvoj romskog jezika i identiteta. Romi iz bivše Jugoslavije, u sklopu te inicijative, pokrenuli su projekt standardizacije romskog jezika. Ta je inicijativa u praksi bitno utjecala na položaj i uporabu romskog jezika u Sloveniji. ; The article topic is regional cooperation in light of its special importance for the rights of dispersed ethnic minorities living in different countries. In this context the situation of Roma stands out as a specific issue in the context of modern European minority protection. International documents for the first time in history provide institutional support for the preservation of ethnic identity of the Roma in Europe. The European Charter for Regional or Minority Languages expands its protection also to the protection of non-territorial languages, including the Roma language. In the second half of the last century, in the geographical area of the Western Balkans some initiatives for the preservation and development of the Romani language and identity started. Following these initiatives, representatives of Roma from the former Yugoslavia started a project for standardization of the Roma language. Practice has shown that this process significantly influenced the situation and the use of the Romani language in Slovenia.

Recent estimates put the global number of mobile phone subscriptions close to the number of humans currently alive on Earth; at the same time, the global number of both domestic and international migrants is approaching the one billion mark. This article addresses the linkages between these two processes: Although migrants and mobile populations always had ties to their places of origin, the recent boom in access to affordable communication - specifically in the form of mobile phones - has fundamentally changed the way in which millions of migrants "live" translocality. These changes are traced in this article in the translocal social constellations of ruralto-urban migrants in Bangladesh. Translocality is conceptualized through a theoretical framework of strong structuration theory, with the key elements herein being networks, places, and resources. Using the two examples of remittances and the chatroom, it is shown how changing communication practices are now shaping and rearranging the country's translocal structures. These structural changes encompass social and spatial reconfigurations of translocal networks, shifts in resource endowment, and shifts of norms and expectations regarding social and economic interactions and transactions. (Asien/GIGA)

Svrha ovog istraživanja jest primijeniti Hofstedeov upitnik nacionalne kulture u Hrvatskoj i istražiti regionalne razlike u stavovima hrvatskih građana o dimenzijama nacionalne kulture: distanca moći, individualizam, maskulinitet, izbjegavanje nesigurnosti i dugoročna orijentacija. Na temelju ankete velikog uzorka građana u Hrvatskoj (N = 1500) analiziraju se vrijednosti za pet dimenzija na nacionalnoj razini i na razini regija. Ovo istraživanje pridonosi Hofstedeovoj teoriji kulture istraživanjem na cijeloj populaciji i time što se analiziraju regionalne razlike. Rezultati pokazuju da hrvatsku nacionalnu kulturu obilježava niža razina distance moći, umjereno viša razina individualizma, niska razina maskuliniteta i niža razina dugoročne orijentacije, što su sve karakteristike razvijenih zemalja. Čini se da je ubrzani proces globalizacije pridonio konvergenciji stavova građana i njihovu približavanju stavovima građana u razvijenim zemljama. Međutim, indeks izbjegavanja nesigurnosti visok je, što je karakteristika posttranzicijskih zemalja. Analiza na regionalnoj razini pokazuje da je Hrvatska homogena što se tiče stavova građana o dimenzijama kulture. Koristeći se dimenzijama nacionalne kulture u Hrvatskoj, provedena je klasterska analiza koja je pokazala razlike između klastera prema dobi i spolu te da nema značajnih razlika s obzirom na obrazovanje ispitanika. U radu se obrazlažu implikacije ovog istraživanja za menadžere i nositelje javne politike. ; The purpose of this paper is to apply Hofstede's value survey in Croatia and examine regional differences in the cultural dimensions of power distance, individualism, masculinity, uncertainty avoidance and long-term orientation. Based on the large national survey data (N = 1,500), the scores for five dimensions were analysed at the national and sub- -national regional levels. This study contributes to Hofstede's theory of culture by using the general population sample and examining regional differences. The results show that Croatia scores lower on power distance, is a moderately high individualistic country, has a tendency towards "feminine" culture and has a lower level of long-term orientation, which are all characteristics of developed countries. However, the value of uncertainty avoidance is high, which is a characteristic of post-transition economies. The analysis at regional level in Croatia reveals that Croatia is homogeneous with respect to Hofstede's dimensions of national culture. The cluster analysis was performed using dimensions of national culture for Croatia. Among the identified clusters differences exist in gender and age, while there are no significant differences related to the level of education. Implications for managers and policy makers are discussed in the paper.

The purpose of this paper is to apply Hofstede's value survey in Croatia and examine regional differences in the cultural dimensions of power distance, individualism, masculinity, uncertainty avoidance and long-term orientation. Based on the large national survey data (N = 1,500), the scores for five dimensions were analysed at the national and sub- -national regional levels. This study contributes to Hofstede's theory of culture by using the general population sample and examining regional differences. The results show that Croatia scores lower on power distance, is a moderately high individualistic country, has a tendency towards "feminine" culture and has a lower level of long-term orientation, which are all characteristics of developed countries. However, the value of uncertainty avoidance is high, which is a characteristic of post-transition economies. The analysis at regional level in Croatia reveals that Croatia is homogeneous with respect to Hofstede's dimensions of national culture. The cluster analysis was performed using dimensions of national culture for Croatia. Among the identified clusters differences exist in gender and age, while there are no significant differences related to the level of education. Implications for managers and policy makers are discussed in the paper. ; Svrha ovog istraživanja jest primijeniti Hofstedeov upitnik nacionalne kulture u Hrvatskoj i istražiti regionalne razlike u stavovima hrvatskih građana o dimenzijama nacionalne kulture: distanca moći, individualizam, maskulinitet, izbjegavanje nesigurnosti i dugoročna orijentacija. Na temelju ankete velikog uzorka građana u Hrvatskoj (N = 1500) analiziraju se vrijednosti za pet dimenzija na nacionalnoj razini i na razini regija. Ovo istraživanje pridonosi Hofstedeovoj teoriji kulture istraživanjem na cijeloj populaciji i time što se analiziraju regionalne razlike. Rezultati pokazuju da hrvatsku nacionalnu kulturu obilježava niža razina distance moći, umjereno viša razina individualizma, niska razina maskuliniteta i niža razina dugoročne orijentacije, što su sve karakteristike razvijenih zemalja. Čini se da je ubrzani proces globalizacije pridonio konvergenciji stavova građana i njihovu približavanju stavovima građana u razvijenim zemljama. Međutim, indeks izbjegavanja nesigurnosti visok je, što je karakteristika posttranzicijskih zemalja. Analiza na regionalnoj razini pokazuje da je Hrvatska homogena što se tiče stavova građana o dimenzijama kulture. Koristeći se dimenzijama nacionalne kulture u Hrvatskoj, provedena je klasterska analiza koja je pokazala razlike između klastera prema dobi i spolu te da nema značajnih razlika s obzirom na obrazovanje ispitanika. U radu se obrazlažu implikacije ovog istraživanja za menadžere i nositelje javne politike.

Introduction: Chicago: microcosm of America -- Part I. Before the war -- "Throw the dictionary at it": Chicago in 1913 -- Preparedness and public opinion: why Chicago went to war -- Part II. Chicago's soldiers -- "Kia-Kiak": the Black Hawk division -- Black devils and partridges: the 370th Infantry Regiment -- Part III. Life on the home front -- Wheatless, meatless, and coalless: patriotic Chicago -- Chicago's bright ideas: the four minute men and the American Patriotic League -- Part IV. Chicago women and the sexual revolution -- "The work is there to do": Chicago women in wartime -- "Sex o'clock in America": Chicago and the first sexual revolution -- Part V. Chicago's changing ethnic landscape -- "The biggest town in the world": the great migration -- "That was music": Chicago jazz -- "Sweet home Chicago": the Chicago blues -- "Coming to stay": the beginning of Mexican Chicago -- The end of Kultur: the plight of Chicago's Germans -- Part VI. After the war -- "Taking new heart": organized labor and the postwar strikes -- "Eyes to the future": Chicago in 1919

Literaturangaben

Commemoration depends on current views of the past. The conference "Europäische Erinnerungskulturen - European Commemoration 2014" gave an overview of the initiatives, narratives and commemorations taking place across Europe. This expert conference provided an opportunity to analyse common perceptions and to discuss different opinions about what the First World War still stood for a hundred years later. What are the correlations between national, transnational and European perspectives? Is there a difference between a European perspective and multiperspectivity? What can and what should be the goal of historical education concerning the First World War?

The dissertation analyzes labour market projects co-financed by the European Social Fund (ESF) targeting unemployed migrants and ethnicized groups. The analysis is qualitative, discourse-oriented and based on Foucault's concept of governmentality. More specifically, it is highlighted how the target groups are ethnicized through discourses of employability and learning. The thesis consists of four articles. In the first three articles, focus is mainly on how the projects present themselves through their project descriptions in the ESF project bank and the fourth article is mainly based on ethnographic material. Overall, this dissertation highlights different aspects of inclusion work directed towards migrants and ethnicized target groups that can be seen as problematic and sometimes contradictory. Tendencies to individualize unemployment and thus positioning the unemployed project participants as responsible for their situation is interrogated in the thesis. Further, it is analyzed how culture and ethnicity is used in ways that are likely to strengthen the target groups 'Otherness' in relation to a 'Swedishness' that often become synonymous with what is perceived as normal and thus widening the gap between 'us' and 'them' when the stated goal is the opposite. This dissertation can serve as a starting point to reflect on how inclusion efforts and labour market projects seeking to produce social inclusion and employability may be at risk to categorize people in different ways, which can sometimes be problematic in relation to what the efforts seek to achieve. ; I avhandlingen studeras arbetsmarknadspolitiska åtgärder, i form av projekt finansierade av Europeiska socialfonden (ESF), riktade mot arbetslösa migranter och etnifierade grupper. Analysen är kvalitativ, diskursorienterad och utgår från Foucaults begrepp governmentality. Mer specifikt belyses hur projektens målgrupper etnifieras genom diskurser om anställningsbarhet och lärande. Avhandlingen består av fyra artiklar. I de tre första artiklarna fokuseras främst hur projekten framställer sig själva genom projektbeskrivningar i ESFs projektbank och den fjärde artikeln utgår främst från etnografiskt material. Sammantaget belyser avhandlingen olika aspekter - som kan ses som problematiska och ibland motsägelsefulla - av inkluderingsarbete riktat mot migranter och etnifierade målgrupper. Det handlar om tendenser att individualisera arbetslösheten och därmed i hög grad ansvariggöra de arbetslösa projektdeltagarna för sin situation. Det handlar också om att använda kultur och etnicitet på ett sätt som riskerar att förstärka målgruppernas 'annorlundahet' i relation till den 'svenskhet' som inte sällan blir synonymt med vad som uppfattas som normalt och på så sätt vidga gapet mellan 'vi' och 'dem' när den uttalade målsättningen är det motsatta. Avhandlingen kan fungera som en utgångspunkt för att reflektera kring hur inkluderingsinsatser och arbetsmarknadsprojekt riskerar att sortera och kategorisera människor på olika sätt, som kan vara problematiska i relation till vad insatserna vill uppnå.

Sustavno uključivanje kulture u turističku ponudu može postati jedan od značajnijih pokretača gospodarskog razvoja i u područjima u kojima je turizam do sada nedovoljno razvijen. U tom smislu potrebno je umrežiti kulturni i turistički sektor na lokalnim i regionalnim razinama. Prije svega, treba osmisliti kvalitetan kulturno-turistički proizvod. S obzirom na ciljeve turističke politike temeljem proizvoda i/ili usluga, marketinški pristup turističke valorizacije kulture u funkciji lokalnog gospodarskog razvoja može se definirati kroz unapređenje kvalitete i sadržajnu diversifikaciju postojećih turističkih kulturnih proizvoda. Gledajući s aspekta subjekta ponude proizvoda i/ili usluga kulture nikada nije riječ samo o jednom proizvodu i/ili usluzi kulture. Riječ je o više njih koji zajedno čine kompleksni "proizvodno/uslužno/prodajni program." U ovom članku prikazana je uloga i značaj kulture u društvu i analizirana su iskustva upravljanja turističkom valorizacijom kulture u funkciji lokalnog gospodarskog razvoja. Iskustva učinkovitog upravljanja kulturnom baštinom pokazuju da unatoč predviđenom rastu broja putovanja motiviranih kulturom prije svega se vodi računa o karakteristikama ponude. Razvoj kulturno-turističke ponude u svijetu paralelan je, ako ne i brži, s rastom potražnje. Gradovi su od početka 90-ih godina prošloga stoljeća odredili turizam kao sredstvo ekonomskog razvoja. Zastupana je teza da su učinci turizma puno širi od samog ekonomskog učinka kojega generira turistička potražnja. Također, predstavljen je kratki pregled i kritički osvrt uloge turizma i kulture na gospodarski razvoj u Republici Hrvatskoj. Gospodarstvenici u Republici Hrvatskoj, uz suradnju s javnom administracijom na svim razinama, od samoga osnutka samostalne Republike Hrvatske na početku 90-ih godina prošloga stoljeća nastoje stvarati opće i posebne uvjete za neprekidni gospodarski razvoj, a time i političku stabilnost te višu razinu životnog standarda. U tim nastojanjima turistička djelatnost jedan je od osnovnih potencijala. Naime, već se niz godina smatra, i zbog toga se praktično tako i ponaša, da je turistička djelatnost jedna od osnovnih gospodarskih aktivnosti koja gospodarskom sustavu Republike Hrvatske može značajno pridonositi u nastojanjima stvaranja stabilnih uvjeta privređivanja. Stoga je u ovome radu analizirano upravljanje turističkim i kulturnim resursima u funkciji lokalnog gospodarskog razvoja na primjeru grada Ivanić Grada. Kada je riječ o prilagodbi kulturne baštine Ivanić Grada potrebama turista, način prezentacije i organizaciju građe treba prilagoditi potrebama turističkog tržišta. Kulturne institucije trebaju nuditi dodatne usluge kojima bi se, istodobno, obogatio doživljaj posjetitelja i povećala njihova potrošnja. Također, predložene su smjernice razvoja u cilju unapređenja kvalitete i sadržajne diversifikacije turističkih kulturnih proizvoda na lokalnim razinama. Može se zaključiti da je obnova, zaštita i prezentacija hrvatske kulturne baštine u funkciji turizma imperativ vremena. U tom kontekstu izuzetno je važno razvijati znanstvena istraživanja predmetne teme. Temeljem tih istraživanja država treba educirati i osvještavati stanovništvo o značaju turističke valorizacije prirodne i kulturne baštine u funkciji lokalnog gospodarskog razvoja. ; The systematic inclusion of culture in the tourism offer can become one of the most important drivers of economic development in the areas in which tourism is so far underdeveloped. In this regard it is necessary to network the cultural and tourism sector at local and regional levels, however, above all, should develop a quality cultural tourism product. This paper will analyze the experience of managing the tourist valorization of culture in the function of local economic development. Also, will give a brief overview and a critical review of the role of tourism and culture on economic development in the Republic of Croatia and will analyze the management of tourism and cultural resources in the function of local economic development on the example of the city of Ivanić Grad. Finally, guidelines for development will be proposed in order to improve the diversifying tourism cultural products quality and content at the local level.